Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-66/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka, OIB: 52966791065, Laginjina 11a, protiv protustranaka 1. SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa], trenutno boravi na adresi [adresa] (stan S), [adresa], zastupane po punomoćnici Maji Vukelić Brčić, odvjetnici iz Rijeke, 2. TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa], trenutno boravi na adresi [adresa] (stan [adresa]), 3. mlt. SVD, OIB: [osobni identifikacijski broj], trenutno kod HV, zastupanog po posebnoj skrbnici GV, dipl. pravniku, djelatniku Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Rijeka i 4. HV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ranije na adresama u [adresa] i [adresa] (kod T), radi oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi drugoj osobi, rješavajući žalbu protustranke SV izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj R1 Ob- 165/2024-25 od 13. ožujka 2025., dana 21. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke SV kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, posl.br. R1 Ob-165/2024-25 od 13. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Citiranim rješenjem ponovno je oduzeto pravo na stanovanje roditeljima SV i ŽV s maloljetnim djetetom TVD na rok od godinu dana koji počinje teći počev od 13. ožujka 2025. i traje do **.**.2026. SVD povjeren je na svakodnevnu skrb baki po ocu HV na rok od godinu dana počev od 13. ožujka 2025. do 13. ožujka 2026; odlučeno je o načinu odvijanja osobnih odnosa između maloljetnog SVD s roditeljima SV i ŽV, te je naloženo SV i TV da i nadalje doprinose za uzdržavanje mlt. SVD iznosom od po 75,00 € mjesečno, svaki pojedinačno na ruke HV.

2. Protiv citiranog rješenja žali se protustranka SV iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se rješenje ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5.1. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rijeka (dalje: HZSR Rijeka) dana 6. ožujka 2024. podnio prijedlog da se roditeljima SV i TV produlji odluka o oduzimanju prava na stanovanje s maloljetnim djetetom TVD u trajanju od daljnjih godinu dana, u kojem razdoblju da se skrb o njemu povjeri baki po ocu HV, uz ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima dva puta tjedno, ponedjeljkom i petkom po sat vremena, te da se roditelje obveže da doprinose za uzdržavanje djeteta svaki u iznosu od 75,00€, te da je rješenjem poslovni broj R1 Ob 252/2023 od 6. travnja 2023. maloljetni SVD privremeno povjeren na svakodnevnu skrb baki po ocu HV na rok od 30 dana, počev od 6. travnja 2023., a rješenjem poslovni broj R1 Ob 252/2023 od 5. svibnja 2023. roditeljima da je oduzeto pravo da s njim stanuju na rok od godine koji je počeo teći 7. travnja 2023. te ističe 7. travnja 2024. Po isteku navedene mjere prvostupanjski sud da je donio privremenu mjeru dana 8. travnja 2024. kojom je maloljetnog SVD povjerio na stanovanje i svakodnevnu skrb baki po ocu HV do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

5.2. Na temelju završnog izvješća stručnog tima predlagatelja o djetetu i roditelju od 4. ožujka 2024., prvostupanjski sud utvrđuje da roditelji u proteklih godinu dana nisu ostvarili potrebne uvjete za povratkom maloljetnog SVD u obitelj, niti su za to motivirani. Roditelji da nemaju kapaciteta skrbiti o djetetu, te da su neprikladnih stambenih i materijalnih prilika zbog učestalih selidbi i promjena radnih mjesta. Majka SV da nema dijete u fokusu, već da je usmjerena na borbu s institucijama, nekritična prema vlastitom funkcioniranju i nedostatnih je roditeljskih kapaciteta. Neredovito da posjećuje dijete u znatno manjem obimu nego što je to određeno sudskom odlukom i neredovito doprinosi za uzdržavanje djeteta, učestalo mijenja zaposlenja, nedostatnih je financijskih prilika te se oslanja na pomoć drugih ljudi. Želi da joj se sva djeca vrate, iako nije u stanju brinuti o njima. Unatoč višekratnom izricanju mjera stručne pomoći i nadzora u posljednjih 7 godina i dalje da otežano uočava vlastite nedostatke i propuste u skrbi o maloljetnoj djeci. Otac da je u većoj mjeri usmjeren na majku koja se financijski oslanja na njega te negira da su u vezi, iako žive zajedno. EV da je nakon izdvajanja iz obitelji roditelja privremeno povjeren na svakodnevnu skrb baki po ocu HV te da je roditeljima nakon toga oduzeto pravo da s njime stanuju na rok od godine dana koji ističe 7. travnja 2024., a majci da je oduzeto pravo na stanovanje i s drugom maloljetnom djecom H, G, Ž, E te U i Č, a u odnosu na kćeri da je lišena prava na roditeljsku skrb. Mišljenje je predlagatelja kako je u interesu maloljetnog EV da se roditeljima ponovno oduzme pravo na stanovanje s njim te da se isto povjeri na stanovanje i svakodnevnu skrb baki po ocu HV, a da s roditeljima ostvaruje osobne odnose dva puta tjedno, u nazočnosti bake ili djeda po ocu, u trajanju od sat vremena.

5.3. HV i posebna skrbnica maloljetnog djeteta da su suglasne s prijedlogom predlagatelja, dok je majka SV osporila sve navode kao neistinite i neprovjerene, a otac TV da se nije očitovao na prijedlog predlagatelja.

5.4. Prvostupanjski sud se poziva na odredbe čl. 155., 156., 157., 158., 162. st. 1. i 3., 163. st. 1. ObZ-a i utvrđuje da je radi zaštite interesa i dobrobiti maloljetnog SVD ponovno donio ovu mjeru obiteljsko pravne zaštite djeteta te povjerio dijete na smještaj i na svakodnevnu skrb srodničkoj udomiteljici HV, na daljnju godinu dana, koja ispunjava uvijete da se i nadalje skrbi o maloljetnom SVD. Iako je majka pokazala određene promjene u svom životu i funkcioniranju od izricanja ranije mjere, prvostupanjski sud utvrđuje da roditeljske kompetencije oba roditelja, koji su nastavili živjeti u životnoj zajednici koja je utvrđena kao nestabilna i konfliktna za njihovu djecu, nisu dostatne da bi preuzeli svakodnevnu skrb o djetetu. Pri tome da je majka očito više motivirana za to od oca, popravila je svoje materijalne prilike i zatražila pomoć radi jačanja roditeljskih kompetencija, međutim da je nekritična prema činjenici da iz dosadašnjeg ponašanja prema djetetu nije vidljivo da su se iste povećale, već da su iste i nadalje ograničene i nedostatne da bi u cijelosti preuzela skrb o djetetu jer da je u interakciji s djetetom vidljivo da majka nije zainteresirana da produbi odnos s SVD, da nije na njega u potpunosti fokusirana pri ostvarivanju osobnih odnosa, a pored toga da stalno pronalazi isprike da ne može doći vidjeti dijete, iako ima na to pravo. Iako je majka motivirana za jačanje roditeljskih kompetencija, odlazak na tečaj sam po sebi da nije za to dovoljan, već da će majka, zajedno s ocem, svojim svakodnevnim funkcioniranjem, ponašanjem prema djetetu i stvarnom brigom o djetetu, aktivnim sudjelovanjem u njegovom odrastanju, pokazati da li su njene roditeljske kompetencije doista ojačane.

5.5. U odnosu na navode majke da ovakvo miješanje države u njezin obiteljski život nije opravdano, nužno i prikladno te da nema legitimni cilj, a da predloženi način ostvarivanja osobnih odnosa nije u interesu djeteta, prvostupanjski sud utvrđuje da je majka zajedno s ocem ta koja je svojim ponašanjem ne samo zanemarila dijete, nego ga izložila nasilju uslijed konfliktnog odnosa s ocem djeteta s kojim živi, odnosno nije ga od istog zaštitila, da je bila više usmjerena na borbu s institucijama, nego da osnaži svoje roditeljske kapacitete i pruži djetetu stabilnost, a nakon što joj je oduzeto pravo na stanovanje s djetetom da se nije usredotočila da se dodatno poveže s djetetom, već da dijete neredovito posjećuje i u manjem obimu nego što je to predviđeno sudskom odlukom te neredovito doprinosi za njegovo uzdržavanje, iako ostvaruje primanja. Sve navedeno da ukazuje da majka, iako želi i verbalizira da je motivirana za preuzimanje skrbi o djetetu, nije pokazala stvarni kapacitet da je za to sposobna.

6.Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe članka 155., 156., 157., 158., 162. st. 1. i 3., 163. st. 1. ObZ-a odlučujući o prijedlogu predlagatelja. Pri tome prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi žaliteljice.

7.Prema članku 3. stavak 1. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori broj 12/1993), u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost. U smislu članka 5. stavak 1. ObZ-a sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štiti prava djeteta i njegovu dobrobit.

8. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da roditelji nisu stvorili sigurno i stabilno okruženje za pravilan rast djeteta, pa je u ovakvim okolnostima u interesu djeteta nastaviti stanovati s bakom koja će djetetu pružati potpuniju i primjerenu roditeljsku skrb. U tom smislu je i Stručni tim HZSR Rijeka iznio potpuno prihvatljive razloge za svoj prijedlog, a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako maloljetno dijete u okolnostima možebitnog povratka u primarnu obitelj ne bi imalo jednaku, odnosno ne bi imalo primjerenu roditeljsku skrb, a nedvojbeno je kako je dijete u dobi kada mu je potrebna potpuna i svakodnevna skrb.

9.U konkretnom slučaju radi se o situaciji kada roditelji ne skrbe adekvatno o djetetu, a baka (i djed) je o djetetu preuzela skrb s obzirom na svoje mogućnosti i uz isključivanje možebitnog negativnog utjecaja djetetovih roditelja na njihovu skrb o djetetu. Pri tome se ističe da je djetetova posebna skrbnica aktivno sudjelovala i poduzimala radnje u postupku i ovaj sud drži kako je u konkretnom slučaju bilo potrebno primarno utvrditi najbolji interes djeteta u smislu citirane odredbe članka 3. Konvencije o pravima djeteta cijeneći sve konkretne okolnosti na strani roditelja i na strani djeteta. Valja dodati, odgovarajući na žalbene navode, da iz iskaza žaliteljice proizlazi da se baka djeteta o djetetu dobro brine i da dijete ima sve što mu je potrebno.

10.U vezi navoda žaliteljice u pogledu utvrđivanja najboljeg interesa djeteta treba posebno dodati i kako je Odbor za prava djeteta Ujedinjenih naroda u Općem komentaru br. 14 (2013.) o pravu djeteta da njegovi ili njezini najbolji interesi moraju imati prednost (članak 3. stavak 1., dalje u tekstu: Opći komentar), očitujući se u pogledu primjene 1. stavka, članka 3. Konvencije o pravima djeteta, naveo kako je cilj koncepta najboljeg interesa djeteta osigurati potpuno i djelotvorno uživanje svih prava utvrđenih u okviru Konvencije i cjelovit razvoj djeteta, a Odbor podsjeća da ne postoji hijerarhija prava u okviru Konvencije, sva prava utvrđena su u skladu s najboljim interesom djeteta i nijedno pravo ne može biti ugroženo negativnim interesom djeteta. Koncept najboljeg interesa djeteta je složen, a što je najbolji interes potrebno je utvrditi u svakom pojedinom slučaju. Prilikom procjene i utvrđivanja najboljeg interesa djeteta, država mora osigurati puno poštivanje njegovog prirodnog prava na život, opstanak i na razvoj, a u procjenu najboljeg interesa djeteta mora biti uključeno i poštivanje prava djeteta na slobodno izražavanje njegovih stavova u svim pitanjima koja se na dijete odnose, a kada je u pitanju pravo djeteta da bude saslušano potrebno je uzeti u obzir djetetove razvojne mogućnosti. Nadalje, Odbor za prava djeteta Ujedinjenih naroda ističe i kako su pravo djeteta na zdravlje i njegovo zdravstveno stanje ključni za procjenu najboljeg interesa djeteta, s tim što je potrebno izvršiti ujednačavanje elemenata prilikom procjene najboljeg djetetova interesa. Nisu svi elementi relevantni u svakom pojedinačnom slučaju, a različiti elementi se mogu uporabiti na različite načine u svakom pojedinačnom slučaju, pojedini elementi mogu biti i u suprotnosti jedni s drugima i u takvim situacijama je potrebno usporediti elemente i utvrditi rješenje koje je u skladu s najboljim djetetovim interesom. Prihvaćajući ovakva tumačenja i razjašnjenja navedenog Općeg komentara, prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju je za sada najbolji djetetov interes nastaviti stanovati s bakom budući da bi u suprotnom bilo ugroženo pravo djeteta na zdravlje i njegovo zdravstveno stanje, koja prava su ključna za procjenu najboljeg interesa djeteta i koja u ovom trenutku moraju imati potpuni prioritet.

11. U odnosu na navode žaliteljice da je pobijano rješenje temeljeno na zastarjelim informacijama, valja reći slijedeće. Jedina nova informacija odnosi se na sklapanje ugovora o najmu za stan od 70 m2, prema ugovoru kojeg je žaliteljica dostavila tek u prilogu žalbe, iako je imala prilike i mogla ga je dostaviti i u tijeku prvostupanjskog postupka. Međutim, sama činjenica što će žaliteljica živjeti ili već živi u većem stanu u najmu nije relevantna s obzirom da su roditeljske kompetencije kod nje i nadalje ograničene i nedostatne da bi u cijelosti preuzela skrb o djetetu. Prvostupanjski sud je utvrdio da je žaliteljica pokazala određene promjene u svom životu i funkcioniranju na bolje, ali još uvijek u nedostatnom opsegu. Vezano uz žalbene navode da nije jasno na koji način je prvostupanjski sud utvrdio da su roditeljske kompetencije ograničene, valja odgovoriti da se to utvrđenje suda temelji na mišljenju stručnog tima HZSR Rijeka od 6. ožujka 2024., na čijem mišljenju je prvostupanjski sud temeljio i svoju odluku o odvijanju osobnih odnosa između žaliteljice i mlt. sina, uvažavajući sve relevantne okolnosti. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi žaliteljice.

12. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 21. svibnja 2025.

Sudac

Ksenija Dimec