Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: P Ob-379/2024-19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Dijana Selak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DRD OIB: [osobni identifikacijski broj], boravišta [adresa] a prijavljenog prebivališta [adresa], zastupanog po punomoćniku Darijo Čajo odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, protiv tužene DR OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa] zastupane po punomoćniku Tomislav Biuk odvjetnik u [adresa], u parničnom postupku radi uzdržavanja mal.djeteta ŠRD OIB: [osobni identifikacijski broj], boravišta [adresa],a prijavljenog prebivališta [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici dipl.prav.ŠR iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, nakon održane glavne rasprave uz isključenje javnosti zaključene dana 18.ožujka 2025.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka i u od 21.svibnja 2025.g održanog radi donošenja, objave i uručenja presude

p r e s u d i o j e :

I. Nalaže se tuženoj DR, OIB: [osobni identifikacijski broj] da povrh iznosa od 160,00 Eur mjesečno za razdoblje od 01.ožujka 2019.g do 31.ožujka 2023.g., za isto razdoblje isplati s osnova novčanog doprinosa za uzdržavanje mal. djeteta ŠRD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i iznose od po:

- 5,64 Eur za ožujak 2019.g ,travanj 2019, svibanj 2019., lipanj 2019., srpanj 2019., kolovoz 2019., rujan 2019., listopad 2019., studeni 2019. i prosinac 2019.g, siječanj 2020, veljaču 2020, ožujak 2020.g.

- 11,35 Eur za travanj 2020g., svibanj 2020.g, lipanj 2020g., srpanj 2020g, kolovoz 2020g, rujan 2020.g, listopad 2020.g, studeni 2020.,g prosinac 2020.g, siječanj 2021, veljaču 2021, ožujak 2021.g.

- 19,52 Eur za travanj 2021., svibanj 2021g., lipanj 2021, srpanj 2021., kolovoz 2021., rujan 2021., listopad 2021, studeni 2021g., prosinac 2021, siječanj 2022.g, veljaču 2022.g, ožujak 2022.g,

- 29,24 Eur za travanj 2022.g, za svibanj 2022g., za lipanj 2022.g., za srpanj 2022.g, za kolovoz 2022.g, za rujan 2022.g, za listopad 2022.g, za studeni 2022.g, za prosinac 2022.g, za siječanj 2023.g, za veljaču 2023.g i za ožujak 2023.g. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to 20. u mjesecu za svaki pojedini mjesec, pa do isplate, po stopi koja se do dana 31. prosinca 2023.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za prethodno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2024.g. pa nadalje po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuje uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve odjednom i u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun oca i zakonskog zastupnika mal. djeteta, DRD, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren u PBZ d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].

Za više traženo od dosuđenog za razdoblje od 01.ožujka 2019.g do 31.ožujka 2023.g., a do traženog mjesečnog iznosa od 265,45 Eur, tužbeni zahtjev tužitelja se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženoj DR, OIB: [osobni identifikacijski broj] da povrh iznosa od 270,00 Eur mjesečno isplati s osnova novčanog doprinosa za uzdržavanje mal.djeteta ŠRD, OIB: [osobni identifikacijski broj], i iznose od po:

- 330,00 Eur za ožujak 2024., travanj 2024.g, svibanj 2024.g, lipanj 2024.g, srpanj 2024.g.

- 159,00 Eur za kolovoz 2024.g, rujan 2024., listopad 2024.g, studeni 2024.g.

a od 01.ožujka 2025.g pa ubuduće da povrh iznosa od 270,00 Eur mjesečno doprinosi još po 330,00 Eur mjesečno za uzdržavanje mal.djeteta ŠRD,sve se zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to 20. u mjesecu za svaki pojedini mjesec, pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuje uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve odjednom i u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun oca i zakonskog zastupnika mal. djeteta, DRD, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren u PBZ d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].

Tužbeni zahtjev tužitelja za više traženih 171,00 Eur za kolovoz 2024.g, rujan 2024.g, listopad 2024.g. i studeni 2024.g. se odbija kao neosnovan.

Tužbeni zahtjev tužitelja za više traženih 330,00 Eur, preko iznosa od 270,00 Eur mjesečno za prosinac 2024.g, siječanj 2025.g i veljaču 2025., se odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka za sastave svojih žalbi protiv presude ovog suda P Ob 678/2017 od 17.svibnja 2024.g i za troškove nakon ukidnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob 317/2024 od 09.srpnja 2024.g.

Obrazloženje

1. Kod suda je 28.11.2017.g zaprimljen zahtjev tužitelja za izmjenom pravomoćne presude tako da mal. dijete ubuduće živi sa ocem zbog promijenjenih okolnosti koje je naveo. Potom je 7.veljače 2018.g zaprimljena i tužba tužiteljice DR protiv tuženika DRD, pod posl. brojem Pob 65/2018, radi izmjene točke III izreke presude ovog suda Pob 406/12 od 20.svibnja 2014.g iz razloga navedenih u toj tužbi. Sud je predmet P Ob 65/2018 pripojio predmetu P Ob 678/2017 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja i donošenja jedinstvene odluke pod posl. brojem P Ob 678/2017. Rješenjem od 09.02. 2018.g. sud je mal. djetetu imenovao posebnog skrbnika.

2. Nakon što je proveo dokaze pregledom priložene dokazne dokumentacije, pravomoćne i ovršne presude ovog suda Pob 406/12 od 20.svibnja 2014., saslušanjem stranaka, pregledom rješenja ovog suda R1 Ob-250/18 od 6.4.2018 i R1 Ob -357/2018 od 4.5.2018.g, ovaj sud je presudom od 17. svibnja 2024. izmijenio odluke iz presude ovog suda P Ob-406/2012 od 20. svibnja 2014. o stanovanju djeteta, o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju te je odlučeno da dijete stanuje s ocem i da će stranke kao roditelji ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb. Zahtjev tužitelja za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi odbijen je kao neosnovan, sve kao u točki I izreke presude. Točkom II izreke presude je odlučeno o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje tj. s majkom. Ovaj sud je odlučio da tužitelju- protutuženiku s danom 6. lipnja 2018. prestaje obveza uzdržavanja djeteta (točka III izreke presude) Točkom IV izreke presude je ovaj sud naložio majci mal. djeteta, tuženoj-protutužiteljici a doprinosi za uzdržavanje mal. djeteta plaćanjem iznosa od 97,19 Eur-a za razdoblje od 12. do 28. veljače 2019. i iznosa od 160,00 eura za razdoblje od 1. do 31. ožujka 2023. te s mjesečnim iznosima od po 265,45 eura za razdoblje od 1. travnja 2023. do 28. veljače 2024. i od po 600,00 eura za razdoblje od 1. ožujka 2024. na dalje s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U istoj je točki IV izreke presude odbijen zahtjev oca djeteta za novčanim doprinosom majke djeteta u uzdržavanju u iznosu od 168,24 eura za razdoblje od 12. do 28. veljače 2019. i u mjesečnim iznosima od po 105,45 eura za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. ožujka 2023. Tuženoj-protutužiteljici je naloženo naknaditi isplaćeno uzdržavanje u ukupnom iznosu od 1.310,80 Eur-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 127,99 eura od 21. lipnja 2018. dok je za više traženo a do traženog iznosa od 212,36 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, na iznos od 160,00 eura za od 21. srpnja 2018., dok je za više traženo do iznosa od 265,45 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, na iznos od 160,00 eura od 21. kolovoza 2018. dok je za više traženo do iznosa od 265,45 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, na iznos od 160,00 eura od 21. rujna 2018. dok je za više traženo do iznosa od 265,45 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, na iznos od 160,00 eura od 21. listopada 2018., dok je za više traženo do iznosa od 265,45 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, na iznos od 160,00 eura od 21. studenog 2018., dok je za više traženo do iznosa od 265,45 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, na iznos od 160,00 eura od 21. prosinca 2018., dok je za više traženo do iznosa od 265,45 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, na iznos od 160,00 eura od 21. siječnja 2019., dok je za više traženo do iznosa od 265,45 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i na iznos od 62,81 eura za veljaču 2019. dok je za više traženo do iznosa od 88,39 Eur tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, sve kao u točki V izreke presude ovog suda. Rješenjem P Ob-678/2017-121 od 17. svibnja 2024. izmijenjeno je rješenje suda ovog suda o osiguranju privremenom mjerom od 14. lipnja 2019. (posl. br. P Ob-678/2017) u dijelu kojim je određeno održavanje osobnih odnosa djeteta s tuženom-protutužiteljicom ukidanjem tog nadzora. Točkom II izreke navedenog rješenja odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

3. Protiv navedene presude u odbijajućem dijelu iz točke I izreke u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, iz stavka IV izreke u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za novčani doprinos tužene- protutužiteljice u uzdržavanju u iznosu od 168,24 eura za razdoblje od 12. do 28. veljače 2019. i u mjesečnim iznosima od po 105,45 eura za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. ožujka 2023. i iz stavka V. izreke u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu isplaćenog uzdržavanja preko iznosa od 127,99 eura do iznosa od 212,36 eura za razdoblje 6. lipnja 2018. do 30. lipnja 2018. preko mjesečnih iznosa od 160,00 eura do iznosa od 265,45 eura za razdoblje od srpnja 2018. do siječnja 2019. te preko iznosa od 62,81 eura do iznosa od 88,39 eura za razdoblje veljače 2019. te u dijelu iz stavka II izreke rješenja u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška žalio se tužitelj-protutuženik zbog svih žalbenih razloga. Žalbu je podnijela i tužena-protutužiteljica osporavajući prvostupanjsku presudu u dijelu iz točke IV izreke i to u dijelu kojim joj je naloženo doprinositi za uzdržavanje djeteta preko iznosa od 270,00 eura do iznosa od 600,00 eura mjesečno od 1. ožujka 2024. na dalje.

4. Drugostupanjski Županijski sud u Zagrebu je presudom Gž Ob 317/2024 od 09.srpnja 2024. odbio žalbu tužitelja-protutuženika kao djelomično neosnovanu i potvrdio presudu ovog suda P Ob-678/2017-121 od 17. svibnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, iz stavka IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za novčani doprinos tužene-protutužiteljice u uzdržavanju u iznosu od 168,24 eura za razdoblje od 12. do 28. veljače 2019. i iz stavka V. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu isplaćenog uzdržavanja preko iznosa od 127,99 eura do iznosa od 212,36 eura za razdoblje 6. lipnja 2018. do 30. lipnja 2018. preko mjesečnih iznosa od 160,00 eura do iznosa od 265,45 eura za razdoblje od srpnja 2018. do siječnja 2019. te preko iznosa od 62,81 eura do iznosa od 88,39 eura za razdoblje veljače 2019. Dalje, isti drugostupanjski sud je istovremeno s presudom, rješenjem Gž Ob 317/2024 od 9.srpnja 2024. ukinuo presudu ovog suda P Ob-678/2017-121 od 17. svibnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za doprinosom tužene-protutužiteljice u uzdržavanju djeteta u mjesečnim iznosima od po 105,45 eura u razdoblju od 1. ožujka 2019. do 31. ožujka 2023. i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Ukinuo ju je i u pobijanom dijelu iz stavka IV. izreke u dijelu kojim je tuženoj-protutužiteljici naloženo plaćanje novčanog doprinosa u uzdržavanju djeteta preko iznosa od 270,00 eura do iznosa od 600,00 eura ili za iznos od 330,00 eura mjesečno u razdoblju od 1. ožujka 2024. na dalje i u tom dijelu predmet vratio ovom sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Istim rješenjem je odbio žalbu tužitelja-protutuženika kao neosnovanu i potvrdio rješenje ovog suda P Ob-678/2017-121 od 17. svibnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka II. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška. Istim rješenjem je drugostupanjski sud odlučio da se odluka o zahtjevu tužitelja-protutuženika za naknadom troška sastava žalbe ostavlja za konačnu odluku. Na koncu, drugostupanjskim rješenjem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. U nastavljenom prvostupanjskom postupku pod poslovnim brojem P Ob- 379/2024 sud je dodatno proveo dokaze pribavom i pregledom potvrdi Porezne uprave ispostava Kaštela o visini dohodaka i primitaka tužene, pribavom i pregledom potvrde HZZ-a od 6.3.2025. za tuženu, dopunskim saslušanjem tužitelja i tužena na ročištu od 18.3.2025.

6. Po ocjeni i analizi izvedenih dokaza na način kako propisuje čl.8.Zakona o parničnom postupku (NN RH 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) odlučeno je kao u izreci ove presude iz slijedećih razloga.

7. Nesporno je da su predmetne parnične stranke roditelji zajedničkog mal. djeteta ŠRD rođenog **.**.2010. Nesporno je utvrđeno pregledom priložene pravomoćne i ovršne presude ovog suda Pob 406/12 od 20.svibnja 2014.g da je istom razveden brak parničnih stranaka (toč.I izreke) da je točkom II izreke mal. dijete povjereno majci da s njom živi uz zajedničku roditeljsku skrb, da je točkom III izreke bilo odlučeno o susretima i druženja oca sa mal. sinom a točkom IV o obvezi oca da novčano doprinosi za uzdržavanje mal. djeteta. Tijekom ovog postupka bilo je sporno jeli nakon donošenja te presude došlo do promijenjenih okolnosti na strani majke da bi mal. dijete trebalo povjeriti ocu da s njim živi odnosno stanuje (što je predlagao otac ) ili bi zbog činjenice da je majka željela zajedno sa djetetom preseliti na Mali Lošinj trebalo samo donijeti novu odluku o osobnim odnosima oca sa mal. sinom u vidu drugačijeg vremena njihovih susreta i druženja. Tijekom postupka sporna je bila i vrsta roditeljske skrbi, visina uzdržavanja za mal. dijete i način i vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa mal. djeteta s odvojenim roditeljem. Radi se o sporu iz čl.408.st.l.Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19,47/20, 49/23, 156/23 - dalje Obz)

8. Nakon presude ovog suda P Ob 678/2017 od 09.srpnja 2024.g i presude i rješenja drugostupanjskog Županijskog suda u Zagrebu Gž ob317/2024 od 09.srpnja 2024.g, preostalo je ovom presudom odlučiti jeli osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je ovaj sud presudom P Ob 678/2017 od 17.5.2024. odbio tužiteljev zahtjev za novčanim doprinosom tužene u uzdržavanju mal. djeteta u mjesečnim iznosima od po 105,45 Eur u razdoblju od 01.ožujka 2019. do 31.ožujka 2023.g , a povrh pravomoćno presuđenih 160,00 Eur mjesečno u istom tom razdoblju. Nadalje, preostalo je odlučiti jeli osnovan tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 270,00 Eur do iznosa od 600,00 Eur ili za iznos od 330,00 Eur mjesečno u razdoblju od 1.ožujka 2024.g pa ubuduće.

9. Utvrđeno je da mal. dijete od 6.lipnja 2018.g. stanuje s ocem. Mjerodavne za presuđenje o visini doprinosa tužene za uzdržavanje mal. djeteta su odredbe čl. 281., 282., 288.st.1., 306., 317., 307., 313.st.1.,313.st.4.Obiteljskog zakona. Sud je u dokazne svrhe saslušao stranke i pregledao dokaznu dokumentaciju u spisu, te je sud nastavno niže navedenim utvrđenjima donio ovu presudu.

10. Utvrđeno je da je tužitelj prvo bio živio u [adresa] u podstanarskom stanu na adresi [adresa], najam stana mu bio 1.300,00 tadašnjih kn,a režije oko 700,00 kn, u stanu živio sa partnericom, bili suvlasnici fast fooda u kojem su radili u [adresa]. Priložio je izvadak iz obrtnog registra za navedeni obrt na tu okolnost, od 22.3.2019.g. Prema potvrdi Općinskog suda u Šibeniku, zk odjela, od 22.03.2019. isti nema u vlasništvu nekretnina na području nadležnosti toga zk. odjela. Kao obrtnik tad nije imao redovita mjesečna primanja jer kao obrtnik nije bio dužan sam sebi isplaćivati plaću. Tužitelj nema druge djece osim zajedničkog sina stranaka koji je nakon privremene mjere od 4.lipnja 2018.g nastavio živjeti sa ocem, preselio se na adresu stanovanja oca u [adresa] ([adresa] D 8) upisao u Osnovnu školu Ostrog u [adresa], od rujna 2018.g. bio uključen u redovite tretmane logopeda i psihologa, koristio slušni aparat, a u školi ostvarivao vrlo dobar do odličan uspjeh. Od slobodnih aktivnosti trenirao tada plivanje. IZ izviješća stručnog tima tadašnjeg Czss-a od 11. veljače 2019.g. sudu je bilo razvidno njihovo saznanje da je majka promijenila mjesto stanovanja te se tada nalazila u Vodicama na adresi [adresa]. Sud je utvrdio da joj je na toj adresi bilo prijavljeno boravište od 2.01.2019. do 02.06.2019. a da joj je od 20.05.2019. prijavljeno prebivalište na adresi [adresa]. Utvrđeno je iz svjedočenja svjedokinje KR na ročištu od 26.11.2020. da je tužena tada stanovala kod nje kao podstanar u kući na adresi [adresa] od 1. svibnja 2019.g., za koji je plaćala mjesečno najam tadašnjih 3.000,00 kn

11. Na ročištu od 26.11.2020 iz iskaza tužitelja utvrđeno da je tada sa sinom živio na adresi [adresa], a prijavljenog prebivališta i dalje u [adresa]. Tada je bio zaposlen na radnom mjestu voditelja sale i glavnog konobara u konobi Rudine. Mal. sin stranaka je tada pohađao 5. razred. Tad je utvrđeno da je mal. sin godinu ranije prestao ići kod logopeda zato što su procijenili da za njegovo oštećenja sluha tu više nema pomoći. Ne ide više ni kod audiologa od početka 2020.g a išao je kod psihologinje u Poliklinici na Mejama u Splitu svako 15 dana negdje godinu i pol dana do tog ročišta. Iz iskaza tužene s ročišta od 26.11.2020 je utvrđeno da živi i dalje u podstanarskom stanu na adresi [adresa]. Utvrđeno je i da je tada bila zaposlena u svojoj tvrtki " Mini Pudle j.d.o.o." sjedišta u [adresa]. Prema podacima u sudskom registru Trgovačkog suda u Splitu brisan je taj subjekt (u stečaju) dana 24.10.2023. Iz dopisa tadašnjeg CZSS Split podružnica Kaštela od 23.2.21 je proizlazilo da su obavili terenski izvid na boravišnu adresu oca i djeteta u Kaštelima i utvrdili da žive u adekvatnim stambenim uvjetima na adresi [adresa], s njima i očeva partnerica i njen sin. Obavljen je izvid na tada prijavljenu adresu tužene protutužiteljice [adresa] i utvrđeno da ne živi na toj adresi od prosinca 2020.g Tužena je CZSS-u potom navela da tada trenutno živi kod ujaka u Blatu na Cetini i da tamo namjerava prijaviti prebivalište. Na ročištu od 11.ožujka 2021. tužena je potvrdila da tada živi na adresi [adresa] u [adresa] kod svog ujaka, no tamo nije bila prijavila ni boravište ni prebivalište, nije znala hoće li tamo ostati trajno ili ne. Iz nalaza i mišljenja stručnog tima tadašnjeg CZSS Šibenik zaprimljenog 10.svibnja 2022. sudu su bili razvidni navodi tužene da je svu ušteđevinu uložila u otvaranje obrta za pse „ [obrt]“ u [adresa], a kojeg je otvorila godinu i pol ranije od tada, te je navela da ostvaruje mjesečne prihode od oko tada 8.000,00 kn. Tad je stanovala u apartmanu u hostelu. Iz istog izviješća sud je utvrdio da je tužitelj od 2019.g. bio zaposlen kao voditelj ugostiteljskih poslova u Konobi Rudine u Kaštel Novom sa plaćom od oko 6.500,00 tadašnjih kn te je utvrđeno da tada živi u stanu u [adresa] na adresi [adresa]. Sud je dalje utvrdio iz nalaza i mišljenja CZSS-a da je psiholog njihova stručnog tima u odnosu na mal. dijete imao prikupljene podatke da je isti urednog zdravstvenog stanja. Prije je trenirao nogomet i plivanje, a tad se više ne bavi sportom već su mu hobiji druženje s prijateljima u vanjskim aktivnostima npr. nogomet, bicikl, šetnja. Od zdravstvenih teškoća da ima alergiju na pelud, oštećenje sluha i primjetni su bili tikovi oka. U razgovoru psihologa s njim su tad bile zamjetne i teškoće na govornom području. Dječak je išao na logopedske vježbe u Split godinu dana, ali nije bio primjetan napredak. Išao je i na tretman kod psihologinje u periodu od 2018. -2020. Od tada ne ide jer je psihologinja procijenila da više ne treba dolaziti. Tužena-majka djeteta je tada bila imala svoj obrt –salon za pse " [obrt]" u [adresa]. Prema izviješću socijalnog radnika, mal. dječak od rođenja ima poteškoća sa sluhom i govorom te, po upisu u školu s pisanjem (disgrafija) zbog čega je ranije bio uključen u tretman logopeda dok ga majka nije ispisala iz tretmana. Podatak je iz izviješća socijalnog radnika da zbog navedenih poteškoća ima ostvareno pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom opsegu. Dalje, da ima slušni aparat kao pomagalo za oba uha.

12. Iz očitovanja tužene podneskom od 25.07.2023. proizišlo je da tada živi u podstanarskom stanu, sa prosječnim primanjima od cca 700,00 eura, a ranije za razdoblje za koje se traži uzdržavanje i znatno manjim primanjima, a druge imovine da ne posjeduje, pa za slučaj da sud presudi u korist oca, predložila je tada da to bude iznos ne veći od 1.200,00 kn / 160,00 Eur-a.

13. Utvrđeno je dalje da je od vremena od kada je prešlo stanovati kod oca, mal .dijete se dakle od rujna 2018. bilo uključilo u redovite tretmane logopeda i psihologa, uz korištenje slušnog aparatića te trenirao plivanje, trenirao nogomet od 2 razreda pa narednih 8-9 mjeseci, te je otac potvrdio da je majka tada podmirivala mjesečnu članarinu. Otac je iskazom ustvrdio da je sin zdravo dijete, da je za sinovo mjesečno uzdržavanje potrebna prehrana, odjeća obuća, igračke sukladno životnoj dobi, higijenske i školske potrepštine,troškovi vezani za socijalne kontakte, izlete sa školom pa je navedeno sud imao u vidu pri presuđenju. Utvrđeno je da od kada sin živi s ocem, majka nije novčano doprinosila za uzdržavanje djeteta, nije ocu djeteta davala nikakav novac za uzdržavanje djeteta. Utvrđeno je da otac nema u vlasništvu nekretnina u Hrvatskoj ni u inozemstvu. Živio je u podstanarskom stanu na adresi [adresa] od ožujka 2020, najam stana od 2.400,00 kn plaćao po pola sa svojom partnericom a prije toga su živjeli u podstanarskom stanu u [adresa]. (on, mal. sin,očeva partnerica i njen sin) za koji je mjesečna najamnina bila 2.900,00 kn od svibnja 2019 a prije toga živjeli u podstanarskom stanu u [adresa] na adresi [adresa]. Mjesečni najam toga stana je bio 2.300,00 kn, što su plaćali zajedno on,partnerica i njen punoljetni sin. U tom stanu bili i više od godinu i pol. Otac je ranije bio zaposlen kao voditelj sale- glavni konobar u konobi Rudine, u Rudinama, sa mjesečnom neto plaćom 6.500,00 kn. Tu je bio zaposlen od travnja 2019. Primao dječji doplatak 830,00 kn mjesečno za mal. sina uvećan zbog sinovih slušnih nedostataka. Prije nego se zaposlio u konobi Rudine, imao je svoj privatni obrt, Fast Food Zeus, imao mjesečna primanja, oko 1.000,00 eura. U ugovoru o radu u konobi Rudine mu je bila navedena u vrijeme ranijeg iskaza visina plaće u bruto iznosu od 6.500,00 kn a neto plaće iskazao da dobije 5.000,00 kn., a mimo toga dobivao još „manče“ odnosno napojnice mjesečno oko 3.500,00 kn. Potvrdio je iskazom da je od vremena od kada sin stanuje kod njega, majka za dijete kupovala jakne i nešto odjeće, povremeno npr.2 puta godišnje, da mu je kupila mobitel, kompjuter, romobil, bicikl a da nije financirala sinove izlete sa školom,nego je on-otac platio sinovu ekskurziju sa školom početkom 5 razreda u iznosu od 2.100,00, kn. Inače , majka da je biciklu uzela sebi nazad, romobil mu bila uzela pa mu ga opet vratila.

14. Sud je utvrdio iz iskaza tužitelja na ročištu od 15.ožujka 2024.g da tada radi u restoranu Dvor na Firulama u Splitu na radnom mjestu konobara sa mjesečnom neto plaćom 1.500,00 EUR i da primi isto toliko "manče" odnosno napojnice te da je u tom restoranu zaposlen od srpnja 2022. a prije toga bio zaposlen kao voditelj u konobi Rudine sa mjesečnom neto plaćom od 6.500,00 kn. Tad već dvije godine sa sinom i partnericom živi u podstanarskom stanu na adresi [adresa],a mjesečna najamnina je 480,00 EUR a prije toga živjeli u podstanarskom stanu u [adresa] na adresi [adresa], sa mjesečnom najamninom oko 420,00 EUR.

15. Prema iskazu tužene s ročišta od 15.ožujka 2024.g. ona je sinu od vremena od kad sin živi sa ocem kupila navedene odjeće, bicikl, romobil, kompjuter, dva mobitela. Tužena je potvrdila prvim iskazom da ocu od vremena od kada dijete živi sa ocem, nije davala nikakav mjesečni novčani iznos. Samo sinu davala na ruke 50 kn, 20 kn, možda svaki treći put pri susretima i druženjima. Sud je već u ranijoj presudi istakao da to ne predstavlja uzdržavanje djeteta. U vrijeme iskaza tužena je bila iznajmila poslovni prostor za poslovanje svog salona za uljepšavanje i njegu pasa, u Vukovarskoj 112 u Splitu, sa mjesečnom zakupninom 2.000,00 kn. Od svibnja 2019. stanovala u podstanarskom stanu na adresi [adresa] u [adresa] sa mjesečnom najamninom 3.000,00 kn. Nema druge djece osim mal. sina stranaka.

16. Tužena je do kolovoza 2019.g bila zaposlena u Oštariji od Viđakovih, tu radila kao konobar godinu dana i imala mjesečnu neto plaću 5.000,00 kn. Prije toga zaposlenja radila na poslovima marketinga Split Ship Managmenta s mjesečnom neto plaćom oko 4.500,00 kn plus bonusi za neki odrađeni posao. Nije radila od kolovoza 2019, no prema svom iskazu, stanarinu je mogla plaćati jer je imala financijska sredstva od prodaje nekretnine, u iznosu od 18.000,00 eura i od kojeg novca je bila otvorila posao sa salonom za pse. Podignula je bila kredit kod Raiffeisen banke 2019.g u iznosu od 7.000 eura , na 7 godina, s mjesečnom ratom 490,00 kn a radilo se o nenamjenskom kreditu za koji je navela da ga je utrošila za podmirenje troškova putovanja sa Malog Lošinja ovamo radi viđanja sina. Sudu na tu potonje navedenu okolnost razloga podizanja kredita nije bila uvjerljiva. Utoliko joj sud nije uzeo u obzir tu kreditnu obvezu pri presuđenju visine uzdržavanja za dijete jer se prema čl.313.st.5. Obz-a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

17. Na ročištu od 15.ožujka 2024.iz očitovanja tužene je utvrđeno da tad živi u podstanarskom stanu na adresi [adresa] od travnja 2023. s mjesečnom najamninom 650,00 EUR. Prije toga boravila je godinu dana u prijateljevom hostelu pa ga nije plaćala. Prije toga živjela u podstanarskom stanu na adresi [adresa] s mjesečnom najamninom 500,00 EUR. Bila je zaposlena u Bobisa kao vanjski konobar u razdoblju od 1.12.2023. do 1.1.2024. i imala mjesečnu neto plaću 850,00 EUR. Bila je nezaposlena od 1.1.2024. do 1.3.2024. kad se zaposlila u restoranu Mazgoon, u Splitu, na radnom mjestu konobara sa mjesečnom neto plaćom 1.500,00 EUR

18. Na ročištu od 15.ožujka 2024.g tužena je navela da još toliko mjesečno dobije tzv. "manče" , što je napojnica. Prije nego se zaposlila u Bobisa je bila zaposlena također u restoranu Mazgon od 6.8.2023. do 1.12.2023. sa mjesečnom neto plaćom 1.500,00 EUR i prema njenim navodima još oko toliko mjesečno je dobivala tzv. "manče" odnosno napojnice.

19. Prije toga je bila zaposlena u restoranu Paradisotto na radnom mjestu konobara od 1.4.2023. do 6.8.2023. sa mjesečnom neto plaćom 1.000,00 EUR i još oko 600,00 EUR tzv. "manče" (napojnica) kako je to sve sama navela sudu na ročištu od 15.4.2024.g.

20. Prije tog zaposlenja imala je tvrtku Minnie puddle j.d.o., u naravi salon za pse, s kojim je poslovala od studenog 2020. do kraja 2022. i imala prosječnu mjesečnu plaću oko 5.000,00 kn. U vrijeme iskaza iskazala da nema u vlasništvu nekretnina no u vrijeme ročišta 15.3.2024. iskazala da ima dvije parcele zemlje na selu Blato na Cetini, jedna površine 300m2, a druga oko 100m2 (na zemlji masline, voćke) i da te zemlje ima kao nasljedstvo.

