REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Ppž-3157/2025
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog US, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko - dalmatinske, Policijske postaje Solin, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, broj Pp-2424/2025 od 17. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko - dalmatinske, Policijske postaje Solin osnovanom, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci u kazni, te se okrivljenom US za prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa izriče kazna zatvora u trajanju od 70 (sedamdeset) dana, u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) uračunava lišenje slobode dana 17. veljače 2025., dok u preostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, broj Pp-2424/2025 od 17. veljače 2025., okrivljeni US proglašen je krivim za počinjenje prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 70 dana, na koju je, temeljem članka 44. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda sa rokom provjeravanja od šest mjeseci. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati će se uhićenje dana 17. veljače 2025.
Istom presudom okrivljenom US na temelju odredbe članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena je zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od šest mjeseci.
Na ime troškova prekršajnog postupka dužan je platiti paušalni iznos od 30,00 eura.
2. Protiv te presude, pravodobnu žalbu podnio je tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko – dalmatinska, Policijska postaja Solin, pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje tužitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija žalbom, utvrđeno je da žalitelj osnovano ističe da je u konkretnom slučaju okrivljenom US za počinjeni prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji valjalo izreći kaznu zatvora.
6. Prvenstveno valja navesti da je za prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano kažnjavanje novčanom kaznom od najmanje 1.700,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana. Prema obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je okrivljenom US izrekao kaznu zatvora u trajanju zakonskog minimuma, imajući u vidu da se radi o specijalnom povratniku, ali potom na istu primijenio mjeru upozorenja – uvjetnu osudu, očito smatrajući da se svrha kažnjavanja može postići i bez izvršenja kazne zatvora. Okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere upozorenja, prvostupanjski sud pronalazi u okrivljenikovom korektnom držanju pred sudom i izostanku štetnih posljedica.
7. Postupajući po žalbi tužitelja, ovaj sud pronalazi utvrđenim upravo sve suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda. Naime, na strani okrivljenika postoje isključivo otegotne okolnosti. Prethodno pravomoćno suđen za isti (jednaki) prekršaj, tada izrečena blaža vrsta kazne nije polučila svrhu specijalne prevencije, kao niti dodatno pružena prilika kroz izrečenu zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana kojom je svrha kažnjavanja bila dodatno pojačana na način da se kod počinitelja institucionalnom podrškom djeluje u smjeru zaustavljanja i sprečavanja nasilnog ponašanja, kontroliranja protupravnih poriva i učenja društveno dopustivih i poželjnih obrazaca ponašanja.
8. Ono što prvostupanjski sud vidi kao olakotne okolnosti, za ovaj sud je neprihvatljivo, a jednako to označava i tužitelj u žalbi. Obveza korektnog držanja stranaka i sudionika pred sudom je njihova zakonska obveza, te se ponašanja suprotna navedenom kažnjavaju. Stoga nešto što se predmnjeva ne može biti olakotna okolnost, dok je druga olakotna okolnost označena od prvostupanjskog suda – izostanak štetnih posljedica – uopće teško shvatljiva. Okrivljenik je proglašen krivim za najteži prekršaj propisan Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, fizičko nasilje počinjeno na štetu osobe starije životne dobi. Svaka i najmanja posljedica takvog nasilja znači kaznenu odgovornost počinitelja, stoga konstataciju o izostanku štetnih posljedica djela valja otkloniti kao nedopustivu u domeni zaštite žrtve nasilja u obitelji.
9. Stoga nema dvojbe oko nužnosti izricanja kazne zatvora i upućivanja okrivljenika na izdržavanje iste, dok se njezina mjera od 70 dana, stoga u zakonom propisanom minimumu, ukazuje primjerenom u smislu opće svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona i svrhe prekršajno pravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona.
10. Temeljem članka 40. Prekršajnog zakona, u izrečenu kaznu zatvora uračunava se uhićenje dana 17. veljače 2025.
11. U preostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmjenjena.
12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 8 ovjerenih prijepisa.