Poslovni broj Gž-21/2023-5

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Robertu Kopajtiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženice ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Jurkoviću, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja ništavosti ili poništenja oporuke, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-100/2018-97 od 25. listopada 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-100/2018-97 od 25. listopada 2022. godine.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništavom vlastoručne oporuke pokojne HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 04. rujna 2016. godine, ispisane crnom kemijskom olovkom na arku trgovačkog papira.

2. U točki II. izreke odbijen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja gore navedene vlastoručne oporuke pokojne HD iz [adresa].

3. U točki III. izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženici prouzročeni parnični trošak u visini od 19.975,00 kuna/2.651,14 eura.

4. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a sadržajem žalbe potražuje i naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužitelja i tuženice, te iskaza svjedoka DD, VD, JD, LD, GD, ŠD, IDK, RD, ČD, ED i NDK, zatim nalaza i mišljenja vještaka za rukopise i dokumente Damira Marića iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ iz Zagreba i dopune nalaza i mišljenja tog vještaka, iskaza vještaka za dokumente i rukopise Natalije Milanja Hribar-zaposlenice u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ iz Zagreba, potom nalaza i mišljenja vještaka psihijatra prim. dr. sc. Klementine Ružić i njezinog iskaza, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništavom vlastoručne oporuke pokojne HD iz [adresa] od 04. rujna 2016. godine, ispisane crnom kemijskom olovkom na arku trgovačkog papira (u nastavku teksta: Oporuka), kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi poništenja iste Oporuke, koje zahtjeve tužitelj temelji na tvrdnjama da Oporuka nema propisanu formu, da je sada pokojna HD nije vlastoručno potpisala, zatim da ista prilikom sastavljanja Oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje, te da je prilikom sastavljanja Oporuke bila prisiljena i u zabludi.

8. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Klementine Ružić, za koje utvrđuje da su objektivni i sačinjeni u skladu s pravilima vještakove struke, te na temelju detaljne analize priložene medicinske dokumentacije, kao i iskaza tog vještaka, u odnosu na kojeg utvrđuje da je tim iskazom vještakinja u potpunosti otklonila primjedbe tužitelja na njezin nalaz i mišljenje, slijedom čega odbija njegov prijedlog za provođenje dokaza novim psihijatrijskim vještačenjem, utvrđuje da je pokojna HD u vrijeme sastavljanja vlastoručne pisane oporuke od 04. rujna 2016. godine bila sposobna za rasuđivanje, te da ista u to vrijeme nije bolovala od bolesti koje bi utjecale na njezinu sposobnost rasuđivanja, pri čemu utvrđuje da u zdravstvenom kartonu pokojne HD u vremenu prije 04. rujna 2016. godine nisu evidentirana akutna oboljenja ili pogoršanja kroničnih stanja u značajnom stupnju što bi zahtijevalo hitne medicinske intervencije, već da su u tom razdoblju u kartonu HD evidentirane psihijatrijske šifre bolesti označene sa F, i to oznaka F 51 koja označava neorgansku nesanicu i oznaka F 41 koja predstavlja oznaku za anksiozni poremećaj, s time da je s obzirom na navedene dijagnoze u kartonu u razdoblju od 11. veljače 2015. godine do 14. srpnja 2016. godine evidentirano sporadično propisivanje lijekova Praksiten i Normabel, koje lijekove je pokojna HD uzimala radi nesanice, iz čega proizlazi da njezine smetnje sa spavanjem nisu bile stalne, te da navedeno nije moglo utjecati na njezinu sposobnost rasuđivanja na dan 04. rujna 2016. godine.

8.1. Prvostupanjski sud utvrđuje da u navedenom vremenskom razdoblju nema medicinskih podataka o postojanju demencije, niti bilo koje druge psihičke bolesti ili poremećaja koji bi dovodili u pitanje oporučnu sposobnost HD, te da kod iste sve do ožujka 2017. godine kada je bila hospitalizirana na psihijatriji radi psihičkih smetnji iz spektra dementnog procesa, a otpuštena s liječenja pod dijagnozom F 01.9 vaskularna demencija neoznačena, nisu evidentirani simptomi koji bi dovodili u pitanje njezinu sposobnost za rasuđivanje, pri čemu utvrđuje da je HD i dana 19. siječnja 2017. godine, tj. nakon sastavljanja Oporuke, bila urednog kognitivnog statusa.

9. Što se tiče iskaza tužitelja, te svjedoka VD, DD i HDK (bliskih članova tužiteljeve obitelji), utvrđuje da su oni prilagođeni za potrebe uspjeha tužitelja u sporu, jer da su iskazi tih osoba u dijelovima gdje navode da se pokojna HD 2016. godine počela gubiti, i to u ljeto navedene godine, da su te promjene bile intenzivne i očite, da su počela lutanja, da je pokojna HD bila puna pitanja i straha, da nije znala zašto je pozvana na slavlje 04. rujna 2016. godine i da je zaboravila da je sinov rođendan, dovedeni u sumnju detaljnom analizom medicinske dokumentacije priložene u spisu, iz koje ne proizlazi točnost gornjih navoda tužitelja i svjedoka, jer da u zdravstvenom kartonu pokojne HD nema zapisa o tome da je bolovala od bolesti koje utječu na njezinu sposobnost rasuđivanja, a da dijagnoze anksioznog poremećaja i nesanice iz 2015. godine niti na koji način nisu utjecale na njezinu sposobnost rasuđivanja, kao niti lijekovi koji su joj propisivani za te dijagnoze.

10. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud poklanja vjeru iskazima tuženice i svjedoka JD, UD, GD, ŠD, LD, ČD i ED kao istinitim i logičnim, jer utvrđuje kako isti suglasno navode da je pokojna HD 2016. godine bila bistra i razumna, te je prepoznala te osobe, plaćala račune putem internet bankarstva i vozila automobil, dakle da je bila urednog kognitivnog statusa, što da je u suglasju s nalazom i mišljenjem vještaka psihijatrijske struke dr. Klementine Ružić, pa da je i iskazima potonje navedenih svjedoka potvrđen zaključak ovog vještaka psihijatra da je pokojna HD bila sposobna za rasuđivanje na dan kada je sastavljena Oporuka.

11. Iz navedenih razloga, a pozivom na odredbu članka 26. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, u nastavku teksta: ZN), odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

12. Nadalje utvrđuje da je predmetnu Oporuku sada pokojna HD vlastoručno napisala i potpisala, te da je u istoj naznačeno mjesto njezinog sastavljanja (Rijeka), kao i datum sastavljanja (04. rujna 2016. godine), pa utvrđuje da je Oporuka sastavljena u zakonom propisanoj formi.

13. Naime, u vezi toga utvrđuje kako iz prvobitnog nalaza i mišljenja vještaka za rukopise i dokumente Damira Marića iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „SD“ iz [adresa], koji je sačinjen na temelju malog broja odgovarajućih nespornih potpisa pokojne HD, proizlazi kako nije moguć siguran zaključak o vjerodostojnosti spornog potpisa na Oporuci, pa da je navedeni vještak zaključio da HD vrlo vjerojatno nije potpisala Oporuku.

13.1. Međutim, sud prvog stupnja utvrđuje da je vještak Damir Marić u svojem dopunskom nalazu i mišljenju, sačinjenom uzimajući u obzir naknadno dostavljeni veći broj nespornih potpisa pokojne HD, utvrdio da je vrlo vjerojatno da je ista potpisala Oporuku, što da je u svojem iskazu potvrdila i vještakinja Natalija Milanja Hribar, koja je zbog dugotrajnog bolovanja vještaka Marića umjesto njega usmeno protumačila njegov nalaz i mišljenje.

13.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da su dopunski nalaz i mišljenje vještaka Marića objektivni i sačinjeni u skladu s pravilima struke, te da je vještak detaljno obrazložio zašto je dostavom daljnjeg nespornog materijala promijenio svoj osnovni nalaz i mišljenje, jer da je usporedbom nespornog materijala iz 2016. godine, dakle iz razdoblja kada je sastavljena sporna Oporuka, te spornog potpisa na Oporuci, utvrđeno više podudarnosti nego razlika, budući su unutar novih nespornih potpisa vidljive varijacije pojedinih rukopisnih karakteristika, čime iste više ne predstavljaju razliku, pri čemu utvrđuje kako okolnost da je potpis na Oporuci ujednačenijeg ritma i dinamike pisanja, te je oblikovan sigurnijim potezima, ukazuje na to da je sada pokojna HD sastavljala Oporuku u vrijeme po svojem izboru i u privatnom okruženju, dakle u komotnim uvjetima i bez pritiska, što da je zasigurno utjecalo na ujednačen ritam i dinamiku pisanja, te na to da je potpis na Oporuci oblikovan sigurnijim potezima.

13.3. Utvrđujući da su u usmenom obrazlaganju dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Marića u cijelosti otklonjene primjedbe tužitelja na isti, odbija njegov prijedlog za provođenje novog grafološkog vještačenja potpisa na Oporuci.

