Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-284/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog suda, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Silviji Gnjidić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika DUŽ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Novakoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3234/2024-19 od 23. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3234/2024-19 od 23. siječnja 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3234/2024- 19 od 23. siječnja 2025., odlučeno je:

"I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku FUŽ, [adresa], da tužitelju DU iz [adresa], isplati iznos od 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d. Zagreb na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. ZOO-a od 1. rujna 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, a od 1. siječnja 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te mu naknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se, kao neosnovan, eventualni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "I/ Nalaže se tuženiku FUŽ, [adresa], da tužitelju DU iz [adresa], isplati iznos od 5.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d. Zagreb na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. ZOO-a od 1. rujna 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, a od 1. siječnja 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), i zbog odluke o troškovima postupka. Ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 4. točka 11. ZPP-a jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može preispitati. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu na način da preinači prvostupanjsku presudu ili da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV i sudsku pristojbu na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi svim žalbenim navodima kao neosnovanima i predlaže žalbu odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8, 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tužitelj, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti nerazumljivi, te nama proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati 10.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2008. na ime povrata dvostruke kapare, te je postavljen eventualni tužbeni zahtjev da tuženik isplati tužitelju iznos od 5.000,00 EUR zbog stjecanja bez osnove.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tuženik kao punomoćnik suvlasnika ĆUŽ, FU, ĆU, OU, ĐU, LU i GU preuzeo u njihovo ime kaparu u iznosu od 5.000,00 EUR,

- da do realizacije kupoprodajnog ugovora za kupnju nekretnine (zkč. br. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada i dvorište u Zagrebu, Srebrnjak 58, površine 641 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) nije došlo,

- da je kaparu od 5.000,00 EUR tuženiku kao punomoćniku navedenih suvlasnika predao tužiteljev brat VU,

- da iznos kapare od 5.000,00 EUR nije vraćen,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je tuženik zadržao kaparu uz suglasnost suvlasnika koje je zastupao na ime troškova koje je imao u vezi zastupanja.

10. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalnog pravo iz članka 304. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO) kojim je propisano da ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom. U stavku 2. istoga članka propisano je ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare. Pravilno stoga zaključuje prvostupanjski sud da se vraćanje kapare i dvostruke kapare može tražiti samo od druge ugovorne strane. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik nije bio ugovorna strana (nije niti mogao biti jer nije suvlasnik predmetne nekretnine), već punomoćnik upisanih suvlasnika, što i sam tužitelj navodi, to proizlazi da tuženik nije pasivno legitimiran za vraćanje kapare, odnosno dvostruke kapare.

11. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio i materijalnopravnu odredbu iz članka 309. stavak 1. ZOO-a koja govori o učincima zastupanja i kojom je propisano da ugovor što ga sklopi zastupnik u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu, dok je u stavku 2. propisano da pod istim uvjetima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravni učinak neposredno prema zastupanoj osobi. Prema tome, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da činjenica da je tuženik nastupao kao zastupnik u ime zastupanih osoba, to ugovor što ga je sklopio ne obvezuje tuženika kao zastupnika, pa nije pasivno legitimiran za povratak kapare niti dvostruke kapare. Stoga su irelevantni žalbeni navodi kojima tužitelj u žalbi napada zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelj i njegov brat BU zajedno nastupali kao kupci u predmetnom pravnom poslu.

12. Žalbeni navodi koji se odnose na činjenicu da nije provedeno saslušanje svjedoka VU nisu relevantni za odluku u ovom sporu imajući u vidu da je tužitelj promašio pasivnu legitimaciju. Osim toga, pravilno ukazuje prvostupanjski sud je od podnošenja tužbe 2. kolovoza 2011. pa do zaključenja glavne rasprave 6. prosinca 2024. tužitelj imao dovoljno vremena izvijestiti sud o adresi toga svjedoka, što nije učinio, iako se radi o svjedoku koji je njegov brat. Štoviše tužitelj je predlagao da se svjedok VU poziva dostavom poziva na adresu tužitelja, što je prvostupanjski sud i učinio, zatim je opravdao izostanak svjedoka bolešću za što nikada nije na poziv suda dostavio dokaz, da bi na ročištu od 6. prosinca 2024. počeo tvrditi da svjedok VU živi u [adresa] u [adresa], ali opet bez dostave njegove adrese sudu. Pritom valja naglasiti da tužitelj nije naveo na koje okolnosti predlaže saslušanje svjedoka VU, no kako iz provedenog postupka proizlazi da su ovom svjedoku poznate okolnosti pod kojima je došlo do isplate kapare i okolnosti vezano za nedostatke koji su priječili provedbu kupoprodaje u zemljišnim knjigama, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da provedba ovog dokaza nije bila potrebna jer se radi o okolnostima koje nisu sporne jer proizlaze iz povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka i potvrde o kapari od 31. kolovoza 2008.

13. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužitelj osporava točku II. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen i eventualni tužbeni zahtjev da tuženik isplati tužitelju iznos od 5.000,00 EUR. Naime, već je obrazloženo da je promašena pasivna legitimacija za povrat kapare jer je tuženik kao punomoćnik primio taj iznos u ime i za račun svojih opunomoćitelja.

13.1. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se osporava zaključak prvostupanjskog suda da se na strani tuženika ne radi o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO-a. Naime, okolnost da tuženik nije predao kaparu svojim opunomoćiteljima (tvrdi da je 5.000,00 uz suglasnost zastupanih suvlasnika zadržao kao naknadu troškova koje je kao punomoćnik imao u vezi sa kupoprodajom predmetne nekretnine) nije bitna za presuđenje u ovoj pravnoj stvari jer se radi o internom odnosu tuženika i njegovih opunomoćitelja po ugovoru o nalogu sukladno članku 763. ZOO-a. Pravilno ukazuje tuženik da činjenica je li tuženik predao kaparu svojim opunomoćiteljima ne utječe na valjanost osnovnog pravnog posla (ugovora o kupoprodaji), obzirom da tijekom postupka tužitelj ničim nije osporio da tuženik ne bi bio punomoćnik navedenih prodavatelja, niti je tužitelj tijekom postupka dokazao da je na bilo koji način prestala punomoć koju su ti suvlasnici izdali tuženiku za prodaju njihovih suvlasnih dijelova predmetne nekretnine.

14. Odluka o trošku je pravilna po osnovi (članak 154. stavak 1. i članak 155. ZPP- a) i visini, te istu tužitelj nije niti osporavao konkretnim prigovorima.

15. Kako prvostupanjskom odlukom, kao ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a jer nije uspio sa svojom žalbom.

17. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu budući isti nije bio potreban za odlučivanje u ovom postupku.

U Karlovcu 21. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Britvec