Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-505/2024-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SSK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kutjevo d.d., OIB:21918659912, Kutjevo, Kralja Tomislava 1, zastupanog po punomoćnici LSK, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-6/2024-9 od 9. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-6/2024-9 od 9. kolovoza 2024.

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.095,28 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od dospijeća kako je pobliže navedeno u izreci do isplate te mu na ime trajne rente s osnova izgubljene zarade plaćati stalnu mjesečnu rentu u iznosu od 364,55 EUR-a, počevši od 1. ožujka 2023. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je tuženik dužan dospjele obroke platiti odjednom, a buduće najkasnije do svakog 15-og u mjesecu. Ujedno je obvezan tuženik naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.273,17 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od 9. kolovoza 2024. do isplate.

2. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Pr-6/2024-14 od 13. rujna 2024. ispravljena je citirana presuda u uvodu te označena adresa tužitelja [adresa], te je ispravljen OIB Kutjeva d.d. Kutjevo, tako da isti glasi: OIB:21918659912.

3. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu odluku preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U odgovoru na žalbu, tužitelj je osporio navode žalbe kao neosnovane te predložio potvrditi prvostupanjsku presudu. Zatražio je trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 20.095,28 EUR-a te na ime trajne rente iznosa od 364,55 EUR-a mjesečno od 1. ožujka 2023. pa ubuduće, s osnova izgubljene zarade zbog ozljede na radu kod tuženika dana 19. prosinca 2016.

7. U dosadašnjem tijeku postupka rješenjem ovoga drugostupanjskog suda poslovni broj Gž R-680/2023-2 od 24. siječnja 2024. po žalbi tuženika, ukinuta je presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj 4.Pr-987/2021-35 od 12. svibnja 2023. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje kako bi otklonio počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te po potrebi dopunio činjenično stanje izvođenjem odgovarajućih predloženih dokaza i ocjenom postojećih, sukladno uputama iz toga rješenja.

8. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev smatrajući kako za slučajno nastalu štetu odgovara osoba koja je za nastanak štete objektivno odgovorna, a to je u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac, koji nije dokazao okolnosti koje bi ga u cijelosti ili djelomično oslobodile odgovornosti za nastanak štetnog događaja i time nastalu štetu. Visinu štete na ime izgubljene zarade sud prvog stupnja temelji na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

10. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje, jer pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također ovaj sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

11. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Sud prvog stupnja je odluku donio temeljem sljedećih utvrđenja u provedenom dokaznom postupku:

- da je tužitelj dana 19. prosinca 2016. doživio nezgodu na radu za vrijeme obavljanja redovnog rada u poslovnoj jedinici Papuk d.d. padom s ljestava;

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Požegi od 19. studenog 2020. tužitelju kod kojega je zbog ozljede na radu 100% nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, od 18. lipnja 2020. priznato pravo na invalidsku mirovinu;

- da je prema prijavi o ozljedi na radu od 21. prosinca 2016., koju je ispunio tuženik kao poslodavac, tužitelj ozljedu zbog koje mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu, zadobio za vrijeme svoga redovitog rada kod tuženika radeći na čišćenju prostora poslije mesarskih poslova i priprema za inspekciju, pri čemu je koristio zaštitna sredstva te je bio obučen za rad na siguran način;

- da iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru trgovačkog društva Kutjevo d.d. sastavljenog 21. prosinca 2016., iz točke 7. proizlazi da je tužitelj stradao kada je prema nalogu tehnologa SS čistio zidni panel na dva mjesta na visini oko 3 m, dok iz točke 10. Zapisnika proizlazi da nisu utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu;

- da se činjenica da je tužitelj čišćenje panela obavljao s aluminijskih ljestava dužine 4 metra ne može se pripisati doprinosu tužitelja, koji je upravo zbog visine panela ocijenio potrebnim korištenje ljestava koje mu je upravo za tu svrhu osigurao poslodavac;

- da je tužitelj koristio ljestve s protukliznim stopama, a u pogonu su postavljene protuklizne pločice te tuženik nije dokazao da je tužitelj postavio ljestve na nepropisan način;

- da nije osnovano tuženikovo pozivanje na radnu uputu RUPM-09.3/01 u kojoj stoji da rasvjetna tijela i difuzore zraka prije pranja treba skinuti djelatnik na održavanju, čistačica oprati, a djelatnik na održavanju treba iste montirati jer tužitelj nije stradao pri čišćenju rasvjetnih tijela i difuzora hladnog zraka, nego prilikom čišćenja zidnog panela na visini od 3 metra, a iz citirane radne upute niti iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru ne proizlazi da je tužitelj čišćenje mogao obaviti teleskopskim četkama za pranje zidova i stropova, kako tvrdi tuženik;

- da je tužitelj u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 3682/18 s tuženikom Croatia osiguranje d.d. s kojim je poslodavac tužitelja u vrijeme štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje radnike, zaključio sudsku nagodbu radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu zbog ozljede na radu koju je pretrpio 19. prosinca 2016. radeći u Papuk d.d. te da mu je ukupno isplaćen iznos od 109.950,00 kuna;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-168/20 tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 11.200,00 kuna/1.486,50 eura te da mu na ime trajne rente s osnova tuđe pomoći i njege plaća stalnu mjesečnu rentu u iznosu od 400,00 kuna/53,09 eura počevši od 1. veljače 2022. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti;

- da je prema nalazu i mišljenju vještakinje financijske struke Dajane Hart, razlika između prosječne plaće tužitelja iskazane u bruto iznosima i isplaćenih naknada plaće za bolovanje prema podacima HZZO-a ukupno 56.810,00 kuna, razlika između prosječne bruto plaće tužitelja i neisplaćenih naknada za period od 19. kolovoza 2020. do 17. studenog 2020. iznosi ukupno 17.634,50 kuna, a razlika između isplaćene mirovine i prosječne bruto plaće tužitelja iznosi za razdoblje od studenog 2020. do zaključno s lipnjem 2021. ukupno 20.979,99 kuna.

13. Sud prvog stupnja zaključuje kako nije osnovana tvrdnja tuženika da nije dao pismeni ili usmeni nalog tužitelju za obavljanje radnih zadataka koji nisu u opisu njegovog radnog mjesta niti da iste obavlja mimo propisnih procedura. Osim toga, da tuženik neosnovano prigovara da se tužitelj nije pridržavao radne upute i da je na svoju odgovornost postavio ljestve na nepropisan način na klizavu površinu.

14. Prihvaćajući mišljenje vještakinje kao stručno i savjesno, a sukladno kojem je tužitelj uskladio svoj tužbeni zahtjev, sud prvog stupnja dosuđuje tužitelju zatraženi iznos na ime izgubljene zarade i na ime rente za izgubljenu zaradu.

15. Pri tome se sud prvog stupnja pozvao na primjenu odredbi članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje u tekstu: ZZR), članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR), članka 1067. i 1088. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO).

16. Navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time što žalbenim navodima pravilnost i zakonitost istih nisu dovedeni u sumnju. Utvrđenja suda prvog stupnja svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priloženoj dokumentaciji te u nalazu i mišljenju vještaka), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge.

17. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako je tužitelj ozlijeđen za vrijeme svog redovnog radnog vremena obavljajući posao prema nalogu tehnologa i to padom sa ljestava, dok tuženik nije dokazao postojanje razloga koji bi ga u cijelosti ili djelomično oslobodili odgovornosti već odgovara za štetu po objektivnoj odgovornosti.

18. Žalbeni navodi tuženika da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja su bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Tuženik u žalbi ponavlja tvrdnje koje je isticao tijekom postupka, a u odnosu na koje je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, koje prihvaća i ovaj sud. I prema stavu ovoga suda, pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako u konkretnom slučaju nisu dokazane okolnosti predviđene odredbom članka 1067. ZOO-a zbog postojanja kojih bi se tuženik u cijelosti ili djelomično oslobodio odgovornosti za štetu tužitelju. Pri tome žalbene tvrdnje tuženika kako nije utvrđena eventualna prekršajna odgovornost tuženika niti mu je izrečena upravna mjera nisu relevantne za odluku jer je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne.

19. Osim toga, tuženik u žalbi iznosi svoju ocjenu rezultata provedenoga dokaznog postupka te se osporavajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu, a da pri tom ne navodi u čemu i zbog čega bi sudska ocjena dokaza bila neuvjerljiva, nelogična i neusklađena s pribavljenim i izvedenim dokazima. Prvostupanjski sud je dao logične i uvjerljive razloge za svoju ocjenu dokaza i za zaključak, kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa suprotno stavu žalitelja pobijana presuda nije arbitrarna niti proizvoljna.

20. Tuženik pogrešno smatra kako iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 21. prosinca 2016. proizlazi kako do predmetnog štetnog događaja nije došlo zbog neispravnih ljestvi pa time ni povrede obveze poslodavca, jer je u postupku utvrđeno kako je tužitelj postupao po nalogu tehnologa i obavljao svoj uobičajeni radni zadatak pri čemu je ozlijeđen. Sud prvog stupnja je analizom izvedenih dokaza pravilno zaključio kako se tužitelj penjao na ljestve po nalogu tehnologa, kako do ozljede tužitelja nije došlo zbog njegove namjere ili krajnje nepažnje, a predmetna ozljeda je tužitelju priznata kao ozljeda na radu i priznato mu je pravo na invalidsku mirovinu.

21. Daljnji žalbeni razlozi o tome da su u postupku pred Općinskim sudom u Zagrebu poslovni broj Pr-3682/2018 stranke sklopile sudsku nagodbu kojom su u potpunosti namirile međusobna potraživanja iz predmetnog događaja nisu osnovani jer su nagodbom dogovorile novčanu naknadu na ime neimovinske štete kao i štete na ime tuđe njege i pomoći. Osim toga, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi, posl. br. Pr-168/2020, tuženiku je naloženo tužitelju isplaćivati mjesečne iznose na ime trajne rente s osnova tuđe pomoći i njege, dok je predmet ovoga postupka izgubljena zarada i renta na ime izgubljene zarade.

22. Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio kako tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog gubitka zarade koju je ranije ostvarivao, jer je zbog tjelesne povrede za koju je odgovoran tuženik više nije mogao ostvarivati. Naime, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke kao stručan, a kojem tuženik nije prigovarao te je na temelju istoga utvrdio visinu izgubljene zarade tužitelja, kao razliku između plaće koju bi tužitelj ostvario po redovnom tijeku stvari da je nastavio raditi i da nije bilo štetnog događaja i utvrđenog iznosa invalidske mirovine te dosudio nadalje na ime rente za izgubljenu zaradu mjesečno po 364,55 eura dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

23. Suprotno navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako tužitelju pripada pravo na izgubljenu zaradu u bruto iznosu jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje njegovo pravo na potpunu naknadu štete u smislu odredbe članka 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) te se pozvao na pravna shvaćanja iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev x- 365/2018-3 od 18. veljače 2020. i Rev-3068/2018 od 28. kolovoza 2019.). U navedenim odlukama revizijskog suda zauzeto je pravno shvaćanje da oštećenik ima pravo na naknadu izgubljene zarade u bruto iznosu jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje njegovo pravo na naknadu štete. Naime, tužitelj ima pravo na naknadu razlike primanja koja je ostvarivao za vrijeme bolovanja i bruto plaće koju bi ostvarivao jer se tek isplatom navedenog iznosa ostvaruje njegovo pravo na naknadu štete iz članka 1085. ZOO-a koji propisuje kako je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23.).

25. Kako dakle prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

26. Tužitelju nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić