REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1562/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, kojeg zastupa opunomoćenica Kristina Halauz, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, Građansko-upravni odjel, Kapucinska 21, Osijek, koju zastupa opunomoćenica LG, državnoodvjetnička savjetnica, radi odluke smatra li se neko zemljište šumom ili šumskim zemljištem, 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, KLASA: UP/I- 321-02/21-02/80, URBROJ: 525-10/598-23-18 od 14. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja KLASA: UP/I-321-02/21-02/80, URBROJ: 525-10/598-23-18 od 14. travnja 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-2410/2023.

1.1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2410/2023.

2. Osporavanim rješenjem tuženika je određeno da se zemljište označeno oznakom kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk.č.br. 4227/8 k. o. [katastarska općina], površine 923 m2, smatra šumskim zemljištem (točka 1. izreke), kao i da su nastale troškove postupka do donošenja ovoga rješenja koji su nastali radi obavljanja terenskog očevida dužne uplatiti Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma Podružnica Zagreb u iznosu od 33,18 eura na navedeni žiro račun Državnog proračuna, u roku od 15 dana od dana dostave ovoga rješenja (točka 2. izreke).

3. Tužitelj u tužbi i u podnesku od 8. studenoga 2023. u bitnome navodi da je podnio zahtjev tuženiku radi donošenja rješenja kojim se utvrđuje smatra li se zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje odgovara zk.č.br. 4227/8 k. o. [katastarska općina], šumskim zemljištem obzirom na njegovu trenutnu i buduću namjenu. Citira odredbe članka 5. stavka 4., 18. i 47. stavka 1. Zakona o šumama te ističe da su tijekom upravnog postupka izvedeni dokazi radi utvrđenja činjenica koju i kakvu namjenu sada ima zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje po novoj izmjeri ima površinu od 952 m2, a u naravi je opisano kao [adresa], dvorište, pomoćna zgrada, spremište, poslovna zgrada [adresa] i skladište. Ističe da se tuženik poziva na tvrdnju Županijskog državnog odvjetništva da je izvorna namjena objekata i samog zemljišta na ovoj čestici bilo gospodarska djelatnost u djelokrugu šumarstva, ali u vrijeme izvorne namjene nije postojao Park prirode već se na potpuno drugačiji način gospodarilo šumom. Nadalje, u vrijeme izvorne namjene prije 60 ili 70 godina taj objekt je imao svrhu mjesta u kojem će boraviti šumari i šumarski radnici za vrijeme obavljanja radova u šumi jer tada nije postojala sljemenska cesta, mehanizacija, teretna vozila, prijevozna sredstva i nije postojao Park prirode, a posljednjih 50 godina predmetni objekti nemaju nikakvu svrhu gospodarenja šumom, odnosno nemaju izvornu namjenu niti će ikada više imati izvornu namjenu. Osim toga, odredba članka 18. Zakona o šumama daje u nadležnost tuženiku utvrditi smatra li se nešto šumom i šumskim zemljištem u vrijeme odlučivanja, a isto tako kriteriji iz članka 5. stavka 4. navedenog Zakona govore što se definira šumskim zemljištem prema trenutnom činjeničnom stanju, a ne prema izvornoj namjeni građevina koje se nalaze na zemljištu.

3.1. Tvrdi da ukoliko čestica ne ispunjava zakonom zadane kriterije iz članka 5. stavka 4. Zakona, tada se ni građevine koje se nalaze na njoj ne mogu smatrati šumskom infrastrukturom jer se građevine nalaze na zemljištu koje ne ispunjava niti jedan od zadanih zakonskih uvjeta, odnosno kriterije iz članka 5. stavka 4. Zakona o šumama i jer se građevine više desetaka godina ne koriste za gospodarenje šumama niti postoji teoretska mogućnost da bi se u budućnosti koristile za gospodarenje šumama. Smatra da ne određuje namjena građevina na zemljištu funkciju tog zemljišta, odnosno ne određuje ga šumskim zemljištem, a što je očito bio pogrešan pravni pristup tuženika kada se poziva na članak 47. stavak 1. Zakona o šumama jer ta odredba definira što se smatra šumskom infrastrukturom, a ne što se smatra šumskim zemljištem. Međutim, kada bi se i tumačilo da namjena građevine određuje funkciju zemljišta, tada se mora uzeti u obzir trenutna i stvarna funkcija te građevine, a ne funkcija te građevina prije 50 godina (izvorna funkcija). Osim toga, tužitelj dodaje da nije jasan smisao obrazloženja da, iako se od 1996. godine u građevini nesporno obavlja ugostiteljska djelatnost, time nije promijenjena izvorna namjena građevine obzirom da se izvorna namjena građevine niti ne može mijenjati već se mijenja trenutna namjena građevine.

3.2. Ističe da je točno da tužitelj, odnosno njegovi pravni prednici nisu donijeli formalnu odluku o prenamjeni objekta, ali za takvo što nije postojala obveza, a isti je davan u zakup kao ugostiteljski objekt uz suglasnost Javne ustanove Park prirode Medvednica sa svrhom obogaćivanja sportsko-rekreacijske ponude Parka prirode i iskorištavanja njegovih potencijala. Strogo formalistički pristup kojim se vodio tuženik dovodi do pogrešne primjene zakonskih odredbi te ima za posljedicu sprječavanje ulaganja u predmetne objekte, odnosno u obnovu / rekonstrukciju postojećeg objekta i postojeće posjetiteljske i planinarske infrastrukture, unatoč suglasnostima samog tuženika, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Javne ustanove Park prirode Medvednica te iskazanoj podršci obnove i uređenja objekta Kraljičin zdenac.

3.3. Dodaje da je pravni interes tužitelja utvrditi da predmetna čestica ne predstavlja šumsko zemljište, a vlasništvo tužitelja na predmetnoj nekretnini je preduvjet koji tužitelj mora ispuniti kako bi ispunio uvjete iz prijave na Javni poziv Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti i Odluka Fonda br. 2021/007087 i 2021/007081 te zaključenog Ugovora o neposrednom sudjelovanju Fonda u financiranju projektne dokumentacije za obnovu postojeće posjetiteljske i planinarske infrastrukture u zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže radi prijave projekata na EU sufinanciranje davanjem sredstava pomoći. Tužitelj dodaje da pobijano rješenje osim što je nezakonito ima za posljedicu gubitak sredstava odobrenih u iznosu od 66.613,57 eura te daljnjih sredstava koji se mogu povući s osnove sufinanciranja EU projekata, a što je sve protivno interesima Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, predlaže Sudu provođenje očevida i vještačenja po vještaku šumarske struke te vještaku geodetske struke radi neposrednog utvrđenja namjene i gospodarske svrhe kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk.č.br. 4227/8 k. o. [katastarska općina], vezano za odredbe članka 5. i 47. Zakona o šumama, a nakon provedenih dokaznih prijedloga, poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je pobijano rješenje donio na temelju odredbe članka 18. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj: 68/18., 115/18., 98/19., 32/20. i 145/20.), pri čemu je postupak odlučivanja iz članka 5. stavaka 1., 2., 3. i 4. Zakona o šumama upravni postupak, što znači da se isti provodi u skladu s odredbama Zakona o šumama i Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUP). Ističe da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 923 m2, obuhvaćena Šumskogospodarskim područjem Republike Hrvatske te je uvrštena u šumskogospodarski plan, i to u Program gospodarenja za gospodarsku jedinicu „SLJEME – MEDVEDGRADSKE ŠUME“ s planom upravljanja područjem ekološke mreže za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2027., u odjelu / odsjeku 23 h. Dodaje da je upravo tužitelj izradio navedeni šumskogospodarski plan i isti dostavio Ministarstvu poljoprivrede na odobrenje, a koje je rješenjem od 17. rujna 2019. na temelju Zapisnika o mišljenju Povjerenstva odobrilo navedeni šumskogospodarski plan. Naime, upravo je tužitelj u Zapisniku o mišljenju Povjerenstva šumarskih stručnjaka izjavio da nema primjedbi da se kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Republike Hrvatske, uvrsti u šumskogospodarski plan, i to u odjel / odsjek 23 h, kao šuma i šumsko zemljište. Tuženik ističe da je prema odredbi članka 16. Zakona o šumama određeno da tužitelj gospodari sa šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske.

4.1. Nadalje, tuženik ne spori da se trenutno na predmetnom zemljištu i navedenim objektima obavlja ugostiteljska djelatnost, ali činjenica je da se s navedenim zemljištem i objektima gospodari u skladu s odredbama Zakona o šumama, da je u vlasništvu Republike Hrvatske, da je obuhvaćeno Šumskogospodarskim područjem Republike Hrvatske, da se njime gospodari kao sa šumom i šumskim zemljištem, da su objekti na predmetnom zemljištu izgrađeni u šumi i na šumskom zemljištu prvenstveno za gospodarenje šumama, da se nalazi u kompleksu šuma Parka prirode Medvednica te nabraja ugovore o zakupu koje je sklopio tužitelj kojima je u zakup davao lugarnicu „Kraljičin zdenac“ i pripadajuće gospodarske objekte u različitim površinama od 78 m2 do 135,68 m2. Međutim predmetno zemljište je površine 923 m2, dok je ugovorom o zakupu od 1. siječnja 2014. do 31. siječnja 2024. iznajmljena površina od 135,68 m2, a nije obrazloženo što je s razlikom površine. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Zainteresirana osoba u podnesku od 7. ožujka 2024. predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan budući da se radi o šumi i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske.

6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranka sporne odlučne činjenice, dana 23. travnja 2025. održano je ročište na daljinu putem platforme Microsoft Teams u odnosu na opunomoćenicu tužitelja. Na ročištu je opunomoćenica tužitelja u cijelosti ostala kod navoda iz tužbe i navoda iz podneska od 8. studenog 2023. te postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i predloženih dokaznih prijedloga te je ujedno zatražila trošak upravnog spora na ime sastava tužbe, sastava podneska od 8. studenoga 2023. te prisustvovanja ročištu, za svaku radnju iznos od 1.000,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV. Opunomoćenica zainteresirane osobe je ostala kod navoda iz podneska od 7. ožujka 2024. te se protivila izvođenju predloženih dokaznih prijedloga. Na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS).

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Prvenstveno valja napomenuti da je sukladno odredbi članka 93. stavka 2. ZUS- a Sud odbio dokazne prijedloge tužitelja za provođenje očevida i vještačenja po vještaku šumarske struke te vještaku geodetske struke radi neposrednog utvrđenja namjene i gospodarske svrhe kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara zk.č.br. 4227/8 k. o. [katastarska općina], vezano za odredbe članka 5. i 47. Zakona o šumama obzirom da je tijekom upravnog postupka već obavljen terenski očevid te je utvrđeno da se objekt koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristi za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a što ne spori niti tuženik. Pri tome je Sud imao u vidu odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti). Naime, spisu priležeći dokazi dostatni su za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za utvrđivanje smatra li se zemljište označeno oznakom kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk.č.br. 4227/8 k. o. [katastarska općina] površine 923 m2, šumom ili šumskim zemljištem temeljem odredbe članka 18. Zakona o šumama kojom je propisano da u slučaju sumnje ili spora smatra li se neko zemljište šumom ili šumskim zemljištem Ministarstvo odlučuje rješenjem.

9.1. U zahtjevu tužitelj navodi da ima namjeru riješiti imovinskopravne odnose s Republikom Hrvatskom u svezi nekretnine zk.č.br. 4227/8 k. o. [katastarska općina] ukupne površine 923 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Republike Hrvatske, koja odgovara kč. br. [katastarska čestica], u naravi „poslovna zgrada, [adresa], spremište, skladište, dvorište“ ukupne površine 923 m2, upisane u posjedovni list 2987 k. o. [katastarska općina], kao posjed Hrvatskih šuma d.o.o. Ističe da se predmetni objekti (jedan glavni i dva pomoćna objekta) u naravi koriste za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i da se nalaze na čestici koja je obuhvaćena važećim Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu „Sljeme-Medvedgradske šume“ za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2027., odjel/odsjek 23h.

10. Prema odredbi članka 5. stavka 4. Zakona o šumama, šumskim zemljištem smatraju se: zemljište na kojem se uzgaja šuma, šumski rasadnici, šumski sjemenski objekti tipa sjemenska plantaža, roditeljska stabla, klon i klonska smjesa; šumske prosjeke šire od 5 m, šumske prometnice i svijetle pruge uz prometnice šire od 5 m; površine pod objektima namijenjenima prvenstveno gospodarenju i zaštiti šuma; šumska stovarišta unutar šumskih kompleksa; neobraslo zemljište koje je zbog svojih prirodnih obilježja i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma te trajnu proizvodnju drvne tvari i/ili općekorisnih funkcija uz unapređenje bioraznolikosti šuma; trstici, bare i močvare unutar šumskih kompleksa; trase vodovoda, odvodnje otpadnih voda (kanalizacije), naftovoda, plinovoda, električnih i ostalih vodova širine veće od 5 m unutar šumskih kompleksa te eksploatacijska polja unutar šumskogospodarskog područja.

11. Sukladno članku 47. stavku 1. Zakona o šumama, šumska infrastruktura je sastavni dio šume i šumskog zemljišta, a obuhvaća šumsku prometnu infrastrukturu (šumske prometnice) i druge građevine u šumama i na šumskom zemljištu namijenjene njihovom gospodarenju, a mogu je koristiti i druge pravne i fizičke osobe pod uvjetima koje odredi šumoposjednik.

12. Odredbom članka 46. stavka 1. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj: 67/18., 21/22.) propisano je da nadležna državna odvjetništva na traženje državnih tijela sukladno posebnim propisima daju pravno mišljenje o pitanjima koja se odnose na imovinskopravne poslove i zaštitu imovine, prirodnih bogatstava, dijelova prirode, nekretnina, stvari i prava od interesa za Republiku Hrvatsku, ako se radi o predmetima velike vrijednosti ili od osobitog značenja za Republiku Hrvatsku.

13. Iz podataka spisa proizlazi da je tuženik zaključkom od 24. ožujka 2022. imenovao stručno Povjerenstvo sa zadatkom da obavi terenski očevid i utvrdi činjenično stanje na terenu te je Stručno Povjerenstvo dana 8. travnja 2022. obavilo terenski očevid i utvrdilo da je zemljište označeno oznakom kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk.č.br. 4227/8 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Republike Hrvatske, dok su u posjedovnom listu upisane Hrvatske šume d.o.o. Nadalje, predmetno zemljište obuhvaćeno je Šumskogospodarskim područjem Republike Hrvatske, uvršteno u Program gospodarenja za gospodarsku jedinicu „Sljeme-Medvedgradske šume“ za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2027., u odjelu/odsjeku 23 h. U katastru se po načinu uporabe katastarske čestice vodi kao poslovna zgrada (98m2), spremište (26m2), skladište (36m2) i dvorište (763m2), a u naravi je površina na kojoj se nalaze objekt koji se trenutno koristi za obavljanje ugostiteljske djelatnosti uz koji se nalaze skladište i drvarnica s pripadajućim dvorištem.

14. Nadalje, Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma podružnica Zagreb su se tijekom postupka očitovali da su posjednik i stvarni vlasnik predmetnih nekretnina, da su u mirnom i nesmetanom posjedu nekretnina preko 50 godina, kao i da predmetna nekretnina nije služila za gospodarenje šumom, a od 1996. godine do danas se jedan glavni i dva pomoćna objekta u naravi koriste za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, za što su dostavili materijalnu dokumentaciju.

15. Park prirode Medvednica je dostavio očitovanje od 12. svibnja 2022. iz kojeg proizlazi da su za objekt koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdali koncesijsko odobrenje za obavljanje ugostiteljske djelatnosti poslovnom subjektu sukladno članku 189. stavku 3. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj: 80/13., 15/18., 14/19., 127/19.) i na temelju članka 14. Statuta.

16. Također, Županijsko državno odvjetništvu u Zagrebu se u očitovanju od 31. ožujka 2023., u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izjasnilo da nije utvrđeno kada je i temeljem čega promijenjena namjena korištenja objekta u ugostiteljsku djelatnost te, budući da se nesporno radi o objektu kojem je izvorna namjena bila gospodarska djelatnost u djelokrugu šumarstva te budući se radi o nekretnini na području parka prirode, da nije opravdano donošenje odluke o izdvajanju predmetne nekretnine iz šumskogospodarske osnove, odnosno smatra da se u pogledu predmetne nekretnine radi o šumi i šumskom zemljištu u smislu Zakona o šumama.

17. Dakle, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk.č.br. 4227/8 k. o. [katastarska općina] obuhvaćena je Šumskogospodarskim područjem Republike Hrvatske te je uvrštena u šumskogospodarski plan, i to u Program gospodarenja za gospodarsku jedinicu „SLJEME – MEDEVEDGRADSKE ŠUME“ s planom upravljanja područjem ekološke mreže za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2027., u odjelu/odsjeku 23 h. 18. Bitno je napomenuti da je upravo tužitelj izradio navedeni šumskogospodarski plan i dostavio tuženiku na odobrenje te je tuženik rješenjem KLASA: UP/I-321-03/18- 01/39, URBROJ: 525-11/0595-19-6 od 17. rujna 2019. na temelju Zapisnika o mišljenju Povjerenstva odobrio navedeni šumskogospodarski plan za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2027. Također, tužitelj je u Zapisniku o mišljenju Povjerenstva šumarskih stručnjaka od 29. kolovoza 2019. izjavio da nema primjedbi da se kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Republike Hrvatske uvrsti u navedeni šumskogospodarski plan, i to u odjel/odsjek 23 h, kao šuma i šumsko zemljište.

19. Osim toga, tuženik je u neupravnom postupku KLASA: 321-01/21-01/246, URBROJ: 525-11/0638-21-2 od 23. kolovoza 2021. na zahtjev tužitelja, na temelju članka 71. Zakona o šumama, izdao Suglasnost za obnovu/rekonstrukciju postojećeg objekta u gospodarskoj jedinici „Sljeme – Medevedgradske šume“ u kojoj je naveo da se predmetna Suglasnost odnosi na šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske obuhvaćeno projektnim ulaganjem, i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

20. Uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje tijekom upravnog postupka i mjerodavne odredbe materijalnog prava, pravilno je tuženik zaključio da se zemljište označeno oznakom kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk.č.br. 4227/8 k. o. [katastarska općina] površine 923 m2, smatra šumskim zemljištem te stoga nije opravdano donošenje odluke o izdvajanju predmetne nekretnine iz šumskogospodarske osnove, i to jer je predmetna nekretnina obuhvaćena Šumskogospodarskim područjem Republike Hrvatske, ista je u vlasništvu Republike Hrvatske, s njom se gospodari kao sa šumom i šumskim zemljištem u skladu sa Zakonom o šumama, nalazi se u kompleksu šuma Parka prirode Medvednica te su objekti na predmetnom zemljištu izgrađeni u šumi i na šumskom zemljištu prvenstveno za gospodarenje šumama, a pri tome nije odlučna činjenica da se radi o površini na kojoj se nalazi objekti (jedan glavni i dva pomoćna) koji se trenutno koriste za obavljanje ugostiteljske djelatnosti.

21. Slijedom prethodno navedenog, Sud osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.

22. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

22.1. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu u cijelosti izgubio spor, a zatražio je troškove upravnog spora, to je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

23. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 21. svibnja 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćenici

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi