Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Poslovni broj: Pr-2042/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Milki Keleuva- Ivošević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UĆ iz [adresa], Dr. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punom. Mladenu Dragičević, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Opće bolnice Karlovac, Dr. Andrije Štampara br. 3, OIB:95156346215, zastupanog po generalnoj punom. ŽĆ, dipl. iur. radi isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2025. u nazočnosti punom. tužitelja, a u nenazočnosti punom. tuženika, na ročištu radi objave presude 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Karlovac, Dr. Andrije Štampara br. 3, OIB:95156346215, da tužiteljici UĆ iz [adresa], Dr. [adresa] U 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 432,02 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 13,99 eura od dana 16. svibnja 2018. do isplate,

-na iznos od 15,83 eura od dana 16. srpnja 2018. do isplate,

-na iznos od 1,81 eura od dana 16. kolovoza 2018. do isplate,

-na iznos od 0,05 eura od dana 16. studenog 2018. do isplate,

-na iznos od 23,48 eura od dana 16. prosinca 2018. do isplate,

-na iznos od 4,48 eura od dana 16. siječnja 2019.g. do isplate

-na iznos od 1,62 eura od dana 16. veljače 2019.g. do isplate,

-na iznos od 161,25 eura od dana 16. listopada 2019. do isplate,

-na iznos od 46,97 eura od dana 16. siječnja 2020. do isplate,

-na iznos od 16,42 eura od dana 16. veljače 2020.g. do isplate,

-na iznos od 32,23 eura od dana 16. ožujka 2020.g. do isplate,

-na iznos od 50,95 eura od dana 16. travnja 2020.g. do isplate,

-na iznos od 6,95 eura od dana 16. srpnja 2020.g. do isplate,

-na iznos od 0,95 eura od dana 18. listopada 2020. do isplate,

-na iznos od 48,58 eura od dana 20. prosinca 2020. do isplate,

-na iznos od 6,46 eura od dana 21. siječnja 2021. do isplate

za razdoblje od 16. veljače 2016. do 31.12.2022. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a za razdoblje od 1.1.2023. do 29.12.2023. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici pod točkom I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Karlovac, Dr. Andrije Štampara br. 3, OIB:95156346215, da tužiteljici UĆ iz [adresa], Dr. [adresa] U 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 1.214,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 21. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi od 22. srpnja 2021. navela da je kod tuženika zaposlena temeljem Ugovora o radu na radnom mjestu medicinske sestre na Odjelu za transfuzijsku medicinu, da je dana 1.4.2020. stupio je na snagu Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020) kojim je u članku 2. reguliran način obračuna dodataka na prekovremeni rad. Odredbe čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Članak 51. KU/13 te članak 49. KU/18 propisuju da se radniku osnovna plaća uvećava za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 % te za rad u drugoj smjeni 10 %, ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima. KU/13 u čl. 57. kao i KU/18 u čl. 55.Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) u čl. 21., propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (sukladno Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak). KU/13 u čl.58. kao i KU/18 u čl. 56. kao i Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) u čl. 2.propisuju da će se radnicima u zdravstvu plaća uvećati s osnove položajnog dodatka za postotke utvrđene u popisu koji se sastavni dio navedenih odredbi kolektivnog ugovora. KU/18 čl. 58 propisano je da i ostali zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% od osnovne plaće, odnosno u iznosu od 8% temeljem čl. 24. Dodataka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019). KU/13 čl. 60 propisuje da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to, s navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, s navršenih 29 do navršenih 34 godine 8%, s navršenih 34 i više godina 10%. KU/13 u čl. 36. st.2. kao i KU/18 u čl. 34. st.2. propisuje da radniku čija narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosnom zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). ZR/09 u čl. 60 st.1. kao ZR/14 u čl. 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.). TKU/12 u čl.59 kao i TKU/17 u čl. 58. st.1. propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, odnosno naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Tužitelj ima pravo na navedene dodatke na plaću i to kumulativno, za posebne uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te položajni dodatak za sve odrađene sate uključujući i prekovremene sate. Naime, niti iz jedne od gore citiranih odredbi KU i TKU ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da s uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju. U utuženom razdoblju od 1.5.2016. do 1.4.2020. tuženik tužitelju nije obračunavao, odnosno nije pravilno obračunavao plaću i naknadu plaće uzimajući u obzir i njegovo pravo na gore navedene dodatke na plaću kao da se isti imaju obračunavati i na prekovremeni rad. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 9. prosinca 2019., VSRH zauzeto je pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

U 2019. i 2020. tuženik je donosio Odluke poslodavca kojima je na medicinske sestre i tehničare primjenjivao institut nejednakog rasporeda radnog vremena (u kojem se povremeno radi kraće, a povremeno duže). Bez obzira na navedeno, medicinske sestre i tehničari, pa tako i tužitelj u navedenom su periodu u većini slučajeva radili više odnosno duže od mjesečnog fonda sati. Primjenom instituta nejednakog radnog vremena, tuženik je izbjegavao plaćati tužitelja za prekovremeni rad, a čija satnica je sukladno Kolektivnom ugovoru 50% viša od iznosa satnice za rad u redovitom radnom vremenu. Člankom 28.st.4. KU/18 propisano je da je poslodavac dužan organizirati rad na način da radnik odradi najmanje ugovoreni puni mjesečni fond radnih sati te je svakom radniku dužan svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati platiti kao prekovremeni rad. Također, člankom 9.stavkom 1. Dodatka II KU brisana je mogućnost preraspodjele radnog vremena u zdravstvu, a koji Dodatak kolektivnog ugovora je na snazi od 1.9.2019. S obzirom na navedeno, Odlukama o preraspodjeli radnog vremena, tuženik je izbjegavao tužitelju platiti prekovremeni rad, već je sate rada izvan redovnog dnevnog i mjesečnog fonda sati 'zamijenio' tužitelju za slobodne dane, bez njegova pristanka. Na navedeni način, tuženik je radne sate koji prelaze redovni fond sati na dnevnoj, tjedno i/ili mjesečnoj razini zamijenio na način da je za svakih 8 više odrađenih sati, tužitelj bio primoran koristiti 1 slobodan dan. Nesporno je kako je tužitelj takve slobodne dane koristio, međutim, s obzirom da je tuženik bio dužan tužitelju za svaki radni sat izvan redovnog fonda sati platiti satnicu u iznosu od 1.5x propisane, to je svaki radni sat izvan redovnog fonda sati, uz pristanak tužitelja mogao mijenjati za 1.5 slobodan dan, a ne 1 slobodan dan kao što je činio. Kako je kolektivnim ugovorom isključena mogućnost preraspodjele radnog vremena, Odluka poslodavca o nejednakom radnom vremenu, a koju je primjenjivao u odnosu na tužitelja u razdoblju od 1.9.2019. do 1.1.2021., nije relevantna, odnosno nije se mogla niti smjela primjenjivat budući da su istome prava tužitelja kao radnika umanjena u odnosu na njegova prava iz Kolektivnog ugovora. Stoga, tužitelj ovom tužbom traži da mu se svaki radni sat koji je odradio više od redovnog dnevnog, tjednog i mjesečnog fonda sati plati kao prekovremeni rad. S obzirom da je bio primoran koristiti slobodne dane za takav višak radnih sati, predlaže da se obračuna ukupan broj viška sati od redovnog radnog vremena u jednom mjesecu, obračuna naknada za iste prema odredbama za prekovremene sate odnosno u iznosu od 1.5x od redovne satnice, te od navedenog izračuna oduzmu slobodni dani koje je tužitelj u tom mjesecu koristio, a sve kako bi se dobila pravilna razlika, odnosno iznos za koji je, gore navedenom 'preraspodjelom' radnog vremena, tužitelj oštećen. Tužitelj je u razdoblju od 1.5.2016. do 1.4.2020. radio prekovremeno, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu obračunati u platnim listama pa time niti plaćeni kao uvećanje osnove plaće. Također, u utuženom razdoblju, tuženik tužitelju nije obračunavao dodatke s osnove posebnih uvjeta rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, položaj i radni staž, na prekovremeni rad. Tuženik je pogrešno obračunao i naknadu za korištenje godišnjeg odmora kao i eventualnog bolovanja tužitelja. Tužitelju je uskraćeno i pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost sa posla ili bolovanje do 42 dana. Tužitelj tvrdi da mu nisu obračunati i isplaćeni dodatak za prekovremeni rad ostvaren u neradne dane, državni blagdan ili praznik koji padaju u radni dan (ponedjeljak – petak) te dodaci po osnovi posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za prekovremene sate rada pa je posljedično tome nastala i razlika u naknadi plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

Tužiteljica tvrdi:

1. Da je tuženik u razdoblju od 1.9.2019. do 1.1.2021. neopravdano i protivno odredbama Kolektivnog ugovora organizirao rad u preraspodjeljenom radnom vremenu, gdje je višak odrađenih sati tužitelja iznad redovnog dnevnog tjednog i mjesečnog fonda sati tužitelju mijenjao za slobodne dane po principu 8 sati više=1 slobodan dan, a gdje je trebao iste sate obračunati i platiti kao prekovremeni rad, na način da se svaki sat prekovremenog rada plaća sukladno Kolektivnom ugovoru u iznosu od 1.5x iznosa redovnog sata rada.

2. Da tuženik sate navedene u točki 1. nije obračunao kao prekovremeni rad te time nije na iste obračunao dodatke.

3.Da je tuženik dio sati koje nije uspio 'preraspodijeliti' platio tuženiku kao prekovremeni rad, međutim tada nije pravilno obračunao dodatke na prekovremeni rad u razdoblju od 1.5.2016. do 1.4.2020.

4. Da tuženik na sve prekovremene sate u razdoblju od 1.5.2016. do 1.4.2020., bilo da su oni prikazani kao prekovremeni ili su morali biti prikazani kao prekovremeni, nije obračunao dodatke.

5. Da tuženik dio prekovremenih sati tužitelja uopće nije prikazao u platnim listama niti ih platio tužitelju, a što je razvidno iz evidencije rada tužitelja, a time, posljedično, na iste nije obračunao dodatke u razdoblju od 1.5.2016. do 1.4.2020.

6. Tužitelj tvrdi da mu nisu obračunati i isplaćeni dodatak za prekovremeni rad ostvaren u neradne dane, državni blagdan ili praznik koji padaju u radni dan (ponedjeljak – petak) te dodaci po osnovi posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za prekovremene sate rada pa je posljedično tome nastala i razlika u naknadi plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1.5.2016. do 1.4.2020. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da se presudom naloži tuženiku da tužitelju isplati iznose plaće i naknada plaća čiju će visinu kojom će odrediti nakon što tuženik dostavi u spis dokumentaciju o radnom vremenu, obračunu plaća i naknada plaća tužitelju za predmetno razdoblje.

2.Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je putem punomoćnika podneskom od 8. studenog 2024. specificirao tužbeni zahtjev kojim predlaže da se presudom naloži tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 432,02 eura za razdoblje od 1. svibnja 2016. do 31. prosinca 2020. sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom za svaki pojedini mjesec kako je to navedeno pod točkom 1. izreke presude.

3.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare dijela potraživanja tužitelja.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (l.br. 12-80 spisa), Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (l.br. 81-97 spisa), Dodatka III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (l.br. 98 i 259 spisa), Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (l.br. 99-142 spisa), Odluke o nejednakom rasporedu radnog vremena (l.br. 143 spisa), Zaključka (l.br. 161-186 spisa), podataka (l.br. 187-220 spisa), dokumentacije (l.br. 233-400 spisa) i nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. (l.br. 404-414 spisa).

6.Nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. je utvrđeno da visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice za razdoblje od 1. svibnja 2016. do 31. prosinca 2020., iznosi ukupno 432,02 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'w' Tabele 1 iz nalaza, a odnosi se na:

-180,09 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi prekovremenog rada; pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'q' Tabele 1 iz nalaza,

-199,59 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi neisplaćenih dodataka za posebne uvjeta rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi (na ostvarene prekovremene sate), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 's' Tabele 1 iz nalaza,

- 51,54 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad (zbog prethodno neisplaćenih iznosa); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'u' Tabele 1 iz nalaza. Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu ‘x’ Tabele 1 iz nalaza.

7.Među strankama nije sporno da je tužiteljica u razdoblju od 1. svibnja 2016. do 31. prosinca 2020. temeljem Ugovora o radu bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Odjelu za transfuzijsku medicinu.

8.U predmetnom postupku tužiteljica zahtjeva isplatu:

-neisplaćenih dodataka s osnove posebnih uvjeta rada, s osnove odgovornosti za život i zdravlje ljudi za prekovremeni rad,

-neisplaćenih dodataka za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na standardni radni dan od ponedjeljka do petka,

-za prekovremene radne sate koji su tužiteljici mijenjani za slobodne dane po principu 8 sati za jedan slobodan dan, a nisu obračunati i plaćeni kao prekovremeni rad na način da se svaki sat prekovremenog rada plaća u skladu s Kolektivnim ugovorom u iznosu od 1,5 x iznosa redovnog sata rada,

-razlike plaće s osnove rada u preraspodjeljenom radnom vremenu za razdoblje od 1. rujna 2019. do 31. prosinca 2020.,

-razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad s osnove neisplaćenog u prethodnim točkama.

9.U predmetnom razdoblju su isplate plaća i dodataka na plaću zdravstvenih djelatnika bili regulirani odredbama važećih Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prema kojima plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (čl. 47. KUZZO-a 143/2013 i čl. 45. KUZZO 29/2018). Osnovna plaća djelatnika (čl. 51. KUZZO-a 143/2013. i čl. 49 KUZZO 29/2018.) uvećava se:

-za rad noću 40%

-za rad subotom 25%

-za rad nedjeljom 35%

-za rad na blagdane i Uskrs 150%

-za prekovremeni rad 50%

-za rad u drugoj smjeni 10%,

(ako radnik radi u dvokratnom radu, u smjenskom radu ili u turnusima), s tim što se navedeni dodatci međusobno se ne isključuju.

Prema odredbi članka 51. stavak 10. KUZZO-a/2013. i čl. 49. st. 10. KUZZO- a/2018.)redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

Prema odredbi članka 51. stavak 9. KUZZO-a/2013. i čl. 49. st. 9. KUZZO-a/2018.) prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Djelatnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (čl. 57. KUZZO-a/2013 i čl. 55. st. 2 KUZZO- a/2018, te čl. 21. Dodatka II. KUZZO-a/2018). Osim dodatka za posebne uvjete rada propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, s primjenom od 1. listopada 2015., odnosno u iznosu od 8% od osnovne plaće, s primjenom od 1. rujna 2019. (čl. 3. Dodatka I. KUZZO-a/2013. (iza čl. 59., dodan čl. 59a) , čl. 58. KUZZO/2018., te čl. 24. Dodatka II. KUZZO-a/2018.).

Odredbom članka 2. Dodatka III. Kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstveno osiguranje (s primjenom od 1. travnja 2020.) utvrđeno je da se za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju.

10.Odredbama članka 36. stavak 2. KUZZO-a/2013 i članka 34. stavak 2. KUZZO- a/2018 propisano je da radniku čija narav postaje takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno neradnim danom, koji dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

11.U odnosu na naknadu plaće za vrijeme bolovanja člankom 59. TKU/2012 i člankom 58. TKU/2017 propisano je ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42. dana pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

12.Slijedom navedenih utvrđenja, a prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka, tužitelju je valjalo na ime predmetnog potraživanja dosuditi iznose kako je to navedeno pod točkom I. izreke presude.

13.Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće odnosno naknade plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO), izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici.

14.U odnosu na potraživanje zateznih kamata sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.

15.Nije osnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare budući da je odredbom članka 139. Zakona o radu (Narodne novine 93/2014 i dr.) propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, pa s obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 22. srpnja 2021. godine, a prvo utuženo potraživanje se odnosi na mjesec travanj 2018. godine, to proizlazi da potraživanja navedena u izreci presude nisu dospjela u zastaru.

16.Prema priloženom troškovniku tužiteljica zahtjeva ukupne parnične troškove u iznosu od 2.100,00 eura.

17.Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023) i tužiteljici dosudio troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerene u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022 i 138/2023) po Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9. s PDV-om

(V.P.S.= 432,02 eura) i to:

-za sastav tužbe

u iznosu od 125,00 eura,

-za sastav podneska od 5. listopada 2023.

u iznosu od 125,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 30. listopada 2023. u iznosu od 125,00 eura,

-za sastav podneska od 8. studeni 2024.

u iznosu od 125,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 11. veljače 2025.

u iznosu od 125,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 15. travnja 2025.

u iznosu od 125,00 eura

odnosno u ukupnom iznosu od 750,00 eura.

18.Tužiteljici je priznat trošak predujma za provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje u iznosu od 464,53 eura.

19.Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo priznati ukupne parnične troškove u iznosu od 1.214,53 eura.

20.Zbog svega iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Ogulinu 21. svibnja 2025.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti

1.Odvjetnik Mladen Dragičević, Zagreb, Palmotićeva br. 60/II

2.Opća bolnica Karlovac, Dr. Andrije Štampara br. 3

n/r punom. ŽĆ, dipl. iur.