Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-438/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Starčević, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., [adresa], OIB: 87939104217, kao pravnog sljednika iza Nove hrvatske banke d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595, Sberbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, Sberbank d.d. – u sanaciji, Sberbank d.d. i Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, radi isplate (v.p.s. 1.965,30 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 08. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja, javno objavivši 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Prihvaćaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

„I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe i dijelovi odredaba Ugovor o kreditu br: 213652 od 16.01.2008. godine, koji Ugovor je dana 17.01.2008. godine potvrđen po javnom bilježniku Vesni Ćuzela iz Rijeke, Korzo 18, pod broj OV- 1039/2008, sklopljenog između tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, (pravnog sljednika iza NOVA HRVATSKA BANKA d.d., OIB:78427478595, Zagreb, Varšavska ulica 9, SBERBANK d.d., OIB: 78427478595, Zagreb, Varšavska 9, SBERBANK d.d.

- u sanaciji, SBERBANK d.d., VOLKSBANK d.d. Zagreb, Varšavska 9), kao Kreditora, i tužitelja AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odlukama Banke, te u dijelu u kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to: sadržane u dijelu odredbe članka 1. IZNOS KREDITA Ugovora, koja glasi: “Kreditor odobrava i stavlja Korisniku kredita na raspolaganje kredit u iznosu CHF13.852,98(trinaesttisućaosamstopedesetdvašvicarskafrankaidevedesetosamcent i) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.

u dijelu odredbe članka 2.1. Redovna kamatna stopa Ugovora, koja glasi: “………………, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.” u dijelu odredbe članka 4. VALUTNA KLAUZULA Ugovora, koja glasi:

“Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.”

U dijelu odredbe članka 6.2. Naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva Ugovora, koja glasi:

“…. Iznos premije se naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita.”

u dijelu odredbe članka 8. NAČIN OTPLATE Ugovora, koji glasi:

“Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 266,53 CHF (dvjestošezdesetšestšvicarskihfranakaipedesettricenta) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. u dijelu odredbe članka 11. OSTALE ODREDBE Ugovora, koja glasi:

“11.3. EKS----

Potpisom ovog Ugovora, Korisnik kredita potvrđuje da je u cijelosti upoznat s uvjetima kredita koji se daje temeljem ovog Ugovora, te da mu je pri zaključenju ovog ugovora uručena i otplatna tablica kredita u kojoj je jasno iskazana efektivna kamatna stopa uz napomenu da je iskazana efektivna kamatna stopa važeća na datum izrade otplatne tablice.

11.5. Ostali uvjeti

- ….Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano odredbama ovog Ugovora, primjenjuje Odluka o kamatama i naknadama Kreditora, Opći uvjeti poslovanja Kreditora i ostali važeći akti Kreditora, …….Ukoliko se u razdoblju u kojem su međusobni odnosi strana regulirani u skladu s odredbama ovog Ugovora, izmijene navedeni akti Kreditora ……………….., ugovorne strane se obvezuju postupati po nastalim promjenama.

…..Ugovorne strane su upoznate sa pravima i obvezama te pravnim posljedicama iz ovog Ugovora, te ga u znak prihvata i njihove ozbiljne i prave volje potpisuju.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, da isplati tužitelju AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.871,95 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja za razdoblje od 01.01.2008. godine do 30. lipnja 2011. godine teku po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14 % godišnje, od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88 % godišnje, od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68 % godišnje, od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41 % godišnje, od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09 % godišnje, od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82 % godišnje, od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54 % godišnje, od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 % godišnje, od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. godine pa do 31.12.2020. godine do isplate po stopi od 5,89%, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75 % godišnje, od 01.07.2021. godine do 31.12.2021.g. po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01.2022. pa do 30.06.2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje odnosno po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

-na iznos od 1,16 EUR počam od dana 01.03.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,36 EUR počam od dana 01.04.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 12,23 EUR počam od dana 03.11.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,18 EUR počam od dana 01.12.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 13,34 EUR počam od dana 02.01.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 14,85 EUR počam od dana 02.02.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 15,62 EUR počam od dana 02.03.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 13,80 EUR počam od dana 01.04.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 13,54 EUR počam od dana 02.05.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 10,70 EUR počam od dana 01.06.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 8,20 EUR počam od dana 01.07.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 9,07 EUR počam od dana 01.08.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 10,93 EUR počam od dana 01.09.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 9,73 EUR počam od dana 01.10.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 8,71 EUR počam od dana 02.11.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 11,06 EUR počam od dana 01.12.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 13,26 EUR počam od dana 02.01.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 15,61 EUR počam od dana 01.02.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 15,00 EUR počam od dana 01.03.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 18,93 EUR počam od dana 01.04.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 17,90 EUR počam od dana 03.05.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 19,93 EUR počam od dana 01.06.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 31,05 EUR počam od dana 01.07.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 28,51 EUR počam od dana 02.08.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 38,07 EUR počam od dana 01.09.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 33,05 EUR počam od dana 01.10.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 29,27 EUR počam od dana 02.11.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 40,81 EUR počam od dana 01.12.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 47,87 EUR počam od dana 03.01.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 42,83 EUR počam od dana 01.02.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 43,56 EUR počam od dana 01.03.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 39,88 EUR počam od dana 01.04.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 41,03 EUR počam od dana 02.05.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 53,70 EUR počam od dana 01.06.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 55,48 EUR počam od dana 01.07.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 69,49 EUR počam od dana 01.08.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 64,45 EUR počam od dana 01.09.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 56,56 EUR počam od dana 01.10.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 56,37 EUR počam od dana 02.11.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 55,57 EUR počam od dana 01.12.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 58,44 EUR počam od dana 02.01.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 61,68 EUR počam od dana 01.02.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 61,79 EUR počam od dana 01.03.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 59,81 EUR počam od dana 02.04.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 60,67 EUR počam od dana 02.05.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 61,91 EUR počam od dana 01.06.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 60,64 EUR počam od dana 02.07.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 60,80 EUR počam od dana 01.08.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 59,64 EUR počam od dana 01.09.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 57,48 EUR počam od dana 01.10.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 60,19 EUR počam od dana 02.11.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 61,21 EUR počam od dana 01.12.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 61,03 EUR počam od dana 01.01.2013. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe i dijelovi odredaba Ugovor o kreditu br: 213652 od 16.01.2008. godine, koji Ugovor je dana 17.01.2008. godine potvrđen po javnom bilježniku Vesni Ćuzela iz Rijeke, Korzo 18, pod broj OV- 1039/2008, sklopljenog između tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, (pravnog sljednika iza NOVA HRVATSKA BANKA d.d., OIB:78427478595, Zagreb, Varšavska ulica 9, SBERBANK d.d., OIB: 78427478595, Zagreb, Varšavska 9, SBERBANK d.d.

- u sanaciji, SBERBANK d.d., VOLKSBANK d.d. Zagreb, Varšavska 9), kao Kreditora, i tužitelja AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, i to:

- sadržane u odredbi članka 6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita:

Ugovora, koja glasi:

“Jednokratno 1,10% (jedancijeladesetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.”

V. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, da isplati tužitelju AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 91,80 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 21.01.2008. godine pa do isplate, koja za razdoblje od 20.11.2007.g. do 30. lipnja 2011. godine teku pod stopi od 14 % godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14 % godišnje, od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88 % godišnje, od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68 % godišnje, od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41 % godišnje, od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09 % godišnje, od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82 % godišnje, od 01.01.2019. godine pa do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54 % godišnje, od 01.07.2019. godine pa do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30 % godišnje, od 01.01.2020. godine do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. godine pa do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75 % godišnje, od 01.07.2021. godine do 31.12.2021. po stopi od 5,61 %, od 01.01.2022. do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49 % godišnje, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje odnosno po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, da isplati tužitelju AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 94,35 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja za razdoblje od 01.01.2008. godine do 30. lipnja 2011. godine teku po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14 % godišnje, od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88 % godišnje, od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68 % godišnje, od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41 % godišnje, od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09 % godišnje, od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82 % godišnje, od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54 % godišnje, od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 % godišnje, od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. godine pa do 31.12.2020. godine do isplate po stopi od 5,89%, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75 % godišnje, od 01.07.2021. godine do 31.12.2021.g. po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01.2022. pa do 30.06.2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje odnosno po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15) primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

-na iznos od 3,59 EUR počam od dana 01.10.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,62 EUR počam od dana 02.11.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,36 EUR počam od dana 01.12.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,56 EUR počam od dana 02.01.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,32 EUR počam od dana 01.02.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,34 EUR počam od dana 01.03.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,34 EUR počam od dana 01.04.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,46 EUR počam od dana 03.05.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,99 EUR počam od dana 01.06.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,31 EUR počam od dana 01.07.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,29 EUR počam od dana 02.08.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,15 EUR počam od dana 01.09.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,09 EUR počam od dana 01.10.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,04 EUR počam od dana 02.11.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,93 EUR počam od dana 01.12.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,24 EUR počam od dana 03.01.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,67 EUR počam od dana 01.02.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,78 EUR počam od dana 01.03.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,63 EUR počam od dana 01.04.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,63 EUR počam od dana 02.05.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,51 EUR počam od dana 01.06.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,52 EUR počam od dana 01.07.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,56 EUR počam od dana 01.08.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,38 EUR počam od dana 01.09.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,19 EUR počam od dana 01.10.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,15 EUR počam od dana 02.11.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,88 EUR počam od dana 01.12.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,92 EUR počam od dana 02.01.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,71 EUR počam od dana 01.02.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,65 EUR počam od dana 01.03.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,56 EUR počam od dana 02.04.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,40 EUR počam od dana 02.05.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,24 EUR počam od dana 01.06.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,19 EUR počam od dana 02.07.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,00 EUR počam od dana 01.08.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 0,89 EUR počam od dana 01.09.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 0,75 EUR počam od dana 01.10.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 0,65 EUR počam od dana 02.11.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 0,49 EUR počam od dana 01.12.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 0,37 EUR počam od dana 01.01.2013. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 995,68 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana dok se u ostalom dijelu zahtjev tužitelja te zahtjev tuženika u cijelosti, odbijaju.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 23. ožujka 2023. navodi da je kao korisnik kredita s prednikom Nove Hrvatske banke d.d. – Sberbank d.d. u sanaciji, Sberbank d.d., Volksbank d.d., sklopio ugovor o kreditu za kupnju osobnog automobila (dalje: Ugovor) 16. siječnja 2008. te mu je temeljem istog isplaćen kredit u iznosu od 13.852,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (dalje: HNB) za devize važećem na dan isplate, s rokom vraćanja kroz 60 jednakih mjesečnih anuiteta od 266,53 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. Kredit je otplaćen u cijelosti.

1.1. Čl. 2. Ugovora ugovorena je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom banke, koja je na dan sklapanja iznosila 5,80%, a ista je mijenjana 21.01.2008. te 01.09.2009.

Nadalje ističe da su odredbe Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj CHF, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamata promjenjiva sukladno Odlukama o kamatama i naknadama tuženika, ništetne.

Radi se o potrošačkom kreditiranju te prije i u vrijeme sklapanja Ugovora tužitelj i tuženik nisu pregovarali i utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate pa je isto protivno propisima Republike Hrvatske te samim tim i ništetno, naime način promjene kamatne stope prepušten je u potpunosti volji druge strane.

Prednje je utvrđeno presudom P-1401/12 koju je donio Trgovački sud u Zagrebu (dalje: TS u Zagrebu), i koja je u tom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje: VTS RH) Posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. U konačnici, sudovi su utvrdili da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita jer je u potrošačkim ugovorima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

1.2. U odnosu na valutnu klauzulu, ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. kojom je taj sud učinio nespornim u pogledu postupanja banaka, pa tako i tuženika, vezano za sklapanje ugovora u kojima je glavnica kredita bila vezana za CHF, da su odredbe takvih ugovora bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja takvih kredita primjenom valutne klauzule u CHF te su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega se radi o nepoštenim i ništetnim odredbama. Tužitelj niti na temelju Ugovora niti informacija dobivenih od banke, nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja Ugovora vezanog uz valutnu klauzulu CHF, a što je u konačnici utjecalo na cijenu kredita. Na taj je način tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača. Navedenom presudom potvrđeni su razlozi izneseni u presudi VTS broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

Stoga je postupanjem tuženika uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana a što je protivno čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača. Odluke viših sudova koje su prethodno navedene, a koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07-56/13, dalje: ZZP/07) obvezuju i ovaj sud u smislu čl. 138.a navedenog zakona. Nadalje, prema njegovom izračunu, zbog ugovaranja valute uz koju je glavnica vezana za CHF te zbog povećanja redovne kamatne stope u odnosu na prvotnu ugovorenu od 5,80% godišnje, tužitelj je tuženiku tijekom otplate kredita isplatio više iznos od 1.966,31 EUR, od čega po osnovi preplaćene kamate iznos od 94,35 EUR, a po osnovi promjene tečaja glavnice iznos od 1.871,95 EUR.

1.3. Također, traži i da se utvrdi ništetnim čl. 6.1. Ugovora i to u dijelu u kojem je ugovorena naknada za korištenje kredita od 1,10% od iznosa odobrenog kredita, jednokratno. I ovdje se radi o odredbama o kojima se prije i u vrijeme sklapanja Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, što je prouzročilo neravnotežu između potrošača i trgovca te je posljedica ništetnost.

Po navedenoj osnovi tužitelj je banci dana 21.01.2008. isplatio iznos od 91,80 EUR..

1.4. U konačnici predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnim članci Ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kojima je ugovorena vezanost mjesečnih anuiteta za valutu CHF te kojima je ugovorena jednokratna naknada te naložiti tuženiku isplata prethodno navedenih iznosa.

1.5. Uz tužbu prilaže povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika na okolnost pravnog sljedništa, solemnizirani Ugovor broj 213652, prometnu tablicu po kreditu, otplatnu tablicu po kreditu, predlaže saslušanje tužitelja te knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 91) osporava i osnovu i visinu tužbenih zahtjeva, ističe prigovor zastare, smatra da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe posebno iz razloga što ugovorne odredbe obuhvaćene tužbom nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač, da tužitelj nije ni pokušao dokazati d se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u smislu čl. 96. ZZP. U pogledu prigovora zastare detaljnije ističe da ukoliko bi se postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjuje se zastarni rok od 3 godine a u svakom slučaju od 5 godina od kada je šteta nastala (čl. 223. ZOO-a). Ukoliko bi se primijenio zastarni rok iz čl. 226. ZOO-a, također je nastupila zastara, a ukoliko bi se radilo o stjecanju bez osnove tada je također protekao rok od 5 godina, prednje s obzirom na odluku VSRH Revx-183/2011.

U pogledu primjene utvrđenja iz parnice Potrošač ističe da je u istoj utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos već treba provesti dokaze radi utvrđenja da li je parnica Potrošač primjenjiva u pojedinačnom slučaju, pri čemu ukazuje na stav ŽS Pula u presudi Gž- 311/2018 od 03.09.2018.

Nadalje, iako nije sporno sklapanje Ugovora uz valutnu klauzulu CHF te promjenjivu kamatnu stopu, nema mjesta automatskoj vezanosti prvostupanjskog suda utvrđenjima iz kolektivne parnice već je potrebno u svakom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti svakog ugovornog odnosa. Pri tom posebno ukazuje na neosnovanost pozivanja tužitelja na odredbe ZZP i ZPP a koje odredbe su stupile na snagu znatno kasnije od sklapanja Ugovora.

Ukazuje da tužitelj svoje tvrdnje nije potkrijepio nijednim dokazom te da isti uopće ne obrazlaže ništetnost već se samo uzgred pozvao na odredbe materijalnog prava odnosno svoj stav temelji na utvrđenjima iz parnice Potrošač zanemarujući pri tom pravnu prirodu kolektivnog spora. Nema zakonskog uporišta (niti u sudskoj praksi) za ništetnost odredbi o promjeni visine kamatne stope posebno zato što to može značiti i sniženje iste, naime u kolektivnom sporu je ispitivana metoda promjenjivosti kamatne stope a ne i sama promjenjivost u skladu s jednostranom odlukom banke bez egzaktno utvrđenih parametara i metode izračuna parametara promjenjivosti. Pri tom ukazuje i na odredbu čl. 26. ZOO-a.

Ističe da tužitelj nije ni pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama te na tu okolnost ukazuje na tri kumulativne pretpostavke koje u ovom slučaju nisu ispunjene pa je stoga nema mjesta primjeni čl. 1111. ZOO-a. O promjenjivosti kamatne stope se prethodno pregovaralo i izrijekom je ista ugovorena a tužitelj je bio slobodan odabrati drugu vrstu kredita u to vrijeme dostupnog na tržištu. Također, promjena kamatne stope ovisi o tržišnim uvjetima te je on istu donosio u pravilu jednom godišnje i to kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućih kamatnih stopa u portfelju tuženika pri čemu detaljno pojašnjava financijsku situaciju u vrijeme globalne financijske krize u jesen 2008. a ukazuje i na sudsku praksu.

U pogledu valutne klauzule smatra da se radi o jasnoj i lako uočljivoj odredbi a tužitelj je kao savjesna ugovorna strana bio dužan informirati se o istoj i eventualnim posljedicama te je u svakom trenutku mogao od službenika tuženika zatražiti dodatne informacije i pojašnjenja. U tom dijelu ukazuje da je presudom VTS obuhvaćena samo jedna faza predugovornog stadija a da izreka presude navodi i vrijeme pregovora i vrijeme zaključivanja ali bez obrazloženja na kojim činjenicama se isto temelji pa informacije koje je tuženik objavio a nisu sadržane u ugovoru ne mogu utjecati na jasnoću ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli već eventualno mogu za posljedicu imati mane volje. Stoga sukladno odredbama ZZP nije dopuštena ocjena poštenosti te odredbe a čak i u suprotnom, tužitelj nije dokazao da je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Pri tom ističe da je teret dokaza te činjenice na tužitelju te da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. U tom dijelu završno ističe da činjenica što se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su obje strane imale jednake i ravnopravne startne pozicije.

U pogledu visine tužbenog zahtjeva navodi da iako osporava osnovu i nije suglasan sa metodom izračunavanja, samu visinu ne osporava pa smatra nesvrsishodnim provođenje vještačenja na tu okolnost. U pogledu metode izračuna smatra da se ne može primijeniti fiksna kamatna stopa.

Završno predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva, u dokazne svrhe predlaže saslušanje tužitelja.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj u podnesku od 25. srpnja 2023. (list 106) ustrajao pri tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

Ujedno je izvršio preinaku tužbe na sada tuženika, prednje s obzirom da je prema podacima iz sudskog registra, na temelju Ugovora o pripajanju od 01.03.2023., rješenja HNB o odobrenju pripajanja od 06.04.2023. te odluke Glavne skupštine Nove hrvatske banke od 14.06.2023., ista pripojena sada tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci, a na koju okolnost je dostavljen povijesni izvadak iz sudskog registra (list 113- 172).

Predmetnim podneskom je ujedno uređen tužbeni zahtjev.

3.1.Daljnjim podneskom od 25.10.2023. (list 173) tužitelj je istakao da osnova njegova potraživanja proizlazi iz kolektivnih presuda, da je on podigao potrošački kredit radi kupnje osobnog vozila koji je u cijelosti otplaćen, te ukazuje na sadržaj presuda TS Zagreb Posl.br. P-1401/12, VTS Posl.br. Pž-6632/17 te VSRH Posl.br. Rev-2221/18. Smatra neosnovanim prigovor zastare jer je tijek zastare prekinut podnošenjem kolektivne tužbe i počeo je ponovno teći pravomoćnošću presude.

U pogledu plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva ističe da isto uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a što je protivno prisilnim propisima pa je time i ništetno, o tim odredbama prije i u vrijeme sklapanja ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale, pa ukazuje na čl. 3. st. 1. Direktive EZZ 93/13.

Također je u spis uložio obračun tražbine (list 205).

4. Tijekom postupka provedeni su dokazi predloženi do zaključenja prethodnog postupka i to saslušanje tužitelja (list 207) te su pročitane isprave priložene spisu. Predloženo financijsko vještačenje nije provedeno jer je tužitelj u spis dostavio obračun sukladno kojem je postavio tužbeni zahtjev, a koji obračun tuženik nije osporio.

4.1. Tužitelj je u bitnom istakao da su ga kod prednika tuženika uputili iz auto kuće Pogarčić u Rijeci kod kojih je kupovao vozilo –Ford Fiesta za osobne potrebe, odnosno da je uvjet auto kuće bio da podigne kredit u toj banci, da je njemu za vozilo trebalo oko 63.000,00 kn, da mu je u banci rečeno da kredit može biti samo u CHF, da je to normalno i da to svi rade, da mu oko kamate nije ništa objašnjeno, da je on ugovor pročitao ali nije sve shvatio, da je odobreni novčani iznos išao direktno auto kući a on je kredit otplaćivao obustavom na plaći pri čemu se ispočetka radilo o rati od oko 1.200,00 kn a s vremenom je trebalo doplaćivati i daljnje iznose a na koju okolnost je od banke dobivao opomene pa je razlike išao uplaćivati direktno u banku. Kasnije je rata iznosila oko 2.000,00 kn a što on nije očekivao ali mu je u banci rečeno da to tako mora biti. Nije mu ništa rečeno oko plaćanja naknada – što iste predstavljaju i visina istih. Bila mu je jasna visina rate ali nije očekivao da će ista toliko rasti niti mu je bilo jasno zašto je do toga došlo.

4.2. Iz Ugovora proizlazi da je isti sklopljen 16.01.2008. te solemniziran kod javnog bilježnika, da je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 13.852,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate (čl. 1.), da je ugovorena redovna kamatna stopa 5,80% godišnje, promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknadama banke (čl. 2.), da je namjena kredita bila kupnja vozila (čl. 3.), sa valutnom klauzulom i isplati u kunskoj protuvrijednosti u 60 rata (čl. 4. i 5.), da je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratna 1,10% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita te naknada za osiguranje kredita po premijskoj stopi od 2,10% na iznos glavnice uvećane 20% sukladno ugovoru o osiguranju potraživanja (čl. 6.), da je način otplate ugovoren u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 266,53 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća a anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. u mjesecu počevši od 01.02.2008. uplatom na žiro račun banke (čl. 8.).

4.3. Iz naknadno dostavljenog obračuna vidljive su razlike po pojedinom mjesecu nastale po osnovi promjene kamatne stope (kamatna stopa je prema tablici porasla sa 5,80% na 6,50%), zatim razlike anuiteta po tečajnoj razlici umanjene za tečajnu razliku po kamati, pri čemu je svaki mjeseci iskazan u EUR, pa konačan iznos tražbine po osnovi promjene kamatne stope iznosi 94,35 EUR, po osnovi valutne klauzule u CHF 1.871,95 EUR, dok ulaznu naknadu 1,10% čini iznos od 91,80 EUR.

4.4. Visina tražbine u tužbenom zahtjevu suglasna je prethodno opisanom obračunu.

4.5. Također, osim odgovora na tužbu ranije tuženika, sada tuženik u spis nije dostavio daljnje isprave niti predložio dokaze, isti također nije pristupio niti na pripremno ročište niti na ročište za glavnu raspravu.

5. S obzirom na očitovanja stranaka, u ovoj pravnoj stvari nije sporno sklapanje Ugovora opisanog u toč. 4.2.

Također nije sporno da je tuženik tijekom otplatnog razdoblja mijenjao kamatnu stopu. Sporno je da li su odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, također je sporno da li je nastupila zastara, kao i da li se u konkretnom slučaju primjenjuju utvrđenja iz kolektivnog spora. Sporno je i da li tužitelj ima status potrošača. Također je sporna ništetnost odredbe o naknadi za obradu kredita kao i pravo tužitelja na isplatu po toj osnovi.

6. Analizom i ocjenom prethodno provedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, valute obveze vezane uz CHF, premije koja se naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti te naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita.

Također, tužbeni zahtjev osnovan je u dijelu u kojem se potražuje isplata po osnovi valute obveze vezanoj u CHF te po osnovi naplaćene jednokratne naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita.

Tuženi zahtjev nije osnovan u dijelu u kojem se potražuje isplata po osnovi odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je u tom dijelu nastupila zastara.

7. Prvenstveno je potrebno navesti da je vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa koji je okončan presudom VS RH Revt-249/14 od 09. travnja 2015. (istom odlučeno o presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske – VTS, Posl.br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014.) a u kojem postupku je utvrđeno da su tuženici (među kojima i prednik ovdje tuženika) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, pri čemu prije zaključenja takvog ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope a što ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatne stope. Na taj je način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje ZZP/03) i to čl. 81., 82. i 90. istog, odnosno suprotno odredbama ZZP iz 2007. (NN 79/07 sa daljnjim izmjenama, dalje: ZZP/07) i to odredbi čl. 96. i 97. istog. Uz navedeno, isto je protivno i odredbama ZOO-a.

7.1. Također, VS RH je u svojoj odluci Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. (odlučivanje o presudi VTS Posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) utvrdio da su tužene banke (među kojima i ovdje tuženik odnosno njegov prednik) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu u kojima su korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena valuta vezana uz CHF pri čemu prije a i u vrijeme sklapanja takvih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke koja se temelji na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su tuženici (banke) postupili protivno odredbama ZZP kako je to opisano u toč. 7.

7.2. Odredbom čl. 502.a st. 1. ZPP-a propisano je da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, a prema st. 2. interesi iz st. 1. mogu između ostalog biti i potrošački.

Odredba čl. 502.b ZPP-a propisuje što se može tražiti tužbom iz čl. 502.a, dok odredba čl. 502.c propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

7.3. Iz prednjeg je vidljivo da tužitelj u ovoj pravnoj stvari podnosi tužbu kao fizička osoba – potrošač, radi teže povrede potrošačkih interesa i prava te istu temelji na presudi donesenoj u tzv. kolektivnom sporu, a istovremeno tuženik tužitelju osporava status potrošača kao i to da se utvrđenja iz kolektivnog spora mogu primijeniti na konkretan slučaj.

Opisani prigovor tuženika nije osnovan, ovo iz razloga što je u vrijeme sklapanja Ugovora između stranaka na snazi bio ZZP/07 koji je u čl. 3. toč. 1. propisivao da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

Cijeneći prethodno navedeno kao i iskaz tužitelja te sadržaj Ugovora, sud nalazi utvrđenim da tužitelj ima status potrošača u smislu navedene odredbe ZZP, odnosno na tu okolnost prihvaća iskaz tužitelja. Prednje posebno zbog činjenice da je iz samog Ugovora vidljivo da tužitelj isti nije sklopio kao vlasnik obrta već kao fizička osoba odnosno da je isti Ugovor sklapao kao obrtnik, tada bi u svakom slučaju isto bilo i istaknuto na njegovoj strani kao korisniku kredita.

Slijedom navedenog, neovisno o namjeni Ugovora, tužitelj ostvaruje pravo na zaštitu svog potrošačkog interesa sukladno prethodno navedenim odredbama ZPP-a odnosno protivno prigovorima tuženika, tužitelj se kao potrošač pozvao na utvrđenja iz kolektivnog spora te se pozvao na pravno utvrđenje iz tog spora.

8. Zahtjev tužitelja za isplatu s osnova više isplaćene kamate zbog jednostrane odluke tuženika kojom je isti mijenjao visinu kamatne stope predstavlja individualni zahtjev koji se temelji na parničnom postupku odnosno tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i u kojem postupku je pravomoćna odluka donesena 13. lipnja 2014. Protivno navodima tužitelja, zastara je u konkretnom slučaju počela teći od pravomoćnosti odluke donesene u kolektivnom sporu, a što je u ovom slučaju 13. lipnja 2014. Prednje jer tužitelj svoju tužbu temelji upravo na presudi donesenoj u kolektivnom sporu.

Kako se na ovu situaciju primjenjuje zastarni rok od pet godina, proizlazi da je tužba (koja je podnesena 23. ožujka 2023.) u tom dijelu podnesena nakon proteka zastarnog roka, slijedom čega je zahtjev tužitelja za isplatu u tom dijelu odbijen, dok je prihvaćen u dijelu u kojem se traži utvrđenje ništetnosti s obzirom da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

Slijedom navedenog, prihvaćen je prigovor zastare istaknut po tuženiku ali iz razloga iznesenih prethodno te je odlučeno kao u toč. II. Izreke odnosno odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu (toč. II. Istog).

9. U pogledu dijela zahtjeva koji se odnosi na preplatu zbog primjene valutne klauzule odnosno promjene tečaja CHF na štetu potrošača, tužbeni zahtjev je osnovan.

9.1. U vrijeme sklapanja Ugovora između stranaka na snazi je bio ZZP/2007 koji je u odredbi čl. 81. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, a ukoliko trgovac tvrdi da se o takvoj odredbi pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Prema čl. 87., nepoštena ugovorna odredba je ništava a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost samog ugovora ako isti može opstati bez takve odredbe.

9.2. Iako bi iz Ugovora proizlazilo da je lako uočljivo da je otplata kredita vezana uz valutu CHF, tužitelju kao prosječnom potrošaču u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nije moglo biti poznato postojanje rizika odnosno to da ne postoji zaštita tečaja kao u slučaju kredita vezanog za valutu EUR, a prednje znači da tuženik nije na transparentan način upoznao tužitelja na neusporedivo veći rizik. Stoga se u ovom slučaju radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu tužitelja kao potrošača. Iako zakonom nije zabranjeno ugovaranje valutne klauzule, u konkretnom slučaju tuženik tužitelja nije informirao o mogućim rizicima te je njemu kao takvom mogao biti poznat tečaj u vrijeme sklapanja Ugovora.

9.3. Završno je potrebno navesti da i u pogledu ovog dijela zahtjeva postoji vezanost ovog suda sukladno ranije navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a a sve u skladu s odlukom VS RH Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., slijedom čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen.

9.4. Iz prethodno navedenih razloga ukazuju se neosnovanim prigovori tuženika izneseni u odgovoru na tužbu.

Posebno je potrebno navesti da bi prigovori koje ističe tuženik sadržajno predstavljali prigovore koji su bili ili mogli biti od utjecaja na sam postupak vođen po tužbi iz čl. 502.a ZPP-a te isti nisu od utjecaja na ovaj postupak u kojem je sud vezan presudom donesenom u kolektivnom sporu.

Isto tako tuženik nije predložio dokaze (a upravo je na njemu teret dokaza) niti istakao prigovore koji bi ukazivali na to da konkretan slučaj ne potpada pod utvrđenja iz kolektivnog spora.

Neosnovan je i prigovor tuženika da tužitelj ne može utvrđenje ništetnosti i isplatu iz razloga što je Ugovor izvršen odnosno što je kredit isplaćen, jer sama činjenica ispunjenja Ugovora ne znači i da je zbog toga otpalo pravo tužitelja kao potrošača zahtijevati utvrđenje ništetnosti.

10. Uz prethodno navedeno, tužitelj traži da se utvrdi ništetnom odredba Ugovora kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita, jednokratna 1,10% od iznosa kredita, te naloži tuženiku isplata iznosa od 91,80 EUR kn koja je istome obustavljena prilikom isplate kredita na ime navedene naknade, zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos.

I u ovom dijelu sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan iz razloga koji će se iznijeti u nastavku.

Iz odredbe čl. 6. Ugovora vidljivo je da se radi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva koja iznosi 1,10% od iznosa odobrenog kredita odnosno minimalno 500,00 kn koja se naplaćuje jednokratno neposredno prije isplate kredita. Iz obračuna dostavljenog po tužitelju utvrđeno je da je naknada naplaćena prilikom isplate kredita i to u navedenom iznosu od 91,80 EUR.

Tuženik, na kojem je teret dokaza sukladno navedenoj odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/2003, ni na koji način ne pojašnjava niti dokazuje o kakvoj se naknadi radi.

Stoga sud nalazi utvrđenim da i ova odredba predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1.i 2. ZZP/2003, ovo posebno iz razloga što tuženik ni na koji način ne obrazlaže o kakvoj se naknadi radi odnosno ukoliko bi se eventualno radilo o troškovima obrade kredita također isti nisu specificirani odnosno pojašnjeni odnosno sadržajno se ne može utvrditi što takva naknada obuhvaća. Tuženik također ne dokazuje da se o navedenoj odredbi pojedinačno pregovaralo.

Iako je tužitelj potpisao Ugovor u kojem je naknada regulirana u čl. 6. istog, vidljivo je da se radi o standardnom ugovoru tuženika na sadržaj kojeg tužitelj nije imao utjecaja, pa se posljedično naprijed navedenom radi o ništavoj odredbi sukladno čl. 87. ZZP/2003 te je tužbeni zahtjev i u tom dijelu prihvaćen i odlučeno je kao u izreci.

11. Odluka o troškovima sadržana u toč. III. izreke presude temelji na čl. 154. st. 5. ZPP-a, slijedom čega su tužitelju priznati troškovi kako slijedi: za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe, zastupanje na 2 ročišta, sastav obrazloženog podneska od 25.10.2024. (očitovanje na odgovor na tužbu) – svaka radnja po 200,00 EUR te sastav podneska od 24.10.2024. – dostava povijesnog izvatka iz sudskog registra i to u iznosu od 50,00 EUR odnosno ukupno u tom dijelu iznos od 850,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 8. toč. 1. i toč. 3. Odvjetničke tarife).

Uz navedeno je priznat trošak u iznosu od 112,50 EUR na ime preliminarnog obračuna visine tražbine (račun priložen uz tužbu) te trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 33,18 EUR.

Stoga ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 995,68 EUR.

Nisu priznati troškovi sastava ostalih podnesaka (neobrazloženi podnesak -požurnica) odnosno trošak za podnesak od 24.10.2024. u zatraženom iznosu jer se radi o podnesku iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife. jer se ne radi o potrebnim troškovima u smislu čl. 155. ZPP-a.

Bez obzira što tužitelj u sporu nije uspio u cijelosti, troškovi su mu priznati kako je naprijed izneseno i to iz razloga što se u ovom slučaju radi o sporu iz potrošačkog ugovora radi nepoštenih ugovornih odredbi te bi primjena odredbe ZPP-a o dosudi troškova sukladno uspjehu u sporu dovela do narušenja pravične ravnoteže između interesa stranaka odnosno dosuđivanje troška tuženiku predstavljalo bi prekomjeran teret tužitelju kao potrošaču koji nije dao povod za ovu parnicu.

Delnice, 21. svibnja 2025.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.