Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-490/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić iz Splita, protiv tuženika ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1287/2024-7 od 22. listopada 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-1287/2024 od 21. listopada 2024., koje rješenje je ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P -1287/2024 od 21. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1287/2024-7 od 22. listopada 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1287/2024 od 21. listopada 2024., koje rješenje je ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P -1287/2024 od 21. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.898,80 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 18. travnja 2019. pa do isplate.

2. Odlukom o trošku obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 6.232,19 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 17.898,80 eura. Naime, tužitelj traži isplatu polovice iznosa kojeg je tuženik dobio izvlaštenjem čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 382 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te činjenice raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. ožujka 2010. ovjerenog pred sudom dana 21. travnja 2010. i Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog u lipnju 2013. i ovjerenog od suda dana 4. srpnja 2013. Ove su ugovore njihovi roditelji sklopili s tuženikom, a njihov predmet, između ostalih, bila je i navedena nekretnina, dok su tužitelj i tuženik nasljednici umrlih primatelja uzdržavanja.

7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio:

- da su Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 19. ožujka 2010. ovjeren pred sudom dana 21. travnja 2010. i Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen u lipnju 2013. i ovjeren od suda dana 4. srpnja 2013., a koji ugovor i aneks su sklopljeni između roditelja stranaka kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja raskinuti (zbog neispunjavanja), a čiji je predmet između ostalih bila i nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 382 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da su primatelji uzdržavanja umrli, a tužitelj i tuženik su njihovi zakonski nasljednici, pa je utoliko u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 382 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] između stranaka uspostavljena specifična zajednica svih sunasljednika -nasljednička zajednica,

- da je ostavinski postupak iza roditelja stranaka još u tijeku i nije donijeto rješenje o nasljeđivanju,

- da je tuženik-zajedničar sam raspolagao s ovom nekretninom kao da ona pripada samo njemu, a ne svim zajedničarima (dakle i tužitelju) i time je izvršavao i tuđa prava, a što je radio bez ovlasti tužitelja-drugog sunasljednika-zajedničara.

8. Temeljem gornjih utvrđenja koja svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku pravilno je prvostupanjski primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.

9. Naime, ostaviteljeva stvar, pravo ili drugo naslijeđeno dobro u pogledu kojeg postoji nasljednička zajednica, zajedničko je, te ono pripada svim sunasljednicima-zajedničarima onako kako je pripadalo ostavitelju, pa je svaki od njih ovlašten rabiti, koristiti, raspolagati time, posjedovati stvari koje su njihovi objekti itd. u granicama ovlasti koje su s ostavitelja prešle na sunasljednike.

10. No, nijedan suvlasnik-zajedničar nije to ovlašten sam, nego su to jednako ovlašteni i svi ostali sunasljednici-zajedničari.

11. Ako bi te ovlasti neki suvlasnik-zajedničar izvršavao kao da one pripadaju samo njemu ili kao da pripadaju samo njemu i još nekim suvlasnicima-zajedničarima, a ne svima, izvršavao bi time i tuđa prava, obavljao bi posao koji nije samo njegov, nego je i tuđ. Obavljajući tuđi posao djelovao bi kao poslovođa bez naloga. To ima posljedice određene općim pravilima obveznog prava o poslovodstvu bez naloga ako nije što posebno određeno zakonom, oporukom ili sporazumom sunasljednika- zajedničara.

12. Navedenim, tuženik kao sunasljednik-zajedničar mogao je i sam trećim osobama stavljati zahtjeve za ostvarivanje i zaštitu svakog prava koje je nasljeđivanjem prešlo na ostaviteljeve nasljednike ako je na to bio ovlašten od ostalih sunasljednika.

13. Međutim, kako je to u konkretnom slučaju tuženik radio bez ovlasti tužitelja-drugog sunasljednika-zajedničara, time je postupao kao poslovođa bez naloga, pa učinci tog njegovog postupka idu u korist i tužitelja kao sunasljednika, dok odnos koji je time nastao između njih uređuju obveznopravna pravila o poslovodstvu bez naloga.

14. Obveze poslovođe bez naloga uređuje odredba članka 1122. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja u stavku 2. propisuje da je poslovođa bez naloga nakon završenog posla dužan položiti račun i ustupiti gospodaru posla sve što je pribavio obavljajući njegov posao, a što je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja i prihvatio u okviru tužbenog zahtjeva (članak 2. ZPP-a).

15. Inače, osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, tuženik se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu ocjenu, a da pri tom ne navodi u čemu i zbog čega bi sudska ocjena dokaza bila neuvjerljiva, nelogična i neusklađena s pribavljenim i izvedenim dokazima.

16. Sudska ocjena dokaza, koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, suglasna je međutim, odredbi članka 8. ZPP-a, te takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

17. U obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su razlozi o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i razumljivi i ne proturječe sadržaju izvedenih dokaza, zbog čega je pobijana presuda razumljiva, te se pravilnost i zakonitost iste može ispitati. Ovo sve i u odnosu na materijalnopravne propise koje je sud primijenio prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari.

18. Protivno žalbi, obrazloženje presude sadrži sve što je propisano procesnim pravilima te nije počinjena relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a.

19. Suprotno žalbenim tvrdnjama, sud prvog stupnja je temeljio odluku na činjeničnoj osnovi koju je tužitelj isticao u tužbi i tijekom postupka, dok je tužiteljeva pravna kvalifikacija spornog pravnog odnosa samo fakultativni element tužbe, te za tužiteljevo pravno shvaćanje sud nije vezan.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, dok je sam obračun u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Pri odlučivanju koje će troškove naknaditi sud prvog stupnja je jasno naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada za svaku pojedinu poduzetu radnju.

21. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud vodio je računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske.

22. Kako dakle, prvostupanjskom presudom, kao i postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanja ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

23. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Splitu 21. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi