Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-550/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Šalina i Boži Vrkić, odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženika Erste&steiermaerkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-1236/2020-41 od 25. siječnja 2022., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana te se preinačava presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-1236/2020-41 od 25. siječnja 2022. u dijelu točke I. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi da je Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, [broj kredita], zaključen između tužitelja i tuženika dana 31. ožujka 2006. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se zahtjev tuženika za izuzeće sudaca ovog suda kao nedopušten.

II.Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-1236/2020-41 od 25. siječnja 2022. u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 962.433,20 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama te u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke, kao i u točki III. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-1236/2020-41 od 25. siječnja 2022. u točki I. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetan Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, broj [broj kredita], zaključen između tužitelja i tuženika 31. ožujka 2006. i da kao takav ne proizvodi pravni učinak, te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 962.433,20 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 46.650,00 kuna sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za utvrđenje da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 441.585,97 kuna sa zateznim kamatama od 18.travnja 2006. do isplate.

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je „prijedlog prijeboja“ tražbine tuženika sa tražbinom tužitelja od 27. ožujka 2019.. Točkom II. izreke odbijen je prijedlog za prekid postupka do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvtske u pogledu tuženikove revizije od 27. ožujka 2019..

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je podnio tuženik, sadržajno pobijajući presudu u cijelosti i rješenje u točki I. izreke, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbiju tužbeni zahtjevi, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prije svega, valja reći da je tuženik u žalbi podnio zahtjev za izuzeće sudaca ovog suda „...ukoliko na strani uređujućeg suca ili sudaca u žalbenom postupku postoji bilo koja od okolnosti opisanih pod a) i b) u točki II. ovog podneska, ovaj dio podneska treba se smatrati zahtjevom za izuzeće u smislu odredbe čl. 73. ZPP-a u svezi odredbe čl. 71. st. 7. ZPP-a, podredno, tuženik predlaže da u tom slučaju sukladno odredbi čl. 72. st. 2. ZPP-a uredujući sudac ili suci o tim okolnostima obavijeste predsjednika suda, koji će odlučiti o izuzeću.“.

5.1. Odredbom čl. 73. st. 2. toč. 1. ZPP-a propisano je da nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekoga suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu. Prema st. 3. navedenog članka, zahtjev iz st. 2. ovog članka odbacit će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo.

5.2. Budući da je tuženik u žalbi zatražio izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u ovom predmetu, zahtjev u smislu odredbe čl. 73. st. 2. toč. 1. ZPP-a nije dopušten, slijedom čega čega je isti valjalo na temelju odredbe čl. 73. st. 3. ZPP-a odbaciti, kao u točki I. izreke ovog rješenja.

6. Tuženik se žalbom osnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, budući da su točka III. izreke prvostupanjske presude i točka I. prvostupanjskog rješenja proturječne razlozima presude i rješenja ( sud u obrazloženju navodi da se nije raspravljalo o prigovoru radi prebijanja, dok presudom i rješenjem taj prigovor odbija, a što predstavlja meritorno odlučivanje) te je točka I. izreke rješenja proturječna stanju spisa (spisu nije priložen „prijedlog prijeboja“ od 27. ožujka 2019.), niti je sud iznio razloge o svim odlučnim činjenicama (konverziji kredita i prigovoru radi prebijanja), a pored toga iznijeti razlozi presude su nejasni. Međutim, unatoč počinjenoj bitnoj procesnoj povredi o žalbi je moguće odlučiti na temelju isprava i izvedenih dokaza, u skladu sa čl. 373. a st. 4. ZPP-a.

6.1. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu i zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnog ugovora u iznosu od 962.433,20 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. Ništetnost cijelog ugovora tužitelj činjenično temelji na tvrdnji da su ništetne ugovorna odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutna klauzula u švicarskim francima (CHF). Tužitelj je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u švicarskim francima (CHF) te isplatu iznosa od 9.524,56 kuna i iznosa od 43.820,94 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama, s osnove povrata preplaćenih iznosa na temelju tih ugovornih odredbi.

