Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-541/2024-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., OIB: 26187994862, 10000 Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1659/2022-23 od 24. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1659/2022-23 od 24. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkama II. i IV. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 515,86 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2022. do isplate (točka I. izreke). U točki II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 1.474,98 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2022. do isplate. U točki III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 2.986,26 EUR-a teku od 10. svibnja 2022. do isplate. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 659,08 EUR-a zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 24. rujna 2024. do isplate.

2. Žali se tužitelj protiv dijela presude kojim je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva i zahtjeva za naknadu parničnog troška (točka II. i IV. izreke) zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu odluku preinačiti u smislu žalbenih navoda te naložiti tuženiku plaćanje daljnjeg iznosa naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 700,00 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i traženi trošak uz trošak sastava žalbe.

3. Žali se tuženik protiv odluke o trošku sadržane u točki IV. izreke prvostupanjske presude zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači odluku na način da naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka, uključujući i trošak sastava žalbe.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.215,86 EUR-a na ime naknade neimovinske štete zbog ozljede na radu dana 24. siječnja 2022. kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, osiguranika tuženika, zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 10. svibnja 2022. do isplate. Predmet spora je i zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na isplaćeni nesporni iznos naknade štete od 2.968,26 EUR-a od 10. svibnja 2022. do dana 23. svibnja 2022., kojeg dana je tuženik isplatio tužitelju ovaj iznos s osnove naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega).

7. Između stranaka nije bio sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija ni odgovornost osiguranika tuženika. Tuženik je osporavao visinu naknade neimovinske i imovinske štete kako je tužitelj potražuje preko isplaćenog nespornog dijela štete kao previsoko određenu.

8. Tužitelj je podneskom od 18. srpnja 2024. smanjio tužbeni zahtjev sa prvotno zatraženog iznosa u tužbi od 1.990,84 EUR-a na 1.215,86 EUR-a, a tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe. Stoga je sud prvog stupnja presudom u cijelosti odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu.

9. U ovoj fazi postupka sporna je odluka suda prvog stupnja kojom odbija tužbeni zahtjev za više zatraženi iznos te odluka o parničnom trošku postupka.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

11. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje, jer presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također ovaj sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

12. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe tužitelja pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo.

14. Sud prvog stupnja je odluku donio temeljem sljedećih utvrđenja:

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Predraga Pavića i dr. Željka Bočine, tužitelj u štetnom događaju 24. siječnja 2022. zadobio prijelom trtične kosti;

- da je provedeno ambulantno liječenje po kirurgu i fizijatru, uz RTG dijagnostičku obradu te ambulantnu fizikalnu terapiju;

- da u zdravstvenom kartonu tužitelja, osim zabilježbi vezanih za liječenje ozljede zadobivene u štetnome događaju, vještaci nisu uočili pisanih tragova ozljede ili drugoga patološkoga stanja sakrokokcigealne regije kod tužitelja u periodu prije ili nakon štetnoga događaja;

- da je liječenje tužitelja završeno 28. travnja 2022. kada je učinjena zadnja fizijatrijska kontrola;

- da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 3 dana, srednje jakog intenziteta 3 tjedna, slabog intenziteta 4 tjedna, a povremeni oscilirajući slabi do umjereni bolovi koje i dalje trpi se pribrajaju smanjenju životne aktivnosti;

- da je tužitelj trpio tzv. primarni strah (u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne ugroze) koji je bio intenzivan i kratkotrajan, a sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jakog intenziteta da je trpio jedan dan, srednje jakog intenziteta 7 dana, slabog intenziteta 20 dana;

- da je kod tužitelja zaostalo smanjenje životne aktivnosti sa kirurškog aspekta od 3%, u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu, dok sa neurološke strane nema smanjenja životnih aktivnosti;

- tuđa pomoć i njega tužitelju da je bila potrebna 3 sata dnevno prva 3 tjedna po ozljeđivanju, potom 2 sata dnevno tijekom naredna 2 tjedna, koju su mu pružali članovi obitelji i prijatelji;

- da kod tužitelja nije zaostala naruženost.

15. Stoga je sud prvog stupnja zaključio kako tužitelju temeljem odredbe članka 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), a u vezi sa člankom 1046., 1100., 1089. i 1095. istog zakona, pripada pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visinu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete sud prvog stupnja je odredio cijeneći trajanje i intenzitet bolova, straha, lokalitet povreda, način liječenja, postotak umanjenja radne i opće životne sposobnosti i duševnih bolova s time u vezi, dob tužitelja te kao primjerenu naknadu smatrao iznos od 3.200,00 EUR-a. Nadalje, visinu imovinske štete na ime naknade za tuđu pomoć i njegu sud prvog stupnja je odredio uzevši u obzir da su je tužitelju pružali ukućani te da je ista bila potrebna ukupno 91 sat s tim da je cijena jednog sata pružanja takve pomoći od 3,32 EUR utvrđena u smislu članka 223. stavak 1. ZPP-a pa tužitelju s ove osnove pripada iznos od 302,12 EUR- a.

16. Ukupan iznos na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti od 3.502,12 EUR-a, sud prvog stupnja je umanjio za uplaćeni iznos od 2.986,26 EUR-a te dosudio tužitelju iznos od 515,86 EUR-a, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev kako je postavljen u tužbi, za iznos od 1.474,98 EUR-a s pripadajućim kamatama odbio kao neosnovan.

17. Sud prvog stupnja je temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a dosudio zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate te je ujedno dosudio tužitelju i zateznu kamatu na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 2.986,26 EUR-a od dana isplate. Odluku o stopi zatezne kamate sud prvog stupnja temelji na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

18. Navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time što žalbenim navodima tužitelja pravilnost i zakonitost istih nisu dovedeni u sumnju. Utvrđenja suda prvog stupnja svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priloženoj dokumentaciji te u nalazu i mišljenju vještaka), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge.

19. Suprotno navodima žalbe tužitelja, dosuđena naknada s naslova povrede prava osobnosti, uzevši u obzir težinu povrede, okolnost zaostalih trajnih posljedica kod tužitelja kako je opisano u mišljenju vještaka i sve okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, pravilno je odmjerena te sukladna orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda za naknadu neimovinske štete i sudskoj praksi. Dodatno se ukazuje da orijentacijski kriteriji ne znače samo matematičku operaciju već naprotiv, upućuju da valja imati na umu i posebne okolnosti svakog slučaja za sebe, a što je pravilno prvostupanjski sud i učinio.

20. Odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) te žalbenim navodima stranaka nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost odluke.

21. Sud prvog stupnja je pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a) te koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno Tarifi. Ujedno je sud prvog stupnja obrazložio zbog čega nije priznao trošak sastava podnesaka od 24. travnja 2024. i 20. svibnja 2024. jer se radilo o slučaju koji se dogodio tužitelju (članak 156. stavak 1. ZPP-a).

22. Prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pri odmjeravanju uspjeha stranaka u sporu pravilno vodio računa o uspjehu tužitelja u pogledu osnove i visine zahtjeva te je od utvrđenog uspjeha stranaka, od većeg postotka oduzeo manji u smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a i tužitelju u preostalom postotku od 26% za koji je kvalitativno i kvantitativno uspio u postupku, dosudio trošak.

23. Stoga neosnovano tuženik smatra kako je sud trebao uzeti u obzir samo uspjeh tužitelja u odnosu na visinu koja je bila sporna, jer je tužitelj bio prisiljen pokrenuti sudski postupak kako bi ostvario zaštitu koja mu pripada (svoj legitimni cilj) pa je ocjenom svih okolnosti konkretnog slučaja, potrebe troškova nastalih za okončanje postupka i njegovo svrhovito vođenje, pravilno sud prvog stupnja cijenio da je tužitelj uspio u osnovi u cijelosti, a djelomično u odnosu na visinu zahtjeva.

24. Kako dakle prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

25. Strankama nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer sa žalbama nisu uspjele (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić