Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-4844/2023-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužiteljice OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Stipanka Mandak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Strukan Delić Mandac, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 koga zastupa punomoćnik Sanja Krišto, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. travnja 2025. godine u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 21. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 21.312,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 18,52 eura od 1.11.2008. do isplate,

- 19,93 eura od 1.1.2009. do isplate,

- 24,83 eura od 1.3.2009. do isplate,

- 20,13 eura od 1.4.2009. do isplate,

- 20,88 eura od 1.5.2009. do isplate,

- 14,76 eura od 1.6.2009. do isplate,

- 9,53 eura od 1.7.2009. do isplate,

- 10,70 eura od 1.8.2009. do isplate,

- 13,71 eura od 1.9.2009. do isplate,

- 13,38 eura od 1.10.2009. do isplate,

- 9,17 eura od 21.10.2009. do isplate,

- 15,88 eura od 1.12.2009. do isplate,

- 11,51 eura od 12.12.2009. do isplate,

- 26,11 eura od 1.2.2010. do isplate,

- 24,27 eura od 27.2.2010. do isplate,

- 32,61 eura od 1.4.2010. do isplate,

- 30,83 eura od 1.5.2010. do isplate,

- 34,54 eura od 1.6.2010. do isplate,

- 59,20 eura od 1.7.2010. do isplate,

- 53,93 eura od 1.8.2010. do isplate,

- 65,56 eura od 22.8.2010. do isplate,

- 68,14 eura od 1.9.2010. do isplate,

- 53,90 eura od 1.11.2010. do isplate,

- 72,61 eura od 1.12.2010. do isplate,

- 95,91 eura od 1.1.2011. do isplate,

- 79,85 eura od 1.2.2011. do isplate,

- 84,55 eura od 2.3.2011. do isplate,

- 77,85 eura od 1.4.2011. do isplate,

- 79,02 eura od 1.5.2011. do isplate,

- 110,16 eura od 1.6.2011. do isplate,

- 112,26 eura od 1.7.2011. do isplate,

- 139,13 eura od 1.8.2011. do isplate,

- 126,10 eura od 1.9.2011. do isplate,

- 19.610,43 eura od 2.9.2011. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.875,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sklopila s tuženikom kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj 9011876480 dana 8. rujna 2006. kojim je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 98.488,87 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita u svrhu kupnje stana, na rok otplate 276 mjeseci s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu, uz kamatnu stopu u visini 4,30%, promjenjivu u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora. Kako iz odluka Trgovačkog suda br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj:Pž-7129/13 i 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17, Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt 249/2014 od 9. travnja 2015., Revt 575/2016 od 3. listopada 2017. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. proizlazi da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i nisu ugovoreni egzaktni parametri i metoda izračuna istih koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate, i nepoštenu odnosno ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovarao valutu uz koju je vezana glavnica CHF da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužiteljica smatra da je zbog ništetnih odredaba predmetnog ugovora preplatila dugovani iznos, i to vezano uz valutu te predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice uređen u podnesku od 12. prosinca 2024. te da naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 21.312,50 eura koji se odnosi na pojedine obveze iskazano po pojedinim anuitetima sa dospijećem otplate svakog anuiteta sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare, navodi da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti presuda sudova vezane uz zaštitu kolektivnih interesa potrošača te da tuženik nije vezan citiranim presudama. Dakle, tužiteljica se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", pa je na njoj teret dokaza da postoji koji od razloga ništetnosti propisan mjerodavnim propisima odnosno da joj neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za tužiteljicu bio nepovoljan, da je potrebno utvrditi i savjesnost postupanja tužiteljice u smislu prava zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače, da se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo, a isto je tužiteljica bila informiran o svim okolnostima vezanim uz valutu CHF. Isto tako tuženik navodi da je predmetni ugovor solemniziran kod javnog bilježnika te da je tužiteljica aktivno sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora. Obzirom na propise HNB-a postoji osnova za primjenu valutne klauzule jer se radi o zakonom dopuštenoj klauzuli. Tuženik ističe prigovor zastare. Predlaže da sud tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 44 do 49 spisa), otplatni plan (list 50 do 84 spisa) nalaz vještaka iz predmeta P-5165/2015 (list 107 do 127 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o. (list 149 do 158 spisa), pregled uplata (list 164 do 168 spisa), knjigovodstvena kartica (list 169 do 193 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 209 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice uređen u podnesku od 12. prosinca 2024. u cijelosti osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da je tuženik u ponudi imao stambene kredite u CHF/EUR te da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF,

- da je između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen dana 8. rujna 2006. Ugovor o kreditu s namjenom kupnje stana, u kunskoj protuvrijednosti od 98.488,87 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 4,30%, uz rok otplate kredita 276 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu,

- da je javni bilježnik Katica Valić iz Zagreba potvrdila Ugovor dana 15. rujna 2006. pod brojem OU 806/2006 da joj je gore navedeni ugovor donesen na potvrdu, da joj je isprava pročitana i upozorena je da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

- da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

6. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do konačne otplate kredita a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, ukupno iznosi 21.312,50 eura.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen u skladu s pravilima struke temeljem raspoložive dokumentacije.

8. U odnosu na prigovor tuženika da je na tužiteljici teret dokaza da joj neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za njega bio nepovoljan odnosno da se odredba čl.502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) odnosi na parnice radi naknade štete, što nije zahtjev tužiteljice i stoga se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. Sud je u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, ali je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice koja je navela da joj je bio potreban stambeni kredit, istraživala je stanje na tržištu te se rukovodila letcima i reklamama koje je plasirao tuženik. Bili su joj važni uvjeti kreditiranja a ne valuta iz razloga što se kredit plaćao u kunskoj protuvrijednosti. Zanimali su je uobičajeni uvjeti od procedura, iznosa i kamata, o kreditnim uvjetima nije bilo pregovaranja već su oni ponuđeni od strane tuženika. Dakle, iz životno logičnog iskaza tužiteljice kojoj je sud poklonio vjeru proizlazi da su kreditni uvjeti od strane tuženika nametnuti te da se o njima nije moglo pregovarati.

10. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužiteljice prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka dospijeva 1. studenog 2008., pa kako je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 13. lipnja 2014. odnosno 14. lipnja 2018., a tužiteljica je podnijela tužbu 2. lipnja 2023., prigovor zastare je neosnovan u smislu čl.225. ZOO-a. Kod toga posebno treba napomenuti i to da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

11. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u izreci presude temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO te čl.502. a i c ZPP-a).

12. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer je nepošten stjecatelj, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi razlika proizišla u tečaju za valutu u CHF iznosi 21.312,50 eura sud je prihvatio tužbeni zahtjeva tužiteljice i dosudio tužiteljici pripadajuće zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.

13. Nije osnovan prigovor tuženika iz podneska od 17. prosinca 2024. godine u kojem navodi da je tužitelicaj u podnesku od 12. prosinca 2024. godine smanjila tužbeni zahtjev, odnosno djelomično je povukla tužbu. Temeljem odredbe čl. 193 ZPP-a tužitelj može povući tužbu pod određenim uvjetima. Citirana odredba ne poznaje mogućnost djelomičnog povlačenja tužbe kako to navodi tuženik. Tužitelj je u citiranom podnesku preinačio tužbeni zahtjevna način da iz iste činjenične osnove zahtjeva isplatu drugog novčanog iznosa te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti a što proizlazi iz odredbe čl. 191 st. 2 ZPP-a.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja u sporu.

15. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 500,00 eura, sastav podneska 12.12.2024. prema tbr. 8 točka 1 - 500,00 eura, za zastupanje na ročištu 9.10.2023., 2.4.2024. prema tbr. 9 točka 1 po 500,00 eura, za zastupanje na ročištu za objavu presude prema tbr. 9 točka 3 – 100,00 eura, što ukupno iznosi 2.100,00 koje treba uvećati za 25% PDV ili 525,00 eura, trošak vještačenja 250,00 eura, pa priznati trošak tužitelju iznosi 2.875,00 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod II.

U Zagrebu, 21. svibnja 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte