Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-34/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, protiv tužene GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Posavčić, odvjetnica u Kutini, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Kutini Stalne službe u Novskoj poslovni broj Pn-226/2024-36 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini Stalne službe u Novskoj poslovni broj Pn-226/2024-36 od 18. listopada 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 22.250,76 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.699,08 eura s pripadajućim zateznim kamatama, dok je pod toč. II. izreke naloženo tužiteljici da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.699,08 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. listopada 2024. do isplate.
2. Navedenu presudu pobija žalbom tužiteljica iz svih razloga navedenih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Ujedno potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura.
3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu troškova školovanja tuženice za zvanje policajke u iznosu od 22.250,76 kuna sa zateznim kamatama, a s obzirom na to da tuženica u smislu članka V. Ugovora o srednjoškolskom obrazovanju odraslih za zanimanje policajac/policajka Urbroj: 511-01-122-15-2073-86 od 7. rujna 2015. (dalje: Ugovor) svojom voljom, odnosno krivnjom nije završila program obrazovanja u utvrđenom roku, a slijedom čega je u skladu s navedenim Ugovorom dužna naknaditi tužiteljici troškove smještaja i prehrane u Policijskoj akademiji, kao i troškove nastavnih sredstava i pomagala, radne odjeće – odore i športske opreme.
6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužiteljice, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju izrijekom upire tužiteljica. To stoga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni i proturječni, dok o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava.
7. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženica s tužiteljicom 2015. sklopila ugovor o srednjoškolskom obrazovanju, da je školovanje trebalo trajati od rujna 2015. do srpnja 2016., da je do svibnja 2016. tuženica izvršavala obveze u okviru školskog programa, da je položila većinu ispita, da je radi trudnoće napustila školovanje te preostale ispite položila 2018. izuzev predmeta šport i samoobrana, da je 20. rujna 2016. sudjelovala u prometnoj nezgodi kao putnik u vozilu, da je zadobila ozljede u predjelu lijevog kuka, zdjelice i stidne kosti te da je tuženica na nekoliko ispitnih rokova pokušala položiti predmet šport i samoobrana, no da nije uspjela dobiti prolaznu ocjenu.
7.1. Nadalje, prvostupanjski je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke doc. dr. sc. Miljenka Franića utvrdio da je tuženica u prometnoj nezgodi zadobila ozljede u vidu višedjelne frakture lijevog acetabuluma, višedjelne frakture krila crijevne kosti lijevo sa širokim dijestazama i znatnim pomakom i frakture spoja lijeve donje grane pubične kosti sa sjednom komadno s malim angulacijama, da je kod pregleda bila samostalno pokretna, da diskretno štedi lijevu nogu, da s prednje strane ima veliki ožiljak oko 45 cm od krila crijevne kosti lijevo prema dolje pubično skroz na desnu stranu, da su kretnje lijevog kuka bolne i ograničene u srednjom stupnju, da je palpacijski prisutna bol iznad crijevne kosti, stidne i sjedne kosti lijevo, da ne može čučnuti lijevom nogom, na prste i pete otežano te da tuženica s obzirom na zadobivene ozljede u prometnoj nezgodi te zaostale posljedice nije mogla zadovoljiti norme iz testova motoričkih sposobnosti, a s obzirom na to da je tijekom trčanja osjećala jake bolove u lijevom kuku, zdjelici i području operacijskog reza, da tijekom izvođenja vježbi nije mogla zadržati zdjelicu u potrebnom položaju te bi se javili bolovi odnosno "propadanje" zdjelice i nemogućnost izvođenja potrebnih vježbi.
7.2. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud zaključio da tuženica nije svojom krivnjom dovela do neispunjenja Ugovora pa stoga nije u obvezi platiti tužiteljici troškove svog obrazovanja.
8. Cijeneći gore navedena utvrđenja prvostupanjskog suda koja nisu s uspjehom osporena od strane tužiteljice, prethodno navedeni zaključak o nepostojanju krivnje tuženice, pa time i nepostojanje obveze za naknadu troškova obrazovanja, kao pravilan prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. Prije svega je za napomenuti da gore navedeni vještak na ročištu za glavnu raspravu usmeno saslušan, a kojom je prilikom otklonio sve prigovore tužiteljice iz podneska od 10. veljače 2023., dok tužiteljica dalje nije osporavala njegov nalaz i mišljenje, odnosno nije predlagala zatražiti mišljenje drugog vještaka.
10. Suprotno žalbenom navodu da se nalaz vještaka temelji samo na općenitom mišljenju o mogućoj nesposobnosti ljudi za izvođenje određenih vježbi s obzirom na zadobivene ozljede, iz vještakovog iskaza jasno proizlazi da je osobno pregledao tuženicu, prilikom kojeg je pregleda uočio da kod kretanja štedi lijevu nogu i da postoji ograničenje kretnji lijevog kuka u srednjem stupnju, a s čim u vezi je procijenio da tuženica prvenstveno ne bi bila u stanju optrčati 2400 metara, da bi trbušnjake mogla odraditi, dok se glede sklekova nije htio decidirano očitovati, s tim što je naveo da uključuju opterećenje nogu, odnosno natkoljenice koje su u svezi s acetabulumom. Iako je vještak pri iznošenju prethodno rečene procjene naglasio da je svaki slučaj individualan, ovdje je za primijetiti da je vještak pri davanju procjene vodio računa o karakteru zadobivenih ozljeda tuženice te da je zaključno tijekom saslušanja naveo da su s obzirom na karakter ozljeda kod tuženice bolovi i nadalje prisutni. Stoga tužiteljica nije u pravu kada navodi da vještak u nalazu i mišljenju nigdje ne iznosi da bi ozljede tuženice bile takve da zbog njih tuženica ne bi mogla odraditi vježbe na ispitu.
11. Okolnost što je tuženica prije svakog polaganja ispita potpisala izjavu o zdravstvenoj sposobnosti i fizičkoj spremnosti za polaganje, sama po sebi, ne dovodi u pitanje mišljenje vještaka da tuženica zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći i zaostalih posljedica nije mogla zadovoljiti norme iz testova motoričkih sposobnosti, uvažavajući da je vještak Franić na upit tužiteljice u vezi rečenih pisanih izjava tuženice jasno naveo da je u slučaju ozljeda kakve ima tuženica i nakon završetka liječenja koje je provedeno prema pravilima struke zaostala ograničenost prvenstveno povezana s opterećenjem tuženice. Dakle, iz navedenog mišljenja jasno proizlazi da bolovi, odnosno stupanj njihove jačine te ograničenja prilikom kretanja nisu kod tuženice uvijek jednako prisutni, već ovise o stupnju opterećenja.
12. S obzirom na to da je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka pravilno utvrdio da tuženica zbog posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći nije bila u stanju položiti ispit nužan za završetak školovanja za zvanje policajke, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije ostvaren razlog iz članka V. Ugovora da polaznik svojom voljom ili krivnjom nije završio program obrazovanja u roku, dok na (ne)postojanje tog razloga nije od utjecaja što zdravstvena nesposobnost tuženice nije utvrđena od strane Povjerenstva Doma zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno što je tuženica u svojim izjavama pogrešno procijenila svoje zdravstveno i fizičko stanje.
13. Budući da je tuženica u cijelosti uspjela u postupku, pravilno je prvostupanjski sud u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a naložio tužiteljici naknaditi joj parnične troškove.
14. Kako tužiteljica nije osporila pravilnost odluke o opravdanosti i visini dosuđenih troškova, već je tu odluku osporila na općenit način, to ovaj drugostupanjski sud nije ispitivao pravilnost navedene odluke, a imajući na umu odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
15. Slijedom svega navedenog, trebalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i u skladu s odredbom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.
16. Budući da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, to je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jasminka Pavković
