Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1744/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja DČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika Grad Biograd na Moru zastupan po gradonačelniku a ovaj po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru, Zrinsko-Frankopanska 38, radi ispravka, utvrđenja prava vlasništva i upisa u zemljišne knjige, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1233/2019 od 20. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1233/2019 od 20. listopada 2022.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema kojem upisu je tuženik uknjižen kao vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 820 m2 za cijelo te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, da po pravomoćnosti presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 820 m2, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tuženika uz istovremeni upis tog prava vlasništva ne ime i u korist tužitelja DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo.
2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).
3. Tuženik predlaže da se žalba uvaži i tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika smatrajući da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo slijedom čega predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravkom upisa prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 820 m2, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tuženika uz istovremeni upis tog prava vlasništva ne ime i u korist tužitelja.
7. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;
- da je prijeporna čest. zem. [katastarska čestica] k.o. površine 820 m2 upisana u ulošku broj
[broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da je u posjedu nekretnine tužitelj,
- da je u posjedu prijepora još u razdoblju prije Drugog svjetskog rata bio djed tužitelja LČ koji je na istoj držao stoku i imao sagrađenu manju gospodarsku zgradu što utvrđuje temeljem iskaza u postupku saslušanih svjedoka AČ i ZČ čije iskaze u cijelosti kao vjerodostojne prihvaća,
- da je nasljednik pok. LČ u pogledu ovog zemljišta njegov sin RČ ( otac tužitelja) čiji slijednik je tužitelj,
- da je tužitelj na zemljištu prije Domovinskog rata sagradio gospodarske zgrade,
- da je posjedovnom listu na dijelu čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u površini od 2500 m2 bio upisan djed tužitelja VČ.
8. Temeljem naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud kao osnovane prihvaća tvrdnje tužitelja da je upis tuženika na prijepornoj nekretnini u zemljišnoj knjizi pogrešan jer je u posjedu ove nekretnine bio još pok. djed tužitelja pa temeljem utvrđenja da se u posjedu prijepora, računajući i posjed prednika, nalazi tužitelj u razdoblju preko četrdeset godina zaključuje da je isti stvarni vlasnik nekretnine vlasništvo koje je na strani istog stečeno temeljem odredbe čl. 159.st.3. u vezi čl. 160.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV) pa smatra da je pogrešan upis Grada Biograda na Moru određen u postupku obnove zemljišne knjige slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te odlučuje kao u izreci pobijane presude.
9. Suprotno žalbenim navodima tuženika u pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a.
10. U postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).
11. Isto tako protivno žalbenim navodima tuženika nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.st.1. ZPP-a jer obrazloženje prvostupanjske presude sadrži sve propisano odredbom čl. 338.st.4. ZPP-a.
12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, koje je obrazložio jasnim i određenim razlozima koji imaju uporišta u stanju u spisu, te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo sadržano kada je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim.
13. Navedenim, nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
14. Protivno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je ocijenio iskaze u postupku saslušanih svjedoka AČ i ZČ sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a na temelju kojih utvrđuje činjenice odlučne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu temeljem kojih pravilno utvrđuje dužinu trajanja posjeda tužitelja, računajući i posjed njegovih prednika, pravilnost ocjene sadržaja dokaza tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju. Ocjena ovih dokaza provedena po prvostupanjskom sudu nije u protivnosti sa sadržajem isprava koje prileže spisu budući da iz istih, prvenstveno sadržaj Povijesnog posjedovnog lista ( list 23 spisa) proizlazi da je od revizije katastra 1955. kao posjednik prijepora ( nekadašnje kč. br. [katastarska čestica] današnje oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) bio upisan prednik tužitelja, LČ pok. D.
15. Odredbom čl.114. st.1. ZV propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
16. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom stvari.
17. Prema odredbi čl. 159.st.3. ZV-a rok za sjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini za samostalnog poštenog posjednika iznosi dvadeset godina, a za nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba četrdeset godina samostalnog poštenog posjedovanja ( čl. 159.st.4. ZV-a) pri čemu je i odredom čl. 28.st.4. ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima iz 1980. ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96., ZOVO) bio propisan rok od dvadeset godina za stjecanje prava vlasništva nekretnine za samostalnog poštenog posjednika.
17. Da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, osim isteka potrebnog vremena, mora biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZV-a (čl.159) koji je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbi čl. 28. ZOVO koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., ali i prema pravnim pravilima OGZ.
18. Prema odredbi č. 18.st.5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno time da se je poštenje posjeda pretpostavljalo i prema odredbi čl. 72.st.3. ZOVO.
19. Kako se poštenje posjeda presumira a kako tuženik nije dokazao da bi posjed tužitelja i njegovih prednika bio nepošten te kako rezultati provedenih dokaza ne upućuju na nepoštenje posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednika to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj računajući i posjed prednika na prijepornoj nekretnini stekao pravo vlasništva dosjelošću.
20. Naime, prednik tužitelja pok. LČ pok. L ( djed tužitelja) bio je u posjedu prijepora još u razdoblju prije Drugog svjetskog rata od kada kontinuirano traje posjed tužitelja, računajući posjed prednika, pa je evidentno da su na strani istog kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, budući da se u posjedu prijepora nalazi u razdoblju dužem od četrdeset godina, čime su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću neovisno o činjenici što je nekretnina u zemljišnoj knjizi bila upisana kao društveno vlasništvo.
21. Naime, rok dosijedanja u konkretnom slučaju istekao je još prije stupanja na snagu ZV-a 1. siječnja 1997. s čim u vezi treba istaći da je Odlukom Ustavnog suda RH broj U-I-58/1997 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine" broj 137/99) ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a kojom je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.
22. S ovim u vezi ovaj sud prihvaća kao pravilnim shvaćanje prvostupanjskog suda da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava trećih osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.
23. To znači da je posjednik nekretnine u društvenom vlasništvu stekao pravo vlasništva te nekretnine temeljem spomenute ukinute odredbe dosjelošću, uz uvjet da tom njegovom pravu nije bilo suprotstavljenih stečenih prava trećih osoba radi čije je zaštite od nedopuštenog retroaktivnog učinka i ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pa kako takvih prava u konkretnom slučaju nije bilo te kako je posjed tužitelja i njegovih prednika na prijepornoj nekretnini neometan to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj stvarni vlasnik prijeporne nekretnine.
24. U konkretnom slučaju tužitelj je temeljem zakona stekao pravo vlasništva prije pokretanja postupka preoblikovanja zemljišne knjige pokrenutog 2016. u kojem je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine, a iz kojeg postupka je tužitelj u smislu odredbe čl. 194.st.3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19) i upućen na pokretanje ove parnice pa je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te odlučio kao u izreci pobijane presude.
25. Slijedom svega naprijed iznijetog na temelju odredbi čl. 368. st.1. ZPP-a žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi te odlučiti kao u izreci.
U Rijeci 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković
