REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br.: P-7196/2019-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja FC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Darija Božinović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 koga zastupa punomoćnik Margita Kiš Kapetanović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 21. svibnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I 1. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da isplati tužitelju FC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos 2.252,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:
- 23,89 eura od 27.11.2007. do isplate,
- 23,39 eura od 13.12.2007. do isplate,
- 24,40 eura od 25.1.2008. do isplate,
- 23,94 eura od 16.2.2008. do isplate,
- 46,51 eura od 14.3.2008. do isplate,
- 46,33 eura od 15.4.2008. do isplate,
- 45,03 eura od 16.5.2008. do isplate,
- 45,41 eura od 19.6.2008. do isplate,
- 45,72 eura od 3.7.2008. do isplate,
- 44,81 eura od 9.8.2008. do isplate,
- 45,50 eura od 13.9.2008. do isplate,
- 47,60 eura od 14.10.2008. do isplate,
- 47,92 eura od 12.11.2008. do isplate,
- 46,74 eura od 12.12.2008. do isplate,
- 49,44 eura od 14.1.2009. do isplate,
- 50,34 eura od 13.2.2009. do isplate,
- 51,27 eura od 12.3.2009. do isplate,
- 49,44 eura od 17.4.2009. do isplate,
- 49,46 eura od 15.5.2009. do isplate,
- 48,78 eura od 13.6.2009. do isplate,
- 49,14 eura od 15.7.2009. do isplate,
- 65,97 eura od 12.8.2009. do isplate,
- 66,84 eura od 15.9.2009. do isplate,
- 66,09 eura od 16.10.2009. do isplate,
- 66,80 eura od 18.11.2009. do isplate,
- 66,38 eura od 15.12.2009. do isplate,
- 68,18 eura od 14.1.2010. do isplate,
- 68,93 eura od 12.2.2010. do isplate,
- 68,70 eura od 13.3.2010. do isplate,
- 69,76 eura od 16.4.2010. do isplate,
- 71,50 eura od 15.5.2010. do isplate,
- 668,36 eura od 21.5.2010. do isplate,
sa zakonskim zateznim kamatama utvrđenim čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da isplati tužitelju FC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška iznos od 2.019,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 11. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu broj 3210488891 dana 10. kolovoza 2007., kojim je odobren i isplaćen nenamjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti od 89.900,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate 360 mjeseci s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu, uz kamatnu stopu u visini 4,50%, promjenjivu u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora, pa kako iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj: P-1401/12 te Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj: Pž-7129/13 i 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17, i odluke broj Revt-249/2014 proizlazi da je tuženik u razdoblju otplate kredita povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Tuženik prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa tužitelj, s obzirom da je zbog ništetnih odredaba predmetnog ugovora preplatio dugovani iznos, predlaže u konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 12. veljače 2025. da sud donese presudu u kojoj će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.252,60 eura iskazano po pojedinim mjesecima s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućem na pojedine dijelove tog iznosa od dospijeća do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističe prigovor zastare i navodi da je korisnik kredita bio upoznat sa promjenom kamatne stope, tuženik obrazlaže da se kamata sastoji od fiksnog dijela i objektivnog parametra, te da se od 1. siječnja 2013. kamatna stopa mijenjala u skladu s javnog dostupnim ugovorenim parametrom i to 6MLIBOR za CHF čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, tuženik se u daljnjem tijeku postupka protivi preinaci tužbenog zahtjeva te tvrdi da tužitelj nema svojstvo potrošača. Predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitan je Ugovor o nenamjenskom kreditu (list 5 do 11 spisa), otplatni plan (list 12 do 18 i 145 do 151 spisa), obavijest o promjeni kamatnih stopa (list 140 do 144 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Petra Blašković (list 162 do 166 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 198 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 12. veljače 2025. u cijelosti osnovan.
5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:
- da je tužitelj s tuženikom dana 10. kolovoza 2007. sklopio predmetni Ugovor o nenamjenskom kreditu u kunskoj protuvrijednosti od 89.900,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan sklapanja ugovora uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,50 % godišnje na rok od 30 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 450,71 CHF po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja svakog anuiteta. Iznos sadrži glavnu dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važećem na dan sklapanja ugovora a za slušaj izmjene redovite kamatne stope prema odluci o kamatnim stopama tuženika.
-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.
-da se u Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom pobliže obrazlažu kamate, naknade i troškovi,
-da se u Pravilniku o obračunu kamata i naknada pojašnjavaju, između ostalog, metode obračuna kamata, definiranje kamatnih stopa, način obračuna i plaćanja i valutiranje.
6. Prema nalazu i mišljenju vještaka Petra Blašković proizlazi da pod pretpostavkom da se u otplatnom razdoblju nije mogla mijenjati kamatna stopa na štetu tužitelja, da razlika u iznosima koje je platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koje bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 4,50 % platio više 2.252,60 eura.
7. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika da je na tužitelju teret dokaza da mu neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za nju bio nepovoljan odnosno da se odredba čl.502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) odnosi na parnice radi naknade štete, što nije zahtjev tužiteljice i stoga se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
8. Bez obzira na činjenicu da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice proveden je dokaz saslušanjem tužitelja. Tužitelj je naveo da je podigao stambeni kredit kod tuženika jer je to bila najkonkurentnija banka, znao je iznos koji mu je potreban a na valutu CHF je bila niža kamata te mu se kredit činio povoljan. Znao je da će kamatna stopa biti promjenjiva, ugovor je potpisao. Kada je kamata počela rasti obratio se tuženiku te je tamo obaviješten da ima ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu. Tužitelj je naveo da je on znao što znači promjenjiva kamatna stopa ali je smatrao da to ne može biti jednostrano te da trebaju postojati parametri o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kod sklapanja ugovora nije pregovarao o promjenjivoj kamatnoj stopi iz razloga što su to bili uvjeti kreditiranja banke. Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik jednostrano regulirao promjenu kamatne stope, da je ona kao takva bila nametnuta tužitelju, da o toj visini nije bilo pregovora iz razloga što su to bili uvjeti banke za podizanje kredita. Tuženik je odustao od svog prijedloga za saslušanjem svjedoka na strani tuženika.
9. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužitelja prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka dospijeva 27. studenog 2007. pa kako je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 13. lipnja 2014. a tužitelj je podnio tužbu 11. lipnja 2019., pa je prigovor zastare neosnovan u smislu čl.225. ZOO-a. Treba navesti i to da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).
10. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 12. veljače 2025. i odlučio kao pod I izreke presude temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), i to čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) te čl.502. a i c ZPP-a.
11. Dakle, tuženik je u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja jer je nepošteni stjecatelj, a iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj u spornom periodu zbog promjene kamatne stope preplatio zatraženi iznos. Tužitelji osnovano zahtjeva zakonsku zateznu kamatu od datuma plaćanja odnosno od datuma slijedećeg obračuna pojedinih anuiteta do isplate sukladno odredbi čl.29. st. 1 ZOO-a.
12. Tuženik neosnovano prigovara da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev te se protivi preinaci iz podneska od 17. lipnja 2022. U konkretnom slučaju prema odredbi čl. 191 st. 2 ZPP-a preinaka tužbenog zahtjeva je dopuštena iz razloga što je tužitelj uredio tužbeni zahtjeva nakon provedenog vještačenja po vještaku financijske struke jer je jedino tada mogao precizirati tužbeni zahtjev.
13. Tuženik se neosnovano protivi zastari potraživanja iz podneska tužitelja od 12. veljače 2025. godine u iznosu od 668,36 eura na koje tužitelj zahtjeva pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od 21. svibnja 2010. godine pa nadalje. Predmetno potraživanje odnosi se na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, a proizlazi iz odredbe čl. 23.C) u kojoj je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema odluci tuženika.
14. Dakle u konkretnom slučaju radi se o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži nametnutu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ta odredba je prema odredbi čl. 81 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena, suprotna je načelu savjesnosti i poštenja te je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom toga tužitelj osnovano zahtjeva isplatu iznosa po tom osnovu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
15.Tuženik neosnovano prigovara da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača. Tužitelj je s tuženikom sklopio predmetni ugovor kao fizička osoba za vlastite potrebe. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci br. Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020. godine teret dokaza te tvrdnje je na tuženiku koji taj prigovor ističe, a tuženik u ovoj pravnoj stvari tu činjenicu nije dokazao.
14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja u sporu.
15. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, za sastav podneska 17.6.2022. i 12.2.2025. prema tbr. 8 točka 1 - po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 22.11.2022., 8.4.2024., 12.2.2025. i 1.4.2025. prema tbr. 9 točka 1 po 200,00 eura što ukupno iznosi 1.400,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 350,00 eura, financijsko vještačenje u iznosu od 200,00 eura te trošak pristojbe na tužbu 69,00 eura pa priznati trošak tužitelju iznosi 2.019,00 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod II.
U Zagrebu 21. svibnja 2025. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku