Republika Hrvatska
Općinski sud u Makarskoj
Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2
Povrv-14/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća Imotske krajine d.o.o., OIB: 50922695010, Imotski, Fra Rajmonda Rudeža 1, zastupani po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 7. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tužitelja, te izočnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mate Juroša sa sjedištem u [adresa] br. Ovrv-417/2023 UPP/OS-OVRV-104/2023 od 29. ožujka 2023., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 93,04 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi 29. ožujka 2023., pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun tužitelja IBAN: [broj bankovnog računa], Model HR00, s pozivom na broj 11510116, sve u roku od 8 dana.
II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mate Juroša sa sjedištem u [adresa] br. Ovrv-417/2023 UPP/OS-OVRV-104/2023 od 29. ožujka 2023., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 8,46 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi 29. ožujka 2023., pa do isplate, te u dijelu gdje je tuženiku kao ovršeniku naloženo da tužitelju kao ovrhovoditelju plati troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura, pa se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija.
III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju u roku 15 dana, troškove parničnog postupka u iznosu od 291,40 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj ČISTOĆA IMOTSKE KRAJINE je u svojstvu ovrhovoditelja podnio protiv tuženika GD, ranije ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 101,50 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, kako je to sadržano u prijedlogu za ovrhu uz naknadu troškova ovršnog postupka, sve u roku 8 dana.
2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Mate Juroša sa sjedištem u [adresa] posl. br. Ovrv-417/2023 UPP/OS-OVRV-104/2023, određena je predložena ovrha te su tužitelju priznati nastali troškovi postupka u iznosu od 25,00 eura.
3. Dana 16. lipnja 2023., zaprimljen je prigovor ovršenika GD (list 24- 28 spisa), u kojem isti izjavljuje da ne koristi usluge Imotske čistoće. Navodi da živi u [adresa], gdje uredno plača račune i sve svoje obveze, pa i odvoz smeća. Kod Čistoće Imotske Krajine ne duži vreće za smeće, a nikakve druge vreće ne uzimaju, pa prema tome nema gdje odlagati otpad. Koliko mu je poznato, po njihovom pravilniku samci vikendaši i osobe starije od 76 godina imaju posebne cijene. Ne poriče dolazak u svoju kuću na selu, ali ima 90 godina i živi sam, a oni ga terete za punu cijenu, iako uslugu ne koristi. Traži da gase prestane maltretirati te da tužitelj sudu dostavi popis o dostavi vreća s njegovim potpisom. Osim toga, navodi da je dio potraživanja otišao u zastaru. Dostavlja preslik osobne kao dokaz prebivališta i boravišta.
4. Spis je povodom prigovora ovršenika od strane javnog bilježnika skladu s odredbom čl. 282. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 dalje: OZ), dostavljen nadležnom sudu na postupanje radi provedbe postupka u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz analitičke kartice partnera za utuženo razdoblje tužitelja od 26. veljače 2023. (list 6-7 spisa), potvrda o izvršenoj validaciji elektroničkog potpisa (list 8-9 spisa), potvrde o uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta MUP-a, Porezne uprave (list 10-13 spisa), preslik računa (list 25 spisa), preslik osobne iskaznice tuženika (list 26-27 spisa), saslušanje parničnih stranaka, uvid u podatke HEP-a o potrošnji električne energije, uvid u podatke Vodovoda imotske krajine o potrošnji vode za predmetnu nekretninu, uvid u presude, sudsku praksu dostavljenu uz podnesak tužitelja od 18. ožujka 2024. (list 36-54 spisa), saslušanje svjedoka BD, uvid u energetsku karticu tuženika za nekretninu na adresi [adresa] (list 63-66 spisa) kartica vodomjerila Vodovoda imotske krajine d.o.o. na ime korisnika TD (list 67 spisa), dok druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale daljnje dokazne prijedloge temeljem čl. 7. st. 1. i čl.219. st. 1. ZPP-a.
6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev tužitelja dijelom osnovan.
7. Tuženik ne čini spornim aktivnu legitimaciju tužitelja kao ni činjenicu da na području poslovanja tužitelja isti ima kuću – domaćinstvo, međutim, ističe da ne poriče svoj dolazak u svoju kuću na selu, ali da ima 90 godina te da živi sam i da ga isti terete za punu cijenu, iako njihovu uslugu ne koristi. Pritom je istakao da kod tužitelja ne duži vreće za odlaganje otpada, a da oni druge vreće ne uzimaju te da prema tome nema gdje odlagati otpad te da prema pravilniku tužitelja samci, vikendaši i starije osobe od 70 godina imaju posebnu cijenu. Tuženik je istakao i prigovor zastare utuženog potraživanja.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji tuženik duguje na ime komunalne usluge i zbrinjavanja komunalnog otpada.
9. Na konkretan slučaj valja primijeniti odredbe Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 84/21., 142/23.), Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom i Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na području općine Zagvozd. Prema odredbi čl. 70. st. 1. korisnik javne usluge na području pružanja usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine, obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Stavkom 2. istog članka, propisano je da korisnici javne usluge iz stavka 1. ovog članka, ovisno o načinu korištenja nekretnine, trajno ili povremeno, u svrhu stanovanja (vlasnici stanova, kuća, nekretnina za odmor), ili u svrhu obavljanja djelatnosti ili druge svrhe, razvrstavaju se u kategoriju:
1. korisnika kućanstva ili
2. korisnika koji nije kućanstvo (drugi izvori komunalnog otpada). Prema odredbi čl. 70. st. 4. i 5. istog zakona, korisnik je dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom srazmjerno količini otpada koji je predao davatelju usluga. Pritom je isti dužan platiti iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi. Pritom je, kako je navedeno pod stavkom 4. točka 9., korisnik usluge dužan dostaviti davatelju usluge ispunjenu izjavu o načinu korištenja usluge.
10. Odredbom čl. 66. Zakona o komunalnom gospodarenju, propisan je način gospodarenja pružanja javne usluge, dok je čl. 71. st. 1. propisano da nekretnina koja se trajno ne koristi je nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva. Stavkom 2. istog članka, propisano je da se trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje se temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode ili na drugi odgovarajući način, uključujući očevid lokacije.
11. Nadalje, i Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" br. 50/17., 84/19., 14/20., 31/21., 84/21., 106/22.) i to čl. 13. propisano je da nekretnina koja se trajno ne koristi je nekretnina za koju je utvrđeno da se ne koristi na temelju očitovanja vlasnika nekretnine i kad je potrebno na temelju podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije, ili plina ili pitke vode ili na drugi način.
12. Nadalje, odredbom čl. 20. Uredbe korisnik usluge je dužan platiti davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje (st. 3.), a iznimka od stavka 3. ovoga članka obveza korisnika usluge iz stavka 3. ne nastaje za obračunsko mjesto na kojem se nekretnina trajno ne koristi (st. 4.).
13. Uvidom u izvadak iz analitičke kartice partnera za utuženo razdoblje tužitelja od 26. veljače 2023. (list 6-7 spisa) i potvrdu o izvršenoj validaciji elektroničkog potpisa (list 8-9 spisa), razvidno je da tužitelj za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022., potražuje naknadu u mjesečnom iznosu od 63,73 kuna, sada u iznosu od 8,46 eura, a ukupan iznos za utuženo razdoblje u iznosu od 764,75 kuna, sada 101,50 eura.
14. U postupku je na ročištu dana 7. travnja 2025. izveden dokaz saslušanjem zz tužitelja FD, direktora tužitelja, koji je u svom iskazu naveo da mu nije poznata osoba navedena u tužbi kao tuženik, da je pročitao njegov prigovor koji je dostavljen na doneseno rješenje o ovrsi u kojem u bitnom ističe da ne živi na području obavljanja usluga tužitelja. Ističe da su u tom pravcu putem svojih djelatnika AD, u skladu s odredbom čl. 71. Zakona o gospodarenju otpadom, izvršili očevid na adresi prebivališta tuženika kojom prilikom je utvrđeno da tuženik živi na toj lokaciji, unatoč tome što ima prijavljeno boravište na području [adresa]. Navodi da je u skladu s odredbom čl. 70. Zakona o gospodarenju otpadom, vlasnik nekretnine dužan koristiti uslugu na području gdje živi, na području gdje se koristi usluga tužitelja. Zakonodavac je pritom propisao da u slučaju kad se nekretnina korisnika usluge ne koristi, da je tada teret dokazivanja na samom korisniku usluge koji mora dokazati da nekretninu ne koristi, a samim time niti uslugu tužitelja. Navodi da se pritom korištenje nekretnine dokazuje korištenjem vode, plina ili struje, pa je shodno navedenom, izvršen uvid u podatke o potrošnji vode i struje, pri čemu je utvrđeno da je u utuženom razdoblju evidentirana potrošnja na nekretnini koja je predmet postupka. Nakon toga je obavljen i očevid, kojom prilikom je utvrđeno da tuženik i živi tu gdje je zatečen. Ističe da se utuženo razdoblje odnosi na razdoblje kada je fakturirana usluga korisnika koji su istom ispostavljeni. Ispostavljeni računi tuženiku evidentirani su i u kartici koja je priložena uz prijedlog za ovrhu i na navedene račune isti nije izjavio nikakav prigovor. Tuženiku je upućena izjava o korištenju javne usluge, načinu sakupljanja komunalnog i biorazgradivog otpada po kojoj izjavi se isti trebao očitovati o svim relevantnim podacima bitnim za sklapanje ugovora, a pritom se tuženik u udijeljenom roku od 15 dana na navedenu izjavu nije očitovao, zbog čega je postupljeno prema prijedlogu davatelja usluge i u skladu su s tim prijedlogom, fakturirani računi tuženiku. Zz tužitelja navodi da nakon što su u tijeku predmetnog postupka došli do saznanja da je tuženik osoba starije životne dobi i teško bolestan, pokušali su e-mailom kontaktirati njegovu kći koja je u predmetni spis dostavila svoj e-mail kojim je opravdavala izočnost svog oca u postupku, a sve kako bi se na miran način postigao nekakav dogovor vezano za podmirenje utužene tražbine, a na koji e-mail ista nije do ročišta odgovorila, niti se na drugi način očitovala.
15. Cijeneći dokaze izvedene tijekom postupka, posebno činjenicu što tuženik dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja tijekom postupka ni na koji način nije osporio, sud je prihvatio iskaz zz tužitelja FD kao istinit i uvjerljiv te u skladu s dokazima izvedenim tijekom postupka. Naime, uvidom u dokumentaciju i to dokumentaciju HEP operatera distribucijskog sustava d.o.o. Elektrodalmacija Split, energetska kartica na ime tuženika GD za mjerno mjesto na adresi [adresa] (list 63-66 spisa), a koja se odnosi između ostalog i za utuženo razdoblje, vidljivo je da je na nekretnini tuženika evidentirana potrošnja električne energije. Jednako tako, iz kartice vodomjerila Vodovoda Imotske krajine d.o.o. na ime korisnika GD, ovdje tuženika, evidentirana je za utuženo razdoblje potrošnja vode, a što sve nedvojbeno ukazuje na osnovanost navoda zz tužitelja da se objekt tuženika u utuženom razdoblju koristio. Navedenu dokumentaciju tuženik nije osporio.
16. Navode tuženika iznesene u prigovoru da je osoba starije dobi, samac, vikendaš i da bi prema tome prema njemu trebala biti određena cijena prema pravilniku tužitelja, sud nije mogao prihvatiti kao osnovane, obzirom da isti ničim nije potkrijepio svoj prigovor u dijelu koji se odnosi na iznesenu iznimku za plaćanje tužitelju, a niti je u tom pravcu predložio bilo kakav dokaz kojim bi dokazao da isti ne spada u kategoriju obveznika koji bi imali platiti iznose po obračunu koji je sačinio tužitelj i u prilog tome nije dostavio nikakav relevantan dokaz, što je isti trebao učiniti. Tuženik je istaknuo kako živi u [adresa] na adresi prebivališta navedenoj u osobnoj iskaznici [adresa], gdje uredno plaća svoje obveze, što bi, imajući u vidu prethodno istaknut njegov prigovor, ukazivalo na to da bi način obračunavanja usluga tužitelj prema tuženiku trebao obračunavati kao za vikendicu ili privremeno boravište tuženika, međutim, tuženik ni u tom dijelu ničim nije dokazao svoje navode kojima bi osporio utuženo potraživanje utemeljeno na računima ispostavljenim tuženiku, za koje u spisu ne postoji dokaz da je na iste tuženik izjavio pravovremeno prigovor. Uz navedeno, tuženik ničim nije dokazao svoje navode, a niti je predložio bilo kakav dokaz kojim pobija navode i dokaze tužitelja.
17. Dakle, imajući u vidu netom iznesena utvrđenja ovog suda, sud je nedvojbeno utvrdio da se predmetna nekretnina vlasništvo tuženika, u utuženom razdoblju koristila, slijedom čega u skladu s odredbom čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom, postoji obveza tuženika na plaćanje usluge sakupljanja komunalnog otpada, budući je on korisnik navedene usluge. Obzirom da temeljem Zakona o gospodarenju otpadom "onečišćivač" plaća – proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, prema čemu je tužitelj ovlašten naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina, odnosno osoba koji su proizvođači otpada.
18. U odnosu na prigovor tuženika zastare potraživanja tužitelja, sud nalazi prigovor tuženika dijelom neosnovan. Naime, kako to proizlazi iz čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZOO), radi se o jednogodišnjem roku zastare za ovakve tražbine. U konkretnom slučaju, tužitelj je pokrenuo postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu 26. veljače 2023., a u prilog svom zahtjevu tužitelj je priložio odgovarajuću i vjerodostojnu ispravu / analitičku karticu partnera za sporno potraživanje. Pregledom priložene kartice za tuženika, sud je utvrdio da potraživanje tužitelja za razdoblje siječanj 2022., nije osnovano, odnosno da je u tom dijelu utemeljen prigovor tuženika radi zastare potraživanja, a odnosi se na uslugu koju tužitelj potražuje za siječanj 2022., prema računu br. 0019-11510116-0122 od 31. siječnja 2022. u iznosu od 63,73 kn / sada 8,46 eura, pa je stoga valjalo odbiti tužitelja u tom dijelu i djelomično prihvatiti prigovor tuženika, dok je u ostalom dijelu potraživanje tužitelja osnovano.
19. Slijedom iznijetog, prihvaćen je djelomično tužbeni zahtjev tužitelja te je u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a, održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mate Juroša sa sjedištem u [adresa] br. Ovrv-417/2023 UPP/OS-OVRV-104/2023 od 29. ožujka 2023., kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri novčanu obvezu u iznosu od 93,04 eura sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi, kako je to navedeno u točci I/ izreke presude, jer iz priloženih isprava (analitička kartica), nedvojbeno proizlazi da su obračunate usluge tužitelja od veljače 2022., pa nadalje, osnovane.
20. Tuženik je u skladu s odredbom čl. 9. ZOO-a, kao sudionik u ovom odnosu, dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, a pored toga duguje i zatezne kamate na taj iznos sukladno čl. 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, kojim je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Zatezne kamate nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja, radi čega je odlučeno kao u točci I/ izreke presude.
21. Ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mate Juroša sa sjedištem u [adresa] br. Ovrv-417/2023 UPP/OS-OVRV-104/2023 od 29. ožujka 2023., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju namiri novčanu obvezu u iznosu od 8,46 eura, jer je u tom dijelu osnovan prigovor tuženika da se radi o tražbini tužitelja koja je obuhvaćena zastarom, slijedom čega je odlučeno kao u točci II/ izreke presude.
22. U odnosu na zatražene troškove postupka, sud je utvrdio da su tužitelju u ovršnom postupku rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Mate Juroša sa sjedištem u [adresa] br. Ovrv-417/2023 UPP/OS-OVRV-104/2023 od 29. ožujka 2023., dosuđeni troškovi u iznosu od 25 eura / 188,36 kn. Navedeni dosuđeni trošak sud smatra osnovanim. Naime, tužitelju se u konkretnom slučaju ne može priznati trošak ostatka naknade u iznosu od 10 eura + PDV 25% jer navedeni trošak tužitelj nije specificirao i obrazložio i nije poznato na koji ostatak naknade se navedeni trošak odnosi. Naime, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u širem smislu u sebi sadrži dvije odluke – platni nalog i na tom nalogu temeljno uvjetno rješenje o ovrsi u užem smislu, budući je ovrha određena pod rezolutivnim uvjetom da ovršenik ne podnese prigovor protiv dijela rješenja o ovrsi koji ima značaj platnog naloga. Ako prigovor bude podnesen, a što je ovdje slučaj, time je ispunjen rezolutivni uvjet i određena ovrha mora se staviti izvan snage. Iz odredbi čl. 449. st. 1. i čl. 452. st. 1. ZPP-a, proizlazi da platni nalog u takvom slučaju zamjenjuje tužba. Prema tome, ne radi se o dva zasebna postupka već je ovršni postupak, po ispunjenju zakonskih uvjeta koji su prije navedeni, prerastao u parnični postupak. Stoga u ovoj situaciji nema mjesta priznavanju naknade troškova javnog bilježnika koji se odnose na ostatak naknade, a koji trošak evidentno prema računu javnog bilježnika br. 348/VP/1 od 29. ožujka 2023. tužitelj nije ni podmirio.
23. Obzirom da tuženik u predmetnom postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, sud je u skladu s odredbom čl. 154. stavak 6., a u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje u tekstu: Tarifa), tužitelju priznao troškove u visini kako je to zatraženo prema popisu troška i to trošak sastava podneska tužitelja od 19. ožujka 2024., u visini od 25 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za sastav podneska od 29. ožujka 2024. u visini od 6,25 bodova (Tbr. 8. točka 4. Tarife), zastupanje na ročištima 26. ožujka 2024., 25. srpnja 2024., 29. listopada 2024., 21. siječnja 2025. u visini od po 6,25 bodova (Tbr. 9. točka 5. Tarife), zastupanje na ročištu 21. svibnja 2024., 7. travnja 2025. u visini od po 25 bodova, što ukupno iznosi 106,25 bodova, uvećano za vrijednost boda prema Tarifi (2,00 EUR), iznosi 212,50 EUR uvećano za PDV 25% (u iznosu 53,13 EUR) sveukupno iznosi 265,63 EUR. Na navedeni trošak valja pribrojati i materijalni trošak naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura, koji trošak je tužitelj podmirio javnom bilježniku Mati Jurošu sa sjedištem u [adresa], prema računu br. 266/VP/1 dana 15. ožujka 2023., što je navedeno u računu, što sveukupno iznosi 278,13 eura, uvećano za trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, što ukupno iznosi 291,40 eura, koliko je dužan tuženik naknaditi tužitelju, pa je stoga odlučeno kao pod točkom III/ izreke presude.
U Makarskoj 21. svibnja 2025.
S U D A C
BARBARA MENDEŠ
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348. ZPP-a)
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335. ZPP-a).
DNA:
• Dostava presude u skladu s odredbom čl. 335. st.7., 8.,9. i 10. ZPP-a,
