Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Posl. br. Gž-1163/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Josipu Klafuriću, odvjetniku iz Velike Gorice, protiv tuženika: 1- GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2- AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje kao nasljednici iza pok. IU i 3- DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po Domagoju Bučancu, odvjetniku iz Velike Gorice, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu pod posl. br. P-132/2020 od 08. srpnja 2022. na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu pod posl. br. P-132/2020 od 08. srpnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao utvrđenje djelomično ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 26.05.2010. sklopljenog između 3-tuženika ĐU kao davatelja uzdržavanja i VU kao primatelja uzdržavanja i to u dijelu koji se odnosi na ustupljenu 1/3 idealnog dijela nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], kuća broj [adresa] i dvorište u [adresa], površine 120 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uz brisanje zabilježbe postojanja navedenog ugovora u zemljišnim knjigama i naknadom parničnog troška. Također je toč. II) izreke naloženo tužitelju da nadoknadi tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 7.406,25 kn.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže preinačenje pobijane odluke i prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno podredno ukidanje i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da činjenična i pravna utvrđenja pobijene presude nisu pravilna, niti zakonita, te da su dijelom posljedica bitne povrede postupka. Navodi da je tijekom postupka istakao prigovor mane volje na strani prvotnog 1- tuženika, a sada pok. VU IU, obzirom na činjenicu da je navedeni imao namjeru raskinuti prijeporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju u dijelu koji se odnosi na 1/3 dijela predmetne obiteljske kuće, pa da je na okolnosti mana volje predložio izvođenje dokaza pribave medicinskog kartona i medicinskog vještačenja i saslušanje svjedoka, a koje dokazne prijedloge da je prvostupanjski sud odbio i na taj način počinio bitnu povredu postupka. Navodi i da je trošak postupka previsoko određen, te da nije u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
4. Odgovor na žalbu nije podnijet.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 26.05.2010. zaključenog između prvotnog 1-tuženika pok. IU kao primatelja uzdržavanja i 3-tuženika DU kao davatelja uzdržavanja, u dijelu koji se odnosi na raspolaganje sa 1/3 idealnog dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje:
- da iz iskaza saslušanih stranaka proizlazi da je prvotni 1-tuženik pok. IU bio suprug 1-tužene GU i otac tužitelja, te 2-tuženika AU
GU i 3-tuženika DU
- da iz iskaza saslušanih stranaka proizlazi da sporna nekretnina, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] kuća broj [adresa] i dvorište u [adresa], u naravi čini kuću broj [adresa] sa dvorištem, u [adresa], koju su započeli graditi pok. IU i 1- tužena, da bi potom tijekom godina u tu nekretninu počeli ulagati i njihovi sinovi, odnosno tužitelj i 2 i 3-tuženi, te su svaki uredili dio kuće za svoje potrebe,
- da je nesporno cijelo vrijeme u zemljišnoj knjizi kao individualni vlasnik predmetne nekretnine bio uknjižen, sada pok. IU, a što je svima u obitelji bilo poznato,
- da u pogledu vlasničkopravnih odnosa stranke međusobno nikada nisu postigle bilo kakav sporazum, pogotovo ne u pisanom obliku, niti je pok. IU kao zemljišnoknjižni vlasnik ikada izrazio svoju volju (niti usmeno) da se na spornim nekretninama zasnuje pravo suvlasništva ili da se sporna nekretnina etažira ili nešto drugo,
- da je tužitelj u parnici koja je vođena pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pod posl. br. P-378/2017 pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je zahtijevao utvrđenja prava suvlasništva na 1/3 idealnog dijela predmetne nekretnine.
8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da, obzirom na neuspjeh u navedenoj parnici pod posl. br. P-378/2017, tužitelj ničim nije mogao u ovoj parnici dokazati da bi predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 26.05.2010. u bilo kojem dijelu bio ništetan jer nije suvlasnik sporne nekretnine kako tvrdi, pa da je zbog toga bilo suvišno na te okolnosti izvoditi daljnje predložene dokaze. Obzirom na navedeno prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev, dok odluku o trošku donosi na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.
10. Također pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
11. Naime, tužitelj je prvotno u tužbi zahtijevao utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pozivajući se činjenično na to da je nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici pod posl. br. P-378/17 utvrđen suvlasnikom u 1/3 dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kojim suvlasničkim udjelom na nekretnini da je pok. IU kao primatelj uzdržavanja raspolagao prijepornim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju.
12. U prilog navedenoj tvrdnji tužitelj se pozvao na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici pod posl. br. P-378/2017. Međutim kako je tijekom postupka utvrđeno da je navedena prvostupanjska presuda preinačena odlukom Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž-979/18 od 20.22.2018 ( list 22-23 spisa ) na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je suvlasnik u 1/3 dijela predmetne nekretnine, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije suvlasnik sporne nekretnine kako je to u tužbi tvrdio, a što se žalbenim navodima niti ne osporava.
13. Kako navedena pravomoćna sudska odluka kojom je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je suvlasnik u 1/3 dijela ima pravni učinak u ovoj parnici jer je taj postupak vođen između, ovdje tužitelja i pravnog prednika tuženika pok. IU, te kako je upravo na toj činjenici tužitelj temeljio činjenični supstrat tužbe, to je pravilno prvostupanjski sud na navedene okolnosti odbio, kao suvišne, provesti dokaze saslušanjem svjedoka, očevida na licu mjesta i vještačenje po vještaku građevinske struke.
14. Tijekom postupka tužitelj je izmijenio činjenični supstrat tužbe ( list 28-29 spisa) navodeći da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan i zbog sumnje u pravu volju pok. IU za zaključenjem predmetnog ugovora jer da je navedeni imao namjeru raskinuti predmetni ugovor.
15. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj kao razlog ništetnost spornog ugovora istakao okolnosti i činjenice koje upućuju na mane volje tj. nesklad između volje i očitovanja, a u što spadaju prijetnja, bitna zabluda i prijevara i koje upućuju na pobojnost ugovora u smislu odredbe čl. 330. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a )
16. Međutim kako u konkretnom slučaju tužitelj nije postavio zahtjev za poništenje spornog ugovora u smislu čl. 331. st. 1. ZOO-a ( već na utvrđenje apsolutne ništetnosti), te kako sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stranke postavile u postupku, to je pravilno prvostupanjski sud odbio kao suvišne, provesti dokaze pribave zdravstvenog kartona pok. IU i medicinsko vještačenje na okolnost prave volje pok. IU. Stoga su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.
17. Pri tom valja istaknuti da neke od mana volja kao što su šala, nesporazum i simulacija, ne uzrokuju pobojnost, već ništetnost ugovora. Međutim u konkretnom slučaju iz iskaza samog tužitelja proizlazi ( list 32 spisa ) da je pok. IU za života izrazio želju da raskine predmetni ugovor, da se nakon toga predomislio, te da je isti bio podložan sugestijama i kolebljiv, a što jasno ukazuje na mane volje za pobojnost, (ne i ništetenost) predmetnog ugovora.
18. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda i o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a jer su tuženi uspjeli u sporu. Pri tom valja istaknuti da iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
19. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ksenija Dimec