14. Nastavno utvrđuje da je tužitelj u tužbi naveo da je pokojna HD spornu Oporuku sastavila pod prijetnjom, odnosno da je prilikom njezinog sastavljanja bila u zabludi, ali da isti u svojem stranačkom iskazu nije naveo pod čijom prijetnjom bi njegova pokojna majka HD sastavila Oporuku, te tko ju je i čime doveo u zabludu, već da samo navodi kako ne može vjerovati da je tuženica zatajila postojanje sporne Oporuke i postojanje kasnije zaključenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, te da je to bio modus operandi tuženice i da je on tim radnjama u potpunosti iznasljeđen, pa utvrđuje da tužitelj ničim nije dokazao osnovanost opisanih navoda. Osim toga, utvrđuje kako okolnost da je pokojna majka stranaka HD Oporukom i kasnije ugovorom o doživotnom uzdržavanju većinu svoje imovine ostavila tuženici nije nelogična i neživotna, jer da je ona takve svoje dispozicije učinila pri punoj svijesti i ni od koga nagovarana, budući se tuženica skrbila o istoj, te je dolazila kod majke i donosila joj tople obroke, pomagala oko održavanja higijene, vodila majku na preglede i fizikalnu terapiju, te se bezbroj puta telefonski čula s istom i vikendom dovodila majku kod sebe, dok je tužitelj u manjoj mjeri pružao takvu pomoć majci, pa utvrđuje da je HD Oporukom i ugovorom o doživotnom uzdržavanju odlučila većinu svoje imovine ostaviti tuženici iz zahvalnosti za pruženu njegu i pomoć.

15. Stoga pozivom na odredbe članaka 27., 29. i 30. ZN-a odbija i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev opisan u točki II. izreke pobijane presude.

16. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

17. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa dakle niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje upire žalba, te se u svemu može valjano ispitati.

18. Neosnovano tužitelj sadržajem žalbe ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja osnovano odbio njegov prijedlog za provođenje dokaza novim medicinskim (psihijatrijskim) vještačenjem radi utvrđenja da li je sada pokojna HD u vrijeme sastavljanja Oporuke bila sposobna za rasuđivanje, kao i prijedlog za provođenje novog grafološkog vještačanja potpisa na spornoj Oporuci, budući je pravilno utvrdio da su nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Klementine Ružić i dopunski nalaz i mišljenje vještaka Marića objektivni i sačinjeni u skladu s pravilima struke, dakle da ti nalazi i mišljenja nemaju nedostataka koji bi u smislu odredbe članka 261. stavak 2. i 3. ZPP-a utjecali na njihovu vjerodostojnost, a time i na potrebu novog vještačenja. Stoga odbijanjem navedenih dokaznih prijedloga tužitelja istome nije na nezakoniti način onemogućeno raspravljanje pred sudom.

19. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. tog Zakona, na koju indirektno ukazuje žalba, jer je prvostupanjski sud cijenio sve provedene dokaze, kako zasebno tako i u njihovoj cjelini, dakle na način kako je propisano potonjom odredbom ZPP-a.

20. Na temelju takve ocjene provedenih dokaza pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako tužitelj nije dokazao da bi sporna Oporuka bila nevaljana iz razloga na kojima se temelje osnovni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi, tj. da Oporuka ne bi imala propisanu formu i da je sada pokojna HD nije vlastoručno potpisala, zatim da ista prilikom sastavljanja Oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje, te da je prilikom sastavljanja Oporuke bila prisiljena i u zabludi, pa je pravilnom primjenom odredaba članaka 26., 27., 29. i 30. ZN-a odlučio kao u točkama I. i II. izreke presude.

21. Za svoja činjenična i pravna utvrđenja u navedenom pravcu prvostupanjski sud je naveo jasne, detaljne i pravno utemeljene razloge, koje kao takve u svemu prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelja, pa su slijedom toga neosnovani svi oni žalbeni navodi kojima isti ukazuje na pogrešno i/ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kao i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer su izraz i posljedica subjektivne ocjene provedenih dokaza.

22. Pri tome su za odluku o žalbi irelevantni oni žalbeni navodi kojima tužitelj osporava valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su dana 20. siječnja 2017. godine zaključili sada pokojna HD kao primateljica uzdržavanja i tuženica kao davateljica uzdržavanja, jer pitanje (ne)valjanosti tog Ugovora nije predmet ovog postupka.

23. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

24. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

25. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.

U Rijeci, 21. svibnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar