REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-113/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić, u pravnoj stvari tužiteljice JI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Miri Buljan, odvjetnici iz Slavonskog Broda protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti tužiteljice i punomoćnice i zamjenika punomoćnika Mirka Jelića, odvjetnika iz Slavonskog Broda i rasprave održane 21. svibnja 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu broj 918-50-3825998 od 5. prosinca 2006. zaključenog između tužiteljice JI, iz [adresa], kao korisnika kredita i Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69., kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb Magazinska cesta 69, Zagreb, isplatiti tužiteljici JI iz slavonskog [adresa] po osnovi razlike valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak iznos od 1.920,60 eura (slovima: tisućudevetstodvadeseteuraišezdesetcenti) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate zakonskom zateznom kamatom koja na svaki preplaćeni mjesečni iznos teče od dana dospijeća do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, povećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za 3 postotna poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine,

-na iznos od 6,15 eur od 31.10.2008. do isplate

-na iznos od 7,98 eur od 31.12.2008. do isplate

-na iznos od 9,29 eur od 31.01.2009. do isplate

-na iznos od 9,89 eur od 28.02.2009. do isplate

-na iznos od 8,11 eur od 31.03.2009. do isplate

-na iznos od 8,43 eur od 30.04.2009. do isplate

-na iznos od 5,98 eur od 31.05.2009. do isplate

-na iznos od 4,18 eur od 30.06.2009. do isplate

-na iznos od 4,67 eur od 31.07.2009. do isplate

-na iznos od 5,64 eur od 31.08.2009. do isplate

-na iznos od 5,56 eur od 30.09.2009. do isplate

-na iznos od 4,60 eur od 31.10.2009. do isplate

-na iznos od 6,43 eur od 30.11.2009. do isplate

-na iznos od 7,90 eur od 31.12.2009. do isplate

-na iznos od 10,01 eur od 31.01.2010. do isplate

-na iznos od 9,54 eur od 28.02.2010. do isplate

-na iznos od 12,40 eur od 31.03.2010. do isplate

-na iznos od 11,88 eur od 30.04.2010. do isplate

-na iznos od 12,95 eur od 31.05.2010. do isplate

-na iznos od 22,12 eur od 30.06.2010. do isplate

-na iznos od 20,28 eur od 31.07.2010. do isplate

-na iznos od 26,08 eur od 31.08.2010. do isplate

-na iznos od 24,13 eur od 30.09.2010. do isplate

-na iznos od 20,94 eur od 31.10.2010. do isplate

-na iznos od 27,79 eur od 30.11.2010. do isplate

-na iznos od 36,51 eur od 31.12.2010. do isplate

-na iznos od 30,42 eur od 31.01.2011. do isplate

-na iznos od 32,63 eur od 28.02.2011. do isplate

-na iznos od 29,94 eur od 31.03.2011. do isplate

-na iznos od 30,49 eur od 30.04.2011. do isplate

-na iznos od 42,27 eur od 31.05.2011. do isplate

-na iznos od 43,49 eur od 30.06.2011. do isplate

-na iznos od 53,66 eur od 31.07.2011. do isplate

-na iznos od 48,57 eur od 31.08.2011. do isplate

-na iznos od 43,09 eur od 30.09.2011. do isplate

-na iznos od 42,89 eur od 31.10.2011. do isplate

-na iznos od 42,50 eur od 30.11.2011. do isplate

-na iznos od 45,24 eur od 31.12.2011. do isplate

-na iznos od 47,74 eur od 30.01.2012. do isplate

-na iznos od 48,02 eur od 29.02.2012. do isplate

-na iznos od 46,45 eur od 31.03.2012. do isplate

-na iznos od 47,61 eur od 30.04.2012. do isplate

-na iznos od 48,42 eur od 31.05.2012. do isplate

-na iznos od 47,22 eur od 30.06.2012. do isplate

-na iznos od 47,62 eur od 31.07.2012. do isplate

-na iznos od 46,73 eur od 31.08.2012. do isplate

-na iznos od 44,72 eur od 30.09.2012. do isplate

-na iznos od 46,99 eur od 31.10.2012. do isplate

-na iznos od 48,11 eur od 30.11.2012. do isplate

-na iznos od 47,43 eur od 31.12.2012. do isplate

-na iznos od 43,33 eur od 31.01.2013. do isplate

-na iznos od 46,94 eur od 28.02.2013. do isplate

-na iznos od 44,48 eur od 31.03.2013. do isplate

-na iznos od 45,98 eur od 30.04.2013. do isplate

-na iznos od 41,71 eur od 31.05.2013. do isplate

-na iznos od 41,66 eur od 30.06.2013. do isplate

-na iznos od 42,79 eur od 31.07.2013. do isplate

-na iznos od 44,57 eur od 31.08.2013. do isplate

-na iznos od 47,02 eur od 30.09.2013. do isplate

-na iznos od 45,85 eur od 31.10.2013. do isplate

-na iznos od 46,79 eur od 30.11.2013. do isplate

-na iznos od 47,89 eur od 31.12.2013. do isplate

u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica JI iz [adresa] u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb Magazinska cesta 69, Zagreb, isplatiti tužiteljici JI iz slavonskog [adresa] na ime razlike preplaćenih kamata vezane za švicarski franak u iznosu od 635,92 eur, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate zateznom kamatom koja na svaki preplaćeni mjesečni iznos teče od dana dospijeća do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, povećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za 3 postotna poena, do 29.prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine

-na iznos od 6,57 eur od 30.11.2007. do isplate

-na iznos od 6,47 eur od 31.12.2007. do isplate

-na iznos od 6,53 eur od 31.01.2008. do isplate

-na iznos od 6,53 eur od 29.02.2008. do isplate

-na iznos od 6,58 eur od 31.03.2008. do isplate

-na iznos od 6,35 eur od 30.04.2008. do isplate

-na iznos od 9,61 eur od 31.05.2008. do isplate

-na iznos od 9,63 eur od 30.06.2008. do isplate

-na iznos od 9,35 eur od 31.07.2008. do isplate

-na iznos od 9,26 eur od 31.08.2008. do isplate

-na iznos od 9,26 eur od 30.09.2008. do isplate

-na iznos od 9,90 eur od 31.10.2008. do isplate

-na iznos od 9,30 eur od 30.11.2008. do isplate

-na iznos od 9,81 eur od 31.12.2008. do isplate

-na iznos od 9,78 eur od 31.01.2009. do isplate

-na iznos od 9,71 eur od 28.02.2009. do isplate

-na iznos od 15,42 eur od 31.03.2009. do isplate

-na iznos od 15,27 eur od 30.04.2009. do isplate

-na iznos od 14,80 eur od 31.05.2009. do isplate

-na iznos od 14,40 eur od 30.06.2009. do isplate

-na iznos od 14,26 eur od 31.07.2009. do isplate

-na iznos od 14,17 eur od 31.08.2009. do isplate

-na iznos od 13,97 eur od 30.09.2009. do isplate

-na iznos od 13,66 eur od 31.10.2009. do isplate

-na iznos od 13,64 eur od 30.11.2009. do isplate

-na iznos od 13,59 eur od 31.12.2009. do isplate

-na iznos od 13,59 eur od 31.01.2010. do isplate

-na iznos od 13,32 eur od 28.02.2010. do isplate

-na iznos od 13,37 eur od 31.03.2010. do isplate

-na iznos od 13,10 eur od 30.04.2010. do isplate

-na iznos od 12,96 eur od 31.05.2010. do isplate

-na iznos od 13,56 eur od 30.06.2010. do isplate

-na iznos od 13,14eur od 31.07.2010. do isplate

-na iznos od 13,40 eur od 31.08.2010. do isplate

-na iznos od 12,97eur od 30.09.2010. do isplate

-na iznos od 12,44 eur od 31.10.2010. do isplate

-na iznos od 12,73 eur od 30.11.2010. do isplate

-na iznos od 13,15 eur od 31.12.2010. do isplate

-na iznos od 12,38 eur od 31.01.2011. do isplate

-na iznos od 12,26 eur od 28.02.2011. do isplate

-na iznos od 11,76 eur od 31.03.2011. do isplate

-na iznos od 11,51 eur od 30.04.2011. do isplate

-na iznos od 12,04 eur od 31.05.2011. do isplate

-na iznos od 11,80 eur od 30.06.2011. do isplate

-na iznos od 11,01 eur od 31.07.2011. do isplate

-na iznos od 10,40 eur od 31.08.2011. do isplate

-na iznos od 9,78 od 30.09.2011. do isplate

-na iznos od 6,60 eur od 31.10.2011. do isplate

-na iznos od 6,37 eur od 30.11.2011. do isplate

-na iznos od 6,25 eur od 31.12.2011. do isplate

-na iznos od 6,11 eur od 30.01.2012. do isplate

-na iznos od 5,89 eur od 29.02.2012. do isplate

-na iznos od 5,60 eur od 31.03.2012. do isplate

-na iznos od 5,41 eur od 30.04.2012. do isplate

-na iznos od 5,20 eur od 31.05.2012. do isplate

-na iznos od 4,92 eur od 30.06.2012. do isplate

-na iznos od 4,69 eur od 31.07.2012. do isplate

-na iznos od 4,43 eur od 31.08.2012. do isplate

-na iznos od 4,14 eur od 30.09.2012. do isplate

-na iznos od 3,95 eur od 31.10.2012. do isplate

-na iznos od 3,72 eur od 30.11.2012. do isplate

-na iznos od 3,46 eur od 31.12.2012. do isplate

-na iznos od 3,14 eur od 31.01.2013. do isplate

-na iznos od 2,94 eur od 28.02.2013. do isplate

-na iznos od 2,65 eur od 31.03.2013. do isplate

-na iznos od 2,41 eur od 30.04.2013. do isplate

-na iznos od 2,10 eur od 31.05.2013. do isplate

-na iznos od 1,85 eur od 30.06.2013. do isplate

-na iznos od 1,60 eur od 31.07.2013. do isplate

-na iznos od 1,36 eur od 31.08.2013. do isplate

-na iznos od 1,10 eur od 30.09.2013. do isplate

-na iznos od 0,83 eur od 31.10.2013. do isplate

-na iznos od 0,55 eur od 30.11.2013. do isplate

-na iznos od 0,16 eur od 31.12.2013. do isplate

u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb Magazinska cesta 69, Zagreb, isplatiti tužiteljici JI iz slavonskog [adresa] iznos od 1.500,00 eura, na ime troškova postupka, sa zateznom kamatom koja teče od 21. svibnja 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb Magazinska cesta 69, Zagreb, sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvđrenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi je navedeno da je tužiteljica 6. prosinca 2006. kao korisnik kredita s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila br.: 918-50-3825998, rok od 84 mjeseci, putem auto kuće Auto Expert d.o.o. u [adresa]. Navedenim ugovorom odobren je kredit u iznosu od 14.897,29 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Prije početka otplate kredita tužitelj je dobio Otplatni plan sa ukupnim iznosom ukupne otplate u iznosu od 13.975,22 CHF (69.876,10 kuna). U članku 2. istoga ugovora određena je redovna kamatna stopa u visini od 5,20 % godišnje. i navedeno je kako je kamatna stopa promjenjiva. Parnične stranke nisu o bitnoj izmjeni kamatne stope posebno pregovarali niti je za tužitelj imao mogućnost da se očituje na promjenu kamatne stope i tuženik nije utvrdio egzaktne parametre i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamatne stope. Nadalje, tužiteljica ističe kako nije bila upoznata sa promjenjivom kamatom i/ili mehanizmima temeljem kojih je tuženik mijenjao kamatnu stopu, niti je odobrila isto. Tuženik prilikom zaključenja samog ugovora nije tužiteljicu upoznao sa općim rizikom vezanim uz valutnu klauzulu i promjenjivi tečaj i time je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima, tuženik nije upoznao tužiteljicu sa mogućim promjenama anuiteta, niti rizicima koji nosi ugovaranje kredita u CHF, a koji način otplate je ugovoren u članku 7. Ugovora. Tužiteljica navodi da je kao potrošač od strane zaposlenika tuženika savjetovana da je zaključenje kredita u CHF najpovoljniji za tužiteljicu. Dakle, u vrijeme zaključenja ugovora tuženik nije upoznao tužiteljicu s općim rizikom vezanim za svaku valutnu klauzulu, te sa rizikom vezanom za činjenicu da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF , na način kako to čini prema tečaju kredita u EUR, sa činjenicom da je moguć rast tečaja CHF je moguć zbog ulaska Hrvatske u euro zonu, te nije upozorena na povećani rizik koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Upravo zbog navedenih propusta tužiteljica je došla u situaciju povećavanja anuiteta kredita koji je plaćala na mjesečnoj razini i sve obroke kredita uredno otplatila. Tužiteljica se poziva na Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12 od 04.07.2013, koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. donesena je odluka u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji su podizali kredite u švicarskim francima. Odredbom članka 131.st.1. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da odluka nesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koji potrošač samostalno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana. Presudom Vrhovnog suda RH,poslovni broj Revt-249/14-2 od 09.travnja 2015. odbijena je žalba tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7219/13-4 od 13.lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013, potvrđenom odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03), ada čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP), govorna odredba je nepoštena : Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno razgovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, ZZP propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Tuženik prilikom ugovaranja predmetnog kredita nije tužiteljicu kao potrošača informirao i nije tužiteljicu upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, već je nudio takav kredit kao najpovoljniji i najisplativiji. Posebno treba imati u vidu činjenicu da se tečaj CHF u vrijeme ugovaranja kredita nalazio blizu svojih povijesnih minimuma, te je u predstojećem razdoblju bio realno očekivati njegov rast što je tuženiku, s obzirom na predmet poslovanja, znanje i stručnost, sigurno bilo ili moralo biti poznato. Tuženik je dakle prilikom ugovaranja kredita postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, ravnopravnosti ugovornih strana i jednakosti činidbi, a sve navedeno je za posljedicu imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na teret tužiteljice. Tužiteljica traži tužbom utvrđenje ništetnim odredbe članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te da se obveže tuženik po osnovi razlike isplaćene zbog jednostrane promjene kamatne stope, razlike preplate zbog primjene valutne klauzule tužitelju, te razlike preplate glavnice isplatiti razlike preplaćenih novčanih iznosa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki dospjeli iznos od dana dospijeća do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporno da su tužiteljica i tuženik zaključili Ugovor o kreditu broj 918-50-3825998 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužiteljici na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 14.897,29, a da je ugovorena redovna kamata 5,20 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva. Tuženik ističe da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Nesporno je da je tužiteljica slobodnom voljom sklopila Ugovor u valutnoj klauzuli CHF te da su joj prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te da se tužiteljica svojim potpisom usuglasila sa svim odredbama Ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Pravnu osnovu za promjenu kamatne stope predstavljaju upravo odredbe Ugovora o promjenjivosti kamatne stope i opći akti tuženika, a tužiteljici ne samo da je pojašnjena odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, već je ista njihovo razumijevanje i prihvat potvrdila javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora. Odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva, razumljiva, a iz navoda tužiteljice u tužbi proizlazi da bi kamatna stopa trebala biti fiksna jer joj fiksna kamatna stopa trenutno odgovara te ignorira činjenicu da prije zaključenja Ugovora nije zahtijevala fiksnu kamatnu stopu, već je pristala na odredbu Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i razumljivo, proizlazi i iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž 2462/2003. Tuženik ističe i prigovor zastare. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom posl.br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. povodom izvanredne revizije izrazio pravno shvaćanje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka, tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Budući da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. postala pravomoćna danom kada je donesena, a upravo ta presuda je potvrdila presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 na koju se tužitelj poziva. Time je zastarni rok za restitucijske zahtjeve počeo teći dana 13. lipnja 2014. i na konkretnu tražbinu se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Obzirom da je tužiteljica podnijela tužbu 25. veljače 2023., razvidno je da je od pravomoćnosti gore navedene sudske odluke proteklo više od 5 godina, odnosno da je protekao opći zastarni rok od 5 godina slijedom čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Nadalje, tužiteljica neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužiteljicu upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužiteljicu pri sklapanju Ugovora. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, ugovaranjem valutne klauzule, tužiteljica je također preuzela valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Tuženik ističe prigovor zastare i u odnosu na povrat utuženog iznosa na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tužiteljica se ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužiteljica ne može smatrati da je osnov njezine tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti kamatne stope i valutne klauzule već isto mora dokazati. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3. Konačan tužbeni zahtjev je tužiteljica postavio podneskom od 2. veljače 2025. i predložila je da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu iznosa od 2.556,52 eura ukupno i to iznosa od 1920,60 na ime pretplate radi valutne klauzule i iznos a od 635,92 eura radi pretplate po promjenjivom kamatnoj stopi, dakle tužiteljica je izvršila preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

3.1. Sud je dozvolio preinaku tužbe na ročištu održanom 29. travnja 2025. na temelju čl. 190.st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje – ZPP-a ) jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stanaka. Preinaka tužbenog zahtjeva je dopuštena sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV 162/2021 od 26.11.2021. koji glasi: U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. U skladu sa zaključkom druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen 5. prosinca 2006. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora na iznos od 14.897,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje osobnog automobila sa promjenjivom kamatnom stopom (str. 111 do 114 spisa). Uvidom u obavijest o otplaćenom kreditu je vidljivo da je tužiteljica isti otplatila 31. prosinca 2013. (str. 32 spisa). Tužiteljica je dostavila i otplatne planove iz kojih je vidljivo da su se rate kredita mijenjale tijekom otplate kredita (str. 15 do 31 spisa). Tužiteljica je dostavila i dokaze o uplatama rata kredita (str. 35 do 108 spisa). Uvidom u Zahtjev za kredit je vidljivo da je isti podnijela tužiteljica 4. prosinca 2006. tuženika za iznos kredita od 14.897,20 CHF (str. 131 spisa). Saslušana je tužiteljica kao stanka u svrhu dokazivanja, svjedok II je dao svoj iskaz i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirjani Radman Funarić.

4.1. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je zaključila s tuženikom Ugovor o kreditu 5. prosinca 2006. za kupnju novog automobila marke Peugeot, kredit je bio na iznos od 14.897,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Kredit je isplaćen krajem 2013. nije bio u konverziji. Vraćala je sve rate kredita, nosili su novac u banku i tako plaćali. Nekada je išla sama, međutim jako često je novac nosio njen suprug. Taj automobil je korišten za obiteljske potrebe, nije korišten za poslovne potrebe, niti za ikakav obrt ili poslovne udjele. Ugovor o kreditu je zaključen u autokući. Kada su došli dočekao ih je Ugovor o kreditu. Nisu mogli ni o čemu pregovarati prije sklapanja Ugovora. Prije nego što je potpisala taj Ugovor pregledala ga je letimično. Tijekom školovanja nije imala ekonomske predmete, išla je u medicinsku školu. Kada su se počele povećavati rate nije bila u banci kod tuženika, nije niti pokušala to riješiti s njima. Jedini kredit koji joj je bio ponuđen je taj u CHF, nije joj bio ponuđen kredit u drugoj valuti. Prva rata je bila 950,00 kn, a povećala se na iznos od 1.400,00 kn mjesečno. Čula je za pojmove promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, ne zna na koji način se to formira i na koji način se određuju iznosi. Nije znala da može doći do tako velikog rasta rate kredita. Da ju je netko upozorio na rizik takvog ugovora i da joj se rata može povećati za iznos od skoro 500,00 kn, ne bi zaključila taj ugovor.

4.1. Svjedok II u iskazu je naveo da je suprug tužiteljice i kada je trebalo plaćati rate kredita, uglavnom je on bio taj koji je nosio novac u banku, to su bila njihova zajednička sredstva. Početna rata bila je 950,00 kn. Kada su išli kupiti automobil, tražili su neki za koji bi rata bila 1.000,00 kn mjesečno, to su mogli plaćati, ali rata se podigla na iznos od oko 1.400,00 kn mjesečno. On i supruga su išli zajedno kada je zaključivan Ugovor. On i supruga nisu mogli mijenjati odredbe Ugovora, nije im nitko niti ponudio takvu mogućnost. Nije im nitko ni nudio kredit u drugoj valuti, samo u CHF.

4.2. Vještak Mirjana Radman Funarić u nalazu i mišljenju je navela da je vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica na ime redovne kamate platila više 635,92 EUR, za tečajne razlike CHF obračunate po plaćenoj redovnoj kamati 175,21 EUR, a za tečajne razlike po otplaćenoj glavnici 1.745,39 EUR što ukupno iznosi 2.556,52 EUR. Manje plaćene razlike između početne kamate i stvarno plaćene kamate po tečaju na dan plaćanja iznosi 0,00 EUR. Manje plaćene razlike tečaja po uplaćenoj kamati iznose 23,99 EUR, a po uplaćenoj glavnici kredita 62,86 EUR, što čini ukupnu tečajnu razliku u iznosu od 86,85 EUR.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

6. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je 6. prosinca 2006. tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila br.: 918-50-3825998, rok od 84 mjeseci, putem auto kuće Auto Expert d.o.o. u [adresa] i da tim ugovorom odobren je kredit u iznosu od 14.897,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti za kupnju automobila,

- je kredit otplaćen,

- kredit nije bio u konverziji.

7. Tijekom postupka je bilo sporno, u svezi istaknutih prigovora tuženika:

- ima li tužiteljica pravo na isplatu radi pretplate radi promjene tečaja i kamatne stope tijekom otplate kredita, jer je tužiteljica navela da ima, a tuženik se tome protivi.

8. Tužiteljica je aktivno legitimirana jer je zaključila Ugovor o kreditu s tuženikom i uplate je vršio njezin suprug II iz njihovih zajedničkih sredstva, što je utvrđeno kao nesporno iz njegovog iskaza i sud u cijelosti poklonio vjeru jer je iskaz istog logičan i uvjerljiv, a tuženik je pasivno legitimiran jer je bio kreditor u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a tužiteljica je potrošač, jer je za kredit kupila automobil koji je korišten za obiteljske potrebe, što je utvrđeno kao nesporno iz njezinog iskaza, kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru, jer je iskaz iste logičan i uvjerljiv, 9. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen je kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

10. Nesporno je da je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora.

11. Tijekom postupka je bilo sporno da li je :

- ništetna odredba ugovora kojom je Ugovorom o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i odredba kredita u svezi promjenjive kamatne stope.

12. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti radi utvrđenja ništetnosti navedenih odredbi ugovora u svezi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule i u dijelu radi isplate.

13. Na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužiteljicu u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri a niti je tuženik tužiteljici objasnio niti ju upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

14. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužiteljici pripada pravo na povrat iznosa preplaćenog s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, te zatezna kamata od dana izvršene preplate svakog pojedinog anuiteta.

15. U ovom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

16. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

17. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P-1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2013, pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) odnosno Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužiteljice nesporno nije zastarjela u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok 14. lipnja 2023. dakle tužba je podnesena 27. veljače 2023. prije isteka zastarnog roka.

18. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2014. za kamatne stope. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P-1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2014., pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog utužena tražbina tužiteljice je zastarjela jer je tužba podnesena 27. veljače 2023. i sud je odlučio kao pod točk. III. izreke presude i odbio tužiteljicu sa tuženim zahtjevom u tom dijelu, radi osnovano istaknutog prigovora zastare tuženika.

19. Tužiteljica, iako je otplatila kredit u cijelosti, ima pravni interes za podnošenje tužbe jer ovlast tražiti utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu pripada tužiteljici i za nesporno otplaćeni kredita. U skladu s čl.328. ZOO/05 pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može zahtijevati svaka zainteresirana osoba, a tužiteljica kao stranka predmetnog Ugovora o kreditu to u svakom slučaju jest i za navedeno ima i pravni interes budući traži i povrat danog u izvršenju spornih ugovornih odredbi.

20. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP. Pravomoćno je utvrđeno da su tuženici iz kolektivnog spora povrijedili su kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, i promjenjiva kamatna stopa, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka jer korisnici kredita nisu dobili nikakve informacije o mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF i o mogućim posljedicama takvog ugovaranja.

21 . U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, i promjenjivoj kamatnoj stopi premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF i promjene kamatne stope. Osim toga tužiteljici kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi ona na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogla, predvidjeti financijske posljedice koje bi za nju kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti sve povećane rizike kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF. Nesporno je pravo stranka na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Međutim, sporne odredbe nisu utvrđene nepoštenima i ništetnima iz razloga što je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odlukom kreditora, niti zato što je ugovorena valutna klauzula, već su utvrđene nepoštenima i ništetnima zato što je nedvojbeno utvrđeno da nisu bile razumljive prosječnom potrošaču, kreditor nije u cijelosti informirao potrošača o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke te zato što se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo (točk. I. izreke presude).

22. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju dospjele anuitete obračunavao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužiteljici pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos naveden je u tužbi (točka II. izreke presude) utvrđen je po vještaku na čiji nalaz i mišljenje stanke nisu imale primjedbi i sud je isti prihvatio kao stručan logičan i nepristran.

23. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

24. U svezi tzv. negativne razlike sud nije posebno odlučivao o istoj jer tuženik nije postupio u skladu sa odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu, prigovor prijeboja ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka.

25. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužiteljici naknaditi troškove postupka.

26. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 16.siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 26. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 29.tavnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), troška sastava obrazloženog podneska od 24.siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.3.OT), trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, ukupno 1.500,00 eura, kako je to i navedeno pod točk. IV izreke presude.

27. Zatezna kamata teče na troškove postupka od 21. svibnja 2025. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

28. Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu dana 20. svibnja 2023. propisano je u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a kako je u konkretnom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, sukladno odredbama ZOSP, tužiteljica nije dužna platiti pristojbu za daljnji tijek postupka od 20. svibnja 2023.

29. Tuženiku nije priznat trošak u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa tužbenim zahtjevom jer prema pravnom shvaćanju Suda Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., između ostaloga, je rečeno da se obvezivanje potrošača (tužitelja), koji je u cijelosti uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu, da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga, budući da je tužiteljica u ovoj pravnoj stvari uspjela sa zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi i djelomično sa zahtjevom na isplatu, tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška, (točk. V. izreke presude).

Slavonski Brod, 21. svibnja 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.