21. Prema potvrdama Porezne uprave o visini dohodaka i primitaka, tužena je u razdoblju 2019. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 19.915,89 kn. U razdoblju 2020., ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 30.342,00 kn, a od neoporezivog primitka iznos od 8.829,03 kn. U razdoblju 2021.g ima evidentiran ostvaren dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 33.418,84 kn. U razdoblju 2022. tužena nema evidentiranog dohotka ni po kojem osnovu te ni neoporezivog primitka. U razdoblju 2023.g. tužena ima evidentiran dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 2.625,50 Eur,a od neoporezivog primitka ima evidentirano 975,91 Eur s osnove za radne rezultate i druge oblike dodatnog nagrađivanja radnika (dodatna plaća, dodatak uz mjesečnu plaću), 155,31 Eur s osnove novčane paušalne naknade za podmirivanje troškova smještaja i prehrane radnika, te 508,64 Eur s osnove prigodne nagrade(božićnica, naknada za godišnji odmor)

22. Ovaj sud je nastavno prednje navedenim utvrđenjima proizišlima iz provedenih dokaza, donio 17.svibnja 2024 presudu, kojom je između ostalog, u dijelu točke IV izreke presude naložio tuženoj na ime uzdržavanja mal. sina isplatiti mjesečni iznos od 160,00 Eur za razdoblje od 01.ožujka 2019.g do 31.ožujka 2023.g a za po više traženih 105,45 Eur mjesečno za to isto razdoblje, ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Tužitelj se žalio na odbijajući dio točke IV izreke presude jer da su prenisko određeni za razdoblje do 31.3.2023. u iznosima od po 160,00 Eur mjesečno.

23. Tužena se žalila na točku IV izreke presude. Dakle cijelu točku, no iz žalbe se zaključuje da se žalila na utvrđenu visinu uzdržavanja od po 600,00 Eur mjesečno za razdoblje od 01.ožujka 2024.g pa nadalje, te predložila ukidanje ili preinačenje presude na način da sud obveže tuženu da na ime uzdržavanja mal. sina doprinosi 270,00 Eur mjesečno.

24. Drugostupanjski sud je u ukidnom rješenju naveo da su u presudi ovog suda izostali razlozi zbog kojih je ovaj sud doprinos odredio u nižem iznosu od onog propisanog Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnima za mjesečno uzdržavanje djeteta

25. Drugim dijelom točke IV izreke presude od 17.05.2024.g ovaj sud je bio naložio tuženoj u razdoblju od 01.ožujka 2024. pa nadalje, novčano mjesečno doprinositi za uzdržavanje mal. sina sa 600,00 Eur .

26. Drugostupanjski sud je u ukidnom rješenju naveo da ovaj sud nije utvrdio koliko u vrijeme zaključenja glavne rasprave iznose ukupne materijalne potrebe djeteta i u čemu su se povećale u odnosu na prethodno razdoblje, pa je ukinuo prvostupanjsku presudu za razdoblje od 1.3.2024 pa ubuduće preko iznosa od 270,00 Eur mjesečno do traženog iznosa od 600,00 Eur mjesečno (odnosno za iznos od 330,00 Eur mjesečno)

27. Procjenjujući mogućnosti tužene, sud je imao u vidu da je ona do kolovoza 2019.g bila zaposlena u [adresa] kod Š sa mjesečnom neto plaćom 5.000,00 tadašnjih kn, pa bila nezaposlena do otvaranja vlastite tvrtke i poslovanja salona za uljepšavanje pasa ,po kojem osnovu je imala primanja 5.000,00 kn mjesečno od studenog 2020.g do kraja 2022, a do otvaranja navedene tvrtke imala financijska sredstva od prodaje nekretnine (dostavila ugovor u spis) u iznosu od 18.000,00 Eur. Za navedeno razdoblje sud je imao u vidu i tadašnju nižu životnu dob mal. djeteta koje je rođeno **.**.2010.g te da je majka imala podstanarskih troškova a uzeto je u obzir i da ona sama ima vlastitih potreba za svojim uzdržavanjem.

28. Nastavno utvrđenim financijskim i imovinskim prilikama tužene kroz utuženo razdoblje po točki IV. tužbenog zahtjeva tužitelja za uzdržavanje mal. djeteta, odnosno za razdoblje od 1.ožujka 2019.g. do 31.ožujka 2023.g. sud smatra da su materijalne potrebe mal. djeteta za prehranom, odjećom, obućom, higijenskim i školskim potrepštinama, troškovima stanovanja s ocem u podstanarskom stanu, troškovima vezanima za odgoj, obrazovanje, skrb o djetetovu zdravlju mogle biti zadovoljene sa tuženičinim novčanim doprinosom od 165,64 Eur mjesečno u razdoblju od 01. ožujak 2019.g do ožujka 2020.g. , uključujući i ožujak 2020.g što je minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta ( imao tad 9-10 godina) i koji prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima objavljenoj u NN 32/19 iznosi upravo 165,64 Eur mjesečno. Kako je sud za to razdoblje ranijom presudom već presudio 160,00 Eur mjesečno, to je dužna za svaki od navedenih mjeseci isplatiti još po 5,64 Eur.

29. I za naredno razdoblje od travnja 2020g.do ožujka 2021.g. (mal. sin je tad imao 10-11 godina), uključujući i ožujak 2021.g. sud smatra da je trebala doprinositi minimalni novčani iznos i to onaj od 171,35 Eur mjesečno iz Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta objavljen u NN 39/20. Kako je sud za to razdoblje ranijom presudom već presudio 160,00 Eur mjesečno, to je dužna za svaki od navedenih mjeseci isplatiti još po 11,35 Eur.

30. I za naredno razdoblje od travnja 2021.g do ožujka 2022., (mal. sin imao 11 -12 godina) uključujući i ožujak 2022.g. sud smatra da je trebala doprinositi minimalni novčani iznos i to onaj od 179,52 Eur mjesečno iz Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta objavljen u NN 30/21. Kako je sud za to razdoblje ranijom presudom već presudio 160,00 Eur mjesečno, to je dužna za svaki od navedenih mjeseci isplatiti još po 19,52 Eur

31. Na koncu, i za naredno razdoblje od travnja 2022.g do ožujak 2023.g. (mal. sin imao 12-13 godina), uključujući i ožujak 2023. sud smatra da je trebala doprinositi minimalni novčani iznos i to onaj od 189,24 Eur mjesečno iz Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta objavljen u NN 37/22. Kako je sud za to razdoblje ranijom presudom već presudio 160,00 Eur mjesečno, to je dužna za svaki od navedenih mjeseci isplatiti još po 29,24 Eur.

32. Za više traženo od dosuđenog za razdoblje od 01.ožujka 2019.g do 31.ožujka 2023.g. a do traženog mjesečnog iznosa od 265,45 Eur, tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan.

33. Sud se pri presuđenju rukovodio i time da se prema stavku 2. članka 311.Obz-a ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. U ovom slučaju u naprijed navedenom razdoblju standard tužene je bio takav da nema osnova da joj se nalaže viši mjesečni iznos doprinosa.

34. Međutim, standard tužene je tijekom postupka postajao sve bolji u pogledu novčanih primanja. Imovno stanje i podstanarski status joj je ostao isti.

35. U odnosu na ukidno rješenje za razdoblje od 01.ožujka 2024. pa nadalje, a preko iznosa od 270,00 Eur do iznosa od utuženih 600,00 Eur mjesečno,a o čemu sud treba odlučiti ovom presudom, navodi se slijedeće.

36. U nastavljenom prvostupanjskom postupku nakon ukidnog rješenja tužena je na ročištu od 5.12.2024. navela da je unatrag nekoliko dana nezaposlena. Po nalogu suda nije dostavila dokaz na tu okolnost pa je sud pribavio i pregledao potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 6.3.2025.g prema kojoj se tužena vodila u evidenciji nezaposlenih osoba od 08.01.2019. -g- 20.06.2019., od 21.06.2019 -07.07.2019, od 01.09.2020. -31.03.2021. te od 22.11.2024. Dakle u trenu izdavanja te potvrde od 6.3.2025.g. još se vodila u evidenciji nezaposlenih osoba. Međutim, sud je iz iskaza tužiteljice na ročištu od 18.ožujka 2025.g utvrdio da se ista ponovo zaposlila 1.ožujka 2025.g kao konobar u konobi Fetivi u centru Splita.

37. Prema potvrdi porezne uprave tužena u razdoblju 2024.g ima evidentiran dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 8.798,45 Eur a od neoporezivog primitka ima 700,00 Eur s osnove prigodne nagrade do propisanog iznosa (Božićnica, naknada za godišnji odmor i sl.), 1.711,97 Eur s osnove nagrade za dobro obavljenu uslugu (napojnice), 672,00 Eur s osnove nagrade za radne rezultate i druge oblike dodatnog nagrađivanja radnika (dodatna plaća, dodatak uz mjesečnu plaću i sl) te 750,00 Eur s osnove novčane paušalne naknade za podmirivanje troškova smještaja i prehrane radnika. Za 2025.g. porezna uprava sudu je mogla izdati samo potvrdu za siječanj 2025.g i prema potvrdi porezne uprave od 4.3.2025. tužena nema evidentiranog dohotka za siječanj 2025.g. Sud je utvrdio da je to zato što je u tom periodu još bila nezaposlena, no kako je sama iskazala, zaposlila se 01.ožujka 2025.

38. Utvrđeno je iz iskaza tužene da ona od svibnja 2023.g živi u podstanarskom stanu u [adresa] na adresi [adresa], pa je sud pri procjenjivanju njenih mogućnosti za uzdržavanje djeteta imao u vidu da tužena plaća najamninu od 650,00 Eur mjesečno i još režije oko 60,00 Eur.

39. Materijalne potrebe mal. sina stranaka u periodu od 01.ožujka 2024. pa dalje se odnose na potrebe za prehranom, odjećom, obućom, higijenskim i školskim potrepštinama, troškovima vezano za socijalne kontakte, izlete sa školom, troškovima stanovanja s ocem u podstanarskom stanu na adresi [adresa], troškovima vezanim za odgoj, obrazovanje, skrb o djetetovu zdravlju. Sud je cijenio i da je do lipnja 2024g. još pohađao osnovnu školu u Kaštelima a da od rujna 2024.g pohađa srednju Pomorsku školu u Splitu i da time od tada postoje i troškovi mjesečne pokazne autobusne karte od 8,00eur mjesečno što je sud utvrdio iz iskaza oca s ročišta od 18.3.2025. Sud je cijenio i da tužitelj prima dječji doplatak za mal. sina u iznosu od 110,00 EUR mjesečno i još inkluzivni dodatak mjesečno oko 48,00 EUR koji tad prima ima 9-10 mjeseci zbog oštećenja sluha. Sud je dalje imao u vidu da je tužitelj i dalje zaposlen u restoranu Dvor u Splitu sa istom mjesečnom neto plaćom, dakle 1.500,00 Eur mjesečno te da prema iskazu i dalje prima napojnicu. Dakle 1.500,00 Eur mjesečno napojnice kako je sudu iskazao i u ranijoj fazi postupka.

40. Sud utvrđuje da u razdoblju od 1.ožujka 2024. pa do kolovoza 2024.g. ukupne materijalne potrebe mal. sina stranaka iznose 600,00 Eur mjesečno odnosno da su se povećale u odnosu na ranije razdoblje o kojem je odlučeno u točki I izreke ove presude, jer osim što je mal. sin stranaka starije dijete, povećane su njegove materijalne potrebe prednje navedene, došlo je i do povećanja troškova života u društvu, inflacije, od rujna 2024.g pohađa srednju školu, a kako je tužena majka u tom razdoblju imala povećana primanja to je sukladno njima i Odluci o tablici o prosječnim potrebama mal. djeteta NN 49/24 sud i utvrdio da je povećan iznos ukupnih materijalnih potreba mal. sina jer se materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

41. Za razdoblje od 01.ožujka 2024.g pa do kolovoza 2024.g. sud stoga smatra da je ukupan iznos materijalnih potreba djeteta stranaka mogao biti zadovoljen sa majčinim novčanim doprinosom od 600,00 Eur mjesečno, koliko tužitelj i traži mjesečno za taj period, pri čemu je sud imao u vidu da je iz iskazivanja same tužene na ročištu od 15.ožujka 2024.g utvrdio da se tužena od 01.ožujka 2024.g ponovo zaposlila u restoranu Mazgon na radnom mjestu konobara sa mjesečnom neto plaćom 1.500,00 Eur i još toliko mjesečno napojnice. Upravo tako je sama iskazala.

42. Na idućem ročištu pak je navela da tolika primanja ostvaruje u sezoni i posezoni, dok da su joj u međuvremenu mjesečna plaća u neto iznosu 1.300,00 Eur odnosno 2.000,00 Eur zajedno sa napojnicom.

43. Sud ostaje pri stavu da tužena na tu okolnost nije bila uvjerljiva, nego je procijenjeno da nastoji prilagoditi svoje prvotne navode o visini ukupnih mjesečnih primanja plaće i napojnice , sve da bi bila obvezana na niži iznos mjesečnog novčanog doprinosa za uzdržavanje mal. sina. Sud je takvog zaključka kada se uzme u obzir i da je sama navela u vezi prvog zaposlenja u restoranu Mazgon da joj je mjesečna neto plaća 1.500,00 Eur i još toliko mjesečno napojnice. To je sama iskazala na ročištu od 15.3.2024. ,bez obzira na to što se u tom restoranu tek bila zaposlila. No sudu je te podatke toliko sigurno iznijela, da je sud uvjeren u to da je pri zasnivanju tog radnog odnosa sigurno bila informirana i interesirala se o tome kolika je prosječna mjesečna napojnica uz neto plaću. Osim toga, sud ističe da se radilo o njenom radu u restoranu u Splitu, u centru, u Dioklecijanovoj palači, u turističkom središtu koji obilazi veliki broj gostiju i niže i više platežne moći i da konobari uobičajeno primaju napojnicu, koja je svakako viša od napojnica konobarima u kafiću. Tako kada se napojnica od 1.500,00 Eur mjesečno o kojoj je iskazala sama tužena na ročištu od 15.3.2024. podijeli na 30 dana, to bi bila po danu napojnica od 50,00 Eur. Napojnica u restoranima, konobama nije obvezna ali notorno je da većina gostiju iznos računa za pruženu uslugu zaokružuje na slijedeći okrugli iznos ili na iznos računa doda određeni postotak novca, ovisno od kvalitete pružene ugostiteljske usluge. Osim toga, o činjenici visokih napojnica konobarima u restoranima, konobama, govori i činjenica da je i tužitelj zaposlen u restoranu sa neto plaćom od 1.500,00 Eur mjesečno i da je također iskazao o mjesečnoj napojnici od 1.500,00 Eur.

44. Utoliko sud utvrđuje da su tuženičina mjesečna primanja po osnovu neto plaće i napojnice od 01.ožujka 2024.g pa do kolovoza 2024g. ukupno iznose oko 3.000,00 Eur mjesečno, pa je sukladno tome sud istoj naložio od 01.ožujka 2024.g pa do kolovoza 2024.g do kada je bila zaposlena u tom restoranu Mazgoon plaćanje uzdržavanja za mal. sina u iznosu od 600,00 Eur mjesečno, koliko je tužitelj i zatražio. Kako je već presuđen iznos od 270,00 Eur mjesečno, to je tuženoj naloženo da za te mjesece, a povrh iznosa od 270,00 Eur mjesečno isplati još po 330,00 Eur mjesečno.

45. Za razdoblje od kolovoza 2024.g pa do studenog 2024.g sud je utvrdio da je tužena bila zaposlena u konobi More u Splitu na radnom mjestu konobara sa mjesečnom neto plaćom od 1.200,00 Eur mjesečno kako je tužena iskazala o toj svojoj mjesečnoj neto plaći Tužena je iskazala da je u tom restoranu (koji je inače u širem centru Splita) tjedno ostvarivala napojnicu od oko 80,00 eur. To bi značilo mjesečno oko 320,00 Eur. Sud nema egzaktnog pisanog dokaza o visini njene mjesečne napojnice u konobi More, no ne poklanja joj vjeru u vezi njena navoda da joj je iznosila 80,00 Eur tjedno, jer je nastavno obrazloženju u vezi njena zaposlenja i napojnica u ranijem restoranu Mazgoon u centru Splita, sud uvjeren u to da joj u konobi More napojnica mjesečno nije bila manja od 800,00 Eur mjesečno, pa je slijedom navedenog sud uvjerenja da je od kolovoza do studenog 2024 imala mjesečno 1.200,00 Eur neto plaće i do 800,00 Eur napojnice, dakle ukupno do 2.000,00 Eur mjesečno pa joj je sukladno tome određen novčani doprinos za uzdržavanje mal. sina za kolovoz 2024, rujan 2024, listopad 2024. i studeni 2024. (od 22.11.2024. je u evidenciji zavoda za zapošljavanje) u iznosima od po 429,00 Eur mjesečno i to rukovodeći se Odlukom o tablici o prosječnim potrebama mal. djeteta (NN 49/2024) prema kojoj se, ako je primitak roditelja obveznika uzdržavanja do 2.000,00 Eur, tada mjesečni iznos uzdržavanja za dijete životne dobi kakve je mal. sin stranaka (od 13-18 godina) iznosi 429,00 Eur. Stoga je toliki mjesečni iznos za navedene mjesece utvrđen, pa kako je ovaj sud ranijom presudom sudio 600,00 Eur mjesečno, a viši sud ukinuo tu presudu u dijelu preko mjesečnog iznosa od 270,00 Eur do iznosa od utuženih 600,00 Eur mjesečno (ili za iznos od 330,00 Eur), to je onda ovom presudom preostalo presuditi da je tužena dužna za kolovoz, rujan, listopad i studeni 2024. dužna isplatiti još po 159,00 Eur za svaki od navedenih mjeseci. Za više traženo od dosuđenog za ove mjesece, tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan.

46. Dalje je sud utvrdio da je tužena bila nezaposlena kroz prosinac 2024., siječanj i veljaču 2025.g Time nije primala plaću pa time ni napojnicu. Imala je samo novčanu naknadu od zavoda za zapošljavanje, a prema potvrdi tog zavoda tužena je primila od zavoda novčanu naknadu u siječnju 2025.g u iznosu od 672,00 Eur a za veljaču 2025.g. novčanu naknadu od 504,00 Eur. Stoga sud utvrđuje da su ukupne materijalne potrebe mal. djeteta u tom periodu njene nezaposlenosti iznosile 270,00 EUR mjesečno tj. morale biti zadovoljene sa tim nižim mjesečnim doprinosom tužene, jer ponavlja se, dijete prati standard roditelja.

47. Sud joj je stoga za ova tri mjeseca odredio novčani doprinos od po 270,00 Eur mjesečno (koji je sama predlagala u žalbi) što je u biti skoro pa minimalni novčani iznos za mjesečno uzdržavanje djeteta životne dobi kakve je mal. sin stranaka kroz taj period (dijete je u dobnoj skupini od 13-18 godina) iz Odluke objavljene u NN 49/2024. Kako je 270,00 Eur za ove mjesece već presuđen, jer je ukidnim rješenjem ranija presuda ovog suda ukinuta preko iznosa od 270,00 Eur mjesečno a do zatraženog iznosa od 600,00 Eur mjesečno, to je ovom sudu preostalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za više traženih po 330,00 Eur za prosinac 2024, siječanj 2025. i veljaču 2025.

48. Dalje je sud utvrdio iz iskaza tužene s ročišta od 18.3.2025. da se ponovo zaposlila 01.3.2025. i to u konobi Fetivi u Splitu na radnom mjestu konobara. Radi se o konobi u strogom centru Splita. Ugovorena joj je mjesečna neto plaća od 1.500,00 Eur. Ovaj put se zaposlila na neodređeno vrijeme. Za napojnicu uz plaću je iskazala da je u tom restoranu drugačiji način rada, odnosno da svi djelatnici u toj konobi dijele napojnicu koju dobiju od gostiju te da je njoj tad u ožujku 2025. napojnica 60,00 Eur tjedno, te iskazala da hoće li napojnica rasti ne zna, dopušta mogućim da hoće ali ne zna koliko. Sud ni u ovom dijelu iskazivanja o visini napojnice nije uvjerila u to, a sud je obzirom da se radi o konobi u strogom centru Splita i da je centar grada velike turističke posjećenosti tijekom ljetne sezone a nešto manje u ostalom dijelu godine, da je promet u restoranima i konobama u centru velik, uvjerenja da je tuženoj napojnica znatno viša od navedene tjedne napojnice od 60,00 Eur , što bi značilo 240,00 Eur mjesečno . Odnosno sud procjenjuje da joj je napojnica do 1.500,00 Eur mjesečno. Navedeno bi značilo da tužena od 1.3.2025. pa nadalje, a jer je zaposlena na neodređeno vrijeme ,ima neto plaću od 1.500,00 Eur mjesečno i još toliko dodatno napojnice mjesečno.

49. Kada bi se uzimala u obzir samo utvrđena visina neto plaće tužene u razdobljima njenih zaposlenja, ne bi se sudili povišeni iznosi uzdržavanja. Međutim, pri procjenjivanju, utvrđivanju mogućnosti tužene kao obveznice plaćanja uzdržavanja, sud ističe da je potrebno uzeti u obzir sve njene prihode i imovinsko stanje (čl.313.st.1.Obz-a) pa stoga uz utvrđenu činjenicu da uz neto plaću prima i značajni iznos napojnica, da time ima mogućnosti stjecanja povećane zarade, sud je sudio viši iznos novčanog doprinosa za uzdržavanje mal. djeteta. Tužena po prosudbi suda za to ima financijskih mogućnosti i neće biti ugrožena njena vlastita egzistencija.

50. Dakle, sud zaključuje da tužena u razdobljima svojih zaposlenja u restoranima odnosno konobama, ima mogućnosti stjecanja povećane zarade, jer uz plaću prima i napojnicu, pa joj je za razdoblje od 01.ožujka 2025.g pa ubuduće utvrdio obvezu novčanog doprinosa za uzdržavanje mal. sina u iznosima od po utuženih 600,00 Eur mjesečno, što je čak i nešto malo niže od iznosa iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta objavljenoj u NN 49/24. Kako je obzirom na ukidno rješenje valjalo odlučiti ovom presudom o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva preko 270,00 Eur mjesečno a do traženog iznosa od 600,00 Eur mjesečno, to je onda ovaj sud posljedično svemu utvrđenom, obrazloženom kao i pozivom na navedene zakonske odredbe odlučio kao u izreci ove presude.

51. U vezi dobrovoljnih davanja tužene majke za mal. sina u vidu odjeće, obuće i dr., te džeparca kojih je nesporno bilo od vremena od kada dijete više ne stanuje s majkom, sud je naveo već u ranijoj prvostupanjskoj presudi a navodi i sada da je utvrđeno iz očitovanja oboje roditelja da među njima nije postignut sporazum o zamjeni ispunjenja da bi kupnjom navedenih stvari u potpunosti ili djelomično prestala obveza doprinošenja majke uzdržavanju mal. sina. Utoliko sud ta njena davanja ne može uračunati u plaćeno uzdržavanje jer među roditeljima nije postignut sporazum o zamjeni ispunjenja. To je i sama tužena potvrdila iskazom na ročištu od 18.3.2025.

52. Što se tiče oca s kojim mal. dijete stanuje i nastaviti će stanovati, sud ističe da je izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja regulirano čl.310.Obz-a kojim je propisano slijedeće. Roditelj s kojim dijete stanuje, u ovom slučaju otac, svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom, u ovom slučaju majka, obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Prema stavku 2. istog članka, svakodnevna skrb o djetetu , ovdje oca, smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

53. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja koji je tužena istakla 25.07.2023. da je tužitelj osnovom presude P Ob-406/12 od 20. svibnja 2014. bio u obvezi doprinosa uzdržavanja za mal. sina sa 2.000,00 kn mjesečno (nesporno), koju obvezu nije uredno izvršavao (nesporno), te da je stoga u obvezi isplate zaostalih iznosa uzdržavanja, u svezi čega je kazneni postupak pod posl. br.: Kzd-41/2018, za razdoblje od 01. listopada 2016.g. pa do 26. ožujka 2018.g., dakle za 18 mjeseci po 2.000,00 kn u ukupnom iznosu od 36.000,00 kn sa zz kamatama u kojem periodu je mal. sin živio sa majkom, pa da stoga ona ističe prigovor prijeboja svog potraživanja sa eventualnim potraživanjem tužitelja-protutuženika, te ujedno izjavila da vrši prijeboj svog potraživanja prema moguće dosuđenom potraživanju tužitelja- protutuženika, i to u ukupnom iznosu od tada 4.778,00 eura na ime glavnice, te iznosa od 2.203,19 eura na ime zakonskih zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog iznosa do danas, odnosno, ukupno iznosa od 6.981,16 eura. S druge strane tužitelj je ustvrdio da je kao okrivljenik u kaznenom postupku u cijelosti podmirio potraživanje sukladno nalogu kaznenog suda, uplativši sve dospjele iznose na poseban račun djeteta te se usprotivio prijeboju. Pregledom priložene pravomoćne presude ovog suda Kzd-41/2018 od 28. listopada 2018.g. utvrđeno je da je istom otac djeteta kao u tom postupku okrivljenik proglašen krivim što od 4. kolovoza 2014.g. do 26. ožujka 2018.g.nije u cijelosti ispunio svoju obvezu uzdržavanja koja mu je određena presudom ovog suda Pob-406/12 od 20. svibnja 2014.g. jer je od ukupno dospjelog iznosa od 94.000,00 kuna uplatio ukupan iznos od 49.500,00 kuna pa time ostao dužan platiti preostali iznos od 44.500,00 kuna, te je uvjetno osuđen na kaznu zatvora od 6 mjeseci s time da kazna neće biti izvršena ukoliko u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te uz dodatni uvjet da u roku od 1 godine od pravomoćnosti presude isplati na poseban račun mal. djeteta stranaka (pa time pravilno time tužitelj ukazuje da mu nije naložena uplata na račun majke djeteta) iznos od 44.500,00 kuna uz prijetnju opoziva uvjetne osude, dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu oštećenik upućen na građansku parnicu. Tužitelj je dokazao da je obvezu određenu mu od kaznenog suda u cijelosti ispunio, dostavom dokaza da je izvršio plaćanja na račun mal. sina u ukupnom iznosu koji premašuje iznos od 44.500,00 kuna, koja je bio dužan izvršiti za razdoblje od 04. kolovoza 2014.g. do 16. ožujka 2018.g. Dokumentirao je uplate dostavom FINA-ine specifikacije uplata od 06. prosinca 2022.g. da je naplaćeno po ovrsi 4.470,70kn, nalog za plaćanje od 05.10.2022.g. na iznos od 4.900,00 kn, nalog za plaćanje od 04.11.2022.g. na iznos od 5.000,00 kn,nalog za plaćanje od 07.11.2022.g. na iznos od 4.900,00 kn,nalog za plaćanje od 06.12.2022.g. na iznos od 1.430,00 kn, izvatka iz PBZ banke –prometa po računu mal. djeteta od 4.10.2022 da je u razdoblju od 4.10.2021 do 4.10.2022. ukupno uplaćeno 23.800,00 kn. Dakle, ukupno 44.500,00 kn. Sud ističe da je tuženičin prigovor prijeboja neosnovan jer nije njeno potraživanje ono koje ista želi prebiti sa potraživanjem tužitelja, već od njihova mal.djeteta.Prema čl 200. st.1.toč. 5. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) ne može prestati prijebojem tražbina koja potječe iz zakonske obveze uzdržavanja.

54. Utvrđeno je da tužena nije novčano doprinosila za uzdržavanje djeteta na način da bi tužitelju na račun, na ruke ili poštom uplatila neki novčani iznos za uzdržavanje djeteta. Tužena –majka djeteta s kojim mal. dijete ne stanuje, je kao obveznik plaćanja uzdržavanja, svoju obvezu novčanog doprinošenja uzdržavanju mal. djeteta dužna ispunjavati u vrijeme i na način naveden u izreci presude, a za zakašnjenja u plaćanju, određene su zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl.29.Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23- dalje ZOO).

55. Stranke su popisale parnične troškove još na ročištu od 2.4.2024.g. na kojem je prvi put zaključena glavna rasprava. Ovaj sud je točkom II izreke rješenja poslovni broj P Ob 678/2017 od 17.svibnja 2024.g odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka. Točkom III izreke rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-317/2024 od 09.srpnja 2024. je odbijena žalba tužitelja protutuženika kao neosnovana i potvrđeno rješenje ovog prvostupanjskog suda P Ob 678/2017 od 17.svibnja 2024.g u pobijanom dijelu iz stavka II izreke u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška. To znači da je već pravomoćno presuđeno o troškovima postupka nastalima do donošenja presude i rješenja ovog suda P Ob 678/2017 od 17.svibnja 2024.g. Nastavno tome, ovaj sud može odlučivati ovom presudom samo o onim troškovima koji su nastali nakon donošenja presude i rješenja ovog suda P Ob 678/2017 od 17.svibnja 2024.g. Stranke su po punomoćnicima na ročištu od 18.ožujka 2025 na kojem je zaključena glavna rasprava popisali troškove postupka. Popisali su i troškove svojih žalbi na presudu POb 678/2017.Drugostupanjski sud je točkom IV izreke ukidnog rješenja Gž Ob 317/2024. od 09.srpnja 2024.g odlučio da se odluka o zahtjev tužitelja protutuženika za naknadom troška sastava žalbe ostavlja za konačnu odluku. Nastavno svemu navedenom , ovaj sud je donio odluku da svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka za sastave svojih žalbi protiv presude ovog suda P Ob 678/2017 od 17.svibnja 2024.g i za troškove nakon ukidnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob 317/2024 od 09.srpnja 2024.g. a koja odluka je donesena pozivom na odredbu čl.366.st.1.Obiteljskog zakona jer je sud pri odlučivanju o troškovima postupka vodio računa o svim specifičnostima ovog predmeta, odnosno o svim iznijetim okolnostima slučaja i ishodu spora imajući u vidu i da je tužitelj djelomično uspio sa visinom zahtjeva s osnova uzdržavanja djeteta.

U Splitu, 21. svibnja 2025. g.

S U D A C

DIJANA SELAK

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude je dopuštena žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

DNA:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tužene

-posebnoj skrbnici mal. djeteta

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte