P-820/2019-76
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, Stjepana Radića 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnici Ines Bilandžić Arbutina iz Garešnice, a protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupanog po odvjetniku Matić Hrvoju iz Zagreba, povodom tužbe radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave od 06. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, te objavom presude na ročište za objavu od 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb da tužitelju UO iz [adresa], C [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 9.429,92 €, sa zakonskom zateznom kamatom u visini kamatne stope iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima uvećane za tri postotna poena obračunatom na iznos od 3,13 € od 07.09.2005., na iznos od 1,78 € od 29.09.2005., na iznos od 1,74 € od 06.10.2005., na iznos od 1,15 € od 08.12.2005., na iznos od 0,41 € od 06.01.2006., na iznos od 11,76 € od 16.11.2006., na iznos od 131,21 € od 24.05.2007., na iznos od 146,01 € od 24.11.2007., na iznos od 5,12 € od 28.12.2007., na iznos od 5,12 € od 22.01.2008., na iznos od 11,76 € od 29.04.2008., na iznos od 11,76 € od 22.05.2008., na iznos od 11,76 € od 19.06.2008., na iznos od 11,76 € od 24.07.2008., na iznos od 11,76 € od 26.09.2008., na iznos od 5,12 € od 22.10.2008., na iznos od 5,12 € od 22.10.2008., na iznos od 38,30 € od 12.12.2008., na iznos od 38,30 € od 13.01.2009., na iznos od 11,76 € od 14.02.2009., na iznos od 38,30 € od 10.03.2009., na iznos od 11,76 € od 10.04.2009., na iznos od 51,57 € od 09.06.2009., na iznos od 38,30 € od 08.07.2009., na iznos od 38,30 € od 12.08.2009., na iznos od 25,03 € od 11.09.2009., na iznos od 38,30 € od 08.10.2009., na iznos od 38,30 € od 06.11.2009., na iznos od 38,30 € od 08.12.2009., na iznos od 38,30 € od 09.01.2010., na iznos od 38,30 € od 09.02.2010., na iznos od 38,30 € od 06.03.2010., na iznos od 38,30 € od 13.04.2010., na iznos od 38,30 € od 06.05.2010., na iznos od 38,30 € od 12.06.2010., na iznos od 38,30 € od 06.07.2010., na iznos od 38,30 € od 10.08.2010., na iznos od 38,30 € od 11.09.2010., na iznos od 38,30 € od 15.10.2010., na iznos od 38,30 € od 10.11.2010., na iznos od 64,85 € od 07.12.2010., na iznos od 44,94 € od 06.01.2011., na iznos od 51,57 € od 16.02.2011., na iznos od 59,54 € od 15.03.2011., na iznos od 38,30 € od 13.04.2011., na iznos od 63,78 € od 10.05.2011., na iznos od 89,72 € od 10.06.2011., na iznos od 64,85 € od 08.07.2011., na iznos od 130,85 € od 12.08.2011., na iznos od 78,12 € od 09.09.2011., na iznos od 64,85 € od 12.10.2011., na iznos od 87,41 € od 10.11.2011., na iznos od 78,12 € od 13.12.2011., na iznos od 78,12 € od 11.01.2012., na iznos od 78,12 € od 09.02.2012., na iznos od 78,12 € od 09.03.2012., na iznos od 78,12 € od 12.04.2012., na iznos od 78,12 € od 11.05.2012., na iznos od 78,12 € od 09.06.2012., na iznos od 78,12 € od 10.07.2012., na iznos od 78,12 € od 17.08.2012., na iznos od 78,12 € od 11.09.2012., na iznos od 78,12 € od 10.10.2012., na iznos od 78,12 € od 13.11.2012., na iznos od 78,12 € od 13.12.2012., na iznos od 78,12 € od 15.01.2013., na iznos od 78,12 € od 07.02.2013., na iznos od 78,12 € od 08.03.2013., na iznos od 78,12 € od 09.04.2013., na iznos od 78,12 € od 08.05.2013., na iznos od 78,12 € od 13.06.2013., na iznos od 78,12 € od 11.07.2013., na iznos od 78,12 € od 08.08.2013., na iznos od 78,12 € od 10.09.2013., na iznos od 78,12 € od 08.10.2013., na iznos od 78,12 € od 07.11.2013., na iznos od 78,12 € od 06.12.2013., na iznos od 78,12 € od 10.01.2014., na iznos od 25,03 € od 06.02.2014., na iznos od 25,03 € od 06.03.2014., na iznos od 25,03 € od 08.04.2014., na iznos od 25,03 € od 07.05.2014., na iznos od 25,03 € od 07.06.2014., na iznos od 25,03 € od 08.07.2014., na iznos od 25,03 € od 07.08.2014., na iznos od 25,03 € od 09.09.2014., na iznos od 25,03 € od 07.10.2014., na iznos od 25,03 € od 06.11.2014., na iznos od 25,03 € od 06.12.2014., na iznos od 25,03 € od 09.01.2015., na iznos od 25,03 € od 06.02.2015., na iznos od 25,03 € od 05.03.2015., na iznos od 25,03 € od 11.04.2015.,na iznos od 25,03 € od 08.05.2015., na iznos od 25,03 € od 10.06.2015., na iznos od 25,03 € od 15.07.2015., na iznos od 25,03 € od 11.08.2015., na iznos od 25,03 € od 09.09.2015., na iznos od 25,03 € od 13.10.2015., na iznos od 25,03 € od 10.11.2015., na iznos od 25,03 € od 08.12.2015., na iznos od 25,03 € od 12.01.2016., na iznos od 25,03 € od 09.02.2016., na iznos od 25,03 € od 08.03.2016., na iznos od 25,03 € od 06.04.2016., na iznos od 68,99 € od 10.05.2016., na iznos od 25,03 € od 08.06.2016., na iznos od 25,03 € od 09.07.2016., na iznos od 25,03 € od 09.08.2016., na iznos od 29,68 € od 08.09.2016., na iznos od 25,03 € od 08.10.2016., na iznos od 25,03 € od 09.11.2016., na iznos od 25,03 € od 09.12.2016., na iznos od 25,03 € od 14.01.2017., na iznos od 25,03 € od 04.02.2017., na iznos od 25,03 € od 07.03.2017., na iznos od 25,03 € od 07.04.2017., na iznos od 38,30 € od 10.05.2017., na iznos od 38,30 € od 08.06.2015., na iznos od 38,30 € od 08.07.2017., na iznos od 38,30 € od 05.08.2017., na iznos od 38,30 € od 08.09.2017., na iznos od 38,30 € od 10.10.2017., na iznos od 38,30 € od 07.11.2017., na iznos od 38,30 € od 06.12.2017., na iznos od 38,30 € od 09.01.2018., na iznos od 38,30 € od 07.02.2018., na iznos od 38,30 € od 07.03.2018., na iznos od 38,30 € od 10.04.2018., na iznos od 38,30 € od 11.05.2018., na iznos od 38,30 € od 08.06.2018., na iznos od 38,30 € od 10.07.2018., na iznos od 38,30 € od 08.08.2018., na iznos od 38,30 € od 12.09.2018., na iznos od 38,30 € od 16.10.2018., na iznos od 38,30 € od 09.11.2018., na iznos od 38,30 € od 11.12.2018., na iznos od 38,30 € od 08.01.2019., na iznos od 38,30 € od 08.02.2019., na iznos od 38,30 € od 07.03.2019., na iznos od 38,30 € od 09.04.2019., na iznos od 38,30 € od 10.05.2019., na iznos od 51,57 € od 09.07.2019., na iznos od 25,03 € od 07.08.2019., na iznos od 38,30 € od 07.09.2019., na iznos od 25,03 € od 08.10.2019., na iznos od 38,30 € od 06.11.2019., na iznos od 38,30 € od 12.12.2019., na iznos od 38,30 € od 14.01.2020., na iznos od 38,30 € od 07.02.2020., na iznos od 38,30 € od 10.03.2020., na iznos od 38,30 € od 07.04.2020., na iznos od 38,30 € od 13.05.2020., na iznos od 38,30 € od 10.06.2020., na iznos od 38,30 € od 09.07.2020., na iznos od 38,30 € od 11.08.2020., na iznos od 38,30 € od 09.09.2020., na iznos od 38,30 € od 14.10.2020., na iznos od 38,30 € od 10.11.2020., na iznos od 38,30 € od 10.12.2020., na iznos od 38,30 € od 06.01.2021., na iznos od 38,30 € od 09.02.2021., na iznos od 38,30 € od 09.03.2021., na iznos od 38,30 € od 08.04.2021., na iznos od 38,30 € od 08.05.2021., na iznos od 38,30 € od 08.06.2021., na iznos od 38,30 € od 06.07.2021., na iznos od 38,30 € od 17.08.2021., na iznos od 38,30 € od 10.09.2021., na iznos od 38,30 € od 13.10.2021., na iznos od 38,30 € od 12.11.2021., na iznos od 38,30 € od 11.12.2021., na iznos od 38,30 € od 13.01.2022., na iznos od 38,30 € od 09.02.2022., na iznos od 38,30 € od 08.03.2022., na iznos od 64,85 € od 07.04.2022., na iznos od 51,57 € od 10.05.2022., na iznos od 51,57 € od 08.06.2022., na iznos od 51,57 € od 09.07.2022., na iznos od 78,12 € od 09.08.2022., na iznos od 78,12 € od 06.09.2022., na iznos od 78,12 € od 13.10.2022., na iznos od 78,12 € od 11.11.2022., na iznos od 78,12 € od 08.12.2022., na iznos od 78,12 € od 10.01.2023., na iznos od 78,12 € od 08.02.2023., na iznos od 78,12 € od 03.03.2023., na iznos od 79,22 € od 12.04.2023., na iznos od 89,22 € od 10.05.2023., na iznos od 89,22 € od 15.06.2023., na iznos od 89,22 € od 08.07.2023., na iznos od 39,22 € od 04.08.2023., na iznos od 89,22 € od 12.09.2023., na iznos od 89,22 € od 10.10.2023., na iznos od 89,22 € od 14.11.2023., na iznos od 89,22 € od 08.12.2023., na iznos od 89,22 € od 06.01.2024., na iznos od 89,22 € od 06.02.2024., na iznos od 89,22 € od 06.03.2024., na iznos od 89,22 € od 09.04.2024., na iznos od 89,22 € od 11.05.2024. i na iznos od 89,22 € od 08.06.2024., pa sve do isplate.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.914,45 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini kamatne stope iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima uvećane za tri postotna poena koja se obračunava od donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.
III. Tuženikov prigovor prijeboja, odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d. dana 18. lipnja 2005. zaključio Ugovor o kreditu broj 166-69/2005 za iznos kredita od 46.400,00 CHF. Ovo sve uz nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita prema promjenjivoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF (švicarskog franka) na dan otplate kredita (valutnoj klauzuli). Uslijed takvih nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi, tužitelj je trpio štetu u vidu više plaćenih rata kredita zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ukupnom iznosu od 9.429,92 EUR.
Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kao u točki I. izreke presude i obveže tuženika na naknadu tužitelju parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je između ostalog naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom. Navodi da se ne radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, jer su iste odredbe zakonite i dopuštene. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na presude povodom zaštite kolektivnih interesa u slučaju "Potrošač". Ističe prigovor zastare u cijelosti, a u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je i istaknuo prigovor prijeboja u odnosu na sve niže periode tečaja CHF (švicarskog franka), a vezano za otplatu kredita.
Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, usvoji tuženikov prigovor prijeboja, te obveže tužitelja na naknadu tuženiku parničnog troška.
3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:
Uvid u Ugovor o kreditu od 18. lipnja 2005. (list 4-10), zahtjev za izdavanja dokumentacije o kreditu (list 11), pregled prometa za klijenta (tužitelja) (list 37-60), izračun efektivne kamatne stope za kredite građanstvu (list 61-71), otplatni plan (list 72-80), specifikaciju uplata (lit 81-86), obavijest o promjeni kamatnih stopa po kreditu (list 87), kamatne stope na kunske kredite bez valutne klauzule (list 98-106), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Matijević Marijani, te je izvršen uvid u nalaz istog vještaka (list 109, 195, 200 i 229), saslušan je tužitelj kao stranka.
4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
Naime, između stranaka nije sporno da su dana 18. lipnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu za novčani iznos od 46.400,00 CHF i to uz uvjete, a kako to tužitelj navodi u tužbi.
Nesporno je da je tuženik pravni sljednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Sporno je da li su ugovorne odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne i da li je uslijed takvih odredbi tuženik neosnovano stekao korist u vidu više otplaćenog kredita od strane tužitelja.
Sporno je da li su potraživanja tužitelja zastarjela već prilikom podnošenja tužbe.
Sporno je da li je i osnovan tuženikov prigovor prijeboja.
5. Kako je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, sud je po prijedlogu tužitelja u tijeku postupka proveo vještačenje po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke Matijević Marijani.
Istim vještačkim nalazom je utvrđeno da je tužitelj uslijed primjene promjenjive kamatne stope i uslijed ugovorene valutne klauzule u CHF otplatio na ime kredita ukupno više 9.429,92 EUR, odnosno u mjesečnim iznosima, a kako je to naznačeno u točki I. izreke presude.
Radi se o iznosu utvrđenim dopunskim vještačkim nalazom od 03. srpnja 2024. (list 200). Pri tome nisu uzete u obzir negativne razlike uplate kredita (tabele na strani 2., 3. i 5. nalaza) koje bi se eventualno trebale kao potraživanje tuženika prebiti s potraživanjem tužitelja.
6. Pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. g. u odnosu na tuženika, kao jednog od više utuženih banaka, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ugovorena isto tako valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF (švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Upravo temeljem iskaza tužitelja saslušanog kao stranke, nije utvrđeno da su stranke pregovarale o spornim ugovornim odredbama, kao što je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Utvrđeno je da tužitelju nisu bile ni jasne odredbe iz Ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope, a niti je znao da se mogu mijenjati pojedine ugovorne odredbe, a niti da se može žaliti tuženiku zbog povećanja rata kredita.
Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovaca.
Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti, ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
Iz navedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, ništetne.
Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nedopuštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora.
Prema odredbi čl. 5. iste Direktive, u slučaju ugovora u kojem se potrošaču, sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu naplate veće naknade za kredit, odnosno veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate kredita zbog ništetne ugovorne odredbe, a u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
7. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare, a sud je stajališta da je prigovor neosnovan.
Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u Odluci Rev-2245/17-2 od 20. 03. 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donijete u povodu te tužbe, a što je bilo 13. 06. 2014., a u pogledu promjenjive kamatne stope, te od 15. 06. 2018. u pogledu valutne klauzule (tečaja CHF). Tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 11. 06. 2019., pa još uvijek nije bio protekao rok zastare od 5 godina.
8. Temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, sud je vezan za utvrđenje unaprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u bitnom je izrazio stajalište da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredbi u ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.
9. Sud je isto tako na stanovištu da je tuženik Ugovorom o kreditu, kojeg je zaključio s tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnom i nepoštenom ugovornom odredbom, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).
Naime, tužitelj kao građanin s prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja, nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja Ugovora, porasti više od ugovorenog i to u nekoliko navrata.
S druge strane, tuženik kao bankar je trebao upozoriti tužitelja i na okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati.
10. Kako je utvrđeno da je tuženik temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, dužan ju je vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima).
Prema stanovištu suda, tuženik je nepošten stjecatelj, jer je već prilikom zaključenja Ugovora o kreditu s tužiteljem bio svjestan, odnosno znao da će takvim ništetnim odredbama Ugovora jedino on profitirati, odnosno da će biti zaštićen, tj. da će iste ugovorne odredbe svakako ići na štetu tužitelja.
Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti kamate i to ako je stjecatelj nepošten, od dana stjecanja (čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima). Stoga tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio vještak u svom nalazu i mišljenju zajedno sa zateznom kamatom od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta kredita, pa do konačne isplate.
Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom o visini stope zatezne kamate i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
Zbog navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i presudio kako je to naznačeno u točki I. izreke presude.
Imajući u vidu sve naprijed iznijeto, sud je na stanovištu da ugovorne odredbe iz čl. 3. i 6. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, a na način suprotno načelu savjesnosti i poštenja i koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega u smislu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tuženik je dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.
11. Kako je utvrđeno da je tuženik u Ugovoru o kreditu svjesno koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, odnosno kako time proizlazi da je u zasnivanju obveznog odnosa s tužiteljem postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima), onda temeljem čl. 6. Zakona o obveznim odnosima tuženik i ne može tražiti ostvarenje svojih prava povodom takvih odredbi Ugovora jer bi to značilo zlouporabu prava.
S druge strane, istaknuti prigovor prijeboja nije ni određeno postavljen da bi se o istom moglo odlučivati.
Stoga je sud i odbio tuženika s prigovorom prijeboja kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki III. izreke presude.
12. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, sud ga je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i obvezao na naknadu tužitelju u potpunosti parničnog troška, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude.
Dosuđeni parnični troškovi tužitelja se sastoje od troška zastupanja tužitelja putem odvjetnika, a odnose se na sastav tužbe (200,00 EUR), sastava 1 žalbe na rješenje (100,00 EUR), sastava 11 obrazloženih podnesaka (2.200,00 EUR), zastupanje tužitelja na 2 ročišta u ovom predmetu (400,00 EUR), odsustva pun. tužitelja iz ureda na dan ročišta od 06. 05. 2025. radi putovanja (1 sat) u iznosu od 50,00 EUR, PDV-a (725,00 EUR), troškova vještačenja (265,45 EUR), putnog troška punomoćnika tužitelja za pristup na ročište od 06. 05. 2025. na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] u iznosu od 24,00 EUR, a koji svi troškovi su bili potrebni za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom i stvarno uplaćenim predujmovima od strane tužitelja.
Na dosuđene parnične troškove, sud je tužitelju dosudio i zatezne kamate, tako što je odredio da iste teku od dana donošenja I. stupanjske presude, pa do isplate, a po važećoj stopi zatezne kamate u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude.
Sud nije priznao tužitelju trošak za pristup na ročište za objavu i uručenje presude u ukupnom iznosu od 125,00 EUR, jer isti trošak nije bio potreban za vođenje parnice, a u smislu čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
13. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve odluke.
U Daruvaru 21. svibanj 2025.
S U D A C :
Branislav Hunjak
P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Odvjetnica Ines Bilandžić Arbutina, Garešnica
2. Odvjetnik Matić Hrvoje, Zagreb
