Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3616/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet i II. okrivljenika stručnog savjetnika u sustavu znanosti i visokog obrazovanja NR, zbog prekršaja iz članka 13. stavak 1. podstavak 2. i stavak 2. Zakona o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja ("Narodne novine", broj: 80/2013, 32/2019 i 32/2020), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Služba poljoprivredne inspekcije, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 19. veljače 2025., broj: Pp-1399/2025, na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Služba poljoprivredne inspekcije i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet i II. okrivljenik stručni savjetnik u sustavu znanosti i visokog obrazovanja NR su na temelju članka 161. točka 6. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 13. stavak 1. podstavak 2. i stavak 2. Zakona o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljenici stavlja na teret, a na način kako ga je opisao tužitelj, po propisu nije prekršaj.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu navodeći da sud nije postupio u skladu s čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona i pozvao tužitelja da nadopuni ili ispravi optužni prijedlog za kojeg je smatrao da ne postoje potrebni podaci bez kojih nije moguće voditi postupak.

4. Žalba je neosnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.

6. Odredbom članka 13. stavak 1. podstavak 2. i stavak 2. Zakona o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja propisan je prekršaj pravne i odgovorne osobe u pravnoj osobi ako: upotrijebi sredstvo za zaštitu bilja u suprotnosti s rješenjem o registraciji sredstva za zaštitu bilja iz članka 31. Uredbe (EZ) br. 1107/2009.

7. Naime, okrivljenicima se stavlja na teret:” što je inspekcijskim nadzorom provedenim 13.06.2024. utvrđeno da su na proizvodnim površinama koje se nalaze u Zagrebu, na adresi [adresa], na kulturi vinovoj lozi koristili sredstvo za zaštitu bilja, akaricid DEMITAN, kojem je temeljem rješenja Ministarstva poljoprivrede Klasa: UP/I-320-20/15-01/366, Urbroj: 525-09/0794-15-1 od 17. kolovoza 2015. primjena dozvoljena na kulturama krizantema, karanfil, gerber, ukrasno bilje i rasadnici ukrasnog drveća u zaštićenom prostoru, te kao takvo nema u Republici Hrvatskoj registriranu dozvolu za primjenu na kulturi vinovoj lozi“,

čime su počinili prekršaj jer su primijenili sredstvo za zaštitu bilja u suprotnosti sa odobrenjem koje pobliže određuje bilje ili biljne proizvode i nepoljoprivredne površine na kojima se i svrhe za koje se smije upotrebljavati sredstvo za zaštitu bilja, u suprotnosti sa odredbom članka 31. Uredbe (EZ) br.1107/2009 o stavljanju na tržište sredstva za zaštitu bilja,

a što je kažnjivo temeljem čl. 13.st. 1. podstavak 2. i st. 2. Zakona o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja ("Narodne novine" br. 80/13, 32/19 i 32/20).

8. Dakle, u činjeničnom opisu prekršaja optužnog prijedloga, ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja jer nedostaje odgovarajuća odredba članka 31. Uredbe (EZ) br.1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja koja propisuje da se odobrenjem pobliže određuje bilje ili biljni proizvodi te svrha za koju se smije upotrebljavati sredstvo za zaštitu bilja, već je predmetna Uredba navedena samo u okviru pravnog opisa djela.

9. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa) koja dopunjuje biće prekršajnog djela, što je izostalo u činjeničnom opisu.

10. Kako u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja nije naveden blanketni propis, Uredba kojom se određuje biće prekršajnog djela, a zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja i sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

11. Dakle, pogrešno smatra tužitelj da je prvostupanjski sud, u situacijama kada ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, a o tome se radi u ovom konkretnom slučaju, bio dužan postupiti po čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona i pozvati tužitelja da ispravi odnosno nadopuni optužni prijedlog. Naime, odredbom čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona izričito je propisano: „Ako sud, ispitujući optužni prijedlog, nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe.“

12. Prema tome, iz prethodno citirane zakonske odredbe, jasno je da prvostupanjski sud nije dužan, a zapravo niti ovlašten, pozvati tužitelja na ispravak donosno dopunu optužnog prijedloga kada, ispitujući optužni prijedlog, nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj. U takvoj procesnoj situaciji, prema citiranoj zakonskoj odredbi, prvostupanjski sud je dužan odmah donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe.

13. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno okrivljenike oslobodio optužbe sukladno obligatornoj odredbi čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, međutim je naveo pogrešne razloge za oslobođenje koji su ispravljeni ovom odlukom.

14. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 21. svibnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.