7.1. Tuženik je uvjetno (ako sud prihvati glavni tužbeni zahtjev) istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine prema tužitelju u iznosu od 441.585,97 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, s osnove isplaćene glavnice kredita tužitelju, a ako sud prihvati eventualno kumulirani zahtjev istaknuo je prigovor radi prebijanja svoje tražbine prema tužitelju u iznosu od 1.587,47 kuna s pripadajućim zateznim kamatama s osnove tzv. negativne razlike nastale tijekom otplate kredita kada je ugovorena kamatna stopa bila niža od početno ugovorene te u iznosu od 2.253,24 kune s pripadajućim zateznim kamatama s osnove tzv. negativne razlike nastale tijekom otplate kredita kada je tečaj CHF bio niži od tečaja u vrijeme isplate kredita.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita, sklopljen 31. ožujka 2006. predmetni ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF, kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 95.377,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom prema odluci tuženika, a koja je u vrijeme sklapanja kredita iznosila 4,75% godišnje, te da je tužitelj otplati kredit sukladno ugovoru i obračunatim anuitetima od strane tuženika u cijelosti. Također, nije sporno da se tijekom otplate kredita kamatna stopa mijenjala odnosno povećavala na temelju jednostrane odluke tuženika, kao i da se mijenjao tečaj CHF odnosno bio veći od onog u vrijeme isplate kredita. Konačno, nije sporno da su stranke sklopile Anex broj 1 ugovora o kreditu 5102930036 od 17. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15., dalje:ZID ZPK/15).

9. Sporna je ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutna klauzula u CHF te posljedično tome ništetnost cijelog ugovora o kreditu, a posljedično tome i pravo tužitelja na povrat iznosa koje je tuženik stekao na temelju tog ugovora, kao i osnovanost tuženikove tražbine istaknute radi prebijanja.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da stranke nisu pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama, da tužitelj prije sklapanja ugovora nije bio upoznat sa parametrima promjene kamatne stope niti rizicima valutne klauzule u CHF pa da nije mogao znati koliko će iznositi mjesečna rata tijekom otplate kredita, a da je došlo do povećanja tih rata zbog čega mu je bilo otežano plaćati kredit pa je morao pristati na konverziju kredita.

10.1. Nadalje prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđuje da je tuženik isplatio tužitelju kredit u iznosu od 441.585,97 kuna, da je tužitelj tijekom otplate kredita uplatio tuženiku iznos od ukupno 962.433,20 kuna, te da pretplata kredita iznosi 520.847,23 kuna. Također, utvrđuje da je uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,75% tuženik više obračunao iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 9.524,56 kuna, a uslijed povećanja tečaja valute CHF u odnosu na početni tečaj više je obračunao iznosu od ukupno 43.820,94 kuna, kao i da je prema izračunu konverzije obračunat manjak od 12.858,90 kuna na dan 30.rujna 2015..

11. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, ujedno cijeneći da je u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača odlukom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17, koja je potvrđena od strane Vrhovnog suda RH u revizijskoj odluci broj Rev 2221/2018-11 od 03.rujna 2019. pravomoćno utvrđena ništetnost valutne klauzule u CHF u ugovorima o kreditu, prvostupanjski sud pozivom na čl. 59., 81.,82., 87. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03.,46/07., dalje: ZZP/03) zauzima pravno shvaćanje da su odredbe predmetnog ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju odluke tuženika i valutna klauzula u CHF nepoštene odnosno ništetne, kao i da je ugovor protivan načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,dalje: ZOO), slijedom čega pozivom na čl. 322. i čl. 329. ZOO-a zauzima pravno shvaćanje da je ništetan cijeli ugovor. Stoga, prvostupanjski sud prihvaća deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu.

12. S obzirom na utvrđenu ništetnost ugovora, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323.st.1.,čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a zauzima pravno shvaćanje da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos koji je od njega naplatio sa zateznim kamatama od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, slijedom čega prihvaća kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 962.433,20 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama u cijelosti.

13. U odnosu na tuženikov prigovor zastare prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je kolektivnom tužbom prekinuta zastara tražbine tužitelja i da je ponovno počela teći tek utvrđenjem ništetnosti spornih ugovornih odredbi pa da zastara nije nastupila.

14. U odnosu na konverziju kredita koja je izvršena Aneksom broj 1 Ugovoru o kreditu i tuženikova prigovora radi prebijanja, prvostupanjski sud navodi da o istima nije raspravljano budući da to nije predmet spora jer tužitelj ne traži utvrđenje ništetnosti navedenog Aneksa, niti je trebalo odlučivati o prigovoru radi prebijanja pa je isti odbio.

15. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa).

16. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zauzeo pravno shvaćanje da je predmetni ugovor o kreditu ništetan u cijelosti.

17. Naime, imajući u vidu da sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15., 14/19, dalje: ZZP/14) pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača ima direktan učinak u ovom pojedinačnom sporu, s obzirom da je tom presudom utvrđeno da ugovori o kreditu koje je sklapao tuženik sa potrošačima u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. sadrže ništetnu valutnu klauzulu u CHF, dok ugovori sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2013. da sadrže ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, a u kojem razdoblju je sklopljen predmetni ugovor, ujedno cijeneći da tuženik u ovom postupku nije pružio dokaza da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na način da su tužitelju prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi odnosno rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka te parametrima promjene kamatne stope, a što utječe na određivanje njegove novčane obveze te da je tužitelj unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje ugovora o kreditu, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu nepoštene odnosno ništetne. Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

18. Pri tome, žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na konverziju kredita nisu od utjecaja na ništetnost spornih ugovornih odredbi. Naime, sklapanjem Aneksa I ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, dakle osnovni ugovor o kreditu u CHF postojao je od dana sklapanja do sklapanja aneksa kojim je izvršena konverzija kredita i imao je sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak (aneks) osnovnom ugovoru i proveli konverziju. Stoga unatoč sklopljenom aneksu nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 1096/2022 od 8. studenog 2022.).

19. Međutim, neovisno o ništetnosti spornih ugovornih odredbi, pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je predmetni ugovor ništetan u cijelosti.

20. Prema odredbi čl. 322. st.1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

21. Prema odredbi čl. 324. st.1. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stavkom 2. istoga članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

22. Odredbama čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03. i 46/07., dalje: ZZP/03), odnosno čl. 102. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje:ZZP/07) propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

23. Odredbom čl. 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

24. Odredbom čl. 1022. st.1. ZOO-a propisano je da ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

25. Sukladno navedenim zakonskim odredbama bitni elementi ugovora o kreditu su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, slijedom čega se eventualna ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st.2. u vezi s čl. 1021. ZOO-a.

26. Naime, u konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju određeni iznos CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja (isplate) kredita (taj dan ne mora biti identičan danu sklapanju ugovora), a nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način.

27. Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

28. Međutim, valutna klauzula iz čl. 22. st. 1. ZOO-a spada u tzv. zaštitne klauzule. U slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega su te odredbe ništetne), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama, ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora. Dakako, ako se pretpostavi da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nerazmjeran dobitak.

29. Dakle, činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, to nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (čl. 324. ZOO-a).

30. Također, niti ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nema za učinak nemogućnost opstanka ugovora o kreditu sklopljenog u CHF.

31. Sporna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke vezana je uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu, međutim utvrđenje ništetnosti te odredbe nema učinak nemogućnost opstanka ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen.

33. Niti ovom promjenom, u uvjetima kakvi su postojali u vrijeme kada su sklopljeni ugovori s problematičnim odredbama, kao i u vrijeme kada su te odredbe utvrđene ništetnim, ne dolazi do bitnih promjena u pravima i obvezama stranaka jer se i promjenjiva kamatna stopa pokazala kao faktor nestabilnosti pa je u uvjetima stabilnog stanja na financijskom tržištu Republike Hrvatske (stabilnost tečaja hrvatske kune) upravo transformiranjem ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u ugovore bez valutne klauzule s početnom kamatnom stopom kao fiksnom, postignuta namjeravana stabilnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a isključena mogućnost da se na temelju objektivno nepoštenih ugovornih odredaba stječe ekstra dobitak na teret druge ugovorne strane.

34. Ovakvim intervencijama nije postupljeno suprotno odredbama čl. 324. st. 1. i 2. ZOO-a i odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer je valuta ispunjenja od početka ovih ugovornih odnosa hrvatska kuna, a i ugovorena kamata je početno određena stopama naznačenim u predmetnim ugovorima.

35. Dakle, praznine nastale utvrđenjem ništetnosti odredaba u valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nadomještene nekih sadržajem koji bi bio izvan okvira onoga što je početno ugovoreno pa takvom intervencijom nije na nedopušten način umjesto ništetnih odredaba unesen neki sadržaj koji bi bio izvan bitne volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

36. Takvo pravno shvaćanje nije suprotno sadržaju, značenju niti pravnom domašaju odredbe čl. 6. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i Sud Europske unije u predmetu C-118/17 (IS protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207), predmetu broj C-932/19 (JZ protiv OTP Jelzálogbank Zrt., OTP Bank Nyrt., OTP Faktoring Követeléskezelő Zrt.,ECLI:EU:C:2021:673), predmetu C-19/20 (I.W., R.W. protiv Bank BPH S.A., ECLI:EU:C:2021:341,) i predmetu C-453/10 ( P i I, EU:C2012:144). Naime, sukladno pravnom shvaćanju Suda Europske unije izraženom u odlukama donesenim u navedenim predmetima,u skladu su s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena ugovorna odredba nije postojala.

36.1. Pri tome, prema praksi Suda Europske unije (presuda broj C-19/20), što se tiče kriterija koji omogućuju da se ocijeni može li se ugovor stvarno održati na snazi bez nepoštenih odredaba, tekst čl. 6. st. 1. Direktive 93/19 i zahtjevi u pogledu pravne sigurnosti gospodarskih aktivnosti idu u korist objektivnog pristupa prilikom tumačenja te odredbe, tako da se situacija jedne od ugovornih strana ne može smatrati odlučujućim kriterijem kojim se uređuje buduća sudbina ugovora, dok se prilikom ocjene može li ugovor koji sadržava jednu ili više nepoštenih odredaba nastaviti važiti bez tih odredaba, sud pred kojim se vodi postupak svoju ocjenu ne može temeljiti samo na tome je li ništetnost navedenog ugovora u cijelosti eventualno povoljno za potrošača (tako i u presudi od **.**.2012., P i I, C-453/10, EU:C2012:144). Slično pravno shvaćanje Sud Europske unije ponavlja i u presudi u predmetu C-932/19 od 24. travnja 2020. u kojoj, u skladu s objektivnim pristupom Suda u njegovoj sudskoj praksi u tom području, nije dopušteno da se u nacionalnom pravu situacija jedne od stranaka ugovora smatra odlučujućim kriterijem koji određuje sudbinu ugovora jer volja koju je izrazio dotični potrošač ne može prevladati nad ocjenom nacionalnog suda o pitanju omogućava li nacionalno zakonodavstvo ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio.

37. Dakle, sukladno mjerodavnim odredbama ZOO-a tumačenih u duhu prava Europske unije, prema pravnom shvaćanju ovog suda u situaciji utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, takav ugovor nije ništetan u cijelosti ako je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odnosno ništetna ugovorna odredba nije postojala, osobito kada postoji pravo potrošača na povrat koristi koju je banka stekla na temelju nepoštene ugovorne odredbe te da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između prava o obveza potrošača i banke kao trgovca.

38. Takvo pravno shvaćanje u skladu je sa pravnim shvaćanjem koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-259/2022 od 9. listopada 2024., Rev- 820/2023-2 od 23. travnja 2024. i Rev-274/2023-2 od 22. siječnja 2025.

39. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da je tuženik jednostrano povećao početno ugovorenu kamatnu stopu tijekom otplate kredita i da je tužitelj po toj osnovi preplatio iznos od ukupno 9.524,56 kuna, kao i da se tečaj CHF tijekom otplate kredita povećavao u odnosu na tečaj koji je važio u vrijeme isplate kredita pa je tužitelj po toj osnovi preplatio iznos od 43.820,94 kuna, kako je to utvrđeno financijskim vještačenjem. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja, unatoč utvrđenoj ništetnosti spornih ugovornih odredbi, tužitelj bi povratom preplaćenih iznosa na što bi imao pravo sukladno čl. 323.st.1. u vezi s čl. 324.st.1. ZOO-a bio doveden u pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo, odnosno bila bi postignuta primjerena ravnoteža između obveza i prava tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca, slijedom čega bi predmetni ugovor mogao opstati i ne bi bio u cijelosti ništetan.

40. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 324. st.1. i 2. ZOO-a taj zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

41. U odnosu na kondemnatorni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 962.433,20 kuna sa zateznim kamatama prvostupanjsku presudu valjalo je ukinuti jer taj zahtjev nije osnovan na temelju ništetnosti predmetnog ugovora u cijelosti, ali je moguća osnovanost kondemnatornog zahtjeva (djelomično ili u cijelosti) ako u nastavku postupka bude prihvaćen eventualno kumulirani tuženi zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora odnosno odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.

42. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 373.a st.1. i 4. ZPP-a prihvatiti žalbu tuženika kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke, kao u točki I. izreke ove presude, a primjenom čl. 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu (točka II. i III. izreke), kao u točki II. izreke ovog rješenja, te primjenom čl. 380.toč.3. ZPP-a ukinuti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu (točka I. izreke), kao u točki III. izreke ovog rješenja.

43. U ponovnom postupka prvostupanjski sud će odlučiti o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži da se utvrde ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o kreditu, kao i o kondemnatornom zahtjevu tužitelja za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi, kao i tuženikovom prigovoru radi prebijanja te troškovima cijelog postupka.

U Rijeci 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan