Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10 23420 Benkovac

Poslovni broj: P-447/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sucu toga suda Zoranu Vrankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GŽ pok. UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Elmi Predovan, odvjetnici iz Benkovca, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, izvan ročišta za glavnu raspravu, 21. svibnja 2025

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se prema tuženoj Republici Hrvatskoj da je tužitelj FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 2691 m2, prikazanom na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića dipl. Ing. geod. od 3.4.2023. god. slovima A-B-C-D-A, koja skica je sastavni dio ove presude, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj nakon izvršene parcelacije uknjiži predmetnu nekretninu na svoje ime, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude."

i

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.309,63 € u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi uknjižena u korist Republike Hrvatske za cijelo, da je njezin realni dio u površini od 2691 m2 u njegovom posjedu te da se dana 4. studenog 2021. god. u skladu s odredbom čl. 186. a ZPP-a obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim da tužena u zakonskom roku nije odgovorila na njegov zahtjev pa da nema zapreka za podnošenje ove tužbe. Navodi da označeni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja njegovu obiteljsku kuću prizemnicu koju je izgradio početkom 1980-tih godina, da je teren za izgradnju kuće dobio od svog oca UŽ koji je predmetnu nekretninu koristio kao pašnjak sa sjenicama i većim brojem stabala bajama prije nego što je tužitelj na njoj izgradio kuću, da se predmetna nekretnina nalazi u blizini stare obiteljske kuće njegova (tužiteljeva) oca i djeda, da je on sa obitelji živio u kući sve do 1995. god., da je kuća stradala u ratu i da je ostvario pravo na novčanu potporu radi obnove temeljem rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji od 6.4.2004. god. ali da su ta sredstva bila nedostatna i da kuća još uvijek nije obnovljena. Dalje navodi da je predmetna nekretnina u dugogodišnjem mirnom i nesmetanom posjedu obitelji UŽ i da nitko nikada niti njega, a niti njegova oca i djeda nije smetao u korištenju iste i da je predmetni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prikazan na situaciji CŽ dipl. ing. geod. kao lik A-B-C-D-E-F-G-A u površini od 2691 m2.

2. Tužitelj se prethodno obratio nadležnom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja ovog spora u smislu odredbe čl.186a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) koji je podnesen 04.11.2021.g. (l. s. 4-6) te je nakon proteka roka za odgovor podnio tužbu 14.03.2022. (čl.186.a st. 5 ZPP).

3. U odgovoru na tužbu (l. s. 27-29) zakonski zastupnik tuženice usprotivio se u tužbi i tužbenom zahtjevu, osporio je navode tužitelja da je on vlasnik dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 2691 m2 prema skici dipl. ing. geod. CŽ slovima A-B-C-D-E-F-G-A i da je vlasništvo iste stekao nasljeđivanjem iza smrti svoga oca UŽ, da tužitelj u tužbi ne navodi pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva pa da bi se moglo zaključiti da je pravna osnova stjecanja prava suvlasništva utužene nekretnine dosjelost, da tužitelj ne navodi niti ne prilaže dokaze za ovaj institut, da se tužitelj, a niti njegov prednici nikada nisu nalazili u posjedu predmetne nekretnine jer da je ista u posjedu Republike Hrvatske odnosno ranije društvenog vlasništva, da predmetna nekretnina nedvojbeno predstavlja šumsko zemljište pa da tužitelj nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva na takvoj nekretnini, da iz cjelokupne dokumentacije dostavljene uz tužbu proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva jer tužitelj nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom bi dokazao svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini pa da je stoga jasno da tužitelj nije kvalificirani posjednik predmetne nekretnine, da istu nije niti mogao steći dosjelošću temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i da dostavljena dokumentacija nije dostatna da bi se dokazalo pravo vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini u suvlasništvu Republike Hrvatske, predložio je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

4. Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-357/2023-3 od 24. veljače 2025. je ukinuta presuda kao i rješenje ovoga suda poslovni broj P-460/2022- 17 od 7. studenoga 2023. i predmet vraćen sudu na ponovno suđenje uz uputu da se razmotri je li tužitelj eventualno stekao pravo vlasništva dosljelošću ako se uzme u obzir razdoblje nakon 1941. a ne samo u razdoblju od 40 godina do 1941.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (l. s. 7-10), rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji (l. s. 11-12), situaciju (l. s. 13), izjavu (l. s. 14-6), Potvrdu (l. s. 17-19), preslik katastarskog plana (l. s. 20), potvrdu (l. s. 21), povijest promjena (l. s. 30-34), smrtne listove (l. s. 47-48) i skicu i fotografije sudskog očevida sudskog vještaka Frane Vlatkovića (l. s. 51-53) te su saslušani svjedoci ČŽ i EŽ.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženici radi utvrđenja prava vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 2691 m2.

8. Između tužitelja i tuženice je sporno jesu li na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine.

9. Iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Benkovac od 24.02.2022. (l. s. 7-10) slijedi da je kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak površine 335162 m2 upisana tuženica Republika Hrvatska pa je neupitna pasivna legitimacija tuženice.

10. Iz Rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Služba za prostorno uređenje zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove od 06. travnja 2004.g. slijedi da sukladno odredbama Zakona o obnovi FŽ (Todor) iz [adresa] ima pravo na potporu za popravak oštećenja kuće na adresi [adresa] s utvrđenim 3. stupnjem oštećenja sukladno odredbama Zakonu o obnovi.

11. Iz situacije ovlaštenog ing. geod. CŽ (l. s. 13) slijedi da je dio predmetne nekretnine č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označen slovima A-B-C-D-E-F-G-A u površini od 2691 m2.

12. Iz Izjave (l. s. 14-16) ovjerene kod Javnog bilježnika Martine Dražine broj: Ov- 2966/2019 dana 30.07.2019. slijedi da je FŽ izjavio da je on vlasnik obiteljske kuće u [adresa] koja je izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica], upisana u posjedovnom listu broj: 510 k. o. [katastarska općina] čiju istinitost su svojim potpisima potvrdili svjedoci OŽ i ĐŽ.

13. Iz potvrde sa grafičkim prikazom Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnine Benkovac od 19.10.2021.g. (l. s. 17-19) slijedi da je zgradi izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa] određen kućni broj 8.

14. Iz potvrde Vodovoda i odvodnje d.o.o. Benkovac od 21.10.2021.g. (l. s. 21) slijedi da je obiteljski objekt vl. FŽ iz [adresa] bio priključen na mjesnu vodovodnu mrežu i evidentiran kao potrošač do 20.01.1992.g.

15. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnine Benkovac od 25.02.2022.g. (l. s. 30-34) slijedi da je dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana u korist Društvenog vlasništva od revizije 1956.g. do 2011.g., a na temelju rješenja posl. br. Z-805/08 te rješenja katastra od 02.06.2011.g. izvršen je upis dijela čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist Republike Hrvatske.

16. Iz Smrtnog lista Matičnog ureda Benkovac od 03.04.2023.g. (l. s. 47) slijedi da je UŽ sin G (djed tužitelja) rođen **.**.1878.g. u [adresa] i preminuo

19. prosinca 1959.g. u [adresa].

17. Iz Smrtnog lista Matičnog ureda Benkovac od 03.04.2023.g. (l. s. 48) slijedi da je UŽ sin UŽ (otac tužitelja) rođen **.**.1923.g. u [adresa] i preminuo

7. kolovoza 2010.g. u [adresa].

18. Iz iskaza svjedoka ČŽ slijedi da je tužitelj predmetnu nekretninu naslijedio od oca UŽ koji umro 2010.g., a rođen 1923. godine pa da je u vrijeme svoje smrti imao 87 godina, da je tužiteljeva majka umrla prije tužiteljeva oca, tužiteljev otac UŽ da je koristio predmetnu nekretninu tako što je na istoj napasao svoje blago koje je imao (ovce, dva vola i magarca), da je UŽ čuvao ovu nekretninu i redovito je nadzirao, da je otac tužiteljevog oca UŽ koji se također zvao UŽ koristio ovu nekretninu i da ga se on sjeća s obzirom da je isti umro 1959. godine a on (svjedok) da je rođen 1948. godine. Nadalje je iskazao da GŽ ima tri brata koji ne polažu nikakvo pravo na predmetno zemljište jer da oni svi imaju svoje kuće, da se Nikolin djed UŽ doselio ovdje na ovo zemljište i u ovaj kraj iz Dobropoljaca i da nije čuo da bi itko ometao GŽ a prije njegova oca UŽ i njegova djeda UŽ u posjedovanju i korištenju ovoga zemljišta koje su oni neprekidno koristili od kad on zna za sebe. Dalje je naveo da je predmetno zemljište bilo ograđeno živicom, odnosno dračom jer su se zemljišta na takav način uobičajeno ograđivala u ono vrijeme, da je devastirani stambeni objekt koji se nalazi na predmetnoj nekretnini izgradio FŽ i to nekih 10-ak godina prije početka zadnjega rata, da je taj objekt bio useljen prije početka rata i da znajući kakav je bio UŽ, da je on sigurno odobrio gradnju GŽ, odnosno da GŽ nije mogao to graditi ako mu otac UŽ ne bi dao odobrenje s obzirom da je taj čovjek bio vrlo principijelan.

19. Iz iskaza svjedoka EŽ slijedi da predmetnu nekretninu koristi FŽ koju je naslijedio od svog oca UŽ, a UŽ naslijedio od svog oca isto UŽ koji je došao na ovo zemljište, da se dobro sjeća Nikolinog oca UŽ i njegovog djeda UŽ s tim da je Nikolin otac UŽ bio vrlo vrijedan i čestit čovjek, da je većinu bajama na predmetu spora zasadio Nikolin otac UŽ s tim da je jedan manji dio bajama posadio još Nikolin djed UŽ, da su Nikolin otac UŽ i njegov djed UŽ obojica imali ovce koje su napasali na predmetnom zemljištu i koristili ga za ispašu, da nitko Nikolinog oca UŽ i njegovog djeda UŽ nije ometao ili im bilo što prigovarao i uvezi posjedovanja i korištenja predmetnog zemljišta, da su i Nikolin djed UŽ i njegov otac UŽ cijelog svog života koristili ovo zemljište a kasnije nastavio koristiti GŽ, da GŽ ima tri brata s tim da je predmetno zemljište pripalo GŽ i da je on na istom izgradio predmetnu kuću po odobrenju svoga oca UŽ a njegova braća da su u pogledu nekretnina riješena na drugim mjestima, da oni imaju svoje kuće i zemljišta i da oni ne polažu pravo na predmetno zemljište koje je pripalo GŽ. Nadalje je naveo da je GŽ predmetnu kuću gradio prije početka zadnjega rata te da je predmetno zemljište u vrijeme dok su ga koristili Nikolin otac i djed bilo ograđeno živicom od smreke.

20. Prema odredbi čl. 159. st. 2. ZV samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a prema st. 3. istog članka samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema daljnjoj odredbi st. 4. istog članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz čl. 159. st. 2. i 3. ZV.

21. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80., 36/90.; Narodne novine, broj: 53/91. i 91/96. dalje: ZOVO) na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije se moglo steći dosjelošću, dok je odredbom čl. 388. st. 4. ZV, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ta zakonska odredba naknadno je ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. koja je objavljena 14. prosinca 1999. u Narodnim novinama, broj:

137/99., te je odredbom čl. 2. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 114/01.) u čl. 388. ZV dodan novi st. 4. kojim je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

22. Međutim, prema sada već ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske temeljenoj na presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske (zahtjev br. 35298/04) od 11. lipnja 2009. (npr. odluke Rev-2469/2016, Rev.2177/17 i dr.) koje prihvaća i ovaj sud, kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, a rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. S obzirom da u konkretnom slučaju ne postoji nikakav drugi suprotstavljeni interes treće osobe, a iz provedenih dokaza proizlazi da su prednici tužitelja predmetnu nekretninu posjedovali samostalno i da su sa istom postupali kao da je u njihovom vlasništvu, to se njihov posjed ima smatrati istinitim (nije pribavljen silom, potajno, prijevarom niti zlouporabom povjerenja – čl. 18. st. 2. ZV), da su istu obrađivali i koristili kao pošteni posjednici (posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed – čl. 18. st. 3. ZV), da se prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, da tuženica Republika Hrvatska nije dokazala (niti je to pokušala) da je posjed tužitelja i njegovih prednika bio nepošten, da tužitelj i njegovi prednici nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed jer im to pravo faktično nikada nije osporeno niti dovedeno u pitanje. Dakle, kako su tužitelj i njegovi prednici bili u poštenom posjedu predmetne nekretnine i više od četrdeset godina, a koje vrijeme je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 17. studenog 1999. kojeg dana je Ustavni sud Republike odlukom broj: U-I-58/1997 ukinuo čl. 388. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96) kojim je bilo određeno da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

23. Na temelju priloženih materijalnih dokaza, navoda tužitelja i iskaza saslušanih svjedoka ČŽ starog 75 godina i EŽ starog 78 godina, u istinitost kojih iskaza ovaj sud nije imao razloga posumnjati pa ih u cijelosti prihvaća kao vjerodostojne dokaze kao i na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud ocijenjuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu dijela utužene nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] površine 2691 m2 k. o. [katastarska općina] osnovan. Ovo stoga što iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka ČŽ starog 75 godina i EŽ starog 78 godina nedvojbeno slijedi da predmet spora u cijelosti pripada GŽ a prije njega da je pripadao njegovom djedu UŽ sinu G, rođenom 1878.g. u [adresa] koji je umro u Miranjama 1959.g. i njegovom ocu UŽ sinu UŽ rođenom 1923. g. u [adresa] koji je umro u Miranjama 2010.g., da je tužitelj 80-ih godina prošloga stoljeća izgradio stambeni objekt za koji je ostvario pravo na potporu za popravak u ratu oštećene kuće sukladno Zakonu o obnovi, te da ih nitko nikada nije ometao ili im prigovarao u pogledu korištenja i posjedovanja predmetnog zemljišta a koje su svi navedeni neprekidno koristili kao pošteni posjednici u razdoblju duljem od 40 godina do 17. studenoga 1999.

24. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen kao osnovan pa je temeljem navedenih propisa, uvažavajući presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske i prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlučeno kao u izreci presude.

25. Temeljem čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) a na zahtjev tužitelja zastupanog po punomoćnici odvjetnici, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 1.309,63 € i to za sastavljanje tužbe i pristup na dva ročišta od 3.04.2023. i 29.09.2023. u iznosu od po 200,00 € za svaku parničnu radnju te za podnesak od 21.04.2023. iznos od 100,00 € (Tbr.7.toč.1., Tbr.8toč.3., Tbr.9.toč.1 i Tbr.54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika –"Narodne novine" broj: 138/2023). Tužitelju su priznati i troškovi za očevid u iznosu od 530,00 € te za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,54 € i na presudu u iznosu od 53,09 € pa je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

26. Tuženica koja je u cijelosti izgubila u parnici, je odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

27. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Benkovac, 21. svibnja 2025.

S u d a c:

Zoran Vranković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave istih. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnim Županijskim sudovima, (čl.4. i 5. Zakona o područjima i sjedištima sudova – "Narodne novine" 67/18 i 21/22) pisano u tri jednaka primjerka. Stranci, koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok žalbe teče od dana primitka iste.

DNA:

Tužitelju, po punomoćnici,

Tuženici, po zakonskom zastupniku.