REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Belom Manastiru
31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53
P-374/2022-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Domagoju Rešetar, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rešetar i partneri d.o.o. Osijek, protiv I-tuženika BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Radojici Vučković, odvjetniku iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7.4.2025. godine u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 21.5.2025.
p r e s u d i o j e
I/. Proglašava se da je ovrha određena rješenjem o ovrsi, Općinskog suda u Osijeku, broj: 33 Ovr-3267/2021-2 od 01. prosinca 2021. godine, nedopuštena.
II/. Nalaže se tuženicima ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],da tužitelju ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.312,50 EUR ( tisuću tristo dvanaest eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana 21.5.2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je zaključkom Općinskog suda u Osijeku, br. Ovr-3267/2021 od 20. travnja 2022. godine, upućen da protiv tuženika pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-3267/2021-2 od 1. prosinca 2021. godine određena je ovrha na temelju ovršne isprave radi ostvarenja tražbine na radnju, trpljenje ili nečinjenje, a protiv ovdje tužitelja. Naime, ovršnom ispravom i to presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-1789/11 od 30. siječnja 2014. naloženo je tužitelju da ukloni pregradni zid iz prostorije u suvlasništvu stranaka, površine 82 m2, a koja prostorija u naravi predstavlja nekretninu koja se zemljišnoknjižno sastoji od dvije prostorije u prizemlju kuće sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] i to od jedne prostorije od 86 m2 i druge od 26 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kao zk. tijelo II, k. o. [katastarska općina], kao i da ukloni pregradni zid u potkrovlju iste te na taj način uspostavi stanje kakvo je bilo prije prenamjene. Navedena presuda u svom dispozitivu isključivo navodi FU kao obveznika na činjenje na navedenoj nekretnini, a koji je u vrijeme donošenja presude bio vlasnik iste. Dana 13. travnja 2016. godine prestalo je vlasništvo FU, a uknjiženo je pravo vlasništvo DU na navedenoj nekretnini. Stoga tužitelj smatra da je nemoguće izvršenje obveze iz ovršne isprave pa predlaže da sud donese presudu kojom će proglasiti ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-3267/2021-2 od 1. prosinca 2021. nedopuštenom, te naložiti tuženicima da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak.
2. U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužiteljeva obveza na radnju koja mu je naložena sudskom presudom nije prestala nakon što je on prenio svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine na drugu osobu - svog sina. Ističe da tužitelju pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-1789/2011 od 30.1.2014. nije naloženo uklanjanje pregradnih zidova kao suvlasniku predmetne nekretnine već zbog toga što je njegova radnja bila protupravna u odnosu na ovrhovoditelje, ovdje tuženike, a koji stav je zauzeo i Županijski sud u Varaždinu u svom rješenju broj Gž-774/2021 od 10.1.2022. godine. Stoga tuženici predlažu da sud odbije tužbu kao neosnovanu te obveže tužitelja na naknadu prouzročenih parničnih troškova.
3. Sud je proveo dokaze uvidom u zaključak Općinskog suda u Osijeku Ovr- 3267/2021-20 od 20.4.2022. ( list 4-6 spisa), uvidom u rješenje o ovrsi od 1. prosinca 2021. ( list 7-10 spisa), uvidom u presudu Općinskog suda u Osijeku broj X-P-1789/11- 24 od 30.1.2014. ( list 11-15 spisa), uvidom u povijesni zk. izvadak zk. odjela Osijek od 28.4.2022. ( list 16-18 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 11.4.2024. ( list 49- 50 spisa), uvidom u zapisnik ovog suda od 5.2.2025. ( list 59 i 60 spisa), uvidom u spis Općinskog suda u Osijeku Ovr-3267/2021., te saslušanjem svjedoka CU, saslušanjem stranaka ŠU, BU i PU na ročištu od 7.4.2025. (list 73-75 spisa).
4. Uvidom u zaključak Općinskog suda u Osijeku Ovr-3267/2021-20 od 20.4.2022. ( list 4-6 spisa) sud je utvrdio da se upućuje ovršenik FU da protiv ovrhovoditelja BU i PU pokrene parnicu kod nadležnog suda radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u roku od 15 dana od dana dostave zaključka.
5. Uvidom u rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku posl.br. Ovr-3267/2021- 2 od 1. prosinca 2021. ( list 7-10 spisa) utvrđeno je da se nalaže ovršenicima ŠU i CU da u primjerenom roku od 60 dana uklone pregradni zid iz prostorije u suvlasništvu stranaka površine 82 m2, a koja prostorija u naravi predstavlja nekretninu koja se zemljišnoknjižno sastoji od dvije prostorije u prizemlju kuće sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] i to od jedne prostorije od 56 m2 i druge od 26 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kao zk. tijelo II, k. o. [katastarska općina], kao i da uklone pregradni zid u potkovlju iste te na taj način uspostave stanje kakvo je bilo prije prenamjene.
6. Uvidom u presudu Općinskog suda u Osijeku broj X-P-1789/11-24 od 30.1.2014. ( list 11-15 spisa) sud je utvrdio da se nalaže tuženiku FU da ukloni pregradni zid iz prostorije u suvlasništvu stranaka površine 82 m2, a koja prostorija u naravi predstavlja nekretninu koja se zemljišnoknjižno sastoji od dvije prostorije u prizemlju kuće i u potkrovlju kuće sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], te da na taj način na nekretnini uspostavi stanje kakvo je bilo prije izvršene prenamjene. Ova presuda postala je pravomoćna 14.7.2021. godine.
7. Saslušanjem svjedoka CU na ročištu održanom 7.4.2025. ( list 73- 74 spisa) sud je utvrdio da je isti vlasnik kuće u onom dijelu u kojem mu je tu kuću darovao njegov otac 2016. godine i on živi u tom dijelu kuće sam. U drugom dijelu kuće ne živi nitko jer taj dio nije sređen za stanovanje. Njegov dio kuće ima potkrovlje koje je također sređeno i svjedok koristi to potkrovlje. Gore postoje spavaća soba, kupatilo i dnevni boravak. Svjedok izjavljuje da on ne bi dozvolio rušenje nikakvog zida u njegovom potkrovlju. Njemu nije poznato da li je ta kuća u kojoj živi etažirana i ne zna da li je dio u kojem boravi zasebna cjelina ili nije. Bilo mu je poznato da se vode sporovi između njegovog oca i tuženika, ali nije znao zašto se vode ti sporovi. 2016. godine kada je njemu otac darovao svoj dio predmetne nekretnine nije postojala nikakva pravomoćna presuda.
8. Saslušanjem tužitelja ŠU na ročištu od 7.4.2025. ( list 74 spisa) sud je utvrdio da je isti tijekom 2012. godine od bivše supruge gospodina BU kupio suvlasnički dio predmetne nekretnine u naravi kuća, dvor i dio lokala. Kuću je kupio u svrhu stanovanja sa suprugom i troje maloljetne djece. Tužitelj je svoj dio nekretnine u dogovoru sa gosp. BU osposobio i uredio za stanovanje te se gosp. BU tome nije protivio. 2014. godine tužitelj je svoj suvlasnički dio poklonio darovnim ugovorom svom sinu DU i u to vrijeme je bilo čisto stanje sa nekretninom. Prije toga je postojala presuda da je tužitelj obavezan ukloniti pregradni zid. Nakon 2019. ili 2020. godine BU ga je ponovno tužio opet za taj zid. Ta je parnica završila u korist BU. Tužitelj izjavljuje da on više nema pristup u tu nekretninu u kojoj sada živi njegov sin DU, a zadnji put je bio tamo prije 10-tak godina pa ne zna kakvo je stanje u dijelu nekretnine u kojem je DU vlasnik. Dodaje da on izvana može vidjeti, a također i svatko drugi može vidjeti da postoji pregradni zid između nekretnine njegovog sina DU i nekretnine BU, PU i gosp. Š. Dodaje da je upravo gosp. BU predložio gdje da se postavi pregradni zid kako bi se njihovi dijelovi nekretnina fizički odvojili.
9. Saslušanjem I-tuženika BU na ročištu od 7.4.2025. ( list 75 spisa), sud je utvrdio da gosp. BU ističe da postoji pravomoćna sudska odluka po kojoj je tužitelj FU dužan ukloniti pregradni zid. Izjavljuje da su oni svi suvlasnici na predmetnoj nekretnini i to sada DU, PU i BU, a također i gosp. B koji je nestao na Bleiburgu i proglašen mrtvim. Izjavljuje da bi on svakako dozvolio FU da se iz njegove nekretnine ukloni pregradni zid da bi oni mogli riješiti etažiranje. Ne zna točno koje godine je presuda kojom se nalaže FU da ukloni pregradni zid postala pravomoćna. Nadalje, izjavljuje da on FU nije nikad ni kontaktirao na način da isti može stupiti u njegovu nekretninu i ukloniti pregradni zid. Poznato mu je kako sad izgleda ta nekretnina jer se radi se njegovoj djedovini. U toj nekretnini sada žive DU i njegova kći u drugom dijelu kuće. Nakon pravomoćnosti predmetne presude njemu se tužitelj nikada nije obraćao sa zahtjevom da se sa njegove nekretnine ukloni pregradni zid. I-tuženik izjavljuje da sada predmetnu nekretninu koriste DU i njegova kći.
10. Iskazu svjedoka DU sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te utemeljenim na pisanoj dokumentaciji koja se nalazi u sudskom spisu, a posebno na stanju iz zemljišnoknjižnog izvatka od 5.2.2022. iz kojeg je razvidno da je on suvlasnik u 61/192 dijela na zk. tijelu II, kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] ( list 79-98 spisa). Svjedok izričito izjavljuje da ne dozvoljava rušenje zida u njegovom potkrovlju.
11. Iskazima stranaka i to tužitelja i I-tuženika sud je također povjerovao jer se njihovi iskazi međusobno dopunjuju i djeluju uvjerljivo, dok iskaz II-tuženika sud nije posebno cijenio s obzirom da je isti izjavio da je već sve rečeno u ovom postupku i da nema više što dodati.
12. Prema odredbi članka 50. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona ( N.N. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22. i 06/24 - dalje OZ ) protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je izvršenje tražbine, makar i na određeno vrijeme odgođeno, zamijenjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka temeljem koje je ovrha određena.
13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan .
14. Provedenim dokazima je utvrđeno da je zaključkom Općinskog suda u Osijeku, Ovr-3267/2021-20 od 20. travnja 2022. ovršenik FU upućen da pokrene parnicu protiv ovdje tuženika, a radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj FU svoj suvlasnički dio na spornim nekretninama temeljem darovnog ugovora od 5.4.2016. prenio na svog sina NU i to još u vrijeme kada presuda Općinskog suda u Osijeku posl.br. P-1789/11-24 od 30. siječnja 2014. godine nije bila pravomoćna ( uvid u povijesni zk. izvadak - list 18 spisa ) te je uknjižba prava vlasništva za korist CU izvršena 8.4.2016. godine pod brojem Z-8684/2016. Ovrha se ne može provesti protiv tužitelja i to iz razloga što isti više nije niti vlasnik, a niti posjednik predmetne nekretnine, pa stoga nije u mogućnosti izvršiti činidbu koja bi predstavljala direktnu povredu prava vlasništva drugih osoba – suvlasnika nekretnine. Prilikom svog saslušanja njegov sin DU, suvlasnik predmetne nekretnine izričito se usprotivio rušenju pregradnih zidova u njegovom stambenom prostoru u kojem živi. Tužitelj više nije suvlasnik predmetne nekretnine te isti nije u mogućnosti učiniti bilo što na tuđem vlasništvu jer bi na taj način kršio Ustav i pozitivne propise Republike Hrvatske. Prema tome, tužitelj nije u mogućnosti ukloniti pregradne zidove i na taj način postupiti po rješenju o ovrsi jer nije niti vlasnik, a niti suvlasnik predmetne nekretnine. Stoga sud smatra da su ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 50. st. 1. t. 10. OZ-a, odnosno da je tužitelj zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad ju više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka temeljem koje je ovrha određena, onemogućen postupiti sukladno pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi Općinskog suda u Osijeku posl.br. Ovr-3267/2021-2 od 1.12.2021. te iz toga proizlazi da je takva ovrha nedopuštena. Stoga je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.
15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22. i 155/23 – dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove sastava podnesaka od 10.7.2022. i 3.10.2022., u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, trošak sastava podneska od 18.4.2023. u iznosu od 50,00 eura te troškove zastupanja na ročištima od 14.4.2024. i 7.4.2025. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, ukupno 1.050,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 262,50 eura, odnosno sveukupno 1.312,50 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II/ izreke ove presude.
Beli Manastir, 21.5.2025.
S u d a c :
Suzana Nađ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda.
Dostaviti:
1.Punomoćniku tužitelja
2.Punomoćniku tuženika