Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-190/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojega kao punomoćnica zastupa Ivana Božić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Klišanin&Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Anamarija Udiljak, odvjetnica u Zagrebu, radi novčane tražbine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi, podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Povrv- 2784/2022-31 od 15. prosinca 2023., 21. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Povrv- 2784/2022-31 od 15. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom doslovce je odlučeno:
" I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića u Zagrebu poslovni broj Ovrv-433/2021 od 10. veljače 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženiku ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA i ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 iznos od 467,19 eur1 /3.520,03 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2020. do isplate, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju VODOOPSKRBA i ODVODNJA d.o.o. naknaditi tuženiku ĐI trošak postupka u iznosu od 138,37 eur1 /1.042,57 kuna, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukine presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članaka 458. stavak 1. ZPP-a.
7. Prema odredbama članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 točke ZPP-a, osim zbog povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljeva novčana tražbina u svoti od 467,19 EUR/3.520,03 kn, koja se odnosi na pružene usluge isporuke pitke vode iskazane u računu broj 34584205 s danom dospijeća 1. travnja 2020.
9. Iz raspravne građe i utvrđenja prvostupanjskoga suda proizlazi:
- da tužitelj nije redovno utvrđivao količinu pružene usluge (očitavao tuženikovo brojilo) jer mu tuženik to nije omogućio;
- da je na računu broj 34584205, od 3. ožujka 2020., obuhvaćena potrošnju vode za period od 3. listopada 2018. do 3. ožujka 2020.;
- da je tuženik istakao prigovor zastare.
10. Odredbom iz članka 95. stavka 2. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik grada Zagreba broj 17/13; dalje: Opći uvjeti) propisano je da ako korisnik usluge ne omogući ili isporučitelj iz drugih objektivnih razloga ne može utvrditi količinu pružene usluge, isporučitelj je ovlašten ispostaviti račun za uslugu na temelju vlastite procjene.
10. 1. Temeljem citirane odredbe članka 95. stavak 2. Općih uvjeta, tužitelj ( kao isporučitelj usluge) bio je dužan ispostavljati račun za uslugu na temelju vlastite procjene u periodu do 3. ožujka 2020. pa bi datumi dospijeća svakog računa bili određeni mjesečno za svaki mjesec u periodu u kojem je tužitelj bio onemogućen u izvršavanju svoje obveze očitavanja brojila, te bi se nakon očitanja obračun uskladio sa stvarnom potrošnjom.
11. Dakle, iz navedenih odredaba je vidljivo da je tužitelj bio dužan vršiti očitanje tuženikovog brojila, a da on to nije učinio, i da je postupio suprotno odredbama Općih uvjeta, te da u periodu do 3. ožujka 2020. nije ispostavljao račune na temelju vlastite procjene.
12. Prema stavu ovog suda tužiteljeva tražbina dospjela do siječnja 2020. je zastarila. Kako tužitelj nije dokazao kolika se količina pružene usluge iskazane u računu broj 34584205 s danom dospijeća 1. travnja 2020. odnosi na razdoblje od 31. siječnja 2020. do 3. ožujka 2020., pravilno je prvostupanjski sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a), utvrdivši osnovanim istaknuti prigovor zastare
13. Tužiteljevi žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost pobijane odluke prvostupanjskog suda, za koje je prvostupanjski sud u obrazloženju dao valjane i logične razloge što ih prihvaća i ovaj sud pa se žalitelj upućuje na razloge pobijane odluke.
14. Kako je odluka o troškovima postupka pravilna, žalba nema opravdanja pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavka.
1. ZPP-a.
Dubrovnik, 21. svibnja 2025.
Sudac:
Emir Čustović