Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-10/2024-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Jasminke Pavković suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Cišper člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tea Milanković Podbreznički, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Radelić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2228/2022-17 od 22. studenoga 2023., u sjednici vijeća 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužene MČ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2228/2022-17 od 22. studenoga 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
''I. Utvrđuje se da je tužiteljica ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod rednim brojem 5. kao etaža E-5, u naravi stambeni prostorna prvom katu oznake „AP-I-2“ ukupne korisne površine 57,50 m2, koji se sastoji od ostave površine 1,4 m2, hodnika površine 3,6 m2, sobe površine 10,4 m2, dnevnog boravka površine20 m2, lođe korisne površine 3,5 m2, kupaonice površine 4,7 m2, sobe površine 12,1 m2 i lođe korisne površine 57,5 m2 s pripadajućom drvarnicom u podrumu površine 3,30 m2 obojan u elaboratu narančastom bojom, neodvojivo povezan sa kč. br. [katastarska čestica] kuća, dvor površine 537 m2, kuća površine 165 m2, dvor površine 372 m2, pa se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar ima uknjižiti tužiteljica kao vlasnica opisane nekretnine, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tužene MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na opisanoj nekretnini, a što je tužena dužna priznati i trpjeti.
II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.090,84 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, tekućom od dana donošenja odluke (22. studenog 2023.), pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, odbija kao neosnovan.''
2. Protiv te presude žali se tužena iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tužene.
4. Žalba tužene nije osnovana.
5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Tužena u žalbi ne ukazuje niti na jednu konkretno određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka pa dakle niti na bitnu povredu na koju sud drugoga stupnja ne pazi po službenoj dužnosti.
7. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Tužena ničim konkretnim ne ukazuje da bi određena pravno odlučna činjenica bila pogrešno utvrđena ili da bi ju bilo propušteno utvrditi.
8. Da je posjed tužiteljice predmetnog stana zakonit nedvojbeno proizlazi iz predugovora sklopljenog sa SČ od 28. ožujka 2002. Iz tog predugovora nedvojbeno proizlazi da tužiteljica ima valjani pravni temelj posjeda. Stoga, posjed tužiteljice je zakonit u smislu odredbe čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP).
9. Iz stanja spisa tj. iz izvedenih dokaza te dispozicija stranaka ništa niti ne ukazuje da bi posjed tužiteljice predmetnog stana bio pribavljen silom, potajno ili prijevarom, a niti zloupotrebom povjerenja. Stoga je taj posjed tužiteljice istinit (čl. 18. st. 2. ZVDSP).
10. U odnosu na poštenje posjeda ovdje prije svega valja ukazati da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 5. ZVDSP). Osim toga, iz stanja spisa i iz izvedenih dokaza ništa niti ne ukazuje da bi tužiteljica bila u nepoštenom posjedu, odnosno da bi znala da joj pravo na posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZVDSP).
11. Da je tužiteljica osobno te putem majke kao pravne prednice u neprekinutom samostalnom posjedu predmetnog stana od sklapanja naprijed navedenog predugovora pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari tj. više od deset godina, nedvojbeno proizlazi iz naprijed navedenog predugovora te iz iskaza saslušanih svjedoka HČ, UČ, BČ i NČ, kao i iz iskaza same tužiteljice.
12. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 159. st. 2. ZVDSP kada je prihvatio predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice. Naime, kako je tužiteljica u samostalnom, poštenom, zakonitom i istinitom posjedu predmetnog stana duže od deset godina, ona je, dakle, vlasništvo toga stana stekla dosjelošću.
13. S obzirom na žalbeni navod tužene da tužiteljica nije mogla steći vlasništvo predmetnog stana dosjelošću jer da se poziva na kupoprodaju, ovdje valja ukazati na slijedeće. Vlasništvo nekretnine temeljem pravnog posla stječe se tek upisom u zemljišnu knjigu (čl. 115. st. 1. i čl. 119. ZVDSP). Stoga, kako u konkretnom slučaju tužiteljica nije upisana kao vlasnica predmetne nekretnine temeljem naprijed navedenog predugovora (u vrijeme zaključenja glavne rasprave upisana je tužena), to je, dakle, tužiteljica uz ispunjenje naprijed navedenih pretpostavki tek dosjelošću mogla steći vlasništvo predmetne nekretnine.
14. Konačno, neosnovan je i žalbeni navod tužene da ona ne može biti pasivno legitimirana u ovom sporu. Naime, kako je tužena upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica predmetne nekretnine te kako tužena u ovoj parnici osporava vlasništvo tužiteljice na predmetnoj nekretnini, onda tužiteljica ima pravni interes da sud presudom uredi upravo njezin odnos s tuženom (čl. 187. st. 1. i st. 2. ZPP). Pritom ovdje još valja reći da se subjektivne granice pravomoćnosti presude u ovom sporu protežu samo na stranke ovog postupka.
15. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo stoga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužiteljice (čl. 155. st. 1. ZPP) te okolnost da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici (čl. 154. st. 1. ZPP).
16. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužene te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.
U Velikoj Gorici 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak
