Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1061/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice ŠĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati Matiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matić i partneri, protiv tuženika BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Danijeli Nenadić, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P- 301/2021-24 od 31. ožujka 2023., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-301/2021-24 od 31. ožujka 2023. u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 11.629,93 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka te u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke u dijelu kojim su tuženiku dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 1.876,56 eura.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-301/2021-24 od 31. ožujka 2023. u točki I. i II. izreke u preostalom dijelu i sudi:

Nalaže se tuženiku BĆ da isplati tužiteljici ŠĆ iznos od 2.654,46 eura (slovima: dvijetisućešestopedesetčetirieuračetrdesetšestcenti) sa zateznim kamatama od 25. lipnja 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.109,70 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 14.284,39 eura (107.625,81 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro = 7,53450 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.986,26 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tužiteljici, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 14.284,39 eura s pripadajućim zateznim kamatama, koji temelji na tvrdnji da je tuženiku pozajmila navedeni iznos odnosno da je isti stekao bez pravne osnove.

6. Tužiteljica žalbom ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Među strankama nije sporno da su bili u braku od 2. listopada 2015. do 26. kolovoza 2019., s time da je bračna zajednica prestala 26. ožujka 2019.. Nadalje, nije sporno da je tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljica sklopila sa bankom dva ugovora o kreditu i da je od sredstava odobrenih kredita uplaćivala na račun tuženika određene novčane iznose, između ostalog iznos od 35.000,00 kuna za plaćanje školovanja tuženika te da je tuženik za vrijeme boravka tužiteljice u bolnici sa njezina računa podizao novčane iznose, od čega joj je vratio iznos od 5.000,00 kuna. Također, nije sporno da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice ulagale novčana sredstva u kuću roditelja odnosno bake tuženika.

8. Sporno je da li je tužiteljica sporni novčani iznos od 14.284,39 eura pozajmila tuženiku odnosno da li je taj iznos tuženik stekao bez osnove.

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je prilikom uplate novčanih iznosa sa računa tužiteljice na račun tuženika kao opis plaćanja navedeno „prijenos sredstava“, a za određene uplate „pozajmica“. Nadalje, utvrđuje da je tužiteljica prema iskazu samog tuženika za vrijeme trajanja bračne zajednice uložila u njegovu nekretninu iznos od 20.000,00 do 25.000,00 kuna koji joj nije vratio.

10. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice, prvostupanjski sud pozivom na čl. 34., čl. 35., čl. 40. i čl. 43. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., dalje:Obz) zaključuje da iznos od 35.000,00 kuna koji je tužiteljica uplatila tuženiku za njegovo školovanje, kao i ostali uplaćeni iznosi na tuženikov račun, predstavljaju bračnu stečevinu stranaka i njihov zajednički trošak tijekom trajanja bračne zajednice, a ne „pozajmicu“ tuženiku. Pri tome, prvostupanjski sud smatra da iznos od 20.000,00 do 25.000,00 kuna koji je tužiteljica nesporno uložila u nekretninu tuženika nije predmet ovog spora.

11. Stoga, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da tužiteljica nema pravo tražiti od tuženika isplatu na temelju ugovora o zajmu niti na temelju stjecanja bez osnove u smislu čl. 1111. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje:ZOO), slijedom čega odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa dosuđuje tuženiku troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22, 126/22., dalje: Tarifa).

13. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da ovaj sud prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna i potpuna, te u skladu sa izvedenim dokazima, a koja utvrđenja niti tužiteljica žalbenim navodima ne dovodi u pitanje.

14. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

15. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tuženik nije u obvezi vratiti tužiteljici sporni iznos na temelju ugovora o zajmu.

16. Odredbom čl.499.st.1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

17. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužiteljica sa svoga računa vršila uplate određenih novčanih iznosa na račun tuženika, dakle da je tuženiku predala određeni iznos novca, međutim nije utvrđeno da se tuženik obvezao vratiti tužiteljici taj novčani iznos jer takvo utvrđenje ne proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, a niti je žalbenim navodima dovedeno u pitanje. Stoga, između stranaka nije sklopljen ugovor o zajmu iz čl. 499.st.1. ZOO-a pa suprotno žalbenim navodima tuženik nije u obvezi vratiti tužiteljici sporni novčani iznos s te pravne osnove, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

18. Međutim, pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tuženik nije stekao određeni novčani iznos bez osnove u smislu čl. 1111. st.1. i 3. ZOO-a nije pravilno.

19. Odredbom čl. 1111. st.1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema st. 2. istoga članka, od prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom, dok prema st.3. obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

20. U konkretnom slučaju izvedenim dokazima utvrđeno je da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice zajednički ulagale novčana sredstva u uređenje nekretnine tuženika, s time da tuženik vlastitim iskazom priznaje da je tužiteljici s te osnove dužan isplatiti iznos od 20.000,00 do 25.000,00 kuna. Stoga, pri nespornoj činjenici da je bračna zajednica stranaka prestala i da je njihov brak razveden, tuženik je u smislu čl. 1111. st.1. i 3. ZOO-a stekao bez osnove vrijednost uloženih sredstava od strane tužiteljice pa tužiteljici pripada pravo na povrat tih sredstava.

21. Kako je prema iskazu tuženika tužiteljica uložila u njegovu nekretninu iznos od najmanje 20.000,00 kuna, dok tužiteljica na kojoj je teret dokaza nije pružila nijednog dokaza na okolnost visine uloženog iznosa odnosno da je uloženi iznos veći od onog koji priznaje tuženik, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezati tuženika na isplatu iznosa od 20.000,00 kuna (2.654,46 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) i u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev.

22. Tužiteljici na navedeni iznos pozivom na čl. 1115. st.2. ZOO-a pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, budući da je tuženik pošteni stjecatelj s obzirom da su stranke zajednički ulagale u nekretninu tijekom trajanja njihove bračne zajednice.

23. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 368.st.1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke, a primjenom čl. 373.st.1. ZPP-a kao u točki II. izreke.

24. S obzirom na ishod žalbenog postupka, pozivom na čl. 166.st 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Primjenom čl. 154.st.2. ZPP-a, a imajući u vidu da su stranke u parnici uspjele djelomično kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva i to tužiteljica u omjeru od 18,58 %, a tuženik u omjeru od 81,42 %, to je tužiteljica u obvezi naknaditi tuženiku troškove postupka u omjeru od 62,84 %. Budući da ukupni troškovi tuženika sukladno čl. 155.st.1. ZPP-a i Tarifi iznose 2.986,26 eura, kako je to pravilno odmjerio prvostupansjki sud, to

tuženiku pripada naknada troškova postupka u razmjernom iznosu od 1.876,56 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. I II. izreke.

U Rijeci 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić- Margan