Poslovni broj Gž-1622/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d. d. iz Zagreba, Slovenska 24, OIB: 52848403362, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d. o. o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 82-Pn-384/18-43 od 21. srpnja 2022. godine, u sjednici vijeća koja je održana dana 21. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 82-Pn-384/18-43 od 21. srpnja 2022. godine u točki I. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 12.000,00 kuna, sa zateznom kamatom od 23. rujna 2015. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te iznos od 1.300,00 kuna sa zateznom kamatom od 25. veljače 2022. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 13.287,50 kuna, sa zateznom kamatom od 21. srpnja 2022. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. U točki II. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva u iznosu od 840,00 kuna.

3. Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na točku I. izreke, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a uz žalbu prilaže sudske odluke na koje se poziva u tom pravnom lijeku, te podnosi zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, te nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Miroslava Gjurašina i njegovog iskaza, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice kao oštećenice radi naknade neimovinske i imovinske štete nastale u vezi štetnog događaja od 28. svibnja 2015. godine.

7. Pri tome, a pozivom na odredbu članka 190. stavak 2. ZPP-a, dopušta preinaku tužbe u pogledu iznosa neimovinske štete koju je tužiteljica izvršila u podnesku od 25. veljače 2022. godine, jer utvrđuje da su nakon podnošenja tužbe promijenjeni Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (u nastavku teksta: Orijentacijski kriteriji), pa da se ta okolnost ne može pripisati krivnji tužiteljice.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje da je dana 28. svibnja 2015. godine došlo do prometne nezgode koju je skrivio vozač vozila osiguranog od automobilske odgovornosti kod tuženika, koji je naletio na vozilo kojim je upravljala tužiteljica.

9. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Miroslava Gjurašina, kojeg u cijelosti prihvaća kao objektivnog i sačinjenog u skladu s pravilima struke, te iskaza ovog vještaka, utvrđuje da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila istegnuće mišića uz vratnu kralješnicu (trzajnu ozljedu vrata), čime je povrijeđeno njezino pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te je istoj nastala neimovinska šteta, u smislu odredbe članka 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u nastavku teksta: ZOO).

10. Nadalje utvrđuje kako utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju da se tužiteljici u skladu s odredbom članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a dosudi pravična novčana naknada za neimovinsku štetu, pri čemu utvrđuje da je tužiteljica u vezi opisanog štetnog događaja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, zatim bolove srednje jakog intenzitata koji su trajali 7 dana, te bolove slabijeg intenziteta u trajanju od 60 dana, te da je ista tijekom liječenja bila podvrgnuta RTG, FSVK i EMNG snimanjima, da je nosila imobilizaciju, odlazila na kontrolne preglede, provodila fizikalnu terapiju i uzimala lijekove, pa utvrđuje da bi tužiteljici po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 10.750,00 kuna.

11. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica vezano za utuženi štetni događaj pretrpjela i primarni strah u trenutku štetnog događaja i neposredne životne ugroze koji je bio jakog intenziteta i kratkotrajan, zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, strah srednjeg intenziteta koji je trajao 7 dana, te strah slabijeg intenziteta kumulativno 3 mjeseca, slijedom čega utvrđuje da bi istoj po tom kriteriju pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu u visini od 11.000,00 kuna.

12. Osim toga, utvrđuje da je tužiteljici za vrijeme liječenja kod kuće bila potrebna tuđa pomoć i njega po 2 sata dnevno kroz 15 dana, i to za pomoć pri oblačenju, pripremu i uzimanje hrane, osobnu higijenu, te odlaske na kontrolne preglede, koju pomoć su istoj pružali njezini ukućani, pa utvrđujući da cijena jednog sata takve pomoći iznosi 25,00 kuna, a pozivom na odredbu članka 223. ZPP-a i odredbu članka 1095. ZOO-a, utvrđuje da bi tužiteljici pripadalo pravo na naknadu imovinske štete u iznosu od 750,00 kuna.

13. Stoga utvrđuje da bi tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete pripadalo pravo na isplatu ukupnog iznosa od 22.500,00 kuna, a da je tuženik u prethodnom mirnom postupku isplatio istoj na ime naknade imovinske i neimovinske štete iznos od ukupno 9.200,00 kuna, pa utvrđuje osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu novčanog iznosa od 13.300,00 kuna, kao i njezin zahtjev za isplatu pripadajućih zateznih kamata na taj iznos, u skladu s odredbom članka 1103. ZOO-a, pa tužiteljici na novčani iznos zatražen u tužbi (12.000,00 kuna) dosuđuje zatezne kamate počev od dana završetka njezinog liječenja, tj. od 24. rujna 2015. godine do isplate, a u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva (iznos od 1.300,00 kuna) počev od 11. veljače 2022. godine kao dana kada je izvršena preinaka tužbe pa do isplate, slijedom čega usvaja tužbeni zahtjev u dijelu kako je naznačeno u točki I. izreke pobijane presude, a u preostalom dijelu (točka II. izreke) odbija tužbeni zahtjev.

14. Prethodno tome utvrđuje neosnovanim istaknuti prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, jer utvrđuje kako okolnost da je tužiteljica tijekom postupka preinačila tužbu nije od utjecaja na tijek zastare, budući da ista takvom preinakom nije postavila novi-drugačiji tužbeni zahtjev, već ga je samo specificirala imajući u vidu nove Orijentacijske kriterije, pa utvrđuje da je zastara i u pogledu preinačenog dijela tužbenog zahtjeva prekinuta već podnošenjem tužbe.

15. Utvrđujući da tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svojeg zahtjeva, u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi, dosuđuje istoj na teret tuženika naknadu parničnih troškova u iznosu od 13.287,50 kuna, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, pozivom na odredbu članka 154. stavak 5. ZPP-a, te odredbu članka 30. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, u nastavku teksta: OZ).

16. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a to stoga jer je sud prvog stupnja u pobijanoj odluci obrazložio zbog čega je dopustio preinaku predmetne tužbe unatoč tuženikovom protivljenju (članak 190. stavak 3. ZPP-a), pa navedena presuda i u tom dijelu sadrži jasne i valjane razloge, te se u svemu može ispitati.

17. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 186. stavak 1. ZPP-a, jer predmetna tužba sadrži sve podatke propisane potonjom odredbom ZPP-a, niti je donošenjem pobijane presude povrijeđena odredba članka 190. stavak 1. i 2. ZPP-a, a to stoga jer je prvostupanjski sud pravilno dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je pravilno utvrdio da tužiteljica zbog promjene Orijentacijskih kriterija, dakle nastanka nove (objektivne) okolnosti nakon podnošenja tužbe, nije kriva zbog toga što prije toga nije povisila svoj tužbeni zahtjev. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. poslovni broj Rev-389/2023-2 od 17. listopada 2023. godine i poslovni broj Rev-775/2023-2 od 16. srpnja 2024. godine).

18. Neosnovani su i navodi tuženika o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 191. stavak 1. tog Zakona, kao i o pogrešnoj primjeni odredbe članka 241. ZOO-a, a to stoga jer se pitanje zastare u slučaju preinake ili povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva u odnosu na preinačeni ili povećani dio tužbenog zahtjeva ocjenjuje na način da je zastara u slučaju kada je povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva proizašlo iz iste činjenične osnove, kao što je slučaj u ovom parničnom postupku, prekinuta podnošenjem tužbe, pa je s obzirom na to pravilno sud prvog stupnja utvrdio neosnovanim istaknuti prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, jer je zastara i u pogledu tog dijela tužbenog zahtjeva prekinuta podnošenjem tužbe.

19. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužiteljici koja je krivnjom tuženikovog osiguranika pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu u prometnoj nezgodi od 28. svibnja 2015. godine pripada pravo na naknadu te štete u ukupnom iznosu od 13.300,00 kuna (uz uračunato umanjenje zbog djelomične naknade štete tijekom prethodnog mirnog postupka), pa neosnovano tuženik osporava visinu utvrđene neimovinske štete, jer je ista utvrđena pravilnom primjenom odredbe članka 1100. ZOO-a, a pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i da tužiteljica ima pravo na isplatu pripadajuće zatezne kamate na dosuđene novčane iznose od njihove dospjelosti do isplate, pa je pravilnom primjenom naznačenih odredaba ZOO-a odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

20. U vezi toga neosnovano tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz odredbe članka 21. u vezi s odredbom članka 1089. stavak 2. ZOO-a u odnosu na dosuđeni tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete, jer ista u konkretnom slučaju ne dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude.

20.1. Naime, budući se u predmetnom postupku radi o šteti koja je tužiteljici nastala u prometu, to bi istoj u skladu s odredbom članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) pripadalo pravo na zatezne kamate na utuženu imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu) već od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, što je prema sadržaju spisa bilo dana 09. lipnja 2015. godine (list 34 spisa), a budući je istoj zatezna kamata na potonju štetu dosuđena nakon toga, to postupanjem na opisani način nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo na štetu tuženika.

21. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi tuženika, kao niti sadržaj uz žalbu priloženih sudskih odluka, koje ne predstavljaju izvor prava.

22. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a, te odredbe članka 30. stavak 2. OZ-a.

23. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

24. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.

U Rijeci, 21. svibnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar