Poslovni broj Gž-504/2022-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-504/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OTP banke d.d. Split, OIB: 52508873833, iz Splita, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić & Anić iz Splita, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-305/2020-16 od 10. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-305/2020-16 od 10. prosinca 2021.
Obrazloženje
1.Citiranom presudom utvrđeno je da je ništetna odredba članka 5. točka 1. i 2. Ugovora o [broj kredita] zaključenog između tužiteljice i tuženika dana 25. rujna 2009. godine te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio, te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.108,61 kn sa zakonskim zateznim kamatama i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 4.828,16 kn.
2.Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenih zahtjeva.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnom odredba članka 5. točke 1. i 2. Ugovora o [broj kredita] zaključenog između tužiteljice i tuženika dana 25. rujna 2009. godine, te da se utvrdi da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa i zahtjev da joj tuženik isplati iznos od 1.108,61 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, sklopili Ugovor o [broj kredita] dana 25. rujna 2009. i da su odredbom članka 5. ugovorili kamatnu stopu kao promjenjivu i to odlukom tuženika. Utvrđuje da je od sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene kamatne stope s početne 9,49 ukupno deset puta.
6.2. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke jasna i lako uočljiva, ali da nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. U Ugovoru da su morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da tužiteljica na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope da je ključna ugovorna odredba, a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa da ta odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer da dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena, odnosno odrediva, već samim time odredba Ugovora na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, da je protivna načelu savjesnosti i poštenja jer je tužiteljica jedino mogla znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora. Takva ugovorna odredba da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena, te stoga ništetna. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju da ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice jer da se upravo u tome ogleda potreba primjene korektiva – načela savjesnosti i poštenja te je banka, kao savjesni gospodarstvenik, trebala odrediti elemente za koje se veže promjena kamatne stope.
6.3. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u slučaju da je kamatna stopa po predmetnom kreditu ostala na razini iz Ugovora o kreditu (inicijalno ugovorena od 9,49%) u razdobljima kada je bila viša od inicijalno ugovorene stope, tužiteljica manje platila iznos od 1.108,61 kn, to prvostupanjski sud utvrđuje da je time nastala razlika u otplati kredita zbog primjene nepoštene, odnosno ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za navedeni iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio, pa je prihvatio tužbeni zahtjev.
7.Odlučne činjenice pravilno su utvrđene i na iste je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je udovoljeno tužbenom zahtjevu, te nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika.
8.1. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je odredba čl. 5. stavak 1. i 2. Ugovora o kreditu, koja regulira pitanje kamatne stope, nepoštena i to stoga što tužitelj, kao potrošač, nije informiran o sadržaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a posebno o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope u budućem razdoblju trajanja kredita. Ugovaranje odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nije samo po sebi nepošteno, ali u konkretnom slučaju je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi jer je riječ o nedorečenoj i nerazumljivoj formulaciji o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora uz nepostojanje egzaktnih parametara prema kojima se kamatna stopa mijenja jer promjena kamatne stope ovisi o dispoziciji jedne ugovorne strane-banke, a druga ugovorna strana tj. potrošač na to nema nikakvog utjecaja.
8.2. Tuženik navodi da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer da je tužiteljica više platila iznos od 1,12% glavnice, a ako se uzme ukupno plaćeni iznos (20.332,70 eur) da je kamatna stopa utjecala na povećanje obveze tužiteljice za 0,72% od ukupno plaćenih anuiteta, pa da nije riječ o značajnoj neravnoteži. Taj žalbeni navod je neosnovan jer se postojanje značajne neravnoteže procjenjuje i kvalitativno, a ne samo i isključivo kvantitativno, pa je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je navedena odredba dovela do značajne neravnoteže u pravima i obvezama korisnika kredita.
8.3. Vezano uz navod tuženika da je u prosincu 2012. donio Odluku o pravilima za utvrđivanje promjena kamatnih stopa za kredite i depozite u poslovanju s građanima valja reći da je to irelevantno s obzirom na činjenicu da je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 25. rujna 2009., dakle prije donošenja navedene Odluke. Kod procjene nepoštenosti, odnosno ništetnosti, relevantno je vrijeme sklapanja Ugovora.
8.4. Nisu osnovani navodi žalbe tuženika kojima osporava visinu dosuđene razlike ističući kako između stranaka nije ugovorena fiksna kamatna stopa, te da je izračun razlike pogrešno sačinjen prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi za cijelo razdoblje koja da je na taj način pretvorena u fiksnu i da je time tužiteljica profitirala jer da je kod kredita s fiksnom kamatnom stopom kamatna stopa značajno veća. Naime, kako je izostao zakoniti mehanizam promjenjive kamatne stope od početno ugovorene, na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika primjenjuje se početno ugovorena kamatna stopa.
8.5. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika koji se odnose na odluku o parničnom trošku jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a odlučujući o parničnom trošku tužiteljice.
9. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 368. stavka 1. ZPP-a.
U Rijeci, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
