Poslovni broj Gž-1515/2022-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1515/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ITD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Lana Humljak, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-6628/2019-25 od 25. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6628/2019-25 od 25. kolovoza 2022., u točkama I., II.,VI. i VII. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.Citiranom presudom utvrđeno je da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o [broj kredita] od 23. ožujka 2004. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 3.043,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 4.508,25 kn (točke I., II. i VI. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev i zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška (točke III., IV., V. i VII. izreke).
2.Protiv točke I., II., VI. i VII. izreke citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenih zahtjeva.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnom odredba članka 2.
Ugovora o [broj kredita] od 23. ožujka 2004. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i zahtjev da joj tuženik isplati iznos od 4.846,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su tužiteljica (kao korisnica kredita), tuženik (kao kreditor), IT (kao sudužnik) te založni dužnici, sklopili dana 23. ožujka 2004. Ugovor o kreditu kojim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 35.000,00 eur. Člankom 2. da je ugovorena redovna kamata od 7,45% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, dok je člankom 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za eur, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku. U odnosu na prigovor tuženika da je dio anuiteta platio sudužnik i da za te anuitete tužiteljica nije aktivno legitimirana prvostupanjski sud utvrđuje da iz iskaza svjedoka IT proizlazi da su anuiteti uplaćeni radi otplate kredita s osnove ugovorne obveze tužiteljice, što znači da su uplate vršene u ime i za račun tužiteljice, pa da je stoga neosnovan prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužiteljice.
6.2.1. Na temelju iskaza tužiteljice prvostupanjski sud utvrđuje da od strane djelatnika tuženika koji je sudjelovao u odobravanju kredita nije dobila potpunu informaciju o kamati koja je promjenjiva, niti informaciju na koji način i primjenom kojih parametara i metodologije će se kamata u budućnosti moguće mijenjati. Sama okolnost što je u Ugovoru naznačeno da se radi o promjenjivoj kamati da nije dovoljna za ocjenu da je tužiteljica dobila punu obaviještenost o učincima takve promjenjive kamate. Tuženik da nije predložio saslušanje svojeg djelatnika o načinu i sadržaju informiranja tužiteljice o značaju kamate koja je promjenjiva, niti na okolnost da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica nije bila u potpunosti informirana niti upoznata s promjenjivom kamatnom stopom i učincima takve odredbe na njezine obveze iz kreditnog odnosa. Kako nisu postojali jasno definirani parametri za promjenu kamatne stope koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva da nije bila ni određena, niti odrediva, te da sadržaj takve ugovorne odredbe nije bio jasan ni razumljiv tužiteljici. Tužiteljici da su dostavljeni podaci vezano za mijenjanje kamatne stope, ali da ona nije bila upoznata s parametrima koji dovode do tih promjena.
6.2.2. Na tuženiku da je bio je teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o kamatnoj stopi. Međutim, tuženik da to nije dokazao, a iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj je kamatne stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Prvostupanjski sud utvrđuje da je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 2. Ugovora o kreditu, čime je dio odredbe nepošten, a sukladno tome u tom je dijelu ugovor ništav primjenom članka 87. Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik da je, ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu, postupio suprotno odredbama čl. 81. st. 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH broj: 96/03 dalje ZZP /03) te je posljedica takve nepoštene odredbe njezina ništetnost na temelju odredbe čl. 87 ZZP/03, a sve to stoga jer kamate moraju biti određene, odnosno odredive u smislu odredbe čl. 269. st. 2 i čl. 272. Zakona o obveznim o odnosima (NN 35/05; dalje: ZOO) zbog čega da je ništava odredba čl. 2. Ugovora o kreditu.
6.3. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u slučaju da je kamatna stopa po predmetnom kreditu ostala na razini iz Ugovora o kreditu (inicijalno ugovorena od 7,450%) u razdobljima kada je bila viša od inicijalno ugovorene stope, tužiteljica manje platila iznos od 3.043,38 kn, to prvostupanjski sud utvrđuje da je time nastala razlika u otplati kredita zbog primjene nepoštene, odnosno ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za navedeni iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio, pa je prihvatio tužbeni zahtjev u tom dijelu, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev.
7.Odlučne činjenice pravilno su utvrđene i na iste je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je udovoljeno tužbenom zahtjevu, te nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika.
8.1. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je odredba čl. 2. Ugovora o kreditu, koja regulira pitanje promjenjive kamatne stope, nepoštena i to stoga što tužitelj, kao potrošač, nije informiran o sadržaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a posebno o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope u budućem razdoblju trajanja kredita. Ugovaranje odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nije samo po sebi nepošteno, ali u konkretnom slučaju je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi jer je riječ o nedorečenoj i nerazumljivoj formulaciji o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora uz nepostojanje egzaktnih parametara prema kojima se kamatna stopa mijenja jer promjena kamatne stope ovisi o dispoziciji jedne ugovorne strane-banke, a druga ugovorna strana tj. potrošač na to nema nikakvog utjecaja. Pri tome je irelevantno što je nakon sklapanja predmetnog Ugovora odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Također je irelevantno što je kamatna stopa kroz dulje razdoblje trajanja Ugovora o kreditu bila niža od prvobitno ugovorene.
8.2. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužiteljica nije aktivno legitimirana za one anuitete koje je platio sudužnik IT. Naime, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, svi anuiteti su plaćeni radi otplate kredita s osnove ugovorne obveze tužiteljice, što znači da su uplate vršene u ime i za račun tužiteljice, pa je stoga tužiteljica aktivno legitimirana tražiti preplatu i po onim anuitetima koje je u njezino ime i za njezin račun podmirio sudužnik. Pri tome je irelevantan odnos tužiteljice i sudužnika.
8.3. Nisu osnovani navodi žalbe tuženika kojima osporava visinu dosuđene razlike ističući kako između stranaka nije ugovorena fiksna kamatna stopa, te da je izračun razlike pogrešno sačinjen prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi za cijelo razdoblje koja da je na taj način pretvorena u fiksnu. Naime, kako je izostao zakoniti mehanizam promjenjive kamatne stope od početno ugovorene, na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika primjenjuje se početno ugovorena kamatna stopa. Pri tome je irelevantno što je kamatna stopa kroz dulje razdoblje trajanja Ugovora o kreditu bila niža od prvobitno ugovorene.
8.4. Neosnovano tuženik žalbom osporava stav prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata ističući da nije nesavjesni stjecatelj. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju, primjenom članka 1115. ZOO-a, pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi.
8.5. U odnosu na prigovor zastare, kojeg tuženik ponavlja u žalbi, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u pobijanoj presudi utvrđeno da je riječ o nepoštenoj odredbi, rok za traženje restitucije temeljem ništetne odredbe počinje teći od dana pravomoćnosti odluke o ništetnosti.
8.6. Neosnovani su žalbeni navodi koji se odnose na odluku o parničnom trošku jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a odlučujući o parničnom trošku tužiteljice. Tako joj je pravilno dosudio naknadu za sastav podneska od 06.02.2020. jer se tim podneskom očitovala na navode iz odgovora na tužbu i za sastav podneska od 16.06.2020. kojima se očitovala na tuženikove prigovore (konkretno prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije).
9. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 368. stavka 1. ZPP-a.
10.O zahtjevu tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu odlučeno je primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.
11. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmjenjena u točkama III.-V. izreke.
U Rijeci, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
