REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1430/2023-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja GB iz [adresa]., kojeg zastupa opunomoćenik Šimun Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić & Čibarić, Zagreb, Charlesa Darwina 4F, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica IB, službena osoba tuženika, radi invalidske mirovine, 21. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, KLASA: UP/II 141-02/22-03/03641879555. URBROJ: 341-99-06/2-22-7659 od 14. prosinca 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 141-02/22-03/03641879555, URBROJ: 341-25-06/2-22- 70782 od 15. studenog 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja KLASA: UP/II 141-02/22-03/03641879555. URBROJ: 341-99-06/2-22-7659 od 14. prosinca 2022. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I- 300/2023.
1.1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-300/2023.
2. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/22-03/03641879555, URBROJ: 341-99-06/2-22-7659 od 14. prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, broj spisa: 605387 od 15. studenoga 2022. kojim je tužitelju, kao pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti kao posljedica 20% ranjavanja zadobivenog u ratu u Bosni i Hercegovini, a dijelom kao posljedica 80% bolesti izvan ratnih okolnosti priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 9. rujna 2020. u svoti od 2.325,23 kn mjesečno.
3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da zaključak tuženika da se prilikom izračuna osnovice primijeni pripadajuća osnovica za čin i ustrojbeno mjesto vojnik nije u suglasnosti sa materijalnim dokazima u spisu i stvarnim činjeničnim stanjem, kao niti sa važećim zakonskim propisima, odnosno sa člankom 17. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji kao temeljnog zakona za branitelje u Bosni i Hercegovini i sa Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Citira odredbe članka 1. i 3. navedenog Ugovora te ističe da je stekao status dragovoljca Domovinskog rata i posjeduje osobni čin u OS BIH „natporučnik“, što je vidljivo iz Uvjerenja Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Mostar, Grupa za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Prozor-Rama broj: 07/63-45/3-74/23 od 17. siječnja 2023., kao i da je obnašao zapovjednu dužnost zapovjednik voda. Smatra da ispunjava uvjete za priznavanje višeg koeficijenta koji se primjenjuje prilikom izračuna dijela invalidske mirovine. Poziva se na odredbe članka 14., 26., 57. i 140. Ustava Republike Hrvatske i članka 8. Zakona o općem upravnom postupku te ističe da nisu cijenjene sve isprave koje su sastavni dio spisa te članaka 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku i smatra da je pobijano rješenje doneseno u suprotnosti s navedenim odredbama. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, ponavlja navode iznesene u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. Tužitelj u podnesku od 30. travnja 2025. ističe da je sporan osobni čin tužitelja te dostavlja izvod iz Arhivskog depoa prijašnjeg 1GZVF BIH koji raspolaže Sklopnom knjigom 2. bojne Vojne policije u kojem se navodi da tužitelj ima čin satnika, kao i Uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata kojim se potvrđuje da tužitelj ima čin satnika.
6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranaka sporne odlučne činjenice, dana 30. travnja 2025. održano je ročište na daljinu putem platforme Microsoft Teams u odnosu na opunomoćenika tužitelja. Na ročištu je opunomoćenik tužitelja u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, navoda iz podneska od 30. travnja 2025. i postavljenog tužbenog zahtjeva te je dodatno izjavio da u Arhivskom depou prijašnjeg 1 GZ VF BIH raspolažu Sklopnom knjigom 2. bojne Vojne policije pri ZG TG HVO broj: 02-4-1/93-182 od 19. prosinca 2023. u kojoj su evidentirani podaci “Zapovjedništvo bojne – Odsjek ONP-pod r/b: 5. – Časnik za opću vojnu policiju, FČ: satnik I pod r/b: 6. Časnik za prometnu vojnu policiju, FČ: satnik”. Ujedno je opunomoćenik tužitelja zatražio trošak upravnog spora na ime prisustvovanja ročištu u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za pripadajući PDV. Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod navoda iz odgovora na tužbu, dok je u odnosu na novodostavljenu dokumentaciju istaknula da ista nije postojala u vrijeme donošenja rješenja.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. (''Narodne novine'', broj: 36/24., – dalje: ZUS), Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
8. Postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut je povodom zahtjeva tužitelja od 25. ožujka 2019. prema članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, broj: 121/17., 98/19., u daljnjem tekstu: ZOHBDR).
9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj hrvatski državljanin i da je do dana 9. rujna 2020. navršio 61 godinu i 03 mjeseca života, da je prema Uvjerenju o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradavanja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata bio pripadnik borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane u razdoblju od 20. rujna 1991. do 8. svibnja 1994. te da ima utvrđen status ratnog vojnog invalida HVO prema pravomoćnom rješenju Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata – Sarajevo, broj: UP-I- 03-41-ZKZ-3491/17 od 10. prosinca 2019.
10. Nadalje proizlazi da je prema nalazu i mišljenju Vijeća vještaka, evidencijski broj vještačenja: 510706 od 30. studenog 2020. kod tužitelja dana 9. rujna 2020. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, dijelom kao posljedica ranjavanja 20% zadobivenog u ratu u Bosni i Hercegovini, a dijelom kao posljedica bolesti 60% nastale izvan tih okolnosti.
11. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je tužitelj dana 9. rujna 2020. ispunio uvjete za priznanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (“Narodne novine”, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., u daljnjem tekstu: ZOMO) i članku 142. ZOHBDR te je stoga donijelo prvostupanjsko rješenje od 15. studenoga 2022. kojim je tužitelju priznalo pravo na invalidsku mirovinu.
12. Sporno među strankama je da li je tužitelju invalidsku mirovinu trebalo odrediti od pripadajuće osnovice za ustrojbeno mjesto vojnika, kako to smatraju tuženik i prvostupanjsko tijelo.
13. Naime, Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sektora za pitanja evidencije iz oblasti vojne obveze, Sarajevo je dopisom broj: 07/1-45-393/20 od 18. svibnja 2022. dostavilo Uvjerenje o obnašanju ustrojbene dužnosti VFMB-12 od 9. svibnja 2022. (Odsjek/Grupa za pitanja evidencije iz oblasti vojne obveze Mostar/prozor-Rama) iz kojeg je razvidno da je tužitelj u razdoblju od 15. siječnja 1993. do 22. siječnja 1994. obnašao ustrojbenu/formacijsku dužnost pomoćnika zapovjednika za opću i prometnu Vojnu policiju 2. Bojne VP-1707.
14. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je od Ministarstva hrvatskih branitelja zatražilo očitovanje o tome kojem činu, ustrojbenom mjestu ili zvanju prema hrvatskim propisima odgovara policijsko zvanje pomoćnik zapovjednika za opću i prometnu vojnu policiju radi utvrđivanja vrijednosnog boda, koje je potom proslijeđeno Ministarstvu obrane Republike Hrvatske.
15. U dopisu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj I upravljanje ljudskim potencijalima, KLASA: 812- 02/22-01/14, URBROJ: 512M2-010103-22-4 od 13. rujna 2022. navedeno je da uvidom u ustroj postrojbi Hrvatske vojske iz razdoblja koje se podudaraju s vremenskim razdobljem u kojem je tužitelj obnašao dužnost pomoćnika zapovjednika za opću i prometnu Vojnu policiju 2. Bojne VP-1707 (Hrvatskog vijeća obrane) nije utvrđeno postojanje dužnosti navedenog naziva (dopis Operativne uprave GS OS RH, KLASA: 561-01/22-02/1, urbroj: 512-06J3-06-22-28 od 9. rujna 2022.) te Ministarstvo obrane Republike Hrvatske nije u mogućnosti odrediti razinu ustrojbenog čina za dužnost koju je tužitelj obnašao tijekom 1993. i 1994. godine.
16. Prema članku 34. stavku 1. ZOHBDR-a, utvrđivanje vrijednosnog boda za određivanje invalidske mirovine iz članka 31. ovoga Zakona određuje se prema ustrojbenom mjestu odnosno zvanju hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili osobnom činu u godini koja prethodi godini u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu prema osnovicama pojedinačno navedenim u tom članku, dok se prema stavku 2. istog članka osnovica za utvrđivanje vrijednosnog boda za određivanje mirovine iz članka 31. ovoga Zakona, kada ustrojbeno mjesto nije navedeno u stavku 1. ovoga članka, određuje prema plaći koju je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata odnosno hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata primao prema osobnom činu, zvanju odnosno ustrojbenoj dužnosti u trenutku razvojačenja odnosno stradavanja, ovisno o tome što je za njega povoljnije.
17. Obzirom da člankom 34. ZOHBDR-a nije propisan čin i ustrojbeno mjesto pomoćnika zapovjednika za opću i prometnu Vojnu policiju te da niti Ministarstvo obrane Republike Hrvatske nije utvrdilo postojanje dužnosti navedenog naziva u razdoblju u kojem ju je tužitelj obnašao, pravilno je tužitelju invalidsku mirovinu trebalo odrediti od pripadajuće osnovice za ustrojbeno mjesto vojnika, kako to obrazlaže tuženik.
18. Međutim, valja napomenuti da je tužitelj tijekom upravnog spora dostavio Uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Mostar, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Prozor – Rama, broj: 07/63-45/3-948/23 od 30. listopada 2023. iz kojeg proizlazi da tužitelj posjeduje čin u OS BIH satnik (broj: 02-4- 1/93-182 od 19. prosinca 1993., broj i datum ukaza o dodjeli), kao i izvod iz Arhivskog depoa prijašnjeg 1. GZVF BIH koji raspolaže Sklopnom knjigom 2. Bojne Vojne policije u kojem se, između ostalog, navodi da tužitelj ima čin satnika.
19. Sud smatra da tužitelj na osnovu novodostavljene dokumentacije može tražiti obnovu postupka, ali isto nije osnov za poništavanje osporavanih rješenja obzirom da tuženik niti prvostupanjsko tijelo nisu raspolagali navedenom dokumentacijom (citirano uvjerenje datira sa 30. listopada 2023., dok su osporavana rješenja donesena 15. studenoga 2022. i 14. prosinca 2022.).
20. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, dok preostali navodi tužitelja ne utječu na drukčije rješavanje upravnog spora te je stoga sukladno odredbi članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
21. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
21.1. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.
22. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Osijeku 21. svibnja 2025.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćeniku
2. Tuženiku
