REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ivana Gundulića 27

21000 Split

P-635/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica pod 1 IS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu i pod 2 ES OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Doris Košta, odvjetnici u Splitu, protiv tužene ČS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mladenu Vuškoviću, odvjetniku u Splitu, zbog utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. travnja 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica spram tužene ČS, a koji glasi: " 1. Nalaže se tuženici ČS isplatiti tužiteljici pod 1 IS iznos od 14.000,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja na navedeni iznos teče od 30. siječnja 2004. pa sve do konačne isplate.

2. Nalaže se tuženici ČS isplatiti tužiteljici pod 2 ES iznos od 14.000,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja na navedeni iznos teče od 30. siječnja 2004. pa sve do konačne isplate.

3. Nalaže se tuženici ČS, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljicama pod 1 JS pod 2 ES troškove ovog postupka."

II. Nalaže se tužiteljicama isplatiti tuženoj ČS daljnji parnični trošak u iznosu od 1.250,00 €, uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja ove odluke do isplate, određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 1. veljače 2008. tužiteljice su ustale tužbom protiv ČS i VS navodeći da je ČS, kao davateljica uzdržavanja, sa svojim suprugom, ZS, kao primateljem uzdržavanja, 28. veljače 1997. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tim ugovorom ZS je od ČS dobio doživotno uzdržavanje, a ona je dobila stan u [adresa], površine 51,00 m2. Međutim, u vrijeme zaključenja ugovora ZS da je bio teško bolestan te je preminuo **.**.1997., samo 7 dana nakon ovjere ugovora u sudu. Ugovor o doživotnom uzdržavanju stoga je ništav, jer je zaključen iskorištavanjem tuđe nevolje, konkretno teške bolesti i nemoći ZS. Radi navedenog tužiteljice, kao nasljednice pokojnog ZS ustale su tužbom pred Općinskim sudom u Splitu u postupku poslovne oznake IP-1580/04. Tijekom mjeseca studenog 2007. tužiteljice su utvrdile da je tužena predmetni stan prodala VS za kupoprodajnu cijenu od 56.000,00 €. Kako je ugovor o doživotnom uzdržavanju ništav, ta činjenica poznata je i VS, pa je i kupoprodajni ugovor ništavan susljedno čemu bi ČS tužiteljicama trebala isplatiti određeni dio novca, odnosno iznos koji ih pripada, svakoj za po ¼ idealnog dijela predmetnog stana. Tužiteljice su stoga predložile da sud provede glavnu raspravu i nakon toga donese presudu kojom bi se utvrdio ništavim Kupoprodajni ugovor o prodaji stana kojeg su sklopili ČS i VS i to u dijelu kojim je tužena ČS prodala, a VS kupio ½ dijela stana. Glavnim tužbenim zahtjevom zatraženo je još i brisanje uknjižbe prava vlasništva sa imena VS kao i obvezivanje tuženih na snašanje parničnog troška. Dodatno su tužiteljice predložile da, ukoliko sud glavni tužbeni zahtjev ocijeni neosnovanim, da se u tome slučaju donese presuda kojom bi se ČS obvezalo da svakoj od tužiteljica isplati iznos od po 14.000,00 € kao i parnični trošak te kamate.

2. Dana 17. svibnja 2024. u ovom je predmetu održano ročište za glavnu raspravu na kojem su tužiteljice po svojim punomoćnicima izjavile da se odriču prvo postavljenog tužbenog zahtjeva zbog utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora predlažući da se postupak nastavi isključivo prema prvotuženoj i to u odnosu na drugopostavljeni zahtjev za isplatom – naknadom štete. Na tome istom ročištu punomoćnik prvotužene naveo je da se ne protivi povlačenju glavnog tužbenog zahtjeva ali da potražuje trošak. Punomoćnik drugotužene predložio je donijeti presudu na temelju odricanja kao i da mu se prizna trošak. Istoga dana 17. svibnja 2024. donesena je na ročištu za glavnu raspravu presuda na temelju odricanja kao i rješenje jer je odredbom čl.331a ZPP-a valjalo donijeti presudu kojom se zahtjev tužiteljica odbija (presuda na temelju odricanja). Također je 17. svibnja 2024. prvotužena dala pristanak na povlačenje glavnog tužbenog zahtjeva spram nje, pa je primjenom odredbe čl.193 st.2 ZPP-a odlučeno da je glavni tužbeni zahtjev spram nje povučen. Tužene su zatražili parnični trošak koji im pripada temeljem odredbe čl.158 st.1 ZPP- a dok im je visina priznatog troška obračunata uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23) a sukladno izvršenom popisu troška. Tako je tuženoj pod 1 priznat trošak sastava odgovora na tužbu, obrazloženog podneska od 25. ožujka 2024. te pristupi i zastupanja na ročištima od 9. svibnja 2012. te 17. svibnja 2024. – svaka radnja po 500 bodova. Ukupan zbir bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda, a potom je dobiveni iznos od 4.000,00 € uvećan za iznos od 25% PDV-a ili iznos od 1.000,00 €. Tuženoj pod 1 priznat je dakle, ukupan trošak od 5.000,00 €, a kojeg će joj platiti tužiteljice slovom gore navedene odredbe ZPP-a.

3. Dakle, u ovom stadiju postupka ostalo je razmotriti tužbene navode u odnosu na jedinog preostalog tuženika i to baš tuženu ČS.

4. U svome odgovoru na tužbu tužena pod 1 kazala je da se protivi tužbi, tužbenom zahtjevu kao i bitnoj izmjeni tužbe i pravnog osnova, jer pravni osnov koji je naveden u tužbi od 1. veljače 2008. više ne postoji jer predmet postupka nije ništetnost ugovora, a tužiteljice nisu nasljednice predmetne nekretnine. Tužena ČS nikada nije priznala da bi predmetni stan bio bračna stečevina. Taj stan nije bio predmetom ostavinskog postupka i nasljeđivanja po tužiteljicama jer je postojanje stana tužiteljicama bilo dobro poznato jednako kao i činjenica da stan nije bračna stečevina i ne spada u ostavine. Konačno, sve kad bi navodi tužiteljica i bili osnovani u pogledu navodne bračne stečevine predmetnog stana, a što nije slučaj, da je indikativno da obje tužiteljice potražuju iznos od po 14.000,00 € što predstavlja po ¼ novčanog iznosa ostvarenog prodajom stana. Predloženo je da se tužbeni zahtjev tužiteljica odbije i one osude na snašanje parničnog troška.

5. Postupajući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 17. srpnja 2024. donio presudu pod poslovnom oznakom i brojem P-2390/2024-3 kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica i one osuđene na snašanje parničnog troška. Nakon pravodobne i potpune žalbe tužiteljica Županijski sud u Splitu je 22. siječnja 2025. donio rješenje poslovne oznake i broja Gž-2856/2024-3 kojom je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

6. U dokazne svrhe sud je pregledao Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između ZS i ČS dana 28. veljače 1997., smrtni list ZS, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-840/97 doneseno iza smrti pok. ISJ. Kupoprodajni ugovor o prodaji stana sklopljenog između ČS i VS, Ugovor o darovanju koji je sklopljen 24. studenog 1994. između ZS i ČS, kopiju izvatka iz knjige položenih ugovora KO [katastarska općina] [broj poduloška], Općinskog suda u Splitu, Zemljišno knjižnog odjela te je pregledana odluka Općinskog suda u Splitu IP-1580/04.

7. Obzirom na kronologiju događanja po tužbi tužiteljica od 1. veljače 2008., prikazanu u točci 2 ovog Obrazloženja, valja još naglasiti da je predmetni postupak koji je započeo 2008. prekinut raspravnim rješenjem od 9. svibnja 2012., a zbog odluke suda da se pričeka sa pravomoćnim završetkom postupka koji se pred istim sudom vodio upravo pod poslovnom oznakom i brojem IP-1580/04. Kada su tužiteljice 5. prosinca 2019. obavijestile sud da je završen postupka IP-1580/04 i to donošenjem drugostupanjske odluke Gžx-781/11 to je dana 1. veljače 2023. doneseno rješenje o nastavku prekinutog postupka koji se vodio pod poslovnom oznakom i brojem IP- 153/08. Nastavljeni postupak dobio je novu poslovnu oznaku i broj P-86/2024, a koji je pak doveo do razdvajanja zahtjeva i to tako da je zahtjev tužiteljica usmjeren na utvrđenje ništavosti, a u kojem dijelu su se tužiteljice odrekle tužbenog zahtjeva spram VS, a povukle zahtjev spram ČS susljedno čemu je donesena presuda na temelju odricanja i rješenje o povlačenju "ostao" pod tako dobivenim brojem dok je zahtjev tužiteljica samo u odnosu na ČS za isplatom iznosa od po 14.000,00 € razdvojen i dobio je poslovnu oznaku i broj P-2390/2024, sada P-635/2025.

8. Tužbeni zahtjev tužiteljica nije osnovan.

9. Stranke su popisale i zatražile parnični trošak.

10. Uz sve što je naprijed navedeno valja istaći činjenicu da su tužiteljice vodile parnični postupak zbog utvrđenja ništavosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 28. veljače 1997. između njihovog pravnog prednika, ZS i ČS u kojem postupku su uspjeli ishoditi pravomoćnu sudsku odluku da bi taj Ugovor bio ništetan. Postupak se vodio pod poslovnom oznakom i brojem IP-1580/04 odnosno kasnijom poslovnom oznakom Po-76/2012 i sve to kod Općinskog suda u Splitu. Predmetom ugovaranja prije svega bila je potreba uzdržavanja ZS, dok je objekt ugovaranja opisan u čl.1 navedenog Ugovora, a ticao se stana u [adresa], površine 51,00 m2.

11. Unatoč činjenici da su tužiteljice ishodile pravomoćnu sudsku odluku kojom se napadnuti pravni posao, Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 28. veljače 1997. proglasio ništavim, ništa ne mijenja na stvari jer Rješenjem o nasljeđivanju iza smrti pok. ISJ kojeg su tužiteljice pravne slijednice, ova nekretnina za koju traže isplatu, a koju je ČS prodala VS, nije bila predmetom nasljeđivanja. To je vidljivo iz Rješenja o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnom oznakom i brojem O-840/97 kojim rješenjem je utvrđeno što predstavlja ostavinsku masu iza ISJ (nekretnine upisane u ZU 1617 KO [katastarska općina], I. ZK tijelo, čest. zem. [katastarska čestica] i to za ½ dijela) te su utvrđeni njegovi nasljednici uslijed ustupa zakonskog nasljednog dijela ČS u korist HS te uslijed prihvata zakonskog nasljednog dijela baš HS za 2/4 dijela te ES i IS svaka za po ½ dijela. Kao što je to vidljivo iz upravo navedenog, nekretnina na koju tužiteljice polažu pravo u ovom postupku, a radilo bi se o stanu u [adresa] u [adresa], izgrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] PU 673, stana na visokom prizemlju koji je položen jug-sjever i ukupne je površine 51,00 m2 nije bio predmetom nasljeđivanja a nije niti mogao jer je prije prodaje VS bio upisan kao isključivo vlasništvo tužene. Rješenje o nasljeđivanju koje je pravomoćno obvezuje stranke u granicama njegove pravomoćnosti.

12. Tužiteljice su sudu ponudile dokaze koji su korišteni u ovome postupku i samo te dokaze, smatrajući da je tužena priznala tužbeni zahtjev jer je u odgovoru na tužbu navodno priznala da je predmetni stan bračna stečevina. Drugim riječima rečeno, tužiteljice sudu nisu pružile drugih dokaza, doli gore pobrojanih, a na okolnosti da bi predmetni stan u [adresa], u površini od 51,00 m2 bila bračna stečevina između njihovog prednika ZS i tužene. Tužena je, naime, u odgovoru na tužbu, jezičnom konstrukcijom "predmetni stan u [adresa], površine 51,00 m2 je nedvojbeno barem bračna stečevina tužene i njenog supruga, pok. ZS." Prema motrištu ovog suda tužena nije, kako to pogrešno smatraju tužiteljice, priznala činjenicu da bi taj stan u [adresa], bila bračna stečevina njihovog pok. prednika i tužene. Kada se navedenom pribroji činjenica da u izvatku iz knjige položenih ugovora za KO [katastarska općina], glede predmetnog stana, u [adresa], stana na visokom prizemlju, položenog jug-sjever u površini od 51,00 m2, a koji je sagrađen u zgradi čest. zgr. [katastarska čestica], broja [broj poduloška], jasno dade vidjeti da je taj stan upisan kao vlasništvo TS dana 13. svibnja 1994., a potom kao vlasništvo MS dana 21. lipnja 1994. i to na temelju Ugovora o zamjeni nekretnina sa imena TS, a potom na temelju Ugovora o prodaji. "U Splitu, 15. prosinca 1994." je isto upisano na ime ČS sa imena MS, onda je posve jasno da se iz navedenog ne može izvesti zaključak kojeg tužiteljice očekuju, a to je da je predmetni stan ikada bio u suvlasništvu ili vlasništvu njihovog pok. prednika ZS. Iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu pod brojem O-840/97 vidi da bi njegovi nasljednici bili HSsin (uslijed ustupa zakonskoj nasljednog dijela ČS) te ES i IS unuke. Iz rodnog lista I ZS vidljivo je da je on brak s tuženom sklopio 10. srpnja 1982. dok je kasnijim rješenjem upravnog tijela izvršio promjenu imenu iz ISJ u ZS.

13. Dakle, iz naprijed navedenog, jasno je vidljivo da tužiteljice ovome sudu nisu pružile dokaze na okolnost da bi predmetni stan u [adresa], bio bračna stečevina između njihovog pravnog prednika i tužene, jer ne stoji kao točna činjenica koju su tužiteljice u tužbi navele, a to je da se tužena kao vlasnica predmetnog stana upisala temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ranije je već rečeno da se iz pregledanog zk izvatka, a glede navedenog stana jasno vidi da je svoje pravo vlasništva na predmetnom stanu upisala na temelju kupoprodajnog ugovora s MS. Prema načelu povjerenja u zemljišne knjige i upise koji su u knjigama upisani jedino je moguće zaključiti da je tužena predmetni stan kupila od MS, pri čemu je potpuno sporedno, prema motrištu ovog suda, to što je u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, kojeg su tužiteljice pravomoćno uspjele utvrditi ništavim, odlukom Županijskog suda u Splitu od 21. ožujka 2014. kao objekt ugovaranja označen stan u [adresa] (u čl.1 Ugovora) i gdje se navodi da bi ZS bio vlasnikom tog stana za cijelo. Ova činjenica od strane tužiteljica ničim nije potkrijepljena, a tužena nije, kako pogrešno smatraju tužiteljice, u odgovoru na tužbu, tu činjenicu priznala.

14. Slijedeći uputu Županijskog suda u Splitu iz ukidne odluke od 22. siječnja 2025. valjalo je, dakle, u ovome postupku, kao prethodno pitanje, utvrditi je li prednik stranaka, pok. ZS bio vlasnikom predmetnog stana. Iz pruženih dokaza, kako je to već ranije navedeno, ova činjenica ne proizlazi. Tu činjenicu osporila je s uspjehom tužena navodeći da je ona predmetni stan kupila, doduše, za trajanje braka, no iz svoje posebne imovine te je u tome smislu sudu predočila Ugovor o darovanju između ZS i nje, a prema kojem Ugovoru joj je ZS darovao stan u [adresa] anagrafske oznake Marina Getaldića 3, površine 71,51 m2. Ovaj stan, međutim, tužiteljice nisu navele kao stan koji bi bio predmetom njihovog nasljednog prava iza pok. ZS. Tužena je, čak štoviše, ustvrdila da je stan koji je smješten u [adresa], kupila novcem kojeg je uprihodila na temelju darovane nekretnine i to baš stana u [adresa].

15. Tužiteljice su pravilno primijetile da bi se u konkretnom slučaju, u razrješavanju spornih odnosa sa tuženom valjalo cijeniti stvarni doprinos tužene u stjecanju imovine, pa tako konkretnog stana, no njima je za kazati da su one sporni odnos i ostvarivanje svojih nasljednih prava vezale za stan u [adresa], a ne i za novčani iznos koji je dobiven kada je obdarena tužena prodala stana u [adresa] i nakon toga kupila ovaj stan, za kojeg tužiteljice tvrde da bi ih pripadala prava i to u ¼ idealnog dijela. Takva računica tužiteljica nikako ne može biti točna upravo iz razloga što stan u [adresa] nikada nije bio upisan kao vlasništvo pok. ZS, a osim toga, sve da je to i točno, pok. ZS, imao je još i sina te svakako činjenicu da ako je stan bio bračna stečevina, pa bi tuženoj pripadalo 1/2 stana, a možda i više.

16. Kako daljnjih prijedloga stranke nisu imale to je na temelju svega naprijed iznesenog odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude, odnosno zahtjev tužiteljica je odbijen.

17. Što se pak tiče zatraženog parničnog troška za kojeg je ocijenjeno da pripada tuženoj, jer je u ovom postupku uspjela u cijelosti, upućuje se na odluku o trošku u predmetu P-86/2024, a u kojoj je sud već odlučio o postavljenom zahtjevu za naknadu parničnog troška dosudivši tuženoj trošak postupka u iznos od 5.000,00 € zajedno sa pripadajućim kamatama za iste one radnje za koje je trošak popisala i u ovome postupku (Rješenje P-86/2024-10 od 23. rujna 2024. donio je Županijski sud u Zagrebu i to na način da je odbio žalbu tužiteljica i potvrdio prvostupanjsko rješenje u odnosu na tuženu ČS, a za iznos od 2.500,00 € dok je za više zatraženo zahtjev odbijen) uz dodatno opisani trošak za pristup i zastupanje na ročištu od 24. lipnja 2024. i 10. travnja 2025. Sud joj je, dakle, u ovome postupku priznao tek pristupe tim dvama ročištima i to u visini od po 250 bodova za svako (radi vrijednosti predmeta spora od ukupnih 18.000,00 €) koji bodovi, pomnoženi sa iznosom od 2,00 €, koliko iznosi vrijednost jednog boda, daju iznos od 1.000,00 € koji su potom uvećani za 25% PDV-a ili iznos od 250,00 €. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos od 1.250,00 € kao daljnji parnični trošak kojeg tužiteljice trebaju isplatiti tuženoj ČS, kao osobi koja je u postupku uspjela u cijelosti uz već priznati trošak u predmetu P-86/2024. Sve navedeno pozivom na odredbu čl.154 ZPP-a, dok je visina određena uz primjenu Tbr. 7 i 9, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

17.1. Na iznos parničnog troška tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate, koja joj, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako joj je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

U Splitu, 21. svibnja 2025.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Pravna pouka: Protiv ove odluke dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi višem, županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice pod 1

- pun. tužiteljice pod 2

- pun. tužene pod 1

- u spis