Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-778/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zdenku Gudelju, odvjetniku iz Splita, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, OIB: 52634238587, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, posl.br. Pn-1329/2024 od 12. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, posl.br. Pn-1329/2024 od 12. ožujka 2025.
Obrazloženje
1.Citiranom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženoj naknaditi tuženiku neimovinsku štetu u iznosu od 1.200,00 eur sa zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu za iznos od 2.648,96 eur odbijen tužbeni zahtjev. Točkom II. izreke naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju imovinsku štetu u iznosu od 56,00 eur, dok je u preostalom dijelu za iznos od 209,44 eur odbijen tužbeni zahtjev. Točkom III. izreke naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.389,39 eur.
2.Protiv citirane presude žalbu su podnijele obje stranke; tužitelj protiv odbijajućeg dijela, a tužena protiv dosuđujućeg dijela iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti (tužitelj), odnosno odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti (tužena) .
3.Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4.Žalbe nisu osnovane.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena naknadi neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 4.114,40 eur nastalu premlaćivanjem od strane policijskih službenika dana 19. kolovoza 2016.
6.1.Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da 19. kolovoza 2016. tužitelju izdana obavijest da će se protiv njega podnijeti optužni prijedlog za počinjeni prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira zato što je dana 19. kolovoza 2016. ispred kluba ... u [adresa] u vidno alkoholiziranom stanju vikao i psovao prolaznike, te omalovažavao policijske službenike II Policijske postaje. Tužitelj da je smješten, temeljem Naredbe o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opijata, u posebnu prostoriju policijske postaje dana 19. kolovoza 2016. u 4:30 sati zbog bojazni od počinjenja prekršaja do prestanka djelovanja alkohola, te da je u istoj bio smješten do 15:40 sati istog dana.
6.2. Prvostupanjski sud se poziva na odredbe čl. 83. i 84. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine 76/09 i 92/14) i navodi da tužitelj smatra da su policijski službenici upotrijebili protiv njega silu prekomjerne jakosti (jer je odbio alkotest iako je bio vidno alkoholiziran) uslijed čega su mu nanesene tjelesne ozljede, dok su policijski službenici iskazali da nije bilo potrebe za uporabom sile jer da je tužitelj bio u tako lošem stanju u kojem nije mogao sjediti, niti napuhati alkotest, te je priveden u II Policijsku postaju do otriježnjenja. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj pregledan na HKP KBC Split odmah nakon napuštanja postaje, te da su nakon obrade utvrđene tjelesne ozljede.
6.3. Budući da je tužena osporavala uporabu prekomjerne sile od strane službenih osoba prema tužitelju, te uzročno posljedičnu vezu postupanja policijskih službenika i nastalih ozljeda provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku specijalisti sudske medicine i patologu TT iz kojeg proizlazi kako je utužene zgode tužitelj zadobio napuknuće 2. lijevog rebra i desne lakatne kosti što pojedinačno i u svom zbroju predstavlja laku tjelesnu ozljedu. Napuknuće 2. lijevog rebra da je moglo nastati udarcem tupo tvrdim predmetom (stisnutom šakom, nogom obuvenom u cipelu), ali i udarcem prsnog koša o neki tupo tvrdi predmet (rub stola, vrata, dovratak i sl) silom srednje jakog intenziteta, a napuknuće lakatne kosti desne podlaktice da je moglo nastati udarcem tupo tvrdim predmetom ili o neki tupo tvrdi predmet silom srednje jakog intenziteta, a može imati i karakteristike tzv. "obrambene ozljede" koja nastaje kada osoba koja se brani postavlja ruku ili ispod sredstva kojim zamahuje osoba koja napada. Niti jedna od ozljeda da nema karakteristiku da bi nastala padom.
6.4. Uzimajući u obzir tijek događaja, od privođenja i smještaja u posebnu prostoriju, do puštanja i momenta kada je tužitelj zatražio liječničku pomoć, prvostupanjski sud utvrđuje da između tjelesnog napada na tužitelja i zadobivenih ozljeda postoji uzročno-posljedična veza. Iako tužena osporava da su ozljede tužitelja nastale zbog uporabe sile od strane policijskih službenika, prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj iste nije zadobio na drugi način (samoozljeđivanjem i /ili padom na putu od postaje do bolnice jer službenici tvrde da ih nije imao kada je otpušten iz policijske postaje), već da su iste nastale djelovanjem druge osobe (udarcem uz primjenu sile druge osobe), odnosno postupanjem policijskih službenika koji su prema tužitelju upotrijebili tjelesnu (prekomjernu) silu kada su ga privodili u alkoholiziranom stanju u policijsku postaju, čime su postupili protivno propisima o postupanju policijskih službenika jer su upotrijebili silu koja nije primjerena okolnostima uhićenja, tim više što je sam službenik Ž iskazao da nije bilo potrebe za uporabom sile obzirom je tužitelj bio u " tako lošem stanju". Stoga da je tužena odgovorna zbog protupravnog postupanja policijskih službenika uporabom neprimjerene sile.
6.5. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka ortopeda Danči Tripala prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj zadobio napuknuće drugog rebra lijevo i desne lakatne kosti i da se radilo o lakšoj tjelesnoj ozljedi koja nije ostavila umanjenje životnih aktivnosti, ni naruženosti. Tužitelj da je trpio bolove srednjeg intenziteta 7 dana, te slabog intenziteta 2 tjedna. Tuđa njega i pomoć da mu je bila potrebna dok su trajali bolovi dok je nosio imobilizaciju i to 1 tjedan 1 sat dnevno. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra Časlava Lončara prvostupanjski sud utvrđuje da je u trenutnu ozljeđivanja tužitelj doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 minute, a strah srednjeg intenziteta tužitelj da je imao idućih 10 dana, dok je strah blagog intenziteta trajao do završetka liječenja, odnosno do 19. siječnja 2017.
6.6. Prvostupanjski sud utvrđuje da je povrijeđeno tužiteljevo pravo na tjelesno i duševno zdravlje (pravo osobnosti) i da je stupanj povrede tog prava takav da opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade i to u iznosu od 1.200,00 eura, koja je odmjerena temeljem odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a uz uvažavanje svih parametara propisanih tom odredbom, pa je prvostupanjski sud dosudio tužitelju navedeni iznos s osnove neimovinske štete, dok je tužbeni zahtjev odbio za preostalih 2.648,96 eura. U pogledu naknade za tuđu pomoć i njegu prvostupanjski sud utvrđuje da cijena sata iznosi 8,00 eura, te je tužitelju po ovoj osnovi dosudio iznos od 56,00 eura, dok je za iznos od 209,44 eura odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
7. Neosnovani su žalbeni navodi stranaka o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a jer donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. ZPP- a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno i prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi stranaka.
8. Tužena u žalbi osporava uzročno-posljedičnu vezu između privođenja tužitelja i zadobivenih ozljeda. Ti žalbeni navodi su neosnovani. Naime, utužene zgode (...) tužitelj se nalazio u alkoholiziranom stanju, zaustavila su ga dva policajca i htjela provesti alkotestiranje, čemu se on protivio, pa je odveden u policijsku postaju na triježnjenje u 4:30 sati. Tužitelj se zbog stanja u kojem se nalazio ničega ne sjeća i ne može mu to ići na štetu. Međutim, iz iskaza policajca Ž, koji je obavio intervenciju i odveo tužitelja u postaju, proizlazi da je tužitelj doveden u postaju „potpuno zdrav“ iako u lošem stanju zbog alkoholiziranosti. Tužitelj je pušten iz policijske postaje u 15:40 sati istoga dana i zbog bolova se odmah zaputio u KBC Split na hitni kiruški prijem gdje je njegov dolazak evidentiran u 16:12 sati (uz napomenu: navodno napadnut od strane djelatnika MUP-a ...) kada su obavljene pretrage iz kojih proizlazi da je tužitelj zadobio napuknuće 2. lijevog rebra i desne lakatne kosti. Te ozljede nisu, prema mišljenju vještaka, nastale padom, već sve upućuje da su nastale prilikom privođenja. Slijedom navedenog, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužena odgovorna za utuženi štetni događaj.
9. Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava glede visine dosuđenog iznosa s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a na način da mu je dosuđen prenizak iznos. Ti navodi nisu osnovani. Naime, vodeći računa o nalazu i mišljenju vještaka dr. Tripala i dr. Lončara, kao i o svim okolnostima konkretnog slučaja (da su bolovi tužitelja kratko trajali, da nije bilo bolova jakog intenziteta, da nema umanjenja životne aktivnosti, ni naruženosti) ovaj sud je mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a prilikom dosuđivanja naknade s osnove povrede prava osobnosti, te su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima tvrdi suprotno.
10.Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
