REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-996/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mira Hinić Muslim, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kallay &Partneri d.o.o., odvjetnici u Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 2. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Mire Hinić Muslim, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika GL, odvjetničke vježbenice, dana 21. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u članku 7. Ugovora o kreditu od dana 08. siječnja 2007. godine sklopljenog između stranka , solemniziranog kod javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita , broj ovjere OU- 1173/2006 , a koje odredbe vezuju iznos kredita za valutu CHF i da se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu od dana od dana 08. siječnja 2007. godine sklopljenog između stranaka solemniziranog kod javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita , broj ovjere OU-1173/2006, a koja odredba se odnose na promjenjivu ugovornu kamatnu stopu.
III. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba članka 3. Ugovora o kreditu od dana 08. siječnja 2007. godine sklopljenog između stranaka solemniziran kod javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita , broj ovjere OU-1173/2006,a koja odredba utvrđuje da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 3,30 % iznosa kredita.
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 da tužitelju ZL iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati sveukupan iznos od 4.115,73 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje od dana 28.02.2007. godine do 31.12.2007. godine, po stopi od 14 % godišnje od dana 01.siječnja 2008.godine do dana 30.lipnja 2011.godine, po stopi od 12 % godišnje tekućim od dana 1.srpnja 2011.godine do dana 31.srpnja 2015.godine, po stopi od 8,14 % godišnje tekućim od dana 1.kolovoza 2015.godine do dana 31.prosinca 2015.godine, po stopi od 8,05 % godišnje tekućim od dana 1.siječnja 2016.godine do dana 31.prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% godišnje tekućim od dana 1.siječnja 2017.godine do dana 30.lipnja 2017.godine, po stopi od 7,41 % godišnje tekućim od dana 1.srpnja 2017.godine do dana 31.prosinca 2017.godine, po stopi od 7,09 % godišnje tekućim od dana 1.siječnja 2018.godine do dana 30.lipnja 2018.godine, po stopi od 6,82 % godišnje tekućim od dana 1.srpnja 2018.godine do 31.prosinca 2018.godine, po stopi od 6,54 % godišnje tekućim od dana 1.siječnja 2019.godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznose za preplaćene kamate kako slijedi:
na iznos od 7,81€ od 1.12.2007. do isplate,
na iznos od 7,77€ od 1.1.2008. do isplate,
na iznos od 7,91€ od 1.2.2008. do isplate,
na iznos od 7,98€ od 1.3.2008. do isplate,
na iznos od 8,12€ od 1.4.2008. do isplate,
na iznos od 7,92€ od 1.5.2008. do isplate,
na iznos od 11,89€ od 1.6.2008. do isplate,
na iznos od 12,04€ od 1.7.2008. do isplate,
na iznos od 11,82€ od 1.8.2008. do isplate,
na iznos od 11,82€ od 1.9.2008. do isplate,
na iznos od 11,96€ od 1.10.2008. do isplate,
na iznos od 12,93€ od 1.11.2008. do isplate,
na iznos od 12,28€ od 1.12.2008. do isplate,
na iznos od 13,11€ od 1.1.2009. do isplate,
na iznos od 13,24€ od 1.2.2009. do isplate,
na iznos od 13,29€ od 1.3.2009. do isplate,
na iznos od 20,25€ od 1.4.2009. do isplate,
na iznos od 20,30€ od 1.5.2009. do isplate,
na iznos od 19,93€ od 1.6.2009. do isplate,
na iznos od 19,65€ od 1.7.2009. do isplate,
na iznos od 19,72€ od 1.8.2009. do isplate,
na iznos od 19,87€ od 1.9.2009. do isplate,
na iznos od 19,86€ od 1.10.2009. do isplate,
na iznos od 19,71€ od 1.11.2009. do isplate,
na iznos od 19,98€ od 1.12.2010. do isplate,
na iznos od 20,21€ od 1.1.2010. do isplate,
na iznos od 20,52€ od 1.2.2010. do isplate,
na iznos od 20,45€ od 1.3.2010. do isplate,
na iznos od 20,87€ od 1.4.2010. do isplate,
na iznos od 20,79€ od 1.5.2010. do isplate,
na iznos od 20,95€ od 1.6.2010. do isplate,
na iznos od 22,32€ od 1.7.2010. do isplate,
na iznos od 22,03€ od 1.8.2010. do isplate,
na iznos od 22,89€ od 1.9.2010. do isplate,
na iznos od 22,60€ od 1.10.2010. do isplate,
na iznos od 22,12€ od 1.11.2010. do isplate,
na iznos od 319,11€ od 13.11.2010. do isplate
-U odnosu na ništetnu valutnu klauzulu kako slijedi:
na iznos od 1,90€ od 1.4.2008. do isplate,
na iznos od 15,49€ od 1.11.2008. do isplate,
na iznos od 1,21€ od 1.12.2008. do isplate,
na iznos od 19,36€ od 1.1.2009. do isplate,
na iznos od 22,15€ od 1.2.2009. do isplate,
na iznos od 23,42€ od 1.3.2009. do isplate,
na iznos od 19,94€ od 1.4.2009. do isplate,
na iznos od 20,61€ od 1.5.2009. do isplate,
na iznos od 15,29€ od 1.6.2009. do isplate,
na iznos od 11,38€ od 1.7.2009. do isplate,
na iznos od 12,42€ od 1.8.2009. do isplate,
na iznos od 14,48€ od 1.9.2009. do isplate,
na iznos od 14,30€ od 1.10.2009. do isplate,
na iznos od 12,22€ od 1.11.2009. do isplate,
na iznos od 16,13€ od 1.12.2009. do isplate,
na iznos od 19,27€ od 1.1.2010. do isplate,
na iznos od 23,73€ od 1.2.2010. do isplate,
na iznos od 22,70€ od 1.3.2010. do isplate,
na iznos od 28,76€ od 1.4.2010. do isplate,
na iznos od 27,61€ od 1.5.2010. do isplate,
na iznos od 29,85€ od 1.6.2010. do isplate,
na iznos od 49,23€ od 1.7.2010. do isplate,
na iznos od 45,24€ od 1.8.2010. do isplate,
na iznos od 57,43€ od 1.9.2010. do isplate,
na iznos od 53,22€ od 1.10.2010. do isplate,
na iznos od 46,44€ od 1.11.2010. do isplate,
na iznos od 1.965,13€ od 13.11.2010. do isplate
te u odnosu -ulaznu naknadu:
na iznos od 620,81 eur od 09/01/2007 do isplate
V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 356,09 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 12. studenog 2010. pa do isplate.
VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.212,50 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 21. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika dana 12.6.2019. Općinskom sudu u Splitu podnio tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu temeljem kojeg mu je odobren kredit u iznosu od 27.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. U bitnome ističe da je tuženik tijekom razdoblja otplate kredita jednostrano mijenjao kamatnu stopu bez da je o tome sa njim pregovarao, kao i da mu prilikom zaključenja ugovora nije pružio dovoljno informacija i obavijestio ga o rizicima vezanim za zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 te presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt 249/14-2, kojima je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u švicarskom franku. Ističe da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i na na valutnu klauzulu u CHF ništetne te da mu je tuženik dužan vratiti sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku isplatu novčanog iznosa u visini preplaćenih anuiteta s osnova ništetne odredbe o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stope i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF čiju će visinu specificirati nakon što tuženik dostavi potrebnu dokumentaciju temeljem koje će sudski vještak provesti financijsko vještačenje. Predlaže i da mu tuženik naknadi parnični trošak uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu budući je čl. 12 predmetnog Ugovora o kreditu broj 418-50-3848852, ugovorena mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika. U odnosu na navode tužbe ističe da utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a, posebno uzimajući u obzir da tužitelj uopće nije dokazao da ima svojstvo potrošača,a što mu tuženik osporava. U bitnome ističe da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, o njima se pojedinačno pregovaralo, tuženik je sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju predočio sve relevantne informacije i rizike povezane s valutom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom pa sporne odredbe nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja niti su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelju osporava status potrošača. Ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Tuženik uz odgovor na tužbu kao dokaze prilaže Zahtjev za kredit i Ponuda broj 04- 10680 Auto kuće Gašperov d.o.o. za kupnju osobnog vozila marke Renault.
3. Općinski sud u Splitu je dana 19.12.2022. donio rješenje poslovni broj P-4226/2019 kojim se oglasio mjesno nenadležnim te riješio da će predmet nakon pravomoćnosti tog rješenja ustupiti nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Općinski građanski sud u Zagrebu je predmet zaprimio dana 10.2.2023.
4. Tužitelj je u cijelosti ostao kod navoda tužbe. Osporava navode tuženika da su mu bile pružene sve informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope kao i ugovorene valute u CHF. U bitnome ističe da je tuženik u postupku Potrošač navodio iste razloge koje ističe i u ovom odgovoru na tužbu, a o kojima je pravomoćno odlučeno. Poziva se na presudu Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2221/18 od dana 3.9.2019., a u odnosu na istaknuti prigovor zastare presudu poslovni broj Rev- 2245/17 od dana 20.3.2018. Podneskom od dana 20.12.2023. tužitelj specificira tužbeni zahtjev na način da predlaže da sud utvrdi ništetnim odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu kojom je određeno da je iznos kredita vezan za valutu CHF i da se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, zatim odredbu čl. 2. koja se odnosi na promjenjivu ugovornu kamatnu stopu, zatim odredbu članka 3. koja utvrđuje da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 3,30 % iznosa kredita. Na temelju ugovornih odredbi koje predlaže utvrditi ništetnim tužitelj od tuženika potražuje isplatu i to na ime preplaćenih anuiteta s osnova ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ukupan iznos od 4.484,11 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta do isplate. Na temelju ništetnoe odredbe čl. 3 Ugovora i to kednoskratnih troškova obrade u iznosu od 3,30% iznosa kredita potražuje isplatu iznosa od 620,81 EUR uvećano za zatezne kamate tekuće od 9.1.2007. te iznosa od 356,09 EUR uvećano za zatezne kamate tekuće od 12.11.2010. pa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška. U prilogu opisanog podneska tužitelj kao dokaze prilaže Ugovor o kreditu broj 418-50-3848852, otplatni plan, tuženikovu Odluku o promjeni kamatnih stopa, prijepis knjigovodstvene kartice za razdoblje od 31.1.207. do 29.9.2021.
5. Tuženik u podnesku od dana 28.12.2023. ističe da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povećao i istaknuo novi zahtjev uz postojeći te traži utvrđenje ništetnosti odredbe o ulaznoj naknadi i isplatu temeljem iste, kao i utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a sve to nakon što je tužba dostavljena tuženiku i nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, zbog čega nije suglasan s preinakom tužbenog zahtjeva. U odnosu na spornu ugovornu odredbu o jednokratnoj naknadi prilikom prvog korištenja kredita (ulazna naknada) naglašava da je ta odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da ista nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. U Ugovoru o kreditu je jasno navedeno kako se od iznosa kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade u iznosu od 3,30% iznosa kredita, a koja je ugovorna odredba definirana suglasnošću volja ugovornih stranaka. U istom članku naveden je i jedan od troškova za koje će se naplaćeni iznos koristiti, odnosno „trošak upisa prijenosa vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela“. Tuženik ima pravo na navedenu naknadu upravo iz razloga što je isti kreditna institucija čija je djelatnost odobravanje kredita. Odredba je dovoljno jasna i razumljiva, a potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na ugovaranje naknade koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita). Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika Nevenke Kekez pod brojem OU-1173/2006, koja je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnila strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerila da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao. Budući tužitelj smatra da je njegovo potraživanje navodno „dospjelo“ danom plaćanja sporne naknade tuženiku, a tužba u ovom predmetu je podnesena dana 11.06.2019. to je i za isplatu po toj osnovi nastupila zastara iz čl. 225 Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, tuženik ističe i kako je tužitelj u zahtjev uvrstio iznos od 356,09 EUR koji je, prema preliminarnom izračunu tužitelja, isplaćen temeljem odredbe o prijevremenoj otplati kredita, a u pogledu koje tijekom postupka tužitelj nije zatražio niti utvrđenje ništetnosti niti isplatu temeljem iste. Naposljetku, tuženik ističe i kako tužitelj nije niti iskazao eventualno manje plaćene iznose u odnosu na razdoblje kada je tečaj CHF bio niži. Slijedom navedenog, tuženik se izričito protivi postavljenom tužbenom zahtjevu te predlaže da ga sud u cijelosti odbije.
6. Tužitelj ističe da se tuženik neosnovano protivi preinaci tužbenog zahtjeva budući je tužitelj tek dostavljanjem dokumentacije (ugovora o kreditu) saznao za odredbe ugovora o kreditu o jednokratnoj naknadi te podneskom uredio tužbu i to prije zaključenja prethodnog ročišta. U odnosu na tuženikovo osporavanje navoda da odredba o jednokratnoj naknadi nije nepoštena, jasna i razumljiva, tužitelj ponavlja da tuženik sa njim nije pregovarao oko naknade za obradu kredita jer je u pitanju unaprijed formulirana ugovorna odredba koju je tuženik nametnuo tužitelju bez da mu je pojasnio od čega se sastoji ta naknada u iznosu od 3,30% iznosa kredita i bez da mu je jasno i nedvosmisleno predočio strukturu te naknade odnosno troškova. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe da zahtjevu za isplatu naknade u iznosu od 3,30% iznosa kredita prethodi zahtjev za utvrđenjem ništetnosti te ugovorne odredbe pa bi zastara trebala početi teći tek od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost. Sud dopušta preinaku jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama te su za istu ispunjeni zakonski uvjeti predviđeni čl. 190 st. 1 i st. 3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP-a).
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 418-50-3848852 koji je dana 19.12.2006. sklopio sa tuženikom radi kupnje osobnog automobila i to odredbi čl. 7., čl. 3. i čl. 2 Ugovora kojima je određeno plaćanje anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te naknada od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita te isplata neosnovano stečenih iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Tužitelj postavlja i zahtjev za isplatom iznosa od 356,09 EUR koji je platio prilikom prijevremene otplate kredita. U odnosu na istu ne predlaže utvrditi ništetnim ugovornu odredbu (čl. 9) kojom je propisano da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.
8. Nesporno je da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 418-50-3848852, namjenski, za kupnju novog automobila Renault, u iznosu od 30.949,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja, na rok otplate od 84 mjeseca. Kredit je solemniziran kod javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita pod brojem OU-1173/2006 dana 8.1.2007. U čl. 1. određeno je da je iznos kredita kunska protuvrijednost CHF 30.949,80 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. U čl. 2 Ugovora određeno je da se korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. U čl. 3 je određeno plaćanje naknade od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. U čl. 7 određeno je da se iznos kredita otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen Korisniku kredita po isplati kredita. Tužitelj je kredit otplatio.
9. Sporno je ima li tužitelj status potrošača te jesu li mu prilikom ugovaranja predmetnog kredita od strane djelatnika tuženika pojašnjeni parametri temeljem kojih tuženik mijenja visinu kamatne stope. Sporno je da li je tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,20 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje mu je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu, je li tuženik primjenom ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje mu je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF. Sporno je koliko iznose pojedini i ukupno preplaćeni anuiteti te ima li tužiteljica pravo na zakonske zatezne kamate tekuće od isplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta. Sporno je i mogu li se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora Potrošač. Sporno je je li ugovorna odredba kojom je određeno plaćanje tzv. ulazne naknade (čl. 3 Ugovora) bila lako uočljiva, nedvosmislena, razumljiva i jasno prezentirana tužitelju od strane službenika tuženika. Sporno je na koje se eventualno nastale objektivne troškove odnosi i kako iznos odobrenog kredita utječe na visinu te naknade s obzirom da je ista određena u postotku od iznosa odobrenog kredita. Sporno je i je li o njoj tužitelj uopće mogao pregovarati sa tuženikom ili ga je tuženik davanjem na potpis unaprijed pripremljenog sadržaja ugovora doveo u neravnopravan položaj. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu iznosa koji je platio prilikom prijevremen otplate kredita. Sporan je tijek zateznih kamata te je li nastupila zastara potraživanja tužitelja.
10. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke utvrđene su čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije Saslušan je tužitelj IL, dok je tuženik odustao od prijedloga za saslušanjem svjedok OL i javnog bilježnika Nevenke Kekez. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva je određeno provođenjem financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Koraljki Cesarec Noršić, dipl. oec. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 ZPP-a sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev u većem dijelu osnovan.
11. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja IL koji u svom iskazu navodi da je predmetni kredit podigao radi kupnje novog auta. U auto kući u kojoj je pronašao auto, a to je Auto kuća Gašperov u Splitu su mu rekli da kredit može dići kod tuženika. Predlagali su da to bude kredit u valuti CHF jer je taj kredit bio najpovoljniji. U auto kući je predao sve potrebne papire, oni su sve proslijedili banci iz koje su ga zvali kada je primjerak ugovora bio napisan. Sa bankovnom službenicom uopće nije imao prilike razgovarati o pojedinim ugovornim odredbama, sve ga je dočekalo pripremljeno. Te papire je uzeo i nosio javnom bilježniku gdje je ugovor potpisao. Potpisao je ono što su mu nudili, nije sumnjao u bankarsku instituciju. Ni na koji način nije mogao predvidjeti da će rate kredita uslijed promjene kamatne stope i vrijednosti tečaja CHF toliko narasti. Mislio je da će mu rata kredita biti fiksna, nije znao da će se mijenjati. Kako bi zatvorio kredit, a što je morao jer mu je plaćanje pojedinih mjesečnih rata bilo preteško, je posudio novac od sina i na taj način zatvorio kredit. Tada je morao platiti i posebnu naknadu za zatvaranje kredita, a što ga je posebno naljutilo. Misli da je ulaznu naknadu platio u gotovini, nije mogao dobiti isplatu kredita ako ne plati tu naknadu. U vrijeme podizanja kredita nije imao privatnu firmu niti obrt, auto je kupio za svoje osobne potrebe.
12. Na temelju iskaza tužitelja te odredbe čl. 6 predmetnog Ugovora o kreditu u kojem je navedeno da se kredit odobrava za kupnju novih vozila, a što je vidljivo i iz Ponude za kupnju motornog vozila koju prilaže tuženik, sud sa sigurnošću utvrđuje da tužitelj ima status potrošača tj. da je kao fizička osoba sklopio pravni posao sa tuženikom i da djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, sve sukladno čl. 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003). Dakle, tužitelj ispunjava oba kumulativno postavljena uvjeta: 1. radi se o fizičkoj osobi i 2. sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe.
13. Povezujući iskaz tužitelja sa spornim ugovornim odredbama (čl. 7, čl. 2 čl. 3), ali i izgledom čitavog Ugovora o kreditu, sud utvrđuje da se radi o unaprijed formuliranom, tipskom ugovoru tuženika te da se o sadržaju spornih odredbi nije niti moglo pojedinačno pregovarati budući je tužitelju dan na potpis unaprijed pripremljen ugovor koji je sastavio tuženik. Tako tuženik ni na koji način nije upozorio tužitelja na mogućnost promjene tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača niti mu je objasnio što utječe na njegovu odluku o promjeni kamatne stope. Iz dostupnih informacija (ponuda za kupnju motornih vozila, zahtjev za kredit) tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, a tuženik jednostrano mijenja kamatnu stopu temeljem svoje odluke niti je mogao informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Tužitelju nije posebno objašnjeno niti od čega se sastoji jednokratna naknada, na temelju čega je određena njena visina (3,30%) pa nije niti mogao informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
14. Tuženik na kojem je teret dokaza da se o spornim odredbama ugovora, njihovoj svrsi i parametrima na temelju kojih je određena visina pojedinačno pregovaralo, navedeno nije dokazao. Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Prema čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5.4.1993. i ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, a prema članku 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo. U tom pravcu, zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi prema Direktivi određuje da je položaj potrošača podređen jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
15. U čl. 59 Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03 u nastavku ZZP-a) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstvo pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. U čl. 81 st. 1 ZZP-a je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U st. 2 je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. U st. 3 je propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano da je trgovac, ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati. U čl. 84 ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. U čl. 87 st.1 ZZP je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Iako je predmetni Ugovor u cijelosti ispunjen, tužitelj ima pravo isticati ništetnost budući se radi o zaštiti pravnih i ekonomskih interesa potrošača propisanih i Zakonom o zaštiti potrošača.
16. Tuženik u konkretnom slučaj nije dokazao niti da je tužitelj kao potrošač mogao utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi definiranih od strane tuženika kao trgovca slijedom čega sud u potpunosti prihvaća kao istiniti dio iskaza u kojem tužitelj navodi da je sve potrebe papire za kredit predao u auto kući, a da su oni sve proslijedili banci iz koje su ga zvali kada je primjerak ugovora bio napisan. Sa bankovnom službenicom uopće nije imao prilike razgovarati o pojedinim ugovornim odredbama,
1 0
sve ga je dočekalo pripremljeno. S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom oko promjene kamatne stope, valutne klauzule u CHF niti mu je tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasnio spornu odredbu ugovora o tzv. ulaznoj naknadi (čl. 3), njenoj svrsi i visini , a kako bi tužitelj mogao informirano odlučiti i predvidjeti posljedice koje iz toga proizlaze, to su u pitanju ništetne ugovorne odredbe koje su dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja. Dužnost tuženika je bila da potrošaču, ovdje tužitelju, u skladu s odredbama o potrošačkom kreditiranju sadržanim u Zakonu o
zaštiti potrošača, detaljno objasni sve okolnosti vezane za kredit, kamatu, tečaj, valutu i naknadu te da mu pruži kvalitetne informacije kako bi se odlučio na pravni posao s tuženikom. Potpisivanjem tipskog ugovora čije je ugovorne odredbe definirao tuženik kao jača ugovorna strana tužitelj je kao slabija ugovorna strana stavljen u neravnopravan položaj te je naplata tako određenih naknada očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Sve navedeno nepoštene ugovorne odredbe čini ništetnima.
17. Prema odredbi čl. 323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj u tužbi, kao i u svom iskazu, ističe da mu je nepošteno naplaćena i naknada za prijevremenu otplatu kredita pa od tuženika potražuje i isplatu iznosa od 356,09 EUR. Sa tim je dijelom tužbenog zahtjeva odbijen budući ne predlaže da se utvrdi ništetnost iste, a što je potrebno budući zahtjevu za restitutcijom mora prethoditi zahtjev za utvrđenjem ništetnosti, što je u ovom slučaju izostalo (konkretno, utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 9 Ugovora u dijelu koji se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita).
18. Na okolnost sporne visine tužbenog zahtjeva određeno je provođenje financijskog vještačenja po sudskom vještaku Koraljki Cesarec Noršić, dipl oec. Vještaku je zadano izračunati preplatu s osnova promjene kamatne stope i valutne klauzule, kao i visinu naknade na ime jednokratnih troškova obrade kredita u iznosu od 3,30 % kredita.
19. U svom nalazu i mišljenju od dana 4.6.2024. sudski vještak Koraljka Cesarec Noršić daje mišljenje da preplata s osnova promjene kamatne stope iznosi: 1.336,53 CHF tj. 6.826,31 kn tj.906,01 eura prema fiksnom tečaju konverzije. Preplata s osnova valutne klauzule iznosi: “Negativne” razlike -993,51 kn,“pozitivne” razlike 19.596,10 kn, iz čega slijedi da je neto razlika tečajnih razlika 18.512,60 kn, tj. 2.457,04 eura po fiksnom tečaju konverzije. Visine naknade na ime jednokratnih troškova obrade kredita iznose: Ulazna naknada 4.677,53 kn, tj. 620,81 eura prema fiksnom tečaju konverzije. Izlazna naknada 2.682,95 kn, tj. 356,09 eura prema fiksnom tečaju konverzije. Vještak daje i tabelarne preglede svojih izračuna.
20. Tužitelj nije imao prigovora na opisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka. Sukladno izračunu vještaka je podneskom od dana 1.2. 2025. specificirao tužbeni zahtjev. Ujedno ističe da je vještak omaškom pogrešno zbrojio pojedinačne iznose razlike nastale s osnove promjene ugovorne kamatne stope te umjesto iznosa od 906,03 naveo 906,01 eur pa tužitelj precizira navodeći točan zbroj. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka uslijed primjene ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i
1 1
valutnoj klauzuli, došlo do promjene u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj bio dužan plaćati, pa je stoga tuženik pretplatio s danom 12.11.2010. ukupan iznos od 3,494,94 kn, odnosno 906,03 eur s osnove promjene ugovorne kamatne stope te iznos od 2.588,91 eur s osnova tečajne razlike (valutne klauzule).U svezi naknade za obradu kredita-ulazne naknade pretrpio štetu u iznosu od 3,30% iznosa kredita odnosno 620,81 eur te temeljem ništetne odredbe članka 9. Ugovora o kreditu za izlaznu naknada u visini od 3% odnosno 356,09 eura, dakle sveukupno 976,90 eur zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati i zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja tih naknada.
21. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da je vještak izračunom tzv. izlazne naknade prekoračio zadatak suda. Nakon dostavljenog prigovora sudski vještak je u podnesku od dana 29.7.2024. dostavio izračun naknade samo za visinu jednokratnih troškova obrade kredita u iznosu od 3,30 % koja iznosi 620,81 EUR, a naplaćena je dana 9.1.2007.
22. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je ispunila postavljeni zadatak, a izračun je pregledan i jasan. Prigovori tuženika o načinu izračuna su pravne prirode i njihova neosnovanost je već pravomoćno utvrđena u postupku Potrošač. Dužnost tuženika je bila da potrošaču, ovdje tužitelju, u skladu s odredbama o potrošačkom kreditiranju sadržanim u Zakonu o zaštiti potrošača, detaljno objasni sve okolnosti vezane za kredit, kamatu, tečaj, valutu i da mu pruži kvalitetnu informaciju kako bi se odlučio na pravni posao s tuženikom, a što nije učinio već je tužitelju ponudio unaprijed pripremljeni, standardizirani ugovor. Tužitelj osnovano potražuje isplatu onih iznosa rata kredita koje je preplatio tj. razliku između stvarno plaćenih rata kredita i rata kredita koje je trebao plaćati prema ugovorenom tečaju CHF u odnosu na kune na dan sklapanja kredita, prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, budući je utuženu razliku tuženiku stekao na temelju ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnima pa svoje potraživanje tužitelj osnovano temelji na čl. 323 st. 1 ZOO-a. U odnosu na tzv. negativne razlike treba napomenuti da tuženik u pogledu tih razlika nije istaknuo određeni zahtjev odnosno prigovor u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO-a. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u vijeću od trinaest sudaca u odluci u predmetu pod brojem Rev-549/23 od dana 18.12.2023. zaključio da u situaciji kada tužena banka po osnovi tzv. negativnih tečajnih razlika nije istaknula protutužbeni zahtjev, procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO-a, onda nema mjesta umanjivanju potraživanja tužitelja na ime ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli sa onim iznosima kada je tečaj CHF bio niži od početno utvrđenog, samo na temelju općenitih prigovora tuženika materijalnopravne naravi u odnosu na visinu potraživanja tužitelja. Stoga sud nije uzimao u obzir niti izračun tzv. negativnih razlika koji sudski vještak daje u svom nalazu i mišljenju.
23. U odnosu na tzv. ulaznu naknadu sudski vještak je utvrdio da 3,30 % od iznosa kredita iznosi 620,81 EUR te da je ista tužitelju naplaćena dana 9.1.2007. Kako je sud utvrdio da je sporna odredbe čl. 3. Ugovora ništetna, a tuženik je na temelju iste ostvario korist u iznosu od 620,81 EUR to je tuženik dužan vratiti tužitelju neosnovano stečeni iznos uvećano za zateznu kamatu tekuću od dana nakon dana stjecanja, tj. od 9.1.2007. pa do isplate.
24. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-47/2020 od dana 30.1.2020. zauzeto je pravno
1 2
shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog govora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora (čl. 12.3.), zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost.
25. U odnosu na zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF se tužitelj tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt 249/14-2 od 9.4.2015. VSRH odbio revizije tuženih banaka iz postupka "Potrošač" (tužitelj u tom postupku Potrošač-Hrvatski savez za zaštitu potrošača) koje su pobijale drugostupanjsku presudu Pž-7129/13 u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda P-1401/12 kojim je ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tih banaka ocjenjeno nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. VSRH polazi od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne i uočljive, međutim nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapanih s potrošačima u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu su bile nepoštene slijedom čega su temeljem čl. 87 ZZP/03 i čl. 102 ZZP/07 te odredbe ništetne. Presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 2221/2018 od 3.9.2019. odbijena je revizija osam tuženih banaka u predmetu tužitelja Potrošač - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, uključujući i tuženika te je u navedenoj presudi izražen pravni zaključak da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe ugovaranjem klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo.
26. Odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz odredbe članka 106. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14. i 110/15. - dalje ZZP) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakona utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštene posebnim zakonom izrijekom predviđenom i uz uvjete predviđene tim zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Fizičke i pravne osobe se mogu
1 3
u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz odredbe čl. 502.a st. 1. ZPP.
27. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći da zastara počinje teći pravomoćnošću presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od dana 13.6.2014. i presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-632/2017 od dana 14.6.2018. kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule u CHF. Dakle, od navedenih datuma počinje teći petogodišnji zastarni rok prema odredbi članka 225. ZOO-a. Budući je tužitelj predao tužbu dana 12.6.2019. preporučeno putem pošte to se, sukladno čl. 113 st.1 ZPP-a, ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski, dan predaje pošte smatra danom predaje sudu kojem je upućen iz čega je razvidno da nema zastare propisane čl. 225. ZOO-a.
28. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je provedenim financijskim vještačenjem sukladno kojem je sud odlučio kao u točci IV. izreke ove presude, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 356,09 EUR uvećano za zateznu kamatu tekuću od 12.11.2010. do isplate.
29. Odluka o zakonskim zateznim kamatama se temelji na čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja jer je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli u CHF i tzv. ulaznoj naknadi ništetne.
30. Odluka o trošku se temelji na čl. 154 st. 5 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1), podneska od 8.7.2022., 6.3.2024.u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8.t.3), podneska od 20.12.20203., 1.2.2025. i 3.2.2025. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8.t.1). Nije priznat trošak sastava podneska od 15.4.2024. kojim dostavlja dokaz o uplati predujma za financijsko vještačenje jer isti nije nužan budući navedeno sud provjerava i sam, kao niti podnesak uz koji dostavlja troškovnik budući se troškovnik predaje na raspravi, nakon zaključenja iste. Priznat je trošak pristupa na ročište 20.12.2023. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9.t.5), ročištima 6.3.2024., 14.1.2025. i 2.4.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25% PDV-a od 362,50 EUR trošak iznosi 1.812,50 EUR. Navedenom trošku treba dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR. Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.212,50 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude, 21.5.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
1 4
refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana
U Zagrebu 21. svibnja 2025.
Sutkinja:
Ivana Markotić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
