Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-489/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ponikve usluge d.o.o. Krk, Vršanska 14, OIB: 92143159456, kojeg kao punomoćnici zastupaju Vojko Braut i Petar Petrinić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj Povrv-930/2020-32 od 10. svibnja 2024., 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točkama II., III. i IV. izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj Povrv-930/2020-32 od 10. svibnja 2024.

Obrazloženje

" I. Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika u Zagrebu Tomislava Matijevića poslovni broj Ovrv-2274/2020 od 13. studenog 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku VM isplatiti tužitelju PONIKVE USLUGA d.o.o. iznos od 2,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,40 EUR od 26. lipnja 2020.,

- na iznos od 0,40 EUR od 26. srpnja 2020.,

- na iznos od 0,40 EUR od 26. kolovoza 2020.,

- na iznos od 0,40 EUR od 26. rujna 2020.,

- na iznos od 0,40 EUR od 24. listopada 2020.,

sve do isplate, u roku od 8 dana te se tužbeni zahtjev u ovom dijelu odbija.

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika u Zagrebu Tomislava Matijevića poslovni broj Ovrv-36/2019 od 18. siječnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku VM isplatiti tužitelju PONIKVE USLUGA d.o.o. iznos od 125,52 EUR (stodvadesetpet eura i pedesetdva eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama i to tekućim:

- na iznos od 7,19 EUR od 26. studenog 2019.,

- na iznos od 3,27 EUR od 26. studenog 2019.,

- na iznos od 7,19 EUR od 25. prosinca 2019.,

- na iznos od 3,27 EUR od 25. prosinca 2019.,

- na iznos od 7,19 EUR od 26. siječnja 2020.,

- na iznos od 3,27 EUR od 26. siječnja 2020.,

- na iznos od 7,19 EUR od 26. veljače 2020.,

- na iznos od 3,27 EUR od 26. veljače 2020.,

- na iznos od 7,19 EUR od 26. ožujka 2020.,

- na iznos od 3,27 EUR od 26. ožujka 2020.,

- na iznos od 7,19 EUR od 26. travnja 2020.,

- na iznos od 3,27 EUR od 26. travnja 2020.,

- na iznos od 7,19 EUR od 26. svibnja 2020.,

- na iznos od 3,27 EUR od 26. svibnja 2020.,

- na iznos od 7,19 EUR od 26. lipnja 2020.,

- na iznos od 3,27 EUR od 26. lipnja 2020.,

- na iznos od 7,19 EUR od 26. srpnja 2020.,

- na iznos od 3,27 EUR od 26. srpnja 2020.,

- na iznos od 7,19 EUR od 26. kolovoza 2020.,

- na iznos od 3,27 EUR od 26. kolovoza 2020.,

- na iznos od 7,19 EUR od 26. rujna 2020.,

- na iznos od 3,27 EUR od 26. rujna 2020.,

- na iznos od 7,19 EUR od 24. listopada 2020.,

- na iznos od 3,27 EUR od 26. listopada 2020.,

sve do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

III. Nalaže se tuženiku VM naknaditi tužitelju PONIKVE USLUGA d.o.o. ovršni i parnični trošak u iznosu od 271,23 EUR (dvjestosedamdesetjedan euro i dvadesettri eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 7,96 EUR od 10. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika VM za naknadom ovršnog i parničnog troška, u cijelosti."

2. Protiv točke II., III. i IV. izreke navedene presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukine presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članaka 458. stavak 1. ZPP-a.

7. Prema odredbama članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 točke ZPP-a, osim zbog povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je tužiteljeva novčana tražbina za plaćanje nepodmirenih, a dospjelih iznosa koji se odnose na trošak fiksne vodne naknade i odvoza komunalnog otpada za objekt na otoku [adresa] na adresi [adresa] iskazan u računima za period od studenoga 2019. do studenoga 2020.

9. Prvostupanjski je sud utvrdio i pravilnost tog utvrđenje se ne može pobijati žalbom:

- da je u predmetnim računima, za mjerno mjesto pod šifrom 92891, broj vodomjera [broj vodomjera], iskazana fiksna vodna naknada u svoti od 48,00 kn sa pripadajućim PDV- om što mjesečno iznosi 54,24 kn;

- da u računima nije iskazana potrošnja vode po vodomjeru;

- da je u predmetnim računima iskazana usluga odvoza komunalnog otpada koja se sastoji od dva pražnjenja kante za otpad i plaćanje cijene obvezne minimalne usluge, tzv. fiksne cijene kojom se osigurava funkcioniranje poslovanja pružatelja javne usluge.

10. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo naloživši tuženiku platiti troškove fiksne vodne naknade i iznos cijene obvezne minimalne usluge odvoza komunalnog otpada, tzv. fiksne cijene kojom se osigurava funkcioniranje poslovanja pružatelja javne usluge odvoza komunalnog otpada.

11. Pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da vodomjer predstavlja samo jedan od sastavnih elemenata vodovodnog priključka u smislu članka 17. stavka 1. Pravilnika o opskrbi vodom, izgradnji vodovodne mreže i priključenju na javnu vodovodnu mrežu od 26. siječnja 2004. (u daljnjem tekstu: Pravilnik) i članka 2. stavka 7. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službene novine PGŽ broj 40/11; u daljnjem tekstu: OTU), pa da skidanje vodomjera od strane tuženika ne podrazumijeva ujedno i odjavu vodovodnog priključka.

11.1. Vodovodni priključka i nakon skidanja vodomjera postoji te je istog potrebno održavati. Uklanjanje vodomjera nema za posljedicu prestanak korištenja priključka niti je uklanjanjem vodomjera došlo do prestanka ugovornog odnosa sa pružateljem usluge.

11.2. Odredbom iz članka 212. stavak 1. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj: 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14; u daljnjem tekstu: ZV), koji je bio na snazi u vrijeme uklanjanja vodomjera, propisano je da je vlasnik građevine, odnosno vlasnik druge nekretnine dužan priključiti svoju građevinu odnosno drugu nekretninu na komunalne vodne građevine sukladno odluci o priključenju i to najkasnije u roku od 1 godine od dana obavijesti isporučitelja vodne usluge o mogućnosti priključenja. Tim, niti nekim drugim zakonom, nije propisana mogućnost "isključenja" priključene građevne s komunalne vodne građevine, odnosno prestanka ugovornog odnosa korisnika usluge nakon izvršenog priključenja na komunalnu vodnu građevinu nego samo mogućnost da pružatelj komunalne usluge iz opravdanih razloga, sukladno općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga, ograniči, odnosno obustavi korisnicima isporuku vodnih usluga. Ovakvo pravno shvaćanje izneseno je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj (Rev- 962/2021 od 17. siječnja 2024. i Rev- 629/2021. od 12. rujna 2023.).

12. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a koje je izraženo i u odluci Vrhovnog suda broj Rev 101/2023 tuženik je obvezan platiti iznos cijene obvezne minimalne usluge odvoza komunalnog otpada, tzv. fiksnu cijenu, kojom se osigurava funkcioniranje poslovanja pružatelja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada.

12.1. Odredbom iz članka 33. stavku 4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine ", broj: 94/13, 73/17,14/19 i 98/19-dalje ZOGO) davatelj usluge dužan je u cijenu javne usluge uključiti troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove. Dakle iz navedene odredbe proizlazi da je cijenu obvezne minimalne javne usluge potrebno osigurati kako bi na nekom području uopće bilo moguće osigurati pružanje javne usluge, koja bi bila redovita, sigurna, kvalitetna i ekonomski održiva, ali i koja će osigurati potrebna sredstva (za radnike, spremnike, kamione, drugu opremu i ostala materijalna sredstva), te zavisno od toga prosuditi bi li poslovanje davatelja javne usluge koje bi isključivo zavisilo o količinama predanog otpada, koje u pojedinom razdoblju može znatno varirati, bilo ekonomski održivo, te bi li za tu cijenu pružena usluga zadovoljavala zakonske kriterije sigurnosti, redovitosti i kvalitete.

12.2. Dakle, struktura cijene javne usluge obuhvaća cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio), cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) i ugovornu kaznu (ako je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru) jer je cilj propisivanja navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela »onečišćivač plaća«, a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela »onečišćivač plaća«

13. U osvrtu na žalbene navode koje se odnose na odluku o troškovima parničnog postupka valja kazati da je u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka bila na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023) kojom je u Tarifnom broju 8. točki 9. propisano da za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, neovisno o odredbi Tarifnog broja 7. točke 1., ukoliko točkama od 2. do 8. Tarifnog broja 8. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova.

14. Kako vrijednost predmeta spora iznosi 127,52 EUR pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe važeće Tarife te obvezao tuženika naknaditi tužitelju parnične troškove u svoti od 271,23 EUR.

15. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a .

Dubrovnik, 21. svibnja 2025.

Sudac:

Emir Čustović