Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-539/2023-2
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužitelja Merwilla d.o.o. Osijek, Zadarska 2, OIB: 92603253804, zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika NG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-41/2022-8 od 13. travnja 2023., 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv-41/2022-8 od 13. travnja 2023. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alena Vajcla, poslovni broj Ovrv-1087/2019 od 1. srpnja 2019. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15,67 eur sa zakonskom zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kao je to navedeno u izreci, u roku od osam dana. Točkom II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 124,38 eur u roku od 8 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen, a točkom III. izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan u cijelosti.
2. Protiv navedene presude žalbu podnose obje stranke i to svaka u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, odnosno tuženik protiv dosuđujućeg dijela odluke iz točke I i II izreke te točke III izreke, a tužitelj protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke II izreke pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP). Predlažu da se presuda preinači sukladno njihovim žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Predmet postupka je zahtjev za isplatu tražbine po osnovi dnevne parkirne karte od 25. veljače 2019., izdane za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u zoni 1. u [adresa],56 eur/72,00 kn, kao i po osnovi dnevne parkirne karte od 27. ožujka 2019. izdane za isto vozilo u zoni 3. u [adresa] u iznosu od 6,11 eur/46,00 kn.
6. Uvidom u priloženu dokumentaciju prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj s trgovačkim društvom Elektromodul d.o.o. Osijek, kao koncesionarom za obavljanje komunalne djelatnosti održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila u gradu Osijeku, sklopio Ugovor o ustupu i prodaji tražbine broj EM-02/2019 kojim je navedeni koncesionar ustupio tužitelju potraživanja prema svojim dužnicima po osnovi neplaćenih računa, pa tako i potraživanje prema tuženiku. Uvidom u rješenje Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Služba za društvene djelatnosti, Ispostava Vinkovci od 12. siječnja 2015. utvrđuje da je tuženiku priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata II skupina sa 100% oštećenja te da je tuženik u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova RH upisan kao vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka]. Nadalje utvrđuje da je navedeno vozilo bilo parkirano na javnom parkirališnom prostoru u zoni naplate bez parkirne karte pa zaključuje da su osnovano izdane dnevne parkirne karte od 25. veljače 2019. i 27. ožujka 2019. uz nalog za njihovo plaćanje i naznaku dospijeća, s time da visinu istih utvrđuje na temelju priloženih rješenja o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja vozila. Kako neprijeporno tuženik nije platio navedene dnevne parkirne karte u rokovima dospijeća, prvostupanjski sud zahtjev tužitelja prihvaća osnovanim i održava na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju utuženi iznos uz zakonske zatezne kamate primjenom odredbe članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) te odlučuje kao u izreci pobijane presude primjenom odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.
7. I u fazi ovog žalbenog postupka prijeporna je osnovanost zahtjev tužitelja jer tuženik ustraje kod tvrdnji da je kao100%-tni vojni invalid Domovinskog rata II grupe oslobođen obveze plaćanja za parkiranje navedenog vozila čiji je vlasnik.
8. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a pa se presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovog Zakona.
9. Ispitujući u povodu izjavljenih žalbi pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja u obrazloženju presude iznio jasne razloge u odnosu na sve odlučne činjenice tako da je presudu moguće ispitati, kako u odluci o glavnoj stvari tako i u odluci o troškovima postupka.
10. Neprijeporno je da je tuženik 25. veljače 2019. parkirao svoje vozilo na parkiralištu u tzv. I (crvenoj) zoni u Gradu Osijeku, a 27. ožujka 2019. na parkiralištu u tzv. III (sivoj) zoni u Gradu Osijeku te da nije platio parkirališnu kartu, s time da prema Cjeniku dnevna parkirna karta za I zonu iznosi 9,56 eur (72,00 kn), a za III zonu 6,11 eur (46,00 kn).
11. Prema odredbi čl. IV Rješenja o utvrđivanju zona, Cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 6 od 26. svibnja 2015. – dalje Rješenje) osobe s invaliditetom imaju pravo na povlaštenu mjesečnu kartu za sve zone čija cijena iznosi 6,64 eur (50,00 kn) mjesečno. Nadalje, prema odredbama Pravilnika o organizacijski i načinu naplate parkiranja od 18. prosinca 2013. (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 19 od 31. prosinca 2013. proizlazi da se za stanare ulica u kojima se vrši naplata naknade za parkiranje, za invalide i za pravne osobe mogu uvesti povlašteni uvjeti parkiranja u pogledu trajanja i visine naknade za parkiranje, na način da im se omogući kupovina povlaštene mjesečne karte kako to propisuje odredba čl. 8. st. 1., dok je čl. 9. st. 2. propisano da povlaštena invalidska karta podrazumijeva mjesečnu kartu koja se izdaje vlasniku osobnog vozila koji posjeduje vjerodostojnu dokumentaciju o statusu invalida.
12. S obzirom na naprijed navedeno pravilan je stav suda prvog stupnja o neosnovanosti tvrdnji tuženika da nije u obvezi platiti usluge parkiranja kao osoba s invaliditetom, odnosno da je te obveze oslobođen u cijelosti kada protivno takvim tvrdnjama iz citirane odredbe Pravilnika proizlazi da osobe s invaliditetom imaju pravo na povlašteni režim korištenja naplatnih parkirnih mjesta u Gradu Osijeku, odnosno na povlaštenu mjesečnu kartu u navedenom iznosu za sve zone parkiranja, a ne da bi te obveze bili oslobođeni. Međutim, pored utvrđenja da tuženik nije ishodio takvu povlaštenu mjesečnu kartu pravilno je sud prvog stupnja utvrdio osnovanim tražbinu tužitelja, odnosno utvrdio da je isti u obvezi platiti dnevnu parkirnu kartu ovisno o zoni u kojoj je neprijeporno parkirao svoje vozilo te po cijeni koja je za tu zonu propisana sukladno Općim uvjetima. Stoga je sud prvog stupnja uz daljnju primjenu odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) te čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 15,67 eur (118,00 kn) uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. citiranog Zakona.
13. Kako tuženik nije uspio u sporu to je pravilno odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka, dok su žalbeni navodi tužitelja u odnosu na odbijajući dio odluke o troškovima postupka također neosnovani. Pravilno je sud prvog stupnja odbio njegov zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe na presudu donesenu 10. studenog 2021. (koja je ukinuta od strane ovoga suda) jer tužitelj nije dokazao da bi tu pristojbu doista i platio. Kako je tužitelju na ime troškova zastupanja priznata jednokratna nagrada za cjelokupni postupak sukladno Tbr. 7. toč. 8.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) to su pored navedenog neosnovani svi daljnji zahtjevi tužitelja koji se odnose na trošak ovršnog postupka, jer se odlukom u ovom predmetu odlučuje o opstojnosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odlučuje o troškovima cjelokupnog parničnog postupka. To isto se odnosi i na troškove pribave uvjerenja MUP-a o vlasništvu vozila jer se radi o radnji punomoćnika tužitelja (Tbr. 32. toč. 3. Tarife) pa i ti troškovi obuhvaćaju i uračunavaju se u troškove cjelokupnog postupka, odnosno jednokratne nagrade kako to propisuje Tbr. 7. toč. 8. Tarife. Stoga je žalbe stranaka valjalo odbiti kao neosnovane i presudu suda prvog stupnja potvrditi.
14. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci 21. svibnja 2025.
Sutkinja
Lidija Oštarić Pogarčić
