REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-1443/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja Odvodnje Rovinj - Rovigno d.o.o. (OIB: 47873119402), Rovinj, Trg na lokvi 3/a, kojeg zastupa opunomoćenik Inoslav Korinčić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Zaprešiću, Mihovila Krušlina 14, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije (OIB: 69608914212), Zagreb, Miramarska cesta 22, kojeg zastupaju službene osobe VL i UL, radi prigovora u postupku donošenja odluke o utvrđenoj nepravilnosti, 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-910-04/21-02/73, URBROJ: 538-05-3- 3-1/557-24-5 od 1. srpnja 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju Odvodnji Rovinj - Rovigno da tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije, nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova spora u preostalom iznosu od 32,97 eura (trideset dva eura i devedeset sedam centi).

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-910-04/21-02/73, URBROJ: 538-05- 3-3-1/557-24-5 od 1. srpnja 2024., odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Hrvatskih voda povodom Izmjene odluke o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA: 325-04/16- 08/207, URBROJ: 374-1-13-21-319 od 24. veljače 2021. godine. Predmet se odnosi na sudjelovanje tužitelja u postupku dodjele bespovratnih sredstava, u kojem je 9. prosinca 2016. sklopljen Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt „Projekt prikupljanja, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda na području aglomeracije Rovinj“, referentne oznake KK.06.4.2.02.0001. (uz dodatke Ugovoru od 15. lipnja 2018. i 8. srpnja 2019.). Izmjenom odluke utvrđena nepravilnost sastoji se u diskriminirajućim tehničkim specifikacijama, kojima su propisani uvjeti što se odnose na specifične norme i marke bez mogućnosti nuđenja jednakovrijednih proizvoda. Prethodnim odlukama o nepravilnostima već je određena stopa ispravka od 25% vrijednosti nabave, pa je Izmjenom odluke određeno da nije potrebno primjenjivati dodatnu stopu ispravka, odnosno da se financijska korekcija određena Izmjenom odluke smatra apsorbiranom u već izrečenim financijskim korekcijama. Tuženik u osporavanom rješenju obrazlaže, u bitnome, sljedeće (izostavljena su posebna označavanja teksta):

„Korisnik je sektorski naručitelj sukladno članku 6. ZJN-a, slijedom čega primjenjuje odredbe 3. dijela ZJN-a kada nabavlja robu, radove ili usluge za potrebe obavljanja djelatnosti iz članaka 107. do 112. toga Zakona te, ako istim dijelom ZJN-a nije drugačije propisano, primjenjuje odgovarajuće odredbe 2. dijela Zakona. (…)

Uvidom u DZN, odnosno Knjigu 3 - Tehničke specifikacije, utvrđeno je da je u točki I .2.4 Cijevi i spojevi, u podtočki 1.2.4.1 Gravitacijski cjevovodi za odvodnju otpadnih voda izuzev spojnog kolektora Rovinjsko Selo - Gripole, navedeno da je izvođač dužan sve cjevovode izraditi od jedne od sljedećih vrsta cijevi:

- punostijene PEHD cijevi PEIOO, SDR21 prema normi HRN EN12666-1, spajaju se elektrofuzijskim spojnicama ili

- punostijene PVC cijevi proizvedene prema nizu normi HRN EN 1401 ili

- poliesterske (GRP) cijevi proizvedene prema normi HRN EN 14364 kod kojih je na jednom kraju cijevi montirana poliesterska spojnica sa brtvom od EPDM-a. Također se navodi da će u slučaju GRP cijevi, iste biti proizvedene prema HRN EN 14364:2008. Pojedinačna dužina cijevi je 6 m, a na jednom kraju cijevi je montirana poliesterska spojnica s brtvom od EPDM-a. Unutarnji zaštitni sloj cijevi od čistog poliestera bez punila i staklenih vlakna ima debljinu od minimalno 1 mm, radi pojačane otpornosti na abraziju i kemikalije, kako bi se produžio vijek korištenja i smanjili troškovi održavanja. Brtva od EPDM-a u potpunosti, cijelom površinom, prekriva unutarnju stranu poliesterske spojnice.

Uvidom u Upit br. 4 od 2. svibnja 2016. godine, utvrđeno je da je potencijalni ponuditelj/gospodarski subjekt naveo da je u tehničkim specifikacijama dozvoljena ugradnja glatkih PEI-ID cijevi, PVC i poliester cijevi te kako smatra da su nepravedno izostavljeni, jer ne mogu nuditi rebraste cijevi prema normi HRN ENI 3476 i s njima kompatibilna okna. Korisnik je na navedeni upit odgovorio da je materijale definirao sukladno vlastitim praksama i iskustvima na predmetnom sustavu odvodnje te da zadržava zahtjev za isporukom materijala kanalizacijskih cijevi kako su navedeni u DZN-u, odnosno da ne dozvoljava ugradnju rebrastih PEHD cijevi.

Nadalje, u Upitu br. 17 od 10. lipnja 2016. godine, gospodarski subjekt postavlja pitanje mogućnosti nuđenja vakumske tehnologije dobavljača koje se u dijelovima i detaljima razlikuje od propisane, iako je funkcionalno jednaka, na što Korisnik odgovara da mu je prihvatljivo nuđenje drugih sustava navedenih u DZN-u, ako ponuditelj na zadovoljavajući način, bilo kojim prikladnim sredstvom, dokaže da rješenja koja predlaže na jednakovrijedan način zadovoljavaju zahtjeve određene tehničkim specifikacijama te kako će se prikladnim sredstvom smatrati tehnička dokumentacija proizvođača ili ispitni izvještaj priznatog tijela sukladno ZJN-u. Također, Korisnik je naveo da, neovisno o ponuđenom sustavu, Izvođač snosi odgovornost za punu funkcionalnost sustava (uvažavajući tehničko rješenje dano glavnim projektom) i da će se ista dokazivati probnim pogonom.

Uvidom u XI Izmjenu DZN-a točku 33. Sadržaj i način izrade ponude te način dostave propisano je sljedeće: „Ponuda se zajedno s pripadajućom dokumentacijom izrađuje na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Iznimno, dio popratne dokumentacije (izvorni dokaz) može biti i na nekom drugom jeziku, ali se u tom slučaju obavezno prilaže i prijevod ovlaštenog sudskog tumača za jezik s kojeg je prijevod izvršen, uz dostavu izvornika. Tehnički katalozi mogu biti na hrvatskom ili na stranom jeziku. Ukoliko se navedeno dostavlja na stranom jeziku mora biti prevedeno na hrvatski jezik. Pri izradi ponude ponuditelj se mora pridržavati zahtjeva i uvjeta iz ove Dokumentacije. Ponuditelj ne smije mijenjati i nadopunjavati tekst Dokumentacije za nadmetanje. Iz Upita br. 58 od 10. kolovoza 2016. godine, razvidno je kako je potencijalni ponuditelj postavio pitanje vezano za točku 33. Sadržaj i način izrade ponude te način dostave ponude XI Izmjene DZN-a prema kojoj je nužno dostaviti tehničke kataloge, na što je Korisnik odgovorio da se tehnički katalozi i slično dostavljaju u slučaju nuđenja jednakovrijedne opreme ili materijala onima navedenim u Troškovniku.

Uvidom u DZN, Knjigu 1 - Upute ponuditeljima, utvrđeno je da je jedan od priloga i obrazac 61.9 Izjava - materijali i oprema koji će biti ugrađeni u okviru Ugovora koju popunjavaju ponuditelji izjavljujući da će, ako njihova ponuda bude odabrana, u okviru Ugovora za tražene radove ugraditi materijale i opremu kako je opisano u tablici koja se navodi u nastavku. Pod stavkama u tablici su navedeni:

l. Gravitacijski cjevovodi za odvodnju otpadnih voda izuzev spojnog kolektora Rovinjsko selo - Gripole;

l. Kanalizacijske gravitacijske cijevi,

Gravitacijski cjevovodi za izgradnju spojnog kolektora Rovinjsko Selo Gripole; 2.1. Kanalizacijske gravitacijske cijevi,

3. Vakuumski cjevovodi - PEHD

3.1. Vakuumske cijevi,

4. Tlačni cjevovodi za odvodnju otpadnih voda (sve komponente kod kojih je primjenjivo)

4.1. Tlačne cijevi - duktil

4.2. cijevi - PEHD

U istoj tablici ponuditelji su bili dužni ispuniti stupce s podacima o materijalu, proizvođaču i zemlji podrijetla pojedinih stavki te je u napomenama, pored ostalog, navedeno: „Za materijal i opremu u tablici navedenu pod pojedinom stavkom, ponuditeljima je dopušteno navesti najviše I (jedan) materijal i opremu ugraditi od najviše 1 (jednog) proizvođača".

Korisnik je prilikom raspisivanja tehničkih specifikacija u točki 1.2.4.1 (Gravitacijski cjevovodi za odvodnju otpadnih voda izuzev spojnog kolektora Rovinjsko Selo - Gripole) omogućio nuđenje različitog cijevnog materijala.

Nadalje, iz Izmjene odluke proizlazi kako je PT2 uzeo u obzir utvrđenja iz Kontrolne liste UT-a od 21. prosinca 2018. godine, na temelju koje je UT uputio Hrvatske vode kao PT2 da donese Odluku o nepravilnosti te je PT2 donio Odluku o utvrđenoj nepravilnosti od 26. lipnja 2019. godine. Iz predmetne Kontrolne liste je razvidno kako je u točki C. I . podtočkom 3. iste, bilo navedeno sljedeće. (…)

Uvidom u spisu priležeću bilješku naziva: „Bilješka vezano uz način smanjivanja financijske korekcije s 25% na 10 % vrijednosti nabave zbog diskriminirajućih tehničkih specifikacija" koju je UT pripremilo nastavno na naprijed citiranu Kontrolnu listu od 21. prosinca 2018. godine ovo tijelo je utvrdilo kako je istoj bilo navedeno sljedeće: (…)

Pored navedenog, uzimajući u obzir naprijed navedeno proizlazi kako je pobijana Izmjena odluke sukladna i s Uputama Upravljačkog tijela za upravljanje nepravilnostima u Operativnom programu „Konkurentnost i kohezija 2014. -2020.", KLASA: 910-04/17-02/74 URBROJ: 538-05-2-1-2/324-21-348 od 23. ožujka 2021. godine (u nastavku teksta: Uputa UT-a od 23. ožujka 2021. godine), kojom je u točki 3. Diskriminirajuće tehničke specifikacije/tehničke specifikacije koje ograničavaju tržišno natjecanje, podtočki 3.1. Nepravilnosti povezane s upućivanjem na određenu marku ili izvor navedeno:

(…)

Također, UT je dana 5. svibnja 2021. godine donijelo Izmjenu i dopunu Upute UT-a od 23. ožujka 2021. godine, KLASA: 910-04/17-02/74 URBROJ: 538-05-2-1- 2/533-21-359 (u nastavku teksta: Izmjena i dopuna Uputa UT-a) u kojoj se navodi kako se za svako kršenje odredaba relevantnog propisa mora ocijeniti postoji li ograničavajući učinak na nabavu, a time i štetan financijski učinak za proračun EU. Ukoliko postoji, korekciju je potrebno odrediti na cijelu nabavu (odnosno grupu) jer je nepravilnošću zahvaćena cijela nabava (odnosno grupa) pa nije primjereno korekciju određivati samo izuzimanjem stavke. U suprotnom, ukoliko rezultat analize pokazuje da nije došlo do ograničavajućeg učinka, izostaje štetan financijski učinak za proračun EU pa time ne dolazi do postojanja nepravilnosti slijedom čega nije potrebno nikakvo korigiranje pa niti izuzimanjem stavke. Ističe se kako je činjenicu nepostojanja ograničavajućeg učinka potrebno detaljno i jasno obrazložiti. Također se napominje kako se iz točke 3.1 .b) Uputa UT-a od 23. ožujka 2021. godine briše rečenica da će se korekcija odrediti na način da se izuzme iznos predmetne stavke /i za koju/e je u troškovniku navedena robna marka (i sl.) bez izraza „ili jednakovrijedno” . Zaključno, Izmjenom i dopunom Uputa UT-a iste se dopunjuju na način da se uputa u točki 3.1.b) primjenjuje i na pogreške u postupanju prilikom korištenja normi kojima se opisuju tehničke specifikacije na način koji nije u skladu sa zakonom.

Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi kako je PT2 postupio prema uputi iz citirane Kontrolne liste te je pravilno utvrdio postojanje vrste nepravilnosti br. 11 Diskriminirajuće tehničke specifikacije, zbog povrede članka 81. stavka 2. ZJN-a, s obzirom na nesporno utvrđenu činjenicu kako je Korisnik u tehničkim specifikacijama i troškovniku, koji čine sastavni dio DZN-a, propisao brojne uvjete koji se odnose na specifične norme i marke, u smislu navođenja normi/marki, bez navoda „ili jednakovrijedno”. Kod navedenog, suprotno navodima iz prigovora, za utvrđenje postojanje nepravilnosti nije odlučna činjenica da je Korisnik dopustio nuđenje različitog cijevnog materijala kako proizlazi iz podtočke 1.2.4.1. Knjige 3. DZN-a kao i da je u određenoj mjeri dopustio ponuditeljima nuđenje jednakovrijedne opreme i materijala (što je razvidno iz odgovora Korisnika na Upit br. 58) odnosno činjenica da je Korisniku bilo prihvatljivo nuđenje drugih sustava navedenih u DZN-u, uz uvjet da ponuditelj na zadovoljavajući način, bilo kojim prikladnim sredstvom, dokaže da rješenja koja predlaže na jednakovrijedan način zadovoljavaju zahtjeve određene tehničkim specifikacijama (što je razvidno kod odgovora na Upit br. 17). Međutim, navedene okolnosti su od utjecaja na određivanje visine stope financijske korekcije, te ih je PT2 uzeo u obzir, navodeći u Izmjeni odluke daje, sukladno navodima iz Rješenja MRRFEU od 2. travnja 2020. godine utvrdio kako 5 navedenih ponuditelja nije isključeno zbog diskriminirajućih tehničkih specifikacija koje se odnose na vakumsku opremu i nuđenje cijevnog materijala, slijedom čega je PT2 zaključio da je opravdano smanjenje stope financijske korekcije na 5%.

Prigovor Korisnika kako je iz odgovora Korisnika na pitanje br. 17 razvidno da je Korisnik dozvolio nuđenje normi/sustava normi/proizvoda/opreme koji su jednakovrijedni traženima, ako ponuditelj u ponudi na zadovoljavajući način, bilo kojim prikladnim sredstvom dokaže da rješenja koja predlaže na jednakovrijedan način zadovoljavaju zahtjeve određene tehničkim specifikacijama, zbog čega smatra da nije počinjena vrsta nepravilnosti br. 11 Diskriminirajuće tehničke specifikacije niti je oštećen proračun Unije te da zbog toga nema mjesta izricanju financijske korekcije, ovo tijelo ocjenjuje neosnovanim. Naime, sve navedene okolnosti koje Korisnik ističe u prigovoru, PT2 je uzeo u obzir kod određivanja stope financijske korekcije te iz stanja spisa i naprijed utvrđenih činjenica proizlazi kako je PT2, kod određivanja stope financijske korekcije, uzeo u obzir zaključke i upute iz Rješenja MRRFEU, prema kojima je u ponovnom postupku trebalo razjasniti ja li propisivanje tehničkih specifikacija za vakumsku opremu koje su upućivale na posebnu marku ili izvor ili poseban proces ili zaštitni znak, patente, tipove ili posebno podrijetlo ili proizvodnju, prema članku 81 . stavku 10. ZJN-a, imalo učinak pogodovanja ili isključenja određenih gospodarskih subjekata ili određenih proizvoda.

Osim toga, u odnosu na navode Korisnika u prigovoru kojim osporava da Troškovnik nije Tehnička specifikacija napominje se da se Tehničke specifikacije predmeta nabave iskazuju u Troškovniku, koji je sastavni dio DZN.

Što se tiče prigovora Korisnika da PT2 nije imao pravo niti osnovu za izricanje Odluke na temelju Smjernica koje bi bilo mjerodavno pravo, a koje nisu na snazi, valja istaknuti kako sastavni dio Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava čine Dodatak Opći uvjeti, a kojima je u članku 18. stavku 18.7, jasno propisano da Korisnik potpisom predmetnog ugovora pristaje da mu u slučaju pogrešaka, nepravilnosti i prijevara PT2 odredi financijske korekcije ili, ako je primjenjivo; ekstrapolirane financijske korekcije, primjenjujući pri tome propise, upute i smjernice Europske komisije koje se u pogledu određivanja financijskih korekcija primjenjuju na države članice Europske unije, ili nacionalne akte kojima se ureduje navedeno područje. Dakle, osnova za izricanje financijske korekcije se nalazi u članku 18. stavku 18.7. Općih uvjeta. Nadalje, PT2 je odredio financijsku korekciju primjenom Smjernica koje su donesene temeljem Odluke Europske komisije C(2013) 9527 od 19. prosinca 2013. te ovo tijelo nalazi potrebnim istaknuti kako je člankom 1. Odluke Europske komisije od 19. prosinca 2013, o određivanju i odobrenju Smjernica, propisano da se tom Odlukom u njezinu Prilogu određuju smjernice za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi treba primijeniti na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija za programska razdoblja 2007. - 2013. i 2014.- 2020. te je u članku 2. utvrđeno da se Smjernicama iz Priloga zamjenjuju Smjernice o financijskim ispravcima u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi za programska razdoblja 2000. - 2006. i 2007. – 2013, kao i da Smjernice iz Priloga Komisija primjenjuje pri unošenju financijskih ispravaka koji se odnose na nepravilnosti uočene nakon datuma donošenja iste Odluke. Točkom 1.1. Smjernica (Svrha i područje primjene), utvrđeno je da bi Smjernice trebalo primjenjivati prilikom izvršavanja financijskih ispravaka povezanih s nepravilnostima otkrivenima nakon datuma njihova donošenja.

Prema mišljenju ovoga tijela, Korisnik nije dokazao opravdanost korištenja normi i marki u spornim stavkama bez izraza „ili jednakovrijedno”, budući sama činjenica da je Korisnik na određeni način, posredno, odnosno putem odgovora na upite ponuditelja omogućio nuđenje jednakovrijednih rješenja, odnosno činjenica da su definiranjem nekoliko mogućnosti primjene različitih materijala u konačnici poštivana načela javne nabave (kako to proizlazi iz odgovora na Upit br. 4), kao i okolnosti nuđenja različite vakumske tehnologije (što je razvidno iz odgovora na Upit br. 17), dovodi do zaključka da je upućivanje na određenu marku/izvor i sl. bilo neopravdano i nepotrebno. Suprotno navodima iz prigovora, PT2 je kod utvrđivanja financijskog ispravka uzeo u obzir okolnosti konkretnog slučaja, a posebno razinu tržišnog natjecanja (9 dostavljenih ponuda), okolnost da nije bilo upita ili pojašnjenja vezano za predmetne odredbe DZN-a, okolnost da nije bilo podnesenih žalbi, prirodu i težinu nepravilnosti te financijski gubitak za fondove, primjenjujući proporcionalni ispravak te odvraćajući učinak predmetnih stavki na cijelu nabavu, slijedom čega je PT2 opravdano smanjio visinu financijske korekcije s propisanih 25% na 5% prihvatljive vrijednosti ugovora, sve u skladu sa Smjernicama, istodobno uzimajući u obzir pravno shvaćanje iz Rješenja MRRFEU od 2. travnja 2020. godine, uputu iz Kontrolne liste UT-a od 21. prosinca 2018. godine te Bilješku koju je UT sastavio vezano uz način smanjivanja financijske korekcije s

Nadalje, prigovor Korisnika kako se pobijana Izmjena odluke temelji na netočnom utvrđenju da bi u spornom postupku javne nabave postojala „nepravilnost u smislu članka 2. točke 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013, za koju se kumulativno trebaju ispuniti pretpostavke: kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom, da to kršenje proizlazi iz propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova te da takvo kršenje šteti ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom, ovo tijelo ocjenjuje također neosnovanim. (…)

Naime, pogreške u provođenju postupaka javne nabave sagledavaju se u kontekstu postupka javne nabave te potencijalnog utjecaja kršenja odredbi ZJN-a na načelo transparentnosti, koje je jedno od osnovnih načela javne nabave. Pritom se upućuje i na Presudu Suda Europske unije C-406/14 od 14. srpnja 2016. godine u kojoj je izričito navedeno kako se ne mora dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice nepravilnosti, odnosno da je dovoljno da se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda. (…)

(…)

Dakle, kod utvrđenja da je Korisnik u konkretnom slučaju propisivanjem tehničkih specifikacija postupio protivno odredbama ZJN-a, odnosno da je u DZN-u opisao predmet nabave upućivanjem na određene marke i norme bez oznake „ili jednakovrijedno", što je imalo učinak isključenja određenih gospodarskih subjekata ili određenih proizvoda i povrede načela tržišnog natjecanja, načela jednakog tretmana i načela zabrane diskriminacije, uslijed čega je nastala potencijalna šteta za proračun Unije. Slijedom svega iznesenog, ovo tijelo zaključno ističe kako naprijed opisano postupanje Korisnika predstavlja nepravilnost zbog nezakonitog propisivanja diskriminirajućih tehničkih specifikacija, koja prema ZJN-u predstavlja povredu pravila o javnoj nabavi radi koje se određuje financijska korekcija u skladu sa Smjernicama. Sukladno odredbama Smjernica kada se u jednom natječajnom postupku otkriju brojne nepravilnosti, stope ispravka nisu kumulativne, već se najozbiljnija nepravilnost uzima kao pokazatelj za donošenje odluke o stopi ispravka. U vezi navedenog, pravilno je PT2 odredio da nije potrebno primjenjivati dodatnu stopu ispravka po predmetnoj Izmjeni odluke, iz razloga što je PT2 već primijenio stopu financijske korekcije od 25% po Odluci o nepravilnosti broj KK.06.4.4.02 IRR01 te izmjeni Odluke o nepravilnosti broj: KK.06.4.2.02 IRR01, koja je veća od stope financijske korekcije po osporavanoj Izmjeni odluke.“

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, iznosi historijat postupka i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Direktiva 2004/17/EZ stavljena je izvan snage 26. veljače 2014., pa ona ne može činiti valjanu pravnu osnovu za određivanje financijske korekcije. Tužitelj je u odgovorima na pitanje omogućio ponuditeljima nuđenje jednakovrijedne opreme i materijala. Nejasno je na koji način Dokumentacija za nadmetanje nije u skladu sa člankom 81. stavkom 2. Zakona o javnoj nabavi. Nejasna je i pravna osnova po kojoj se posrednička tijela pozivaju na Sažeti pregled uputa. Troškovnik nije tehnička specifikacija, a svrha tehničkih specifikacija jest definiranje traženih karakteristika materijala, proizvoda ili isporuke na način da one udovoljavaju svrsi za koju ih je naručitelj namijenio. Postojanje nepravilnosti broj 11 tuženik je potpuno iskonstruirao. K tomu, za postojanje nepravilnosti potrebno je, između ostalog, da se konkretnim kršenjem šteti ili bi se moglo naštetiti proračunu Europske unije, tako da se optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom, što ovdje nije slučaj. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 19.685,03 eura (PDV uključen).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Osnova za izricanje financijske korekcije nalazi se u članku 18. stavku 18.7. Općih uvjeta koji se primjenjuju na projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. – 2020., na koje opće uvjete je tužitelj pristao potpisom Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Financijska korekcija temelji se i na Smjernicama koje su donesene na temelju Odluke Europske komisije C(2013) 9527 od 19. prosinca 2013. godine. Izostanak oznake „ili jednakovrijedno“ u opisu predmeta nabave imao je odvraćajući učinak na potencijalne ponuditelje i nesporno je doveo do ograničavanja tržišnog natjecanja. Postupak utvrđivanja nepravilnosti i određivanje financijske korekcije postupak je koji po službenoj dužnosti vode tijela u sustavu upravljanja i kontrole korištenja europskih strukturnih i investicijskih fondova, neovisno o volji ugovornih strana. Odgovornost država članica u tom sustavu propisana je Uredbom (EU) br. 1303/2013, Uredbom Vijeća (EZ, EURATOM) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. i Zakonom o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. – 2020. (što tuženik u odgovoru na tužbu dodatno elaborira). Tužitelj je Dokumentaciju za nadmetanje sastavio navođenjem troškovnika i tehničkih specifikacija u dva odvojena dokumenta, ali nema pravne zapreke da navedeno bude objedinjeno u jednom dokumentu, ako taj dokument sadržava sve potrebne dokumente. U predmetnom slučaju nije od utjecaja na utvrđenu nepravilnost je li ona počinjena u troškovniku i/ili u tehničkoj specifikaciji, već je ključno utvrđenje da prilikom navođenja normi i/ili upute za pojedinog proizvođača, marku ili tip naručitelj mora navesti izraz „ili jednakovrijedno“, pri čemu nije ključno koji dio Dokumentacije za nadmetanje je zahvaćen tom nepravilnošću. Što se tiče potencijalne štete za proračun Europske unije, nije nužno da nastane određeni financijski učinak na taj proračun. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 52,97 eura.

4. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog upravnog spora.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 14. svibnja 2025., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U osporavanom rješenju tuženika citirane su mjerodavne odredbe Uredbe (EU) br. 1303/2013, Odluke Europske komisije C(2013) br. 9527 od 19. prosinca 2013., kao i mjerodavne odredbe Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, broj 90/11, 83/13, 143/13 i 13/14), Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem "Ulaganje za rast i radna mjesta" ("Narodne novine", broj 107/14, 23/15, 129/15, 15/17, 18/17, 46/21 i 49/21), te Općih uvjeta, Dokumentacije za nadmetanje i sklopljenih ugovora. Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

7. Članak 2. točka 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013 glasi:

„Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(36) „nepravilnost” znači svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.“

8. Nadalje, mjerodavni dio obrazloženja presude Europskog suda u predmetu C-406/14 od 14. srpnja 2016., donesene u pogledu usporedivoga pravnog pitanja, glasi:

“44 Međutim, iz definicije iz članka 2. točke 7. te uredbe proizlazi da kršenje odredaba prava Unije predstavlja nepravilnost u smislu te odredbe samo ako šteti ili bi moglo naštetiti općem proračunu Europske unije tako da tereti opći proračun neopravdanim izdatkom. Stoga takvu povredu treba smatrati nepravilnošću samo u mjeri u kojoj kao takva može imati posljedice za proračun. Nasuprot tomu, ne treba dokazati postojanje točno određene financijske posljedice (vidjeti analogijom presudu od 21. prosinca 2011., Chambre de commerce et d’industrie de l’Indre, C-465/10, EU:C:2011:867, t. 47.).

45 Stoga treba zaključiti da povreda pravila postupka za javnu nabavu predstavlja nepravilnost u smislu članka 2. točke 7. Uredbe br. 1083/2006 ako se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun uključenih Fondova.”

9. U pogledu odgovora na pitanje treba li za nastanak nepravilnosti postojati konkretna financijska šteta za proračun Europske unije, novija drugostupanjska praksa Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske može se smatrati ustaljenom. Prema toj praksi, za utvrđivanje nepravilnosti nije potrebno dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice, već je dovoljno da su postojale nepravilnosti i povreda pravila o javnoj nabavi koje bi se mogle dovesti u vezu s potencijalnim i stvarnim učinkom na proračun Europske unije (npr. presuda Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3420/22-2 od 12. listopada 2022.). Tom praksom prvostupanjski sudovi nisu vezani, ali Sud u ovome predmetu ne nalazi valjane razloge za otklon od nje. Naime, i članak 2. točka 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013, i stajalište izneseno u presudi Europskog suda od 14. srpnja 2016., nedvojbeno upućuju na zaključak da za nastup nepravilnosti u ovovrsnim predmetima nije nužan nastanak točno određene financijske štete za proračun Unije, već se primjenjuje standard (ne)mogućnosti isključenja utjecaja povrede na proračun uključenih Fondova.

10. Sud je suglasan i s argumentacijom tuženika u pogledu:

10.1. pravne osnova za primjenu konkretne financijske korekcije;

10.2. primjene pravnih izvora na koju je tužitelj pristao Ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava;

10.3. odvraćajućeg učinka izostavljanja formulacije u jednakovrijednosti pri navođenju normi ili uputa u predmetu nabave;

10.4. raščlanjivanja koje činjenice ne utječu na sâmo utvrđivanje nepravilnosti, ali utječu na određivanje stope korekcije unutar propisanih stopa;

10.5. odnosa troškovnika i tehničkih specifikacija u kontekstu cjelovitosti Dokumentacije za nadmetanje;

10.6. primjene stope ispravka u dotičnom slučaju;

10.7. dužnosti kojima su države članice Europske unije podvrgnute u ovoj vrsti predmeta.

11. S time povezana argumentacija tuženika tužitelju je poznata, a najvećim je dijelom citirana i prethodno u ovom obrazloženju.

12. Sud ujedno utvrđuje da obrazloženje osporavane odluke tuženika u cijelosti udovoljava standardima relevantnosti i dostatnosti.

13. Argumentacija tužitelja, pak, nema uporište u europskome ni u nacionalnom pravu odnosno njihovom ustaljenom tumačenju, niti u s time povezanoj europskoj i domaćoj sudskoj praksi.

14. Posrednička tijela osnovano su, dakle, zaključila da je u predmetnom slučaju došlo do nepravilnosti broj 11, uz određivanje da Izmjenom odluke nije potrebno primijeniti dodatnu stopu ispravka. Tužitelj, pritom, ni u upravnom postupku ni u ovome sporu nije pokazao da se mogućnost utjecaja utvrđene povrede na proračun uključenih Fondova može posve isključiti. Naime, moguće je da neki od potencijalnih ponuditelja, s možebitno povoljnijom ponudom, nije sudjelovao u predmetnom postupku zbog izostanka formulacije o jednakovrijednosti.

15. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

16. Pri odbijanju tužbenog zahtjeva što se odnosi na glavno traženje, trebalo je odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (članci 144. i 147. ZUS- a). Uzgred, troškovnik tužitelja očito zanemaruje odredbu članka 144. stavka 3. ZUS- a.

17. Odluka Suda o zahtjevu tuženika za naknadu troškova spora na teret tužitelja donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 59/88, 3/94 i 150/05), u okviru troškovnika tuženika podnesenog do zaključenja rasprave, te imajući u vidu da je djelatnost tuženika centralizirana u Zagrebu. Priznat je trošak povratne autobusne karte na relaciji Zagreb - Rijeka - Zagreb (članak 20. stavak 1., vezano uz članak 6. i 7. navedenog Pravilnika), za jednu službenu osobu (20,00 eura). Ovlast je tuženika da odredi koliko će službenih osoba uputiti na raspravu, ali troškovi upućivanja više od jedne službene osobe ne mogu ići na teret protivne stranke (kao što, usporedbe radi, tužitelju, u slučaju uspjeha u sporu, na teret tuženika ne bi bili dosuđeni putni troškovi opunomoćenika - odvjetnika kada bi mu ured bio izvan grada u kojem je sjedište suda, bez obzira na pravo stranke da odabere odvjetnika iz drugoga grada). Stoga je zahtjev tuženika za naknadu troškova spora u preostalom dijelu odbijen.

U Rijeci 21. svibnja 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Inoslavu Korinčiću, Zaprešić, Mihovila Krušlina 14

- Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22