Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-67/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Zrinki Golubić odvjetnici iz Zagreba, Ilica 29 protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, OIB: 84924656517, Zagreb, Vinogradska cesta 29 zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi isplata, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 14. svibnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 21. svibnja 2025.,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, da tužiteljici CĐ, iz [adresa], na ime razlike plaće i naknade plaće isplati ukupan iznos od bruto 526,12 EUR (slovima: petstodvadesetšesteuradvanaestcenti) sa zateznim kamatama po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak:

- na iznos 24,44 €, od 16.01.2019. do isplate,

- na iznos 15,39 €, od 16.02.2019. do isplate,

- na iznos 26,55 €, od 16.03.2019. do isplate,

- na iznos 26,34 €, od 16.04.2019. do isplate,

- na iznos 32,23 €, od 16.05.2019. do isplate,

- na iznos 36,68 €, od 16.06.2019. do isplate,

- na iznos 34,79 €, od 16.07.2019. do isplate,

- na iznos 24,68 €, od 16.08.2019. do isplate,

- na iznos 43,04 €, od 16.09.2019. do isplate,

- na iznos 35,83 €, od 16.10.2019. do isplate,

- na iznos 40,89 €, od 16.11.2019. do isplate,

- na iznos 35,83 €, od 16.12.2019. do isplate,

- na iznos 34,20 €, od 16.01.2020. do isplate,

- na iznos 33,51 €, od 16.02.2020. do isplate,

- na iznos 42,00 €, od 16.03.2020. do isplate,

- na iznos 8,57 €, od 16.04.2020. do isplate,

- na iznos 16,28 €, od 16.05.2020. do isplate,

- na iznos 10,65 €, od 16.06.2020. do isplate,

- na iznos 1,08 €, od 16.07.2020. do isplate,

- na iznos 2,68 €, od 16.09.2020.do isplate,

- na iznos 0,40 €, od 16.12.2020. do isplate,

- na iznos 0,04 €, od 16.01.2021.do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku KBC Sestre milosrdnice naknaditi tužiteljici CĐ parnični trošak u iznosu od 687,50 € sa zateznim kamatama tekućim od 21.05.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 15.01.2024. navodi, da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu glavni tehničar kliničke jedinice na UJ Jedinica za prijem bolesnika i distribuciju uzoraka. Radni odnos tužitelja reguliran je Zakonom o radu (N.N.149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14 i 127/17, u daljnjem tekstu: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11, 88/13 i 143/13, 29/18 u daljnjem tekstu: KU zdravstva) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 24/17, 128/17 u daljnjem tekstu:), kao i sklopljenim Ugovorom o radu odnosno Rješenjem o plaći tužitelja. Rad tužitelja organiziran je u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario velik broj prekovremenih sati. Tužitelj radi u prvoj, drugoj smjeni, noću, od ponedjeljka do petka, zatim radi u prvoj, drugoj smjeni, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Plaća tužitelja regulirana je odredbama članka 47. (ranijeg) KU zdravstva, članka 45. KU zdravstva, članka 51. (ranijeg ) Temeljnog KU i članka 50. Temeljnog KU. Odredbe ranijeg KU zdravstva, u člancima 51, 57, 58 i sadašnji u člancima 49, 55, 56, 58, a Temeljni KU u članku 54., propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužitelja koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat. Tužitelj je od 01. listopada 2014. godine do dana podnošenja tužbe, ostvario pravo na povećanu plaću jer je radio u otežanim uvjetima rada, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. (NN 93/14 i 127/17). Odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13), te članka. 54. Temeljnog KU zdravstva propisano je: „ Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.“ Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužitelju isplaćivao dodatak s osnova posebnih uvjeta rada na sve sate koje je tužitelj odradio, već samo na dio odrađenih sati. Tužitelj je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 04. kolovoza 2015. godine a primjenjuje se od 01. listopada 2015. godine) ostvario i pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59. a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje:

„ Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“. Tuženik od 01. listopada 2015. godine tužitelju nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužitelj je radio u redovnom i prekovremenom radu. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužitelju po svim gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kao i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Sukladno ranije navedenom tuženik je tužitelju nezakonito obračunavao plaće i naknade plaće te posljedično isplatio umanjene plaće i naknade plaće za razdoblje od za vremenski period od 01.12.2018. godine do 31.08.2020. godine, i to na način da u navedenom periodu nije plaćao sve ugovorene dodatke pa i dodatke s osnova posebnih uvjeta rada odnosno dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio u redovnom i u prekovremenom radu čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 86. ranijeg ZOR-a (ZOR iz 2009. godine s izmjenama) i pravo iz čl. 94. ZORa (na snazi od 07. kolovoza 2014. godine), a povezano s čl. 67. KU zdravstva (N.N 126/11), čl. 65. KU zdravstva (N.N 88/13), čl. 57 KU zdravstva (N.N. 143/13), čl. 55 KU zdravstva ( N.N. 29/18) i čl. 55. Temeljnog KU (N.N 141/12), te čl. 54. Temeljnog KU (N.N.128/17). U navedenom vremenskom razdoblju tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi tužitelju, na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je tužitelj i u redovnom i u prekovremenom radu radio na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi, čime je povrijeđeno tužiteljevo pravo iz čl. 86. ZORa (iz 2009.) i čl. 94. ZORa (na snazi od 07. kolovoza 2014. godine). Tuženik je pred naslovljenim sudom pokrenuo sudski postupak radi isplate razlike plaće po osnovama navedenim od toč. IV – VIII ovog podneska za period od 01.02.2014. do 31.10.2018. godine, a koji postupak je vođen pod posl. br. Pr-4670/2018, a slijedom čega ovom tužbom po navedenim osnovama potražuje razliku plaće za vremenski period od 01.12.2018. godine do 31.12.2020. godine. Budući da su podaci o rasporedu rada i obliku rada vidljivi samo u evidencijama rada tuženika, a radi se o dokumentaciji kojom isključivo raspolaže tuženik, niti pak tužitelj raspolaže stručnim znanjem računovodstva da bi mogao izvršiti obračun plaće u spornom razdoblju, tužitelj nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, pa stoga temeljem članka 186.b. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da sud, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati razliku plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.12.2018. do 31.12.2020., u iznosima koji će precizirati nakon što tuženik dostavi izračun, podredno nakon što se provede financijsko vještačenje, sve sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te da obveže tuženika da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon što je tuženik dostavio u sudski spis obračun tužiteljičine tražbine, tužiteljica je podneskom od 20.02.2025. (str. 80-82 spisa), sukladno tuženikovom izračunu, postavila konačan tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci ove presude od I.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik je pravilno obračunavao plaću tužitelja na način kako je to regulirano odredbama Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/2001. i 39/2009.), Zakona o osnovici plaća u javnim službama („Narodne novine“ br. 39/2009. i 124/2009.), Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine“ br. 25/2013, 72/2013, 151/2013, 9/2014, 40/2014, 51/2014, 77/2014, 83/2014, 87/2014, 120/2014, 147/2014, 151/2014, 11/2015, 32/2015, 38/2015, 60/2015, 83/2015, 112/2015, 122/2015, 10/2017, 39/2017, 40/2017, 74/2017, 122/2017, 9/2018, 57/2018, 59/2019, 79/2019, 119/2019, 50/2020

– u daljnjem tekstu Uredba), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ 143/13., 96/15., 29/18. u daljnjem tekstu KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/2018., 35/2019., 78/2019., 92/2019. i 56/2020. u daljnjem tekstu KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12., 141/12., 150/13., 153/13., 24/17.) Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 128/17., 47/2018., 123/2019. i 66/2020.). Prema odredbama članka 47 KU/13, članka 45. KU/18 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodatke na plaću, između ostalog čine i dodatak na posebne uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Međutim, navedeni dodaci ne čine osnovnu plaću . Sukladno članku 57. KU/13 i čl. 55 KU/18 radniku pripada dodatak kojim se uvećava osnovna plaća s posebnih uvjeta rada. Navedeni dodatak izračunava se kao uvećanje osnovne plaće za određeni postotak i nije vezan za redovni mjesečni fond sati ili za broj stvarnih sati koje radnik odradi, te se stoga svaki mjesec radniku određuje u istom iznosu. Sukladno članku 59. a KU/13 i članku 58 KU/18 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u određenom postotku od osnovne plaće, koji nije vezan za mjesečni fond sati ili za broj radnih sati koje radnik odradi, te se svaki mjesec određuje u istom iznosu. Temeljem članka 51. KU/13 i članka 49 KU/18 samo osnovna plaća, a ne ukupna plaća uvećati će se za prekovremeni rad za 50%. S obzirom da je tuženik po gore navedenim osnovama, pravilno i sukladno odredbama, u utuženom razdoblju, na temelju važećih radno pravnih propisa obračunavao plaće tužitelju, istom su pravilno obračunate naknade, kako za godišnji odmor, tako i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. S obzirom na to da potraživanje tužitelja nije osnovano, predlaže se odbiti tužbu u cijelosti.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u platne liste za tužiteljicu (str. 15-76 spisa), u scan izračuna za tužiteljicu (str. 56 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je potraživanje tužiteljice na ime razlike plaće s osnove dodatka za otežane uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te posljedično tome razlike naknade plaće na ime manje obračunate naknade za korištenje godišnjeg odmora, i privremene nesposobnosti za rad, sve za razdoblje od prosinca 2018. do prosinca 2019..

9. Među strankama nije sporno, da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu glavne tehničarke kliničke jedinice na UJ Jedinica za prijem bolesnika i distribuciju uzoraka.

10. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbenog zahtjeva.

11. Među strankama nije sporna visina konačno uređenog tužbenog zahtjeva tužiteljice kako je naznačen u izreci ove presude pod I, niti je sporan početak tijeka zateznih kamata na dospjele mjesečne iznose razlike plaće/naknade plaće naznačen sa 16-tim u mjesecu za prethodni mjesec.

12. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) u članku 47. odnosno članak 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, kako slijedi: Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće. Odredbe Kolektivnog ugovora koje se odnose na uvećanje plaće daju se u nastavku. Naime, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15) u članku 51. odnosno članku 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisuje da se osnovna plaća radnika uvećava: - za rad noću 40%; - za rad subotom 25%; - za rad nedjeljom 35%; - za prekovremeni rad 50%; - za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima. Noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

13. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13;143/13) u članku 57., kasnije (NN 29/18) u članku 55., II. Dodatak KU (NN 92/19) propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

14. KU i Dodatci istom (NN 88/13; 143/13; 96/15, 92/19) propisuju da Zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću i to do 31.8.2019.g. u iznosu 4%, a od 01.09.2019.g. u iznosu 8% od osnovne plaće.

15. Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za razdoblja u kojima radnik ne radi zbog opravdanih razloga. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) propisuje da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama regulira da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje.

16. Na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnom suda Republike Hrvatske koja je održana 09.prosinca 2019.g. Vrhovni sud RH zauzeo je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57 KUZZO i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59 KUZZO, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

17. Kolektivni ugovori koji su naprijed navedeni daju tužitelju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, pa tužitelj ima pravu isplatu kumulativno svih dodataka koji su naprijed navedeni tj. dodataka za posebne uvjete rada, dodataka za život i zdravlje ljudi, a posljedično tome, i dodataka za vrijeme naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, i privremene nesposobnosti za rad, i to na sve sate rada (redovnog, i prekovremenog rada).

18. U ovom predmetu nije provođen dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine tužbenog zahtjeva, budući da je tuženik sačinio izračun tužiteljičine tražbine s utuženih osnova, za utuženo razdoblje te da se sa tim izračunom tužiteljica suglasila i u skladu s istim postavila konačan tužbeni zahtjev u podnesku od 20.02.2025. (str. 80- 82 spisa).

19. Tužbeni zahtjev tužiteljice je pravno osnovan, jer joj tuženik u utuženom razdoblju nije isplatio sve dodatke na plaću niti joj je pravilno izračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, pa je sud prihvatio konačno uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

20. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće/naknade plaće s tih utuženih osnova teku zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do dana isplate u visini kamatne stope propisane čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23). Početak tijeka zateznih kamata na pojedine dospjele mjesečne iznose razlike plaće / naknade plaće, naznačen s 16. u mjesecu za prethodni mjesec, što je u skladu s čl. odredbom 92. st. 3. Zakona o radu / 14.

21. S obzirom na čl. 45. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 i drugi), te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05 i drugi), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada pa tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo.

22. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

23. Tužiteljica je uspjela u ovoj parnici, pa joj je tuženik dužan nadoknaditi prouzročene parnične troškove.

24. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 89-90 spisa).

25. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14, 107/15, 126/22). Vrijednost predmeta spora iznosi ukupno 526,12 €. Tužiteljici je priznat slijedeći trošak: sastava tužbe 50 bodova; za sastav obrazloženih podnesaka od 23.01.2024. i 20.02.2025. za svaki po 50 bodova; za zastupanje na ročištima od 03.03.2025. i 14.05.2025. za svako po 50 bodova, za pristup na ročište za objavu i uručenje presude 25 bodova. Kad se navedeno zbroji dobije se iznos od 275 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 550,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 137,50 Sveukupno je tužiteljici priznat trošak ove parnice u iznosu od 687,50 €.

26. Tužiteljica je na dosuđeni trošak potraživala zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3 u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17), pa je njezin zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 21. svibnja 2025.g., pa do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23).

27. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu 21. svibnja 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

Dostaviti:

- pun. tužiteljice odvj. Zrinka Golubić iz Zgb

- tuženiku