REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-251/2024-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busije kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice KB, zbog kaznenih djela iz članka 149. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama privatnih tužitelja DB i FB i optuženice podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda Zagrebu od 10. studenog 2023. broj K- 2063/2019., u javnoj sjednici održanoj 24. travnja 2025., u prisutnosti optuženice i braniteljice Jelene Košutić, odvjetnice u Zagrebu, a u odsutnosti opunomoćenika privatnih tužitelja UB, odvjetnika u [adresa],

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba optuženice KB, ukida se prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed gornje odluke, žalba privatnih tužitelja DB i Sani Ljubičić je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženica KB je proglašena krivom za počinjenje dva kaznena djela klevete iz članka 149. stavaka 1. i 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci presude. Na temelju članka 149. stavka 2. KZ/11 za svako kazneno djelo klevete je optuženici utvrđena pojedinačna novčana kazna od 150 dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa od 20,00 kuna što ukupno iznosi 3.000,00 kuna nakon čega je primjenom članka 51. u svezi s člankom 42. KZ/11 optuženica osuđena na jedinstvenu novčanu kaznu od 250 dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa 20,00 kuna što ukupno iznosi 5.000,00 kuna/663,51 eura. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženici KB je izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena novčana kazna neće izvršiti ukoliko optuženica u roku provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 optuženica je u slučaju opoziva uvjetne osude novčanu kaznu dužna platiti u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude te je upozorena, sukladno odredbi članka 43. stavaka 1. do 3. KZ/11, o posljedicama neplaćanja u cijelosti ili djelomično jedinstvene novčane kazne.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08) privatni tužitelji DB i ABC su s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnični postupak.

3. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženica KB je oslobođena dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, dok je dužna naknaditi nužne izdatke privatnih tužitelja i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnih tužitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

4. Pravodobnu žalbu su podnijeli privatni tužitelji DB i ABC po opunomoćeniku UB, odvjetniku u [adresa], zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se „ukine uvjetna osuda“ te se optuženici izrekne novčana kazna u većem iznosu.

5. Pravodobnu žalbu je podnijela optuženica po braniteljici Jeleni Košutić, odvjetnici u Zagrebu te osobno, označivši je kao dopunu žalbe (nastavno će se razmatrati kao jedna žalba), iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, odnosno da istu preinači sukladno žalbenim navodima.

6. Odgovor na žalbu optuženice su podijeli privatni tužitelji s prijedlogom da se žalba optuženice odbije kao neosnovana.

7. Žalba optuženice je osnovana, a žalba privatnih tužitelja je bespredmetna.

8. Sukladno zahtjevu istaknutom u žalbi na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda je pozvan opunomoćenik privatnih tužitelja, odvjetnik UB, kao što su pozvane optuženica i braniteljica optuženice, odvjetnica Jelena Košutić. Na sjednicu nije pristupio uredno pozvan opunomoćenik privatnih tužitelja, a pristupile su optuženica i braniteljica optuženice.

9. U žalbi podnesenoj po braniteljici se uvodno reproduciraju utvrđenja prvostupanjskog suda vezano za bitna obilježja terećenih kaznenih djela i potom ukazuje da je zaključak prvostupanjskog suda neosnovan i nije utemeljen na dokazima izvedenim u tom kaznenom postupku. Prije svega ukazuje da se prvostupanjski sud upustio u osnovanost navoda vezano za kazneno djelo prijetnje koju je optužena prijavila 2017. i smatra je lažnom iako nikada nije imao uvid u prijavu, a zanemaruje da nije na raspravi u predmetu P-5925/2013 iznijela neistinite tvrdnje jer je nesporno da je podnijela kaznenu prijavu o čemu svjedoči i sadržaj dopisa USKOK-a. Naime, ne radi se o činjeničnim tvrdnjama, već iznošenju subjektivnog doživljaja ponašanja privatnog tužitelja prema njoj, a optuženica nije znala da je prijava odbačena jer o tome nije imala saznanja. Za optuženicu to nije predstavka već kaznena prijava za prijetnju. Također, ukazuje se na suglasne iskaze svjedoka ZB i ĐB koji su svjedočili o riječima koje je izgovorio GB da će DB od optuženice i ZB napraviti kobasice, pri čemu neosnovano sud utvrđuje da privatni tužitelj DB ne bi uputio prijetnje putem GB jer isti nije niti znao da je razgovor na razglasu. Nadalje, žalbom se osporava utvrđenje suda da je optuženica znala da ono što iznosi je neistinita činjenična tvrdnja jer nije utvrđeno da bi joj ranije prijetio likvidacijom, kao što smatra da se nisu dogodile prijetnje posredstvom svjedoka GB, a jednako tako se osporava zaključak suda da je bila svjesna da ono što tvrdi za privatnu tužiteljicu nije istina. Ukazuje se da na raspravi u gore navedenom parničnom predmetu uređujuća sutkinja nije u zapisnik unijela da bi optuženica izjavila tvrdnje vezano za Sani Ljubičić, već je na inzistiranje privatnog tužitelja unesen taj tekst, što je potvrdila i opunomoćenica optuženice u tom postupku, a iz zapisnika je razvidno da optuženica nije spomenula ABC i to je sutkinja konstatirala. Smatra da se radi o konstrukciji oboje privatnih tužitelja. Stoga je i u tom dijelu pogrešno utvrđeno činjenično stanje i predloženo je ukidanje presude, odnosno da se ista preinači sukladno žalbenim navodima.

10. U osobno podnesenoj žalbi optuženica uvodno navodi da je „ova presuda rezultat ne samo trenutnog pravosudnog postupka, već i dugogodišnje manipulacije pravosudnim procesima od strane mog bivšeg supruga“, a potom raščlanjuje pojedine segmente same presude, ali i stav o manipulacijama i straha za osobnu sigurnost. Tako u podnaslovu „Ne poklanjanje vjere mojim svjedocima“ osporava vrijednosnu ocjenu dokaza za koju smatra da je subjektivna i pristrana i da usprkos jasnim iskazima njenih svjedoka koji su nekompromitirani ih sud odbacuje. U podnaslovu „Manipulacija pravosudnim procesom i kontinuitet prijetnji“ ukazuje da privatni tužitelj, njezin bivši suprug, kontinuirano koristi pravosudni sustav kao oružje protiv bivših supruga jer isti tretman je imala i njegova prva supruga, da je izložena kontinuiranim prijetnjama a sud poklanja vjeru privatnom tužitelju i smatra da joj je povrijeđeno pravo pristupa nepristranom sudu. U podnaslovu “Arbitrarna interpretacija i miješanje predmeta“ ukazuje na kršenje načela pravičnog suđenja i neovisnosti pravosuđa jer sud smatra utvrđenim da je izjavila za Sani Ljubičić navedene inkriminacije iako za to ne postoji dokaz.

11. U odnosu na navode optuženice u dopuni žalbe da joj je onemogućen pristup neovisnom sudu i da neprihvaćanjem iskaza njezinih svjedoka je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, taj je prigovor neosnovan. Naime, optuženici su osigurana sva zajamčena prava, dakle imala je mogućnost iznositi obranu, predlagati dokaze, mogućnost postavljanja pitanja privatnim tužiteljima i svjedocima, a to što nije zadovoljna vrijednosnom ocjenom dokaza i utvrđenjem prvostupanjskog suda ne predstavlja tešku povredu prava na pravično suđenje. Naime, sadržaj ustavnog prava na pravično suđenje ograničen je na ostvarivanja postupovnih jamstva u postupcima vođenim pred nadležnim tijelima sudbene vlasti. Pravo na pravično suđenje jamči postupovnu, a ne materijalnu pravičnost pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 niti koja druga bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

12. Prije svega se napominje, vezano za kazneno djelo klevete, da iznositi znači nešto priopćiti pred drugim kao osobno saznanje ili uvjerenje, sadržaj je uvijek neistinita činjenična tvrdnja, a da je neistinita je svjestan onaj koji je iznosi. Kod ocjene je li neka izjava imala za posljedicu povredu časti, ugleda i dostojanstva dovoljna je i mogućnost za takvu povredu. Za počinjenje ovog kaznenog djela je potrebna namjera odnosno svijest da ono što se iznosi ili pronosi je neistinito i da može škoditi časti i ugledu.

13. U odnosu na kazneno djelo klevete počinjene na štetu privatnih tužitelja, žalbom se prigovara vrijednosna ocjena dokaza i posljedično tome, pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda da su u radnjama optuženice ostvarena bitna obilježja kaznenog djela.

13.1. Vezano za kazneno djelo klevete na štetu privatnog tužitelja DB analizom svih provedenih dokaza kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, trebalo je utvrditi je li optuženica bila svjesna da ono što je na ročištu za povrat u prijašnje stanje u parničnom predmetu, vezano za riječi za koje je navela da je u telefonskom razgovoru sa ZB izjavio GB, neistina i može li se obrana optuženice sa sigurnošću otkloniti. Pritom se ukazuje prvostupanjskom sudu da nije odlučno koji je bio motiv susreta i tko je susret inicirao u Buldogu, budući da je nesporno da su se optuženica i ZB našli kritične zgode i da su u određenom trenutku bili prisutni i svjedoci VB i ĐB.

13.2. Nadalje, obranu optuženice da je GB nazvao dok su bili na kavi i da je svjedok CB uključio razglas, potvrđuje taj svjedok, kao i svjedok ĐB, dok svjedok ČB je samo iskazao da je čuo da se optuženica žalila na bivšeg supruga s kojim ima problema, pri čemu s Kastelanom nije u dobrim odnosima i vode postupke, a iz iskaza ZB bi proizlazilo da je ČB otišao prije telefonskog poziva, što se poklapa s iskazom ĐB koji je iskazao da ne poznaje svjedoka ČB, što znači da nije bio u isto vrijeme u Buldogu kada i ČB.

13.4. Nadalje, svjedok ZB iskazao je da se sjeća jedne zgode 2019. kada je bio u Buldogu s optuženicom, a bili su i ĐB i ČB, kojeg je tada upoznao s optuženicom, da je ČB pričao o GB kako sve vara za staračke domove i o narkoticima i da je DB s njim u ekipi i da se o tome priča po Zagrebu. Nadalje, svjedok je iskazao da ga je u jednom trenutku nazvao GB i stavio ga je na „spikafon“ da svi čuju i rekao je GB da je svjedok gospođi DB koja ga uopće ne poznaje, da je na to GB rekao da je možda nešto pomiješao i nastavno je rekao da je prijatelj s DB koji optuženoj u postupku rastave mora dati pola imovine na što je odgovorio GB da ga te stvari ne interesiraju, a onda je GB rekao da mu DB poručuje da će ih sve zajedno „flajširati“ u kobasice i da je nakon 30 sekundi se čuo glas DB „jesi čuo“. Nadalje, svjedok ĐB, koji je dugogodišnji prijatelj optuženice, je iskazao da ne poznaje DB niti Sani Ljubičić, da se ne sjeća da li 2018. ili 2019. su se CB i optuženica našli u Buldogu i optuženica ih je htjela upoznati jer ZB ima arhivsko vino iz 45. godine, pa je htio provjeriti cijenu i može li to plasirati u Francusku jer on poznaje ljude u tom poslu. Sjeća se da je u jednom trenutku netko nazvao ZB, koji je poziv stavio na razglas i da je ta osoba spominjala DB i otprilike da će od njih napraviti kobasice, nije baš pomno pratio jer ne sluša tuđe razgovore. Također je iskazao da je optuženica to komentirala sa CB i da se uplašila, moglo je biti oko K, ne zna tko je ČB, a jedini kontakt s ZB je bio taj u Buldogu. Pojasnio je da su bili oko pola sata u Buldogu, a nakon 10 minuta je uslijedio taj poziv.

13.5. S druge strane privatni tužitelj DB osporava da bi ikada uputio putem GB takve prijetnje, a svjedok GB osporava da bi izgovorio inkriminirane riječi. Tako je taj svjedok HB iskazao da je čuo priču da je on nekome govorio da je DB prijetio optuženoj ali to nije istina jer da je u više navrata privatni tužitelj pozitivno govorio o optuženoj, a svjedoku je bilo žao kada je čuo da se razvode iako je optuženica insinuirala da su on i privatni tužitelj homoseksualci i da je to razlog za razvod, te je zbog toga imao problema sa svojom suprugom. Iz iskaza svjedoka bi proizlazilo da je s D razgovarao o sasvim drugim stvarima i da nije niti znao da ZB poznaje privatnog tužitelja i optuženicu, a da poznaje ČB s kojim se posljednji put čuo prije 5 do 6 godina kada se između njih vodio spor.

13.6. Također, vezano za nepodnošenje kaznene prijave u odnosu na ovaj događaj, a što prvostupanjski sud smatra odlučnim kod otklanjanja obrane optuženice, propušteno je cijeniti može li se isključiti sa sigurnošću obrana optuženice da nije podnosila kaznenu prijavu jer i ranije, kada je prijavu podnijela ŽB, se po tome nije postupalo niti je ikada dobila obavijest, a imajući u vidu i dopis USKOK-a od 3. kolovoza 2022. da je taj Ured zaprimio 9. ožujka 2018. od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske predstavku KB od 27. studenog 2017. s naznakom „kaznena prijava protiv DB“ radi prijevare, prijetnje smrću, ovjerovljavanja neistinitog sadržaja, mita i korupcije u pravosuđu, porezne utaje, lažnog svjedočenja te raznih protuzakonitih radnji“ i nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjene kaznenih djela. Samo se ukazuje da nije odlučno kako je podnesak imenovan tj. da li kao „predstavka“ ili „kaznena prijava“, već je bitan sadržaj.

14. Imajući u vidu sve gore navedeno i da postoje dvije verzije događaja od čega obranu optuženice potvrđuju svjedoci CB i ĐB, a nesporno je da svjedok ČB nije bio prisutan kod telefonskog poziva, tada se dovodi u pitanje dokazanost bitnih elemenata terećenog kaznenog djela pa tako i svijesti optuženice da je izjavila neistinitu činjeničnu tvrdnju, odnosno dovodi se u pitanje može li se sa sigurnošću i bez razumne dvojbe isključiti obrana optuženice da je svjedok HB doista izgovorio inkriminirane riječi, pri čemu to ni u kojem slučaju ne znači da je privatni tužitelj DB izgovorio takve prijetnje niti da bi ih prenio svjedoku HB.

15. U odnosu na kazneno djelo klevete na štetu privatne tužiteljice Sani Ljubičić, prvostupanjski sud otklanja obranu optuženice da na ročištu u građanskom predmetu nije spomenula ime privatne tužiteljice jer da suprotno tome proizlazi iz zapisnika s ročišta 10. listopada 2019., iskaza opunomoćenika u tom predmetu NB i iskaza privatnog tužitelja i da kada bi se nešto krivo upisalo u zapisnik, tada bi bilo logično da odvjetnica optuženice u građanskom predmetu uloži prigovor, što nije učinjeno.

15.1. U odnosu na iznesene prigovore optuženice u žalbi, valja ponoviti da je optuženica u svojoj obrani navela da nema ništa protiv privatne tužiteljice Sani Ljubičić s kojom se susrela svega dva puta, da kada je rekla da DB štiti supruga koja je pravne struke mislila je općenito a ne na izjavu koju je dala o tome što je rekao HB i da ne želi da se vode novi postupci. Nadalje, svjedokinja OB, odvjetnica koja je u tom građanskom postupku zastupala ovdje optuženicu u postupku bračne stečevine, je iskazala da je bila rasprava vezano za prijedlog o povratu u prijašnje stanje, da se ne sjeća detalja osim da je dosta dugo trajalo i da je bilo jako puno tenzija vezano za unošenje iskaza u zapisnik, pa je sutkinja prekinula raspravu i nije ispitala tužiteljicu, da je DB tražio da se nešto unese u zapisnik što sutkinja nije dozvolila. Iskazala je i da, koliko se sjeća, nije uložen prigovor na sadržaj zapisnika a da je problem nastao zbog jedne rečenice koja se tiče privatnog odnosa tj. za tu rečenicu da ga štiti supruga. Također, iz iskaza te svjedokinje ne proizlazi da je spomenuto ime Sani Ljubičić ali je iskazala da ako je tako uneseno u zapisnik onda je tako bilo. Dakle, ovaj posljednji dio iskaza svjedokinje koja se ne sjeća da je izgovoreno ime privatne tužiteljice treba promatrati povezano sa sadržajem izjave dane na zapisnik 10. listopada 2019. Naime, uvidom u taj zapisnik razvidno je da niti u jednom dijelu raspravna sutkinja ne navodi da je optuženica izgovorila ime Sani Ljubičić, već se navodi na strani petoj zapisnika „Tuženik inzistira da uđe i ostali dio iskaza tužiteljice koja je još rekla da tuženika štiti njegova supruga Sani Ljubičić, državna odvjetnica i smatra prirodnim da ga štiti", nakon čega je sud donio rješenje navodeći "S obzirom da tuženik postavlja pitanja vezano uz tvrdnje koje tužiteljica nije dala, a vezani su uz njegovu sadašnju suprugu, današnje se ročište odgađa.". Dakle, neovisno od iskaza privatnog tužitelja i svjedoka NB, mjerodavno je ono što je navedeno u zapisniku od strane suda. Treba ukazati da to što tadašnja odvjetnica optuženice nije uložila prigovor, se ne može cijeniti na štetu optuženice.

15.2. U kontekstu ranijih navoda vezano za to da svi bitni elementi terećenog kaznenog djela moraju biti na nedvojben način dokazani pa i u odnosu na ovo kazneno djelo, drugostupanjski sud smatra da se s obzirom na navedeno dovodi u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda jer je svojim prigovorima žaliteljica dovela u pitanje može li se sa sigurnošću isključiti obrana optuženice da nije izgovorila ime privatne tužiteljice i da ni u kojem smislu nije mislila da privatna tužiteljica štiti DB vezano za ranije izgovoreno te vezano za telefonski poziv i izgovorene riječi od strane IB.

16. Cijeneći sve navedeno odlučeno je kao u izreci na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.

17. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud obnoviti dokaze i po potrebi provesti druge dokaze ukoliko se ukaže potreba i imati će u vidu ovo drugostupanjsko rješenje. Po učinjenom, donijeti će novu i na zakonu utemeljenu odluku koju će obrazložiti na način kako to nalaže odredba članka 459. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 24. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević