Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1144/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965774818, zastupan po Draženu Jerkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika: 1- LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2- TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po Dinku Kulašu, odvjetniku u Zagrebu, 3-DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4-AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5- IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], 6-SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7- EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], 8-ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 9- LFG, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], 5 do 9-tuženi zastupani po Dinku Kulašu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, o

dlučujući o žalbi

tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 11709/2019 od 04. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-11709/2019 od 04. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da mu tuženi solidarno isplate iznos od 1.129,19 kn sa zateznim kamatama i troškom spora, dok je toč. II) izreke naloženo tužitelju da nadoknadi 1, 2 i 5 do 9-tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.773,06 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv pobijane presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je neosnovan navod prvostupanjskog suda da nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika jer da tuženi u odgovoru na tužbu istu nisu niti osporili. Navodi da niti navod prvostupanjskog suda da nije dokazao da bi tuženi zaista bili suvlasnici stambene zgrade, te u kojem omjeru bi pojedini suvlasnik odgovarao za dugovanje, nemaju svoje pravno utemeljenje na činjenicama i dokaznom materijalu u spisu. Navodi da je glavno potraživanje u ovoj pravnoj stvari plaćeno uplatom svih suvlasnika predmetne stambene zagrade, a ne zasebno i posebno po svakom od suvlasnika, a kamate koje potražuje u fiksnom iznosu da predstavljaju sporedno potraživanje koje slijedi glavno potraživanje i u načinu ispunjenja obveze. Navodi da osporava i parnični trošak jer da isti nije u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je smanjeni zahtjev tužitelja za isplatom obračunate zatezne kamate u fiksnom iznosu od 1.129,19 kn zbog zakašnjelog plaćanja prvotno utužene glavnice s osnova duga za potrošenu električnu energiju za zajedničke dijelove i uređaje u zgradi u iznosu od 31.833,57 kn ( obzirom da je utuženi iznos od 4.719,18 kn otpisan ).

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje:

- da iz Izvoda iz poslovnih knjiga (specifikacija računa ) proizlazi da se isti odnosi na kupca "suvlasnici stambene zgrade", pod ugovornim kontom: ..., a vezano za mjesečne novčane obveze dospjele od studenog 2018. do ožujka 2019.

- da iz račun br. 2203036029-190120-3 za razdoblje od 21.11.2017. do 08.01.2019. proizlazi da je isti izdan na stambenu zgradu [adresa], te je u obračunu potrošnje navedeno da se radi o kategoriji potrošnje kućanstvo

- da iz Zapisnika o primopredaji brojila električne energije toplinske podstanice [adresa] proizlazi da je isti potpisan 29.10.2015. od strane HEP Toplinarstvo i predstavnika suvlasnika ĆF, a vezano uz primopredaju brojila električne energije na daljnje korištenje suvlasnicima stambene zgrade [adresa]

- da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje s osnove zajedničke potrošnje električne energije u navedenoj zgradi za koju odgovaraju svi suvlasnici stambene zgrade solidarno, pa da je pravilno tužitelj podnio tužbu protiv određenih fizičkih osoba za koje tvrdi da su suvlasnici navedene stambene zgrade, obzirom da stambena zgrada nema stranačku sposobnost,

- međutim da tužitelj tijekom postupka nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika, a kojoj su tuženi prigovorili, niti je predložio dokaze na okolnost da su označeni tuženici uistinu suvlasnici stambene zgrade jer da činjenica da tuženi stanuju na adresi [adresa], ne znači da su i suvlasnici, odnosno vlasnici posebnih dijelova zgrade,

- da obzirom da tužitelj nije dokazao da su tuženi suvlasnici predmetne zgrade, to da nije dokazao niti u kojem omjeru bi pojedini suvlasnik odgovarao za troškove održavanja nekretnine u smislu odredbe čl. 85. st. 1. i čl. 89. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, pročišćeni tekst i 94/17, dalje ZV-a )

- da tužitelj nije dokazao niti da je u bilo kakvom ugovornom odnosu s označenim tuženicima, pa da se obzirom na navedeno ne može utvrditi niti osnovanost, niti visina utuženog potraživanja,

- da nesporno stanari u zgradi [adresa] koriste električnu energiju koju isporučuje tužitelj, međutim isto tako da su tuženi istakli da su svi računi podmireni iz sredstava pričuve, a što da je u konačnici priznao i sam tužitelj navodeći kako je predmetno potraživanje tijekom postupka u cijelosti podmireno,

- da nije osnovan navod tužitelja da bi podmirenje potraživanja značilo priznanje duga od konkretnih tuženika jer da tužitelj nije dokazao tko je, kada i u kojem iznosu podmirio navedeno potraživanje,

- da tužitelj tijekom postupka nije dokazao niti da postoji posebni sporazum , niti izjava o uračunavanju u smislu čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ), pa da stoga nije bio ovlašten zatvarati dospjele obveze na način kako je to učinio.

8. Slijedom navedenog, a kako da tužitelj nije dokazao niti osnovanost, niti visinu svog potraživanja prema tuženima, prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 219. i čl. 299. ZPP-a odbija smanjeni tužbeni zahtjev u cijelosti, dok odluku o trošku donosi na temelju čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Isto tako pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo, te izveo pravilne zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga su žalbeni navodi neosnovani.

11. Naime, predmet smanjenog tužbenog zahtjeva predstavlja zahtjev tužitelja za isplatom obračunate zatezne kamate za zakašnjelo plaćanje utužene glavnice u ukupnom iznosu od 1.129,19 kn, s time da tužitelj tvrdi da su tuženi tijekom ovog postupka dobrovoljnim uplatama podmirili utuženo dugovanje u iznosu od 31.833,57 kn, dok da im je iznos od 4.719,8 kn otpisan.

12. S druge strane tuženi su još u odgovoru na tužbu istakli da tužitelju uopće ne duguju utuženo potraživanje s osnova potrošene električnu energiju za zajedničke dijelove i uređaje u zgradi jer da su svi troškovi uredno podmireni prije utuženja iz sredstva zajedničke pričuve koju su kao suvlasnici uredno podmirivali, te da tužitelj pokušava duplo naplatiti potrošnju zbog greške nastale prilikom prebacivanja na novi konto.

13. U prilog svojim tvrdnjama tuženi su dostavili Analitički pregled knjigovodstvenog stanja ulaza, sačinjenog po upravitelju GSKG za utuženo razdoblje ( list 44-59 spisa ) za svoju zgradu na adresi [adresa], u [adresa], kao i za zgrade na adresi [adresa]., kbr. [adresa]. i kbr. [adresa].

14. Tako iz navedene dokumentacije proizlazi da su suvlasnici predmetne zgrade na adresi [adresa], u [adresa] ( list 44-59 spisa ) uredno u utuženom razdoblju iz sredstva zajedničke pričuve, podmirivali račune za potrošnju električne energije za zajedničke dijelove zgrade. Navedenu dokumentaciju tužitelj tijekom postupka nije osporio.

15. Slijedom navedenog, a kako su tuženi tijekom postupka osporili postojanje utuženog duga iz razloga što da su istog platili prije utuženja, te kako je tijekom postupka tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice, ali je ustrajao kod zahtjeva za isplatom obračunate zatezne kamate za zakašnjelo plaćanje, to je tužitelj bio dužan dokazati osnov i visinu tako smanjenog tužbenog zahtjeva, odnosno dokazati da su zaista tuženi nakon dospijeća i nakon utuženja platili prijepornu glavnicu i visinu obračunate zatezne kamate, a što isti nije učinio.

16. Naime, smanjeni tužbeni zahtjev za isplatom obračunate zatezne kamate u iznosu od 1.129,19 kn tužitelj temelji na dostavljenom obračunu na listu 226 spisa iz kojeg nije razvidno kada je utužena glavnica plaćena, niti dani kašnjenja, niti koeficijent zatezne kamate. Pored toga navedeni obračun sadrži i iznos od 4.719,18 kn za kojeg je tužitelj tijekom postupka istakao da ga je otpisao, kao i račune koji nisu utuženi.

17. Stoga navedeni obračun ne predstavlja dokaz tvrdnjama tužitelja da bi tuženi zaista dobrovoljno platili utuženu glavnicu nakon dospijeća i nakon utuženja posljedično čemu da bi temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojim je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, bili u obvezi i platiti obračunatu zateznu kamatu.

18. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primjenom pravila o teret dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a zaključio da tužitelj nije dokazao tko je i kada i u kojem iznosu podmirio utuženu glavnicu, odnosno niti osnov, niti visinu smanjenog tužbenog zahtjeva.

19. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda i o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a jer su tuženi uspjeli u sporu. Pri tom valja istaknuti da iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

20. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ksenija Dimec