Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-939/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Margaretska ulica 3, Zagreb, zastupanog po punomoćniku SĆ, dipl.iur. (zaposleniku), protiv tuženice HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŠKROBO-završni radovi u građevini j.d.o.o., OIB: 71183014795, oboje na adresi: [adresa], zastupanih po punomoćnici Ani Ivić Juratovac, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-575/2021-19 od 28. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-575/2021-19 od 28. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je Ugovor o radu kojeg su sklopili tuženici HĆ Škrobo i ŠKROBO- završni radovi u građevini j.d.o.o. s početkom rada 1. rujna 2020. ništetan, dok je točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 212,50 EUR.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženici su osporili žalbene navode tužitelja i predložili odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. rujna 2020. između tuženice HĆ (tada GĆ) kao radnice i tuženika ŠKROBO-završni radovi u građevini j.d.o.o. kao poslodavca.

5.1. Tužitelj navedeni zahtjev u bitnome temelji na tvrdnji da su tuženici taj ugovor o radu sklopili isključivo radi ostvarivanja prava na naknadu plaće za vrijeme spriječenosti tuženice HĆ za rad zbog komplikacija u svezi trudnoće i poroda te korištenja rodiljnog dopusta na teret sredstava tužitelja, a ne radi obavljanja radnog odnosa, zbog čega radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju).

6. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, saslušanjem tuženice HĆ i ŽĆ (zakonskog zastupnika tuženika ŠKROBO-završni radovi u građevini j.d.o.o.), prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da su tuženici 1. rujna 2020. zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom i početkom rada 7. veljače 2022. (odnosno ako bi završetak roditeljskog dopusta bio nekog ranijeg ili kasnijeg datuma od očekivanog, o tome da će sklopiti Aneks ugovoru kojim će definirati drugi datum početka rada) za obavljanje poslova administrativnog tajnika

- da je tuženica HĆ u vrijeme zasnivanja radnog odnosa kod tuženika ŠKROBO-završni radovi u građevini j.d.o.o. bila privremeno nesposobna za rad, naime liječnica primarne zdravstvene zaštite - ginekologinja 1. srpnja 2020. je kod nje utvrdila privremenu spriječenost za rad zbog komplikacija u svezi trudnoće i poroda

- da je tuženici HĆ **.**.2020. istekao radni odnos kod ranijeg poslodavca [obrt], vl. S i OĆ, [adresa], zasnovan temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, kod kojeg je bila zaposlena od 1. studenog 2019.

- da iz priloženih doznaka proizlazi da je tuženica HĆ zbog privremene nesposobnosti za rad (komplikacija u trudnoći) koristila bolovanje od 1. srpnja 2020. do prosinca 2020.

- da iz prijave o početku osiguranja od 8. rujna 2020. i priloženih platnih lista proizlazi da je tuženica HĆ kod tuženika ŠKROBO-završni radovi u građevini j.d.o.o. prijavljena kao administrativni tajnik od 1. rujna 2020., te da joj je od strane poslodavca isplaćena plaća za veljaču 2022.

- da je tuženik ŠKROBO-završni radovi u građevini j.d.o.o. platio sve doprinose za radnicu HĆ za vrijeme trajanja ugovora o radu, te da je ista i danas zaposlena kod tog poslodavca

- da iz stranačkog iskaza tuženice HĆ proizlazi da je prije sklapanja predmetnog Ugovora o radu imala zaključen Ugovor o radu na određeno vrijeme kod drugog poslodavca kod kojeg je radila na poslovnima pomoćnog voditelja i konobara, a obzirom da je bila u vezi sa zakonskim zastupnikom tvrtke ŠKROBO-završni radovi u građevini j.d.o.o. kojemu je trebala tajnica, da su dogovorili da kada joj istekne radni odnos kod tadašnjeg poslodavca da će početi raditi kod njega, slijedom čega su zaključili sporni Ugovor o radu s početkom rada nakon što njihovo dijete navrši godinu dana (što je bilo u veljači 2022.), te je u radnom odnosu kod tog poslodavca i danas

- da iz stranačkog iskaza ŽĆ proizlazi da je bio u vezi sa HĆ te im je u tvrtki trebala tajnica, pa je s njom dogovorio da kada će joj isteći ugovor o radu kod tadašnjeg poslodavca da će je zaposliti kod sebe, uglavnom ona da i dandanas radi u njegovoj tvrtki.

7. Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da su tuženici predmetni Ugovora o radu sklopili sa svrhom da tuženica HĆ obavlja rad kod tuženika ŠKROBO-završni radovi u građevini j.d.o.o., odnosno da nisu osnovani navodi tužitelja da bi tuženici predmetni Ugovor o radu sklopili sa svrhom koja bi bila protivna karakteru tog ugovora, odnosno kako bi ostvarili korist na štetu tužitelja. Pri tome činjenica da je tuženica HĆ u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o radu bila privremeno nesposobna za rad, prema ocjeni prvostupanjskog suda, ne znači da ugovorne strane u trenutku sklapanja ugovora nisu imale suglasnu volju da zaključe ugovor o radu, čemu u prilog govori činjenica da je tuženica HĆ i dandanas u radnom odnosu kod tuženika ŠKROBO-završni radovi u građevini j.d.o.o., pa prema stajalištu prvostupanjskog suda sporni Ugovor o radu sklopljen 1. rujna 2020. nije ništetan, niti prividan, jer je u trenutku sklapanja tog ugovora postojala volja ugovornih strana da se sklopi upravo takav ugovor, koji je realiziran, zbog čega tužbeni zahtjev nije osnovan, pa je odbijen.

8. U žalbi tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a i činjenično stanje nije u dovoljnom mjeri utvrđeno, te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ukazuje na odredbu čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13, 98/19, 32/23, dalje: ZZO-a) navodeći da ju prvostupanjski sud nije uvažio, a sukladno istoj ima pravo i obvezu pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje zaključenog ugovora o radu ako postoji sumnja da se isti ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i na činjenicu da termin „komplikacije u vezi trudnoće i poroda“ podrazumijeva takvo zdravstveno stanje tuženice HĆ da joj je zabranjen bilo kakav rad, podredno obavljanje bilo kakvih radnih aktivnosti kako to ne bi štetno utjecalo na majku i dijete, no usprkos tome tuženica HĆ da je zaključila sporni radni odnos. Ističe da je u cilju dokazivanja navedene činjenice predložio provođenje medicinskog vještačenja, ali je prvostupanjski sud olako odbio taj dokazni prijedlog, čime ga je onemogućio u ostvarivanju njegovih procesnih prava. Nadalje, ističe da činjenice na koje se poziva prvostupanjski sud, i to da je tuženici HĆ isplaćivana plaća i da su uplaćeni pripadajući doprinosi, nisu relevantne za ovaj spor, a zanemarujući dokaze koje je dostavio u spis i neobjektivno se priklanjajući iskazima tuženika prvostupanjski sud da je svojim postupanjem narušio procesnu ravnopravnost stranaka u sporu.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti neku drugu bitnu povredu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Naime, ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sebi ni razlozima presude te su u obrazloženju iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.

10. Nije počinjena niti daljnja bitna povreda odredaba parničnog postupka koju tužitelj sadržajno ističe u žalbi, i to bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje će uzeti kao dokazane došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud, time da slobodna ocjena dokaza ne znači i arbitrarnost u postupanju. U konkretnom slučaju obrazloženje pobijane odluke nema elemenata arbitrarnosti jer sadrži dovoljno razloga o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tužitelja, dakle razloge zašto sud nije prihvatio tvrdnje tužitelja, odnosno zbog čega je odbio tužbeni zahtjev.

10.1. Navedena povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a nije ostvarena ni time što nije izveden dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja radne sposobnosti tuženice HĆ u trenutku zasnivanja spornog radnog odnosa, koji dokaz je prvostupanjski sud ocijenio nepotrebnim, obzirom da između stranaka nije sporno da je HĆ u trenutku zasnivanja spornog radnog odnosa bila privremeno nesposobna za rad. Osim toga, valja primijetiti da je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu 8. svibnja 2024. odustao od svih predloženih, a neizvedenih dokaza (dakle i medicinskog vještačenja) te predložio zaključiti glavnu raspravu.

11. Neosnovan je i žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud svojim postupanjem narušio procesnu ravnopravnost stranaka u sporu na njegovu štetu. Procesna ravnopravnost stranaka u postupku podrazumijeva položaj stranaka koji jednu od stranaka ne stavlja u bolju procesnu poziciju u odnosu na drugu. Radi ostvarivanja tog cilja svakoj stranci u postupku mora biti omogućeno iznijeti činjenice i predložiti dokaze u uvjetima koji omogućuju njen ravnopravni položaj u odnosu na drugu stranku, uključujući i izjašnjavanje o svim bitnim činjenicama koje iznosi druga stranka te dokazima koje druga stranka predlaže radi dokazivanja tih činjenica.

11.1 Polazeći od navedenog, ovaj sud cijeni da je u postupku pred prvostupanjskim sudom tužitelju bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te se izjasni o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku, kao i da je prvostupanjski sud odgovorio na sve odlučne navode tužitelja, te iznio relevantne i uvjerljive razloge za ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te s tim u vezi ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Odgovarajući na žalbene navode tužitelja o radnoj nesposobnosti tuženice HĆ u trenutku zasnivanja radnog odnosa, valja reći da privremena nesposobnost za rad zbog komplikacija u svezi trudnoće i poroda nije od bitnog značaja za valjanost sklopljenog Ugovora o radu, kojeg su tuženici prema činjenicama utvrđenim iz Ugovora o radu od 1. rujna 2020. godine sklopili sa odgodnim momentom, sporazumjevši se da će radnica početi raditi nakon završetka roditeljskog dopusta, u svezi čega je u postupku pravilno utvrđeno da je tuženica HĆ stupila na rad u veljači 2022., te istog obavlja i dandanas.

14. U odnosu na pitanje ništetnosti ugovora zbog prividnosti, prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 15/22, 155/23, dalje: ZOO-a) ništetan je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, a prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a na koju se u tužbi poziva tužitelj, posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već među ugovornim strankama prividan ugovor nema učinke, on je pravno nepostojeći pravni posao, pa bi i kod utvrđenja da se radi o prividnom poslu, takav tužbeni zahtjev trebao biti odbijen.

15. Nadalje, za valjano sklapanje ugovora prema odredbama čl. 247. i čl. 248. ZOO-a odlučujuće su suglasne izjave volje suugovaratelja, dok pobuda za sklapanje ugovora u načelu ne utječe na njegovu valjanost (čl. 273. st. 1. ZOO-a), osim u okolnostima ako je pobuda ijedne strane bila nedopuštena, a ona je bila takve prirode da je bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja, a drugi je ugovaratelj to znao ili morao znati, ugovor bi, sukladno odredbama čl. 273. st. 2. i 3. ZOO-a, bio ništetan.

16. Kako je u postupku utvrđeno da je usprkos privremenoj nesposobnosti za rad tuženice HĆ postojala volja ugovornih strana za sklapanje predmetnog Ugovora o radu, a u postupku nije utvrđeno da je 1. rujna 2020. godine kod tuženice HĆ postojala nedopuštena pobuda (zbog isključivog cilja osiguravanja određenih prava vezano za trudnoću, bez namjere i volje za izvršavanje obveza iz radnog odnosa), te da je to bilo poznato ili moglo biti poznato tuženiku ŠKROBO- završni radovi u građevini j.d.o.o. kao poslodavcu, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

17. U tom pravcu, a u svezi tužiteljevog pozivanja na termin „komplikacije u vezi trudnoće i poroda, te zbog toga zabrane bilo kakvog rada“, valja reći da je trudnoća u pravilu posebno i zdravo stanje žene koje nije prepreka za zasnivanje radnog odnosa u bilo kojem stupnju trudnoće, a niti komplikacije u trudnoći i s tim vezano moguće bolovanje, nisu zakonske prepreke za sklapanje ugovora o radu i zasnivanje radnog odnosa jer bi sve drugo bilo diskriminacija i postupanje protivno čl. 30. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/12, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR-a) i čl. 6. st. 2. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“ broj 82/08), dok su trudnoća, rodiljni i roditeljski dopust, razdoblja u kojima poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu (čl. 34. ZR-a).

17.1. Prema tome, niti okolnost da bi trudnica objektivno bila onemogućena obavljati rad kod poslodavca, ne daje pravo poslodavcu da radnicu zbog trudnoće odbije zaposliti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: Rev-382/2020 od 30. kolovoza 2022.).

18. Slijedom svega navedenog, obzirom da je pravilna i odluka o troškovima postupka (koju tužitelj u žalbi posebno ni ne osporava, a ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka), valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Varaždin, 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer