Poslovni broj: Us I-464/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja WONG ĆŠ, [adresa] **.**.1921. 27, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetniku Marku Praljku iz Odvjetničkog društva Praljak & Svić d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37 b, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Policijska postaja Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 06. svibnja 2025. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje

Dubrovnik, KLASA: UP/I-216-04/24-01/3185, URBROJ:511-03-07-25-14 od 13.veljaće 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/24- 01/3185, URBROJ:511-03-07-25-14 od 13.veljaće 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je osporeno rješenje, KLASA: UP/I-216-04/24-01/3185, URBROJ:511-03- 07-25-14 od 13.veljaće 2025. godine tuženik donio u ponovljenom postupku nakon što je Upravni sud u Splitu dana 14. siječnja 2025. godine donio presudu broj: UsI- 2015/2024. kojom je poništio tješenje tuženika od 13. kolovoza 2024. godine i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak uz uputu da je je u ponovljenom postupku dužan postupati sukladno pravnim shvaćanjima i primjedbama suda; da rješenje tuženika osporava iz razloga što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, odnosno što iz utvrđenih činjenica je izveden pogrešan zaključak, te iz razloga što su u povrijeđena pravila postupka koja su bila od utjecaja za rješavanje stvari i što je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi se da je tužitelj u Republici Hrvatskoj boravio i radi legalno temeljem dozvole za boravak i rad izdane od strane Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Korčula, KLASA:UP/I-216-02/23- 09/184871, URBROJ:511-03-10-23-3 od 09. listopada 2023. godine; da je predmetna dozvola za boravak i rad izdana je za radno mjesto kuhar kod poslodavca Altair d.o.o. a da je važeća do 14.listopada 2024. godine; da je od dana izdavanja dozvole pa sve do donošenja osporenog rješenja tužitelj radio isključivo za i prema uputama poslodavca trgovačkog društva Altair d.o.o. i to temeljem Ugovora o radu od dana 01. rujna 2023. godine, koji poslodavac mu je cijelo vrijeme davao plaću kao i sva ostala obvezna davanja; da je temeljem navedenog ugovora o radu tužitelj obavljao poslove kuhara i to u restoranu po imenu Silk; da je restoran Silk dio lanca istoimenih restorana koji posluju u Republici hrvatskoj od kojih svaki restoran posluje u sklopu zasebnog trgovačkog društva, pri čemu je gospodin ĆŠA vlasnik svakog od tih društava u cijelosti. Budući da je gospodin ĆŠA kao vlasnik opisanih društava i osoba ovlaštena za zastupanje istih dogovarala s tužiteljem uvjete radnog odnosa, da je tužitelj istoimene restorane Silk opravdano smatrao jednim poslodavcem pa tako nije vidio ništa sporno ni kada mu je 01. travnja 2024. godine dano da potpiše Sporazum o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo kao i pripadajuću pisanu suglasnost; da je u vrijeme kada je tužitelju predloženo sklapanje navedenog Sporazuma o ustupanju da je njezin osnovni Ugovor o radu ostao na snazi, isto društvo mu nastavilo isplaćivati plaću, sa istom odgovornom osobom je tužitelj razgovarao o svim promjenama, premješta se u restoran istog imena na drugoj adresi, pa tužitelj kao pravni laik, a pogotovo kao stranac u RH s pravom smatrao kako je jedina promjena koja se događa, promjena mjesta rada; da je tužitelj sukladno Ugovoru o radu i Sporazumu o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo u restoranu Silk u Dubrovniku, na adresi [adresa] uredno obavljao svoje radne zadatke kada je dana 07. kolovoza 2024. godine u poslovne prostorije došla viša inspektorica rada kako bi izvršila inspekcijski nadzor poslovanja; da iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 08. kolovoza 2024. godine je vidljivo da je inspekcijskom nadzoru predana sva dokumentacija uključujući i spomenuti Ugovor o radu tužitelja, njegova dozvolu za boravak i rad kao i Sporazum o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo; da je iz zapisnika vidljivo da je tužitelj ispitan u svojstvu osumnjičenika i u svojstvu svjedoka te mu je uručen Prekršajni nalog radi počinjenja prekršaja iz članka 88. stavak 3. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20, 114/22, 151/22); da je inspektorica u zapisniku o ispitivanju osumnjičenika od 08. kolovoza 2024. godine navela da tužitelj nema ishođenu važeću dozvolu za boravak i rad za trgovačko društvo Alasia d.o.o. u kojem je tužitelj zatečen u radu; da je inspektorica u zapisniku propustila navesti saznanja koja je stekla uvidom u dokumentaciju predanu prilikom provođenja inspekcijskog nadzora nad društvom Alasia d.o.o., prvenstveno kako je temelj za rad tužitelja Ugovor o radu s društvom za koje mu je izdana važeća dozvola za boravak i rad te Sporazum o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo kojim se tužitelja ustupa društvu Alasia d.o.o.; da je tužitelj u zapisniku o ispitivanju osumnjičenika kao i zapisniku o ispitivanju svjedoka od 08. kolovoza 2024. godine izjavio kako ima ishođenu dozvolu za boravak i rad i Ugovor o radu s poslodavcem na koji glasi dozvola za boravak i rad, da je uredno prijavljena na HZMO te da mu je smještaj i plaću isplaćuje poslodavac koji je naveden u dozvoli za boravak i rad; da iz navedenih navoda tužitelja proizlazi da isti nije znao da bi radom u povezanom društvu u istom restoranu kojeg je krajnji vlasnik ista fizička osoba kršila bilo kakvu zakonsku odredbu, a kamoli da bi isto rezultiralo protjerivanjem iz Republike Hrvatske i zabranom ulaska u EGP u trajanju od jedne godine. Navodi se da tijekom postupanja (kao što je vidljivo iz Zapisnika), tužitelj nije bio upozoren da sukladno članku 87. stavak 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07,39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18,114/22, dalje: PZ-a) ima pravo služiti se svojim jezikom te da će mu se osigurati prevođenje po tumaču. Umjesto da se postupi po navedenoj odredbi PZ-a u zapisnicima da je navedeno da je tužitelj suglasan damu se prevodi na engleski, a ne španjolski za koji je izjavio da mu je potreban ovlašteni tumač, a da je prevođenje vršio gospodin RŠ koji je zaposlenik društva Alasia d.o.o., a koji nije ovlašteni tumač za engleski jezik niti je poznato da li se gospodin RŠ adekvatno služi engleskim jezikom da bi bio prevoditelj u prekršajnom postupku koji je rezultirao protjerivanjem tužitelja iz Republike Hrvatske i zabranom ulaska u EGP; da je društvu Alasia d.o.o. inspektorat neslužbeno kazao da plate dvije trećine novčane kazne određene Prekršajnim nalogom pa da će se tužitelju vratiti oduzeti dokumenti i da neće biti drugih posljedica. Temeljem ovakvih informacija da je tužitelj podmirio dvije trećine novčane kazne, a da je tuženik pogrešno zaključio da je Prekršajni nalog postao izvršan, te je na temelju takvog pogrešnog zaključka donio predmetno rješenje; da Prekršajni nalog nije mogao postati izvršan jer tužitelj nije upozoren na pravo da se koristi svojim jezikom odnosno da postupku prisustvuje tumač. Kako tužitelju nije omogućeno, prevođenje na navedeni način nije ni protekao rok za prigovor na prekršajni nalog jer je tužitelj tek dana 16. kolovoza 2024. godine opunomoćio naprijed navedenog opunomoćenika koji mu je protumačio postupak koji se protiv nje vodio i posljedice koje slijede iz tog postupka. Isto tako da nisu ispunjeni ni drugi uvjeti za donošenje rješenja o protjerivanju kako su određeni u članku 189. stavak 1. točki 3. ZOS-a, kojom odredbom je propisano da se državljanin treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje, ako počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu. Kako je tužitelju izdan Prekršajni nalog na koji je tužitelj izjavio prigovor, da nema govora o počinjenju prekršaja jer o tome još uvijek nije odlučio nadležni prekršajni sud; da je tužitelj kao radnik dovedena u zabludu o ispravnosti postupanja svog poslodavca i da ona nije osoba koja bi predstavljala opasnost za javni poredak ili javno zdravlje, budući nikada nije imao nikakve sukobe sa zakonom RH-e; da sukladno zakonskoj odredbi se radi samo o mogućnosti protjerivanja u slučaju opasnosti za javni poredak, da je u postupku donošenja rješenja trebalo utvrditi sve relevantne činjenice te temeljem tako utvrđenih činjenica odlučiti da li je nužna mjera protjerivanja i zabrane boravka; da je postupanjem tuženika došlo do kršenja načela materijalne istine iz članka 8. ZUP-a. Tužbom je zatraženo da se saslušaju svjedoci TŠ i RŠ. Tužbenim zahtjevom je zatraženo je da se poništi osporeno rješenje tuženika.

2. Rješenjem Suda od 11. ožujka 2025. godine tužiteljeva tužba dostavljena je tuženiku te je isti pozvan da dostavi odgovor na tužbu zajedno sa spisom koji se odnosi na predmet spora tj. na osporeno rješenje tuženika, nakon čega je tuženik sudu dostavio odgovor na tužbu sa spisom

U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja. Naveo je da je postupak koji je prethodio predmetnom rješenju pravilno proveden i da je odluka o protjerivanju donesena u granicama zakonskih ovlasti i sukladno svrsi koju treba postići, te da je tužba neosnovana; da je predmetno rješenje doneseno u skladu sa odredbom članka 98. Zakona o općem upravnom postupku i da u potpunosti sadrži utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocijeni pojedinih dokaza te propise na temelju kojih riješena upravna stvar, a da su u postupku uzete u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti vezane za predmetni slučaj; da je temeljem utvrđenog viša inspektorica rada donijela prekršajni nalog kojim je tužitelj proglašen krivim, te mu je izrečena novčana kazna koju je tužitelj platio; da je plaćanjem novčane kazne tužitelj priznao prekršaj za koji je proglašen krivim slijedom čega je predmetni prekršajni nalog postao izvršan; da je točno da je tužitelj imala Dozvolu za boravak i rad, ali da je tužitelj od inspektorice rada zatečena u radu na poslovima kuhara, kod poslodavca Alasia, suprotno odobrenoj dozvoli za boravak i rad. Navodi se da tužitelj od strane inspektorice rada nedvojbeno neposrednim zapažanjem zatečena u nezakonitom radu suprotno odobrenoj dozvoli za boravak i rad; da je zatjecanjem na poslovima kuhara dana 07. kolovoza 2024. godine u 23,00 sati i uvidom u Dozvolu za boravak i rad, te uvidom u službene podatke o osiguranicima na obvezno mirovinsko osiguranje po osnovi rada, utvrđeno da je tužitelj radio bez izdane dozvole za boravak i rad U Republici Hrvatskoj ili potvrde o prijavi rada u RH, na poslovima kuhara za poslodavca trgovačko društvo "Alasia" d.o.o. za ugostiteljstvo i usluge sa sjedištem u [adresa] ([adresa]). Kako je inspektorica rada nedvojbeno neposrednim zapažanjem tužiteljicu zatekla u radu suprotno izdanoj Dozvoli za boravak i rad, tužiteljica je počinila prekršaj iz članka 88. stavak 3. Zakona o strancima, kažnjiv po članku 250. stavak 2. istog Zakona. Kako je navedeni prekršaj među ostalim inspektorica utvrdila neposrednim zapažanjem da je Policijska postaja Korčula po službenoj dužnosti ukinula predmetnu Dozvolu za boravak i rad dana 12. kolovoza 2024. godine. S obzirom da je tužitelju nespornim utvrđeno počinjenje navedenog prekršaja da mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 920,00 eura i troškovi prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura, a da je tužitelj izrečenu novčanu kaznu odmah platio; da je člankom 235. stavak 5. Prekršajnog zakona propisano da plaćanjem novčane kazne prije podnošenja prigovora ili nakon što je prigovor podnesen, se smatra odricanjem od prava na podnošenje prigovora odnosno odustajanjem od već podnesenog prigovora protiv prekršajnog naloga, pod uvjetom da je u uputi o pravu na prigovor na to upozorena. Shodno navedenoj odredbi, nakon što je tužitelj platio novčanu kaznu za počinjeni prekršaj, prekršajni nalog je postao izvršan, a sukladno navedenom da su se ispunili uvjeti za primjenu članka 189. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima. Ističe se da je inspektorica rada dana 07. kolovoza 2024. godine u provođenju inspekcijskog nadzora nad primjenom zakona i drugih propisa iz područja radnih odnosa i rada državljana trećih zemalja na teritoriju RH, u Kavani-Pizzeria Silk na adresi [adresa], koji posluje u sklopu trgovačkog društva Alasia d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), zatekla tužitelja na poslovima kuhara (obučena u radnu uniformu-crnu majicu s logom Silk; da nije točno da se inkriminirani prekršaj temelji na činjenici da je tužitelj platio 2/3 novčane kazne i troškove prekršajnog postupka, čime je prekršajni nalog postao izvršan, već se temelji na činjenici zatjecanja na radu na poslovima kod navedenog poslodavca gdje je radio suprotno izdanoj dozvoli za boravak i rad; da je plaćanjem novčane kazne u skraćenom postupku prekršajni nalog postao izvršan, te su se sukladno navedenom ispunili uvjeti za primjenu članka 189. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima, budući da je tužitelj prekršio propise o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja; da je netočno da je tuženik svojim postupanjem direktno kršio utvrđivanje materijalne istine, te da je postupala pretjerano formalno, jer je tužitelj u upravnom postupku upoznat sa svojim pravima i obvezama, omogućeno mu je izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima; da prilikom donošenja rješenja o protjerivanju tuženik nije postupao krajnje formalno, već je u obzir uzeo sve otegotne i olakotne okolnosti, budući je tužiteljica radila suprotno odobrenoj dozvoli za boravak i rad, odnosno prekršila propise o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja; da je jedna godina zabrane ulaska i boravka u EGP razmjerna težini prekršaja, budući da je Pravilnikom o postupanju prema državljanima trećih zemalja propisano da se zabrana ulaska i boravka zbog kršenja propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja može odrediti u trajanju od 3 mjeseca do 2 godine. Tuženik ustraje u stavu da je predmetno rješenje zakonito te je slijedom toga predložio da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-04/24-01/3185, URBROJ: 511-03-07-25-14 od 13.veljače 2025. godine među ostalim je određeno da se tužitelj protjeruje iz Republike Hrvatske i da mu prestaje zakoniti boravak u EGP i određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske, te se utvrđuje da je tužitelj dana 10. listopada 2024. godine iz zračne luke Resnik zrakoplovom otputovao u London, Velika Britanija, čime je tužitelj napustio područje države članice, odnosno Šengenskog teritorija.

4. Na raspravi od 06. svibnja 2025. godine nije pristupio tuženik iako je dostava poziva uredno izvršena a izostanak nije opravdan. Kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez nazočnosti tuženika. Zamjenica opunomoćenika tužitelja iskazala je da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Navela je da je u nekim drugim spisima ovog suda u kojima je identična činjenična situacija presudom poništeno osporavano rješenje. u spis je priložila troškovnik kojim je zatraženo priznavanje troškova za sastav tužbe, sastava prijedloga za prethodnu mjeru od 07. ožujka 2025., sastava podneska od 17. ožujka 2025., te zastupanje na ročištu od 06. svibnja 2025. godine, za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura, te za pristup na ročište za objavu po Tbr. 9.3 Tarife u iznosu od 100,00 eura, ili ukupno 4.100,00 eura, sve uvećano za PDV od 25 %, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, pristojbu na rješenje o prethodnoj mjeri u iznosu od 66,36 eura i pristojbu na presudu od 66,35 eura, ili sveukupno 5.310,81 eura.

5. Sud je odbio prijedlog da se u upravnom sporu saslušaju svjedoci TŠ i ŠŠ jer je ocijenjeno da s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu saslušanje navedenog svjedoka je nepotrebno i da se pravilna i zakonita odluka može donijeti bez saslušanja svjedoka. Činjenice bitne za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari prvenstveno se trebaju utvrđivati temeljem stanja spisa tj. pisanih dokaza (isprava).

6. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 13.veljače 2025. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 13. veljače 2025. godine.

Sporno je prvenstveno da li je postupak donošenja predmetnog rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/24-01/3185, URBROJ:511-03-07-25-14 od 13.veljaće 2025. godine proveden zakonito i da li su u postupku donošenja rješenja počinjene neke postupovne povrede na štetu tužitelja.

9. Prema stanju spisa nesporno je da je inspekcijskim nadzorom dana 07. kolovoza 2024. godine u 23,00 sata, vezano za primjenu zakona i drugih propisa iz područja radnih odnosa i rada državljana trećih zemalja na teritoriju RH, u Kavani- Pizzeria Silk na adresi [adresa], koji posluje u sklopu trgovačkog društva Alasia d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), viša inspektorica rada, zatekla tužitelja na poslovima kuhara (obučena u radnu uniformu-crnu majicu s logom Silk.

Uvidom u Dozvolu za boravak i rad, te uvidom u službene podatke o osiguranicima na obvezno mirovinsko osiguranje po osnovi rada, da je inspektorica utvrdila da je tužitelj radio bez izdane dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj ili potvrde o prijavi rada u Republici Hrvatskoj, za poslodavca trgovačko društvo Alasia d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]).

Nije sporno da je tužitelj imao Dozvolu za boravak i rad. Međutim, tužitelj je od inspektorice rada zatečen u radu na poslovima kuhara kod poslodavca Ć, što je suprotno odobrenoj dozvoli za boravak i rad.

10. Člankom 5. stavak 3. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20, 114/22. i 151/22) propisano je da je državljanin treće zemlje dužan pridržavati se zakona i propisa te odluka državnih tijela Republike Hrvatske za vrijeme kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj.

Člankom 189. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima je propisano da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje, to jest ako prekrši propis o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja.

Člankom 10. stavak 1. toč. 2. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj: 136/21 i 145/23) propisano je da državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javni poredak ako je prekršio propis ili iz njegove izjave ili ponašanja proizlazi ili postoje saznanja da bi mogao prekršiti propis.

11. Kako je je inspektorica rada neposrednim zapažanjem tužitelja zatekla u radu suprotno izdanoj Dozvoli za boravak i rad, viša inspektorica rada je tužiteljici izdala Prekršajni nalog, KLASA:116-01/24-02/656, URBROJ:443-02-02-11-24-7 od 08. kolovoza 2024. godine kojim je tužitelj proglašen krivim za prekršaj iz članka 88. stavak 3. Zakona o strancima, kažnjiv po članku 250. stavak 2. istog Zakona, temeljem čega mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 920,00 eura i troškovi prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura, a da je tužitelj izrečenu novčanu kaznu odmah platio, slijedom čega je isti prekršajni nalog postao izvršan sukladno članku 235. stavak 5. Prekršajnog zakona.

Člankom 235. stavak 5. Prekršajnog zakona propisano da plaćanjem novčane kazne prije podnošenja prigovora ili nakon što je prigovor podnesen, se smatra odricanjem od prava na podnošenje prigovora odnosno odustajanjem od već podnesenog prigovora protiv prekršajnog naloga, pod uvjetom da je u uputi o pravu na prigovor na to upozorena.

12. Za rješavanje ove upravne stvari u kojoj tužitelj osporava zakonitost rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, KLASA: UP/I-216-04/24-01/3185, URBROJ:511-03-07-25-14 od 13.veljaće 2025. godine kojim se tužitelja protjeruje iz Republike Hrvatske i određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, obzirom na stanje spisa, nisu od utjecaja pojedinosti vođenja postupka u kojem je inspektorica izdala predmetni prekršajni nalog. Za donošenje osporenog rješenja tuženika od 13. veljače 2025. godine jedino je bitna činjenica da je navedeni prekršajni nalog postao izvršan budući da je tužitelj platio novčanu kaznu za počinjeni prekršaj.

13. Kako je predmetni prekršajni nalog postao izvršan ispunili uvjeti za primjenu članka 189. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima, tj. uvjeti za donošenje predmetnog rješenja tuženika kojim se tužitelja protjeruje iz Republike Hrvatske, budući da je tužitelj prekršila propise o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja. Slijedom navedenog postojala je pravna osnova za donošenje predmetnog rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 216-04/24-01/3185, URBROJ:511-03-07-25-14 od 13.veljaće 2025. godine.

14. Iz sadržaja spisa, zapisnika o saslušanju stranca, KLASA: UP/I-216-04/24- 01/3185, URBROJ:511-03-07-24-1 od 12.kolovoza 2024. godine tj. zapisnika o saslušanju tužitelja od strane tuženika, temeljem kojeg zapisnika je tuženik donio osporeno rješenje se među ostalim proizlazi da je tužitelj pristao da se postupak vodi na engleskom jeziku, kojeg voditelj postupka također razumije i govori, te da je tužitelj izjavio da su njegove riječi točno unesene u zapisnik i da nema primjedbi na zapisnik, kojeg je nakon toga i potpisala.

15. Člankom 196. stavak 1.Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20, 114/22,151/22. i 40/25, dalje: ZoS-a), propisano da će se u postupku donošenja rješenja o protjerivanju i povratku državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje na kratkoročnom boravku koji ne razumije hrvatski jezik osigurati prevođenje na jezik koji razumije, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će se rješenje u vezi s povratkom prevest na zahtjev državljanina treće zemlje.

16. Člankom 53. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj: 136/21. i 145/23, dalje: Pravilnik) propisano je da se s državljaninom treće zemlje u postupku povratka koji ne razumije hrvatski jezik može sporazumijevati i pomoću tehničkih pomagala, ako se ne može osigurati prevoditelja za strani jezik koji državljanin treće zemlje razumije i ako se može zaključiti da je državljanin treće zemlje dao pristanak na takav način sporazumijevanja.

17. Slijedom navedenog, u odnosu na prigovore tužitelja kako mu nije omogućeno adekvatno sudjelovanje u upravnom postupku obzirom da ne razumije hrvatski jezik te da nije imao prevoditelja prilikom davanja izjave pred upravnim tijelom, valja istaći da iz Zapisnika o saslušanju stranca sastavljenog kod tuženika 12. kolovoza 2024. godine proizlazi kako je prilikom saslušanja tužitelja isti pristao da se postupak vodi na engleskom jeziku, kojeg voditelj postupka također govori i razumije, kao i da tužitelj nije imao primjedbi na zapisnik te da je isti potpisao, pa se prigovori tužitelja izneseni u tom smislu u tužbi ukazuju u cijelosti neosnovanim.

18. Pored navedenog istaći je da su navedene prigode tužitelju također uručeni i propisani obrasci na hrvatskom jeziku koji su prevedeni i na engleski jezik, a radi se o obrascima "Obavijest o postupku povratka" i "Obavijest o besplatnoj pravnoj pomoći", uz popis pružatelja iste pomoći, kao i pisani obrazac "Informacije o međunarodnoj zaštiti".

Iz navedenih obrazaca tužitelj je nesumnjivo mogao shvatiti sadržaj provedenog saslušanja i ishod istog postupka, odnosno da će zbog nezakonitog boravka - rada u Republici Hrvatskoj, biti protjerana iz Republike Hrvatske.

19. Također je istaći da sukladno članku 53. Pravilnika, u postupcima protjerivanja – povratka je moguće u određenim situacijama voditi postupak prema državljaninu treće zemlje (strancu) i vršiti sporazumijevanje bez ovlaštenog tumača tako da se sporazumijevanje vrši pomoću tehničkih pomagala, ako se može zaključiti da je državljanin treće zemlje dao pristanak na takav način sporazumijevanja.

20. U konkretnom slučaju sporazumijevanje sa tužiteljem tijekom saslušanja nije vršeno pomoću tehničkih pomagala već se saslušanje vodilo na hrvatskom jeziku (kako je i zakonom propisano) uz prevođenje na engleski jezik koje prevođenje je vršio voditelj postupka koji engleski jezik razumije i govori, a da se je tužitelj suglasio da se postupak vodi, odnosno da se prevođenje vrši na engleski jezik i da nije imao primjedbi na zapisnik.

Slijedom navedenog sud ocjenjuje da u konkretnoj situaciji nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, odnosno da je upravni postupak u kojem je donijeto osporeno rješenje od 13. veljače 2025. godine zakonito proveden, pa je osporeno rješenje zakonito.

21. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 21. svibnja 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba na temelju odredbe članka 126. stavka 1. ZUS-a, u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Odvjetničko društvo Praljak & Svić d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37 b,

- tuženiku, MUP, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanske, Policijska postaja Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13,

- u spis.