Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4978/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene Udruge za promicanje taxi prijevoza "Radio taxi Split" i II okrivljenika odgovorne osobe ĆB, zastupani po branitelju Ivanu Mioč, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine "broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 6. ožujka 2025., broj: Pp-6628/2021, na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljene Udruge za promicanje taxi prijevoza "Radio taxi Split" i II okrivljenika odgovorne osobe ĆB i potvrđuje se prvostupanjska odluka.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i primjenom članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena Udruga za promicanje taxi prijevoza "Radio taxi Split" novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura, II okrivljenik odgovorna osoba ŠB novčanom kaznom u iznosu od 60,00 eura, zbog prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 40,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske odluke okrivljenici su pravodobno putem branitelja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći da u konkretnom slučaju nisu ostvarena obilježja djela koje se okrivljenicima stavlja na teret obzirom da nisu postupali sa namjerom da počine prekršaj. Pobijana presuda pogrešna je i nije utemeljena na zakonu, jer došlo je kako je sudu i objašnjeno do formalnog prekoračenja zakonom propisanog roka budući se radilo o razdoblju lockdowna kada je bilo otežano poslovanje i općenito kontakt s nadležnim institucijama. Radi se o neznatnom prekoračenju roka, a radnicima su plaćena potraživanja iz radnog odnosa. Ovdje bi se moglo raditi o beznačajnom djelu, okrivljenici su nekažnjavani i nastoje raditi sukladno zakonu, a donošenje ove odluke nije u duhu generalne i specijalne prevencije. Predlažu pobijanu presudu preinačiti na način da se okrivljenici oslobode optužbe podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ovaj Sud je utvrdio da nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

6. Isto tako je utvrđeno da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, a na koje se pazi po službenoj dužnosti. Razmatrajući žalbu ovaj Sud je utvrdio da su navodi o pogrešnoj odluci suda o odgovornosti okrivljenika neutemeljeni. Naime, okrivljenici kao poslodavac moraju prijaviti svaku promjenu podataka vezanih uz osiguranike (radnike) unutar 24 sata od trenutka kada je do te promjene došlo kako je propisano odredbom članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i u roku određenim materijalnom odredbom članka 112. stavak 1. točka 5. istog Zakona, a što nisu učinili.

7. Prvostupanjski sud je zakonito vodio postupak i provedeni su svi potrebni dokazi te je u potpunosti utvrđeno činjenično stanje i odluka o odgovornosti žalitelja je valjano i argumentirano obrazložena, pa je navedeno obrazloženje prihvatio i ovaj Sud.

8. Nadalje, pogrešno žalitelji smatraju kako se ovo prekršajno djelo može počiniti jedino namjerom, a kako oni nisu imali namjeru za počinjenje ovog djela.

1. Naime, čl. 25. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona propisano je:

(1) Kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje. (2) Iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru.“

2. Dakle, iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da namjera kao oblik krivnje, mora biti izričito propisana propisom o prekršaju i samo kod takvih djela namjera čini zakonsko obilježje prekršaja, a time i odlučnu činjenicu od koje ovisi prekršajna odgovornost okrivljenika, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, s obzirom da odredbom čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, nije propisano da se predmetno djelo može počiniti samo s namjerom.

1. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

2. Neosnovan je žalbeni navod žalitelja u kojem ističu kako bi se u konkretnom slučaju moglo raditi o beznačajnom prekršaju. Naime, za zaključak o beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja potrebno je ostvarenje dva elementa: neznatnost stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom te odsutstvo za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnog djela je objektivne naravi i za njezino postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, a kod druge sastavnice preteže subjektivni element koje se treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti upravo one okolnosti koje bi bile inače značajne za određivanje vrste i mjere kazne. U konkretnom slučaju niti objektivne okolnosti koje se tiču samih okrivljenika ne upućuju na zaključak da bi se u ovom slučaju mogla primijeniti odredba čl. 24. Prekršajnog zakona.

3. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud pa kako žalitelji nisu naveli nikakve nove, niti uvjerljive razloge kojima bi potkrijepili svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji im se pobijanom presudom stavlja na teret, nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

4. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i nije prestroga, time više što je izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, propisana novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 660,00 do 6630,00 eura i za odgovornu osobu u rasponu od 130,00 do 1320,00 eura, te su sve okolnosti za odmjeravanje kazne u dovoljnoj mjeri ocijenjene u korist okrivljenika te nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne.

5. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

6. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. svibnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.