Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-523/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LALIZAS MARINA d.o.o., Split, Lovački put 1, OIB 44078172624, kojeg zastupa punomoćnik Goran Katura, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika AZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj Povrv-88/2022- 33 od 14. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Povrv-88/2022-33 od 14. veljače 2025. u dijelu pod stavkom I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika, poslovni broj Ovrv-1521/2021 od 2. studenog 2021. kojim se nalaže tuženiku, u roku od osam dana, platiti tužitelju ukupan iznos od 4.572,26 EUR sa zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 116,72 EUR od 28. rujna 2017.

- iznos od 3.201,51 EUR od 23. rujna 2018.

- iznos od 390,78 EUR od 24. siječnja 2020. i na

- iznos od 863,25 EUR od 1. srpnja 2021. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.399,89 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu u iznosu od 1.138,27 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se navedena presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, odnosno da se ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatu dospjelih tražbina za robu koju je tuženik uzeo za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tužitelja, a nije je platio te za isplatu dospjele tražbine za inventurni manjak ustanovljen nakon izvanredno provedene inventure u prodavaonici Gruž od strane komisije tužitelja u ukupnom iznosu od 4.572,26 EUR.

6. Prvostupanjski sud analizom provedenih dokaza utvrđuje da je tuženik kao zaposlenik tužitelja, za svoje osobne potrebe, uzimao dio asortimana tužitelja iz poslovnice u Gružu u kojoj je radio, iste unosio u otpremnicu koja je glasila na njegovo ime, te potom na temelju takvih otpremnica izdavao račune na temelju kojih bi potom tužitelju podmirivao svoj dug uplatom na račun tužitelja. Tako je izdao i račune broj: 567/GRUZ/1 od 27. rujna 2017. (list 46 spisa) i 725/Gruž/1 od 23. siječnja 2020. (list 53-55 spisa) u odnosu na koje je uplatama na račun tužitelja umanjio svoj dug, ali ga nije platio u cijelosti. Tuženik je također na svoje ime kao dužnika izdao i račun broj 668/GRUZ/1, a koji račun je izdan za sve artikle za koje se izvanrednom inventurom iz rujna 2018. utvrdilo da nedostaju u poslovnici Gruž tužitelja, a u odnosu na koje se tužitelj nije uspio naplatiti od klijenata kojima je tuženik izdao artikle bez izdavanja računa za iste. Tuženik je dug po računima broj: 567/GRUZ1, 725/GRUZ/1 i 668/GRUZ/1 priznao u konfirmacijama dugovanja iz otvorenih stavaka (list 39-40, 41 i 43 spisa), s time da je dio dugovanja po tim računima i isplatio. Što se tiče računa broj:

190/GRUZ/1, istim se tereti tuženik za cijenu artikala koje je prije nego mu je otkazan ugovor upisao u svoju otpremnicu i uzeo ih sa sebe, a nije ih platio.

7. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da mu je tuženik dužan predmetni iznos po osnovi uzete, a neplaćene robe iz poslovnice Gruž u kojoj je tuženik radio te po osnovi manjka utvrđenog inventurom iz rujna 2018. S obzirom da je nakon izvođenja dokaza nedvojbeno utvrđeno da je tuženik kao radnik tužitelja, a s obzirom na to da je imao potrebe za pojedinim artiklima iz prodavaonice tužitelja, sam sebi, kao radnik tužitelja, a za račun tužitelja, prodao pojedine artikle, i to na način da bi ih uzeo, upisao u otpremnicu, a potom naknadno i izdao račune na temelju takvih otpremnica te vršio plaćanja po tim računima, prvostupanjski sud zaključuje da su stranke sklopile ugovore o kupoprodaji, pa s obzirom na to da je tuženik preuzeo stvari u vlasništvo, njegova je obveza za iste platiti kupoprodajnu cijenu (čl. 376. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO). Naime, kako je tuženik kao stranka u obveznom odnosu kupio robu od tužitelja, on je, u skladu s načelom savjesnosti i poštenja sadržanom u odredbama članka 4. ZOO, dužan podmiriti nastalo dugovanje. Dužnost izvršavanja i odgovornost za ispunjenje obveza sudionika u obveznom odnosu propisana je i odredbom čl. 9. ZOO.

8. Što se tiče potraživanja po osnovi računa broj: 668/GRUZ/1 na ime inventurnog manjka zaključak je prvostupanjskog suda kako je tuženik neuredno obavljao radne zadatke koji su se ogledali u tome da tuženik nije uredno pri zaprimanju artikala u poslovnicu iz središnjeg skladišta te artikle zaprimao putem centralnog sustava, da je izdavao kupcima robu ne unoseći je u otpremnice i ne izdavajući račun tim kupcima, zbog čega je došlo do neusklađenja stvarnog stanja artikala u poslovnici naspram onog koji je bio unesen u sustav te zbog čega je posljedično dio robe nedostajao u poslovnici iako je u sustavu bilo naznačeno da se nalazi u poslovnici. Time je tuženik iz grube nepažnje povrijedio obveze iz radnog odnosa (protupravnost) te ujedno prouzročio umanjenje imovine tužitelja (stvarna šteta) jer je tužitelj bio oštećen za vrijednost artikala za koje je inventurom utvrđeno da nedostaju u poslovnici. Kako je tuženik, kao radnik tužitelja, iz grube nepažnje prouzrokovao štetu tužitelju, tako mu je obvezan istu naknaditi uspostavom stanja koje je bilo prije nego što je šteta nastala, u konkretnom slučaju naknadom vrijednosti te robe u novcu (članak 1085. ZOO).

9. Visinu potraživanja sud prvog stupnja je utvrdio uvidom u financijsku dokumentaciju

- Otvorene stavke tužitelja (konto 1200) od 7. rujna 2021. (list 5 spisa), Račun br. 567/GRUZ/1 od 27. rujna 2017. (list 46 spisa), Račun br. 668/GRUZ/1 od 22. rujna 2018. (list 147-160 spisa), Račun br. 725/Gruž/1 od 23. siječnja 2020. (list 53-55 spisa), Račun br. 190/Gruž/1 od 30. lipnja 2021. (list 50-52 spisa), Saldakonti kartice za 2017. godinu (list 45 spisa), Saldakonti kartice za 2018. godinu (list 44 spisa), Saldakonti kartice za 2019. godinu (list 49 spisa), Konfirmacije od 24. veljače 2020. (list 39 i 40 spisa), Konfirmacije od 26. veljače 2021. (list 41 i 43 spisa) i Odluke o izvanrednoj inventuri od 21. rujna 2018. (list 36 spisa).

10. S obzirom na to da je sud iz provedenih dokaza utvrdio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tuženiku je na temelju odredbi članka 9. ZOO naloženo platiti cijenu za kupljenu, a neplaćenu robu u ukupnom iznosu od 1.370,75 EUR te na temelju odredbe članka 1085. ZOO naloženo platiti preostali iznos štete ustanovljen izvanrednom inventurom iz rujna 2018. u ukupnom iznosu od 3.201,51 EUR, odnosno ukupan iznos od 4.572,26 EUR koji iznos predstavlja utuženu glavnicu preračunatu u EUR kao službenu valutu Republike Hrvatske od 1. siječnja 2023., po fiksnom tečaju konverzije kune u EUR (7,53450 kuna = 1 EUR).

11. Kako tuženik svoju novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju članka 29. st. 1. ZOO duguje tužitelju pored glavnice i zatezne kamate. Stoga je prvostupanjski sud pravilno našao osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje teku na pojedine iznose iskazane u pregledanim računima, a umanjene za uplaćeni dio duga, od dana dospijeća svakog računa do isplate prema stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. S obzirom na navedeno, platni nalog je održan na snazi i za kamate koje na iznose navedene u točki I. izreke prvostupanjske presude teku od prvog dana nakon dospijeća naznačenih tražbina.

12. Iznesena činjenična utvrđenja i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište, u cijelosti pravilnim, osnovanim i posljedicom zakonite i sveobuhvatne ocjene svih provedenih dokaza (u smislu odredbe čl. 8. ZPP) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

13. Naime, nakon iznošenja činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, tuženik se u žalbi paušalno referira na to da prvostupanjski sud nije cijenio iskaze tuženika i saslušanih svjedoka ŠZ i GZ, međutim treba reći da je prvostupanjski sud dao detaljnu analizu iskaza tuženika i navedenih svjedoka, a tuženikovi žalbeni navodi ne sadrže nikakve argumentirane niti vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju. Treba reći da je prvostupanjski sud postupajući po načelu slobodne ocjene dokaza odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Slobodna ocjena dokaza označava nevezanost sudbene vlasti pri ocjeni dokazne snage nekog dokaza zakonskim ili drugim pravilima o njegovoj dokaznoj vrijednosti. Međutim, sud mora ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak o postojanju činjenice koja se utvrđuje. Sustav slobodne ocjene dokaza utemeljen je na shvaćanju da je nemoguće unaprijed pravnim pravilima odrediti vrijednost pojedinih dokaza, jer to uvijek ovisi o okolnostima konkretnog slučaja. Ocjena dokaza prepuštena je osobnom uvjerenju suca, no u skladu sa zakonima logike i pravilima općeg ljudskog iskustva, što je sudac dužan iskazati u obrazloženju presude i tako strankama i višem sudu omogućiti provjeru postupka i njegove ocjene. Već iz osporavane presude razvidno je da je ona utemeljena na sadržaju više različitih dokaznih sredstava (saslušanje stranaka, svjedoka, uvid u financijsku dokumentaciju). Ujedno, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud o ocjeni izvedenih dokaza dao dostatne i relevantne razloge.

14. Tako na žalbene navode tuženika kako je prvostupanjski sud je u potpunosti zanemario navode tuženika koje je isticao tijekom cijelog parničnog postupka, kako zbog opsega posla tijekom radnog vremena nije bio u mogućnosti do kraja izvršiti prebrojavanje artikala koje bi primao u poslovnici, treba reći da je prvostupanjski sud razmatrao i te navode tuženika ali da je zaključak prvostupanjskog suda, kojeg prihvaća i ovaj sud, da je tuženik o situaciji u kojoj ne može ispunjavati radne zadatke zbog njihovog obima koji je takav da tuženik ne stigne unijeti prijam artikala iz skladišta, ili izdati klijentu račun za kupljenu robu, trebao ne samo usmeno, već i pisanim putem obavijestiti svoje nadređene, i to ne samo prije predmetne inventure već i nakon toga. U nedostatku ikakvih dokaza o tome da je neurednost obavljanja radnih zadataka voditelja poslovnice uzrok imala u organizaciji rada od strane tužitelja, a uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje da naknadno, otkad je voditelj poslovnice UZ, nije bilo takvih manjkova, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je uzrok štete nastale tužitelju u pogledu manjka utvrđenog inventurom iz 2018. upravo u nedovoljnom angažmanu ili savjesnosti tuženika kao voditelja poslovnice.

15. Nadalje, tuženik ističe da prvostupanjski sud zanemaruje navode tuženika koje se odnose na okolnost neurednosti evidencije stanja pojedinih artikala u poslovnici u odnosu na stanje artikala u skladištu, međutim tuženik na te svoje tvrdnje nije predložio nikakve dokaze niti iste proizlaze iz iskaza svjedoka. Ni jedan od dva svjedoka koje je predložio da se saslušaju na ove okolnosti, nema saznanja o takvim činjenicama, i to ni JZ koji u vrijeme kada je izvršena izvanredna inventura više nije zaposlenik tužitelja, tako ni TZ, tuženikov prijatelj i kum, koji ima neposredna saznanja samo o tome da poslovnica Gruž u vrijeme obavljanja inventure nije bila zatvorena. Osim toga, tuženik činjenice da se žalio Upravi tužitelja na radne uvjete ili ih obavijestio o neusklađenosti stanja artikala u skladištu i poslovnici ne dokazuje.

16. Zaključno, na navode tuženika da je tužitelj propuštao vršiti godišnje inventure, ostavljajući mogućnost da inventurni manjak utvrđen izvanrednom inventurom iz rujna 2018. potječe iz ranijeg razdoblja je u suprotnosti s iskazima prokuriste tužitelja i saslušanim svjedocima koji iskazuju o tim okolnostima, s obzirom da oni navode da se inventure provode svake godine.

17. Iako tuženik u žalbi prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud ocjenjivao provedene dokaze i osporava iz tog proizašla činjenična utvrđenja, njegovi žalbeni navodi ne sadrže nikakve argumentirane niti vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju jer način na koji tuženik u žalbi iznosi svoju interpretaciju iskaza saslušanih stranaka i svjedoka te njegovi osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica ne mogu se prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u provedenim dokazima na koje se sam tuženik poziva.

18. Suprotno žalbenom stajalištu, prvostupanjski sud je svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva utemeljio na ocjeni svih izvedenih personalnih dokaza (iskaza svjedoka i parničnih stranaka), pri čemu je - suprotno žalbenim navodima tuženika - ocjenjujući iskaze parničnih stranaka, komparacijom njihovih tvrdnji sa ostalim, tijekom postupka saslušanim svjedocima i financijskom dokumentacijom, logičnim i iskustvenim zaključivanjem, po slobodnom uvjerenju, svoju ocjenu provedenih dokaza opravdao iscrpnim i uvjerljivim razlozima, detaljno analizirajući svaki provedeni dokaz i dajući za zauzeto stajalište jasne i uvjerljive argumente.

19. Obzirom na prednje navedeno nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upire tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. stav. 2. ZPP.

20. U odnosu na ranije izneseni žalbeni sadržaj valja navesti da ovaj sud u potpunosti pravilnim i potpunim prihvaća činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu kao i primijenjeno materijalno pravo u odnosu na kupljenu, a neplaćenu robu iz ranije citiranih odredbi ZOO, a u odnosu na inventurni manjak pozivom i na čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19.) kojim je propisano da je radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan štetu naknaditi.

21. Obzirom da niti jedan od žalbenih razloga iz kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu nije osnovan, valjalo je pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom I. izreke.

22. S obzirom da tuženik sa žalbom nije uspio valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka u dijelu pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

23. Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio.

U Varaždinu, 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer