REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-9128/2023-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, u pravnoj stvari tužitelja ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 1. [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Kornelija Đuratović, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. svibnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, tuženika osobno i njegove punomoćnice Kornelije Đuratović, odvjetnice, 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

" Utvrđuje se da dvije vlastoručne oporuke ostaviteljice pok. VĆ od 15.8.1992. i jedna nedatirana s naznakom "P.S.,,, u blagajni ovog suda pohranjene pod posl.br. Pi-156/10 i Pi-157/10, nisu istinite i pravovaljane, te slijedom toga ne proizvode nikakve pravne učinke.

Tuženik PĆ iz [adresa], dužan je tužitejlima ŽĆ iz [adresa], i DĆ iz [adresa], naknaditi troškove ovog ovršnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama po stopi iz čl. 29., st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknaditi tuženiku CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 1. Ž 45 troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji KĆ i DĆ su ovom sudu 16.4.2010. podnijeli tužbu protiv tuženika PĆ u kojoj navode da je 1. tužitelj brat, a 2. tužitelj otac tuženika. Dana 17.1.2010. u Zagrebu umrla je RĆ, majka 1. tužitelja i tuženika, a supruga 2. tužitelja. U ostavinskom postupku iza pok. VĆ, koji je vođen pred javnim bilježnikom Vladimirom Marčinkom iz Zagreba pod posl.br. O- 940/10, riješeno je da će se zbog spora o sadržaju i valjanosti oporuke, te spora o sastavu ostavinske imovine zastati s postupanjem, a rješenjem naslovnog suda br. O-940/10 od

. / .

5.3.2010. tužitelji su, točkom II. izreke, upućeni pokrenuti ovu parnicu. Tuženik je u postupku pred javnim bilježnikom u spis dostavio tri vlastoručne oporuke ostaviteljice, dvije od 15.8.1992. i jednu nedatiranu s naznakom "P.S.,,,, a u blagajnu naslovnog suda pohranjene su pod posl.br. Pi-156/10 i Pi-157/10. Oporuke su sadržajno identične, pa se svi navodi iz tužbe odnose na sve oporuke. Veliki dio pokretnih stvari navedenih u oporukama uopće nije bio vlasništvo oporučiteljice, kao što su npr. spavaća soba, stilsko zrcalo, komoda, ženska bista, slika od rabina, regal, stol. Dio stvari navedenih u oporukama, zbog dotrajalosti, uopće više ne postoji, kao što su kuhinja i zlatni nakit.

1.1. Nadalje, u obje oporuke se kao pokojni navodi ujak ostaviteljice GĆ, koji je umro **.**.1994., dakle, nakon dana, koji je na oporuci naznačen kao dan njezina sastavljanja. To je očigledan i neoboriv dokaz da oporuke nisu istinite i pravovaljane jer nisu napisane onog dana, koji je na njima naveden, a budući da pokojnim proglašavaju nekog tko je umro dvije godine poslije datuma koji je na njima naznačen. Sadržajno dakle, iz svih navedenih razloga oporuke ne odgovaraju činjeničnom stanju. Slijedom navedenog, tužitelji su predlagali da sud utvrdi da dvije vlastoručne oporuke ostaviteljice pok. VĆ od 15.8.1992. i jedna nedatirana s naznakom "P.S.,,, u blagajni ovog suda pohranjene pod posl.br. Pi-156/10 i Pi-157/10, nisu istinite i pravovaljane te da slijedom toga ne proizvode nikakve pravne učinke, a zahtijevali su i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da su u postupku pred javnim bilježnikom u spis dostavljene tri vlastoručne oporuke ostaviteljice, dvije od 15.8.1992. i jedna nedatirana s naznakom "P.S.,,,, a u blagajnu naslovnog suda pohranjene su pod posl.br. Pi-156/10 i Pi- 157/10. Navodi da je sve tri oporuke vlastoručno napisala i potpisala pok. RĆ. Tuženik ističe da čak i u slučaju da oporuke nisu u cijelosti napisane onog dana koji je na njima naveden, to ne može utjecati na njihovu valjanost, jer su nesporno napisane i potpisane po pok. RĆ. Činjenica da je pok. RĆ naknadno nadopunjavala svoju oporuku, jer je u međuvremenu stekla određenu imovinu, ne može utjecati na valjanost oporuke u konkretnom slučaju tim više što, prema odredbama čl. 30. Zakona o nasljeđivanju, za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena.

2.1. Vezano za ostale navode iz tužbe, da dio stvari zbog dotrajalosti uopće više ne postoji, da dio pokretnih stvari nije bio u vlasništvu ostaviteljice, kao i da nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nisu vlasništvo ostaviteljice, tuženik osporava kao netočne, a i ne predstavljaju razloge, koji bi utjecali na valjanost oporuke, predviđene odredbama Zakona o nasljeđivanju. Nadalje, obzirom na tvrdnje tužitelja da velik dio pokretnih stvari uopće nije bio vlasništvo oporučiteljice, tuženik navodi da to nije točno, jer je ostaviteljica u oporuci točno navela na koji način je stekla pojedine pokretne stvari navedene u oporuci. Navodi i da je krajnje nejasan navod da zlatni nakit ne postoji zbog dotrajalosti. Slijedom svega navedenog, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Ovdje treba navesti da je sud raspravnim rješenjem od 6.3.2014. (list 37 spisa) utvrdio prekid jer je II. tužitelj DĆ preminuo te je određeno da će se postupak nastaviti kad nasljednik ili staratelj ostavine II. tužitelja preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine. Rješenje je postalo pravomoćno 6.3.2014. Postupak je nastavljen rješenjem posl.br. P-6320/2010-19 od 12.4.2023. (list 52-54 spisa) te je istim rješenjem pozvan nasljednik II. tužitelja KĆ

. / .

DĆ, ovdje tužitelj, da preuzme postupak, a koje rješenje je postalo pravomoćno 29.4.2023.

4. Sud je tijekom postupka izveo predložene dokaze te je tako pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na: presliku rješenja ovog suda posl. br. O-940/10 od 5.3.2010. (list 5, 26-27 spisa), presliku smrtnog lista iza pok. GĆ (list 6 spisa), rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-2107/98 Općinskog suda u Rijeci od 8.3.1999. iza pok. ĐĆ (list 15, 142-143 spisa), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 16, 100 spisa), presliku rješenja o nasljeđivanju iza pok. GĆ posl.br. O-391/94-33 od 23.2.2010. (list 21- 25, 92-96 spisa), izvornike oporuka Pi-156/10 i Pi-157/10 (list 36 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. DĆ posl.br. O-8114/2022-14 od 25.10.2022. sa potvrdom pravomoćnosti (list 45-50 spisa), presliku presude i rješenja ovog suda posl.br. P-2067/95 od 22.4.2008. (list 85-91 spisa), dopis II. tužitelja upućen tuženiku od 14.9.2010. sa potvrdom o primitku pošiljke (list 98-99 spisa), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zk. odjel Općinskog suda u Rijeci (list 101-102 spisa), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška], 5826A, 6212, 5585, 5373 k. o. [katastarska općina] (list 103-114 spisa), presliku rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Klasa: UP/I-551-05/08-02/34 od 20.10.2008. (list 120-121 spisa), izjavu tužitelja od 25.9.2009. (list 122 spisa), e-mail Dom zaklade L. Schwarza od 22.12.2009. (list 123 spisa), evidenciju Groblja Hreljin (list 140-141 spisa), a saslušani su svjedoci ČĆ (list 135-136 spisa) i EĆ (list 136-137 spisa) te su parnične stranke (list 132-133 spisa). Drugih dokaza stranke nisu predlagale, pa je glavna rasprava zaključena.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

6. Čitanjem preslike rješenja ovog suda posl.br. O-940/10 od 5. ožujka 2010. (list 5 spisa) utvrđeno je da je istim riješeno da se prekida ostavinski postupak iza pok. RĆ te se KĆ i DĆ upućuju u roku od 15 dana po pravomoćnosti tog rješenja pokrenuti parnični postupak protiv OĆ radi utvrđenja činjenice da dvije vlastoručne oporuke ostaviteljice od 15. kolovoza 1992. i jedna nedatirana s naznakom P.S. nisu istinite i pravovaljane jer ne predstavljaju pravu volju ostaviteljice, obzirom da sadržajno ne odgovaraju činjeničnom stanju i napisane su pod tuđim utjecajem (čl. 222.st.2.toč.1.ZN). Istim je rješenjem pod točkom II. PĆ upućen da u roku od 15 dana po pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnični postupak protiv ŽĆ i DĆ radi utvrđenja da ih je ostaviteljica sadržajem navedenim u oporukama isključila iz nasljedstva glede prava na nužni dio (čl. 222.st.2.toč.3. ZN). Navedena okolnost nije sporna među parničnim strankama.

7. U ovom je predmetu sporna valjanost oporuka pok. RĆ, obzirom je tužitelj (ranije i pok. otac parničnih stranaka) upućen na utvrđenje činjenice da oporuke nisu istinite i pravovaljane jer ne predstavljaju pravu volju ostaviteljice, obzirom da sadržajno ne odgovaraju činjeničnom stanju i napisane su pod tuđim utjecajem.

8. Svjedokinja ČĆ, supruga tužitelja i šogorica tuženika je u svom iskazu na ročištu 8.5.2025. (list 135-136 spisa) navela da, što se tiče oporuka koje su predmet spora, za njih su saznali nakon pogreba te je navela da pok. baka (op.a. SĆ

. / .

ČĆ) sigurno iste nije sačinila, već da je bila izmanipulirana i to stoga jer ona nije mogla razumjeti i sačiniti oporuke. Iskazala je da je pok. baka znala čitati i pisati i dodala je da je bolovala od dijabetesa i imala je histerične ispade. Navela je i da je bila u kontaktu sa pok. bakom te da su se znale naći u slastičarnici Jakišić u prigodama rođendana kao i da poznaje pok. baku od 1977. te da može pouzdano reći da je njena najveća želja i molba bila da bude pokopana na groblju u [adresa] te da ona nikako ne bi podnijela da je se spali. Još je iskazala da je pok. baka bila bistra i samostalno se kretala te svakodnevno kuhala tuženiku i njegovoj obitelji te odlazila po dijete u vrtić, a živjela je na trećem katu bez lifta te joj nije bila potrebna nikakva pomoć do moždanog udara kojeg je doživjela zbog prejakog napora.

9. Svjedokinja EĆ, supruga tuženika i šogorica tužitelja je u svom iskazu na ročištu 8.5.2025. (list 136-137 spisa) navela da je u braku s tuženikom 22 godine i da joj je osobno poznato da su obiteljski odnosi među ovdje parničnim strankama jako narušeni. Navela je da ne odgovara istini da bi pok. baka bila pod bilo kakvom prisilom glede sastavljanja oporuka jer je njen suprug s njom bio u izuzetno dobrim odnosima, brinuo se o njoj, plaćali su sve račune, zdravstveno i smještaj u domu te u konačnici troškove sahrane. Navela je da je pok. baka bila lucidna, bistra, znala je čitati i pisati, gledala je televiziju i čitala. Iskazala je da nema saznanja o tome kad je pok. baka dobila dio kuće na [adresa]. Navela je da je pok. baka imala za ostaviti stan u [adresa], slike, svoje bunde i nešto na [adresa] što ona sada ne može točno iskazati. Navela je i da pok. baka nije pokopana na [adresa] jer tamo nije imala grobno mjesto i jedino što su mogli je kupiti kazetu na Miroševcu jer nisu imali novaca. Iskazala je i da se nisu obratili ovdje tužitelju radi ukopa pok. bake, jer da su to mogli danas ne bi bili ovdje na sudu i da kad je došla po stvari bakine za ukop, iste su bile bačene u podrum. Iskazala je i da u 2010. i prije komunikacija između parničnih stranaka te nje i supruge tužitelja bila je beznačajna.

10. Tužitelj je u svom iskazu na ročištu 7.3.2025. (list 132-133 spisa) naveo da je detaljno u svom podnesku izložio razloge nevaljanosti predmetnih oporuka, a dodao je i da su on i otac bili zatečeni kad je brat na ostavinsku raspravu donio oporuke te je naveo da sadržaj oporuke nije istinit iz razloga što je pok. majka istima dijelila nešto što još nije dobila niti naslijedila. Naveo je da prvenstveno smatra da oporuke nisu valjane iz razloga što nije ispunjen majčin uvjet da bude zakopana nakon smrti na groblju gdje su joj pokopani roditelji, a iz toga jer su oporuke sačinjene pod pritiskom i prisilom te u strahu od ovdje tuženika. Iskazao je da je on nakon što se oženio, pa negdje od 1980. odselio iz roditeljskog doma u kojem su ostali pok. roditelji i brat-ovdje tuženik te zna da odnosi nisu bili dobri i da se majka jako bojala tuženika.

11. Tuženik je u svom iskazu na ročištu 7.3.2025. (list 133 spisa) opovrgnuo iskaz tužitelja te naveo da pok. majka nije ukopana u obiteljsku grobnicu njenih roditelja jer je ista bila vlasništvo njenog mlađeg brata, koji nije dopustio njen ukop tamo, a bili su u mogućnosti kupiti jedino grobno mjesto prema njenom prebivalištu, dakle [adresa], slijedom čega su tako i učinili kupivši mjesto za 4 urne na Miroševcu. Naveo je da je do svojih 40-ih godina stanovao sa svojim pok. roditeljima i to zato da bih zaštitio svoju pok. majku, koja je bila žrtva obiteljskog nasilja pok. oca, koji ju je tukao. Iskazao je da nije točno da bi majka sačinila oporuku pod njegovom prisilom jer je to učinila svojom voljom i oporuku je vlastoručno napisala, a njena je želja bila da njemu sve ostavi jer ju je on podržavao i financirao.

12. Iskazi svjedoka i parničnih stranaka u bitnim su dijelovima suprotni, pa tako tužitelj i njegova supruga suglasno tvrde da pok. RĆ nije bila u stanju sačiniti

. / .

oporuke, odnosno tužitelj jedini tvrdi da ih je sačinila u strahu od tuženika. Takve svoje tvrdnje tužitelj i njegova supruga, međutim, ničim ne potkrepljuju. Tvrdnja tužiteljeve supruge da je pok. ostaviteljica imala histerične ispade nije potkrijepljena medicinskom dokumentacijom, a i sama ta okolnost ništa ne dokazuje, niti da bi stoga bila nesposobna sačiniti oporuke, a još manje da je bila pod kakvom prisilom. Tuženi i njegova supruga opovrgavaju tvrdnje da se pok. RĆ bojala tuženika te da je pod tuženikovom prisilom sačinila sporne oporuke i suglasno iskazuju da su sporne oporuke izraz volje i želje same ostaviteljice. Svjedokinje EĆ i ČĆ obje suglasno tvrde da je pokojna RĆ bila bistra te da je znala čitati i pisati, pa stoga nije prihvaćena kao vjerodostojna tvrdnja tužitelja i njegove supruge da ona nije bila u stanju sačiniti oporuku. Prema tome, iz iskaza svih saslušanih svjedoka i samih stranaka ne proizlazi niti jedna jedina okolnost, koja bi nedvojbeno ukazivala na nevaljanost spornih oporuka.

13. Naime, sporne oporuke su u izvorniku spisu priložene u koverti na listu 36 spisa te je utvrđeno da su datirane s 15.8.1992. Oporuka Pi-157/10 pisana je vlastoručno plavom kemijskom olovkom te je na kraju teksta oporuke navedeno: „tvoja mama RĆ (Car) i Zagreb 15/8.1992. Ispod stoji P.S. te tekst: „Dio ovog stana u [adresa] što pripada meni po zakonu i to ostavljam tebi moj PĆ“. Dalje stoji novi P.S. i tekst: „Pošto sam ovo naknadno dobila od oca UĆ rješenje o nasljedstvu: zemljište se nalazi u Crikvenici te se navodi broj čestice i katastarske općine i daljnji tekst: „to sve nasljeđuje moj sin ĆĆ ostavinska rasprava od oca ĐĆ bila je 8. ožujka 1999. u Rijeci.“ Ispod je vlastoručni potpis RĆ. Što se tiče oporuke označene brojem Pi-156/10 ista je pisana djelomično plavom kemijskom, a dopunjavana crnom kemijskom i to mjesto i datum (Zagreb 15/8.1992.) te određeni navodi o stvarima, koje su predmet ostavine, a na zadnjoj je strani sve pisano crnom kemijskom olovkom te stoji tekst: „Nakit (zlatni koji sam dobila od pok. P i „nečitka riječ“ mojih roditelja, a nešto od V, knjižice bankovne Zagrebačka banka i broj knjižice.“ Zatim je načinjena crta po cijeloj dužini te ispod stoji: „19/10.93. imala sam 370,43 USS američki dol. to sam dobila 500 dol (10/4.80. od pok. P) U [adresa] što sam naslijedila od pok. „nečitka riječ“ sve ostavljam mojem sinu CĆ koji me cijelog života pomagal i branil od batina supruga. Tvoja mama SĆ (pisano plavom kemijskom), D (što je stavljeno u zagrade plavom kemijskom) rođ. LĆ i naznaka datuma 15./8.1992.

14. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev postavio na način da je postavio deklaratorni zahtjev za utvrđenje da dvije vlastoručne oporuke pok. RĆ nisu istinite i pravovaljane te ne proizvode nikakve pravne učinke. S obzirom da je ostaviteljica umrla 2010., prema odredbama čl. 253. -260. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15.) na ovaj predmet spora ima se primijeniti Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine, br. 52/71., 47/78. i 56/00., dalje: ZN) s obzirom da se primjenjuje onaj Zakon, koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva, a oporuka ostaviteljice je zaključena do stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, br. 48/03. i dr.). Prema odredbi čl. 44. st. 2. ZN-a oporuka je ništava, ako u vrijeme njenog pravljenja oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje. Prema odredbi čl. 66. st. 1. ZN-a propisano je da poništenje oporuke zbog oporučiteljeve nesposobnosti za rasuđivanje može tražiti samo osoba koja ima pravni interes i to u roku od godine dana od kada je doznala za postojanje uzroka ništavosti, a najduže za deset godina od proglašenja oporuke. Na temelju takvog utvrđenja ovaj sud zaključuje da je odredba čl. 66. st. 1. ZN-a kogentna zakonska odredba i da u slučaju ništave oporuke, koju je sastavio nesposoban oporučitelj, zainteresirana strana može tražiti samo poništenje oporuke, a ne deklaratornu sudsku zaštitu

. / .

u vidu utvrđenja pravne nevaljanosti kako je to pogrešno zahtijevao tužitelj u ovoj parnici. Kako zahtjev tužitelja ne sadrži zahtjev za poništenjem spornih oporuka, a što je zakonom propisana pravna zaštita u smislu odredbe čl. 66. st. 1. ZN-a, valjalo je već zbog toga odbiti tužbeni zahtjev, koji je postavljen radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuka. Pri tome je za naglasiti da je neodlučna izreka ostavinskog suda kojom se stranke upućuju na parnicu s obzirom da parnični sud nije vezan takvom izrekom, već strana, koja je upućena na parnicu mora podnijeti tužbu odgovarajućeg sadržaja u skladu sa Zakonom o nasljeđivanju.

15. Kako je pok. RĆ preminula **.**.2010. tog dana je otvoreno i njeno nasljedstvo, zbog čega, prema odredbi čl. 253. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem pok. RĆ prosuđivat će se po Zakonu, koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva, a s obzirom da se radi o parnici radi valjanosti oblika oporuke ili opoziva oporuke, primjenjuje se onaj Zakon, koji je bio na snazi u trenutku zaključenja oporuke, kako predviđa odredba čl. 254. st. 1. Zakona o nasljeđivanju. Prema tome, u konkretnom predmetu u vezi s nasljeđivanjem pok. RĆ, u odnosu na valjanost njenih oporuka primjenjuju se odredbe Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, br. 52/71. i dr.) jer na oporukama stoji datum 15.8.1992. te datumi 19.10.1993. i 8.3.1999. (kao datum ostavinske rasprave iza pok. oca ostaviteljice). Može se stoga zaključiti da je ostaviteljica inicijalno sačinila oporuku 15.8.1992., a kasnije je radila dopune iste, ali sve u vrijeme važenja ranijeg Zakona o nasljeđivanju. Tužitelj u ovom predmetu kao razlog za pravnu nevaljanost oporuka pok. RĆ navodi njenu nesposobnost za sastavljanje oporuke kao i da je bila pod prisilom zbog straha od tuženika. S obzirom da se kao razlog za nevaljanost oporuke ističe nesposobnost za oporučivanje oporučitelja i mane volje, prema odredbi čl. 66. st. 1. ZN-a u tom slučaju osoba, koja ima pravni interes može tražiti poništenje oporuke. Oporuka koju je oporučitelj učinio kada nije bio sposoban za oporučivanje ili je bio pod prisilom nije valjana oporuka, međutim takva oporuka, prema odredbi čl. 66. st. 1. ZN-a, nije ništava (apsolutno ništava) nego je pobojna (relativno ništava), čime je sudbina takve oporuke, a time i pravnih učinaka, koji bi imali proizaći iz nje, u rukama onih osoba koje imaju pravo pobijati oporuku. Naime, ništavost u tom slučaju ne nastupa ex lege nego nekim osobama pripada pravo da pobijaju valjanost oporuke, odnosno da traže njeno poništenje. Ako se neka od zainteresiranih osoba posluži tim svojim pravom sud na njen zahtjev poništava oporuku što djeluje ex tunc kao da iz poništene oporuke nikada nisu proizašli nikakvi pravni učinci. Međutim, ako se niti jedna osoba ne posluži svojim pravom na pobijanje oporuke, ona će, iako nevaljana, proizvoditi pravne učinke kao da se radi o valjanoj oporuci. Iako je u konkretnoj situaciji ostavinski sud rješenjem o prekidu postupka i upućivanju tužitelja na parnicu tužitelju dao status osobe, koja ima pravni interes pobijati oporuku pok. RĆ, tužitelj svoju tužbu nije postavio na način da traži poništenje njenih oporuka, dakle nije podnio kondemnatornu tužbu, već je podnio tužbu kojom traži da su pravno nevaljane oporuke ostaviteljice, dakle podnio je deklaratornu tužbu. Prema tome, ocjena je ovoga suda, sukladno odredbi čl. 66. st. 1. ZN-a, koja se primjenjuje u konkretnoj situaciji, da je tužitelj morao tražiti poništenje oporuka, a ne utvrđenje njihove pravne valjanosti. Takvim tužbenim zahtjevom ne mogu biti stavljene izvan snage oporuke pok. RĆ niti su one takvim tužbenim zahtjevom poništene, a kako to propisuje naprijed citirana zakonska odredba. Već zbog toga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev jer tužitelj, u odnosu na oporuke pok. RĆ nije podnio tužbu za poništenje oporuka, zbog čega tako postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan niti može dovesti do poništenja oporuka pok. RĆ (tako i Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici Gž-1252/2017 od 7. rujna 2017.).

. / .

16. Međutim, sve i da je zahtjev tužitelja pravilno postavljen (a nije, kako je ranije obrazloženo), valja navesti da tužitelj nije dokazao da bi predmetne oporuke bile nevaljane, odnosno da pokojna RĆ nije bila sposobna za oporučivanje te da je bila prisiljena zbog straha iste sačiniti. Naime, odredbom čl. 64. ZN-a propisano je da oporuku može sastaviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila šesnaest godina života. U čl. 67. ZN-a određeno je da je pravovaljana ona oporuka koja je sastavljena u obliku utvrđenom u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom. U čl. 68. ZN-a propisano je da je oporuka pravovaljana ako ju je oporučitelj napisao svojom rukom i ako ju je potpisao. Za pravovaljanost vlastoručne oporuke nije nužno da je u njoj naznačen datum kada je sastavljena, ali je korisno da datum bude naznačen. Nadalje, u čl. 84. ZN-a je propisan sadržaj oporuke- određivanje nasljednika: „Oporučitelj može oporukom odrediti jednog ili više nasljednika. Nasljednik na temelju oporuke je osoba koju je oporučitelj odredio da naslijedi cjelokupnu njegovu imovinu, ili dio imovine određen prema cijeloj imovini. Nasljednikom smatrat će se i osoba kojoj su oporukom ostavljene jedna ili više određenih stvari ili prava, ako se utvrdi da je volja oporučiteljeva bila da mu ta osoba bude nasljednik.“ U čl. 89. ZN-a propisano je da su nasljednici, zapisovnici i druge osobe kojima su oporukom ostavljene neke koristi, dovoljno određeni ako oporuka sadrži podatke na temelju kojih se može ustanoviti tko su oni, dok je u čl. 90. određeno da se oporuka tumači prema stvarnoj namjeri ostavitelja.

17. Imajući na umu gore izloženo, sud je ovlašten samo na temelju gore citiranih odredaba ZN-a utvrđivati je li oporuka valjana, ali ne i sastav ostavinske mase, njenu vrijednost i eventualne dugove te nužni dio. Nadalje, okolnost da na oporukama stoji nekoliko datuma ne čini oporuke nevaljanima jer, kao što je već ranije navedeno, očito je da je ostaviteljica oporuku nadopunjavala zbog čega i ima više datuma. Također, okolnost da je ostaviteljica raspolagala i nekretninama koje zemljišnoknjižno još uvijek nisu bile njeno vlasništvo nije okolnost koja bi dovela do nevaljanosti oporuke u smislu gore citiranih odredaba ZN-a. Također, tvrdnja tužitelja da njegova pokojna majka nije znala napisati nikakav podnesak, osim što je ničim dokazana, nije niti od značaja jer je jedino bitno da je ostaviteljica znala čitati i pisati, a što je nedvojbeno utvrđeno.

18. Konačno, odredbom čl. 65. st.1. ZN propisano je da je ništava oporuka ako je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili prinudom da je napravi ili se odlučio da je napravi zbog toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi. Prijetnja, prinuda ili prijevara razlog su za poništenje oporuke i kad potječu od treće osobe (st. 2). Raspolaganja oporukom ništava su i kad postoji zabluda o činjenicama koje su pobudile oporučitelja da učini ta raspolaganja (st. 3). Ako su samo neke oporučne odredbe napravljene pod prijetnjom ili prinudom, uslijed prijevare, ili u zabludi, onda su samo one ništave (st.4.). Kao što je to već navedeno u točci 12. obrazloženja, sud nije našao podlogu u dokumentaciji priloženoj spisu, a niti u iskazima saslušanih svjedoka i stranaka, jedan jedini dokaz koji bi nedvojbeno ukazivao da je pok. SĆ sporne oporuke sačinila pod prijetnjom, prinudom, uslijed prijevare ili u zabludi, pa niti s tog osnova nisu ispunjene pretpostavke ništavosti oporuka. Glede tužiteljeve tvrdnje da je ostaviteljica oporuku opteretila nalogom jer je navela da se želi pokopati u grobu svojih roditelja, a ne kremirati, valja naglasiti da nasljednik može izgubiti svoja nasljedna prava zbog neizvršenja naloga samo ako takva posljedica neispunjenja naloga proizlazi iz sadržaja oporuke, što u konkretnoj situaciji nije slučaj, a niti je to razlog nevaljanosti oporuke, propisan odredbama ZN-a.

19. U kontekstu svega izloženog sud je zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I., a uslijed neosnovanosti kako je gore obrazložena, sud

. / .

nije elaborirao i analizirao ostalu dokumentaciju, koja je priložena spisu i koja nije ni od kakvog značaja za predmet postupka u ovoj pravnoj stvari.

20. Odluka o troškovima utemeljena je na čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a te je tako tuženiku dosuđen trošak, koji se odnosi na zastupanje po punomoćnici-odvjetnici i to prema vrijednosti predmeta spora od u tužbi naznačenih 5.000,00 kn / sada: 663,61 € kao i u skladu s troškovnikom te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/42; dalje: OT). Tuženiku je kao potreban priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 26.11.2010. i podneska od 28.10.2024. od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8/ 1 OT) i sastava podneska od 2.2.2023. od 25 bodova (Tbr. 8/4 OT). Tuženiku pripada trošak pristupa na ročište 6.3.2014. na kojem je postupak prekinut uslijed smrti prednika tužitelja u visini 50 bodova (Tbr. 9/2 OT) te za pristup na ročište 25.4.2024. na kojem su stranke upućene u postupak mirenja u visini 25 bodova (Tbr. 9/5 OT). Za pristup na ročišta 17.10.2024., 7.3.2025. i 8.5.2025. tuženiku je dosuđena naknada u visini od po 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 OT), pa ukupno dosuđeni troškovi tuženiku iznose 600 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 € (Tbr. 54. OT) iznose ukupno dosuđenih 1.200,00 € kao u izreci pod točkom II.

Zagreb, 21. svibnja 2025.

Sudac

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- tužitelju uz pristojbu na presudu

- pun. tuženika

. / .