Poslovni broj: Us I-170/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UIF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Niki Merdžanu, odvjetniku u Dubrovniku, Vukovarska 28, protiv tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, OIB: 32082115313, Dubrovnik, Vukovarska 16, radi provođenja komunalnog reda, bez rasprave, 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, klasa: UP/II- 363-01/24-01/15, Urbroj: 2117-09/1-24-2 od 10. prosinca 2024.

II. Poništava se rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno redarstvo, klasa: UP/I-363-04/24-01/222, Urbroj: 2117-1-03-04/16-24-2 od 30. travnja 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

III. Uslijed presuđenog kao pod točkama I. i II. izreke ove presude ročište zakazano za dan 28. svibnja 2025. u 12,15 sati neće se održati.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 30. siječnja 2025. protiv rješenja tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, klasa: UP/II-363-01/24-01/15, Urbroj: 2117-09/1-24-2 od 10. prosinca 2024., tužiteljica u bitnom navodi kako tužbu podnosi iz razloga što u osporenom aktu nije pravilno primijenjen Zakon o općem upravnom postupku kao i Odluka o komunalnom redu. Obrazlažući osporeni akt u povodu žalbe tužiteljice, tuženik u osnovi navodi da “se na nijedan drugi način nije ukazalo na postojanje činjenica da je korisnik različit od osobe vlasnika, a koja je nedvojbeno žaliteljica, osim što je žalbi priložena preslika tužbe koja je zaprimljena u Općinskom sudu u Dubrovniku 18. listopada 2012. Navedena tužba može se koristiti kao dokaz da je pokrenut postupak utvrđivanja prava vlasništva, ali nikako kao dokaz da vlasnik nije ujedno i korisnik nekretnine. Svakako ovo tijelo cijeni da u postupku nadzora nad provođenjem Odluke o komunalnom redu nije od utjecaja postojanje postupka kojim se utvrđuje pravo vlasništva.” Predmetno rješenje nije osnovano. Iz naprijed citiranog obrazloženja pobijanog rješenja evidentno je da je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, sve suprotno odnosnim odredbama Zakona o općem upravnom postupku, s obzirom da se tužba priložena uz žalbu ne odnosi na postupak radi utvrđivanja prava vlasništva, već na postupak radi iseljenja. S tim u vezi osobito se ističe da ovdje tužiteljica nije sudjelovala u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja tako je da tek u žalbi imala priliku ukazati na odlučne činjenice i s tim u vezi u spis predmeta dostaviti dokaz u prilog svojim tvrdnjama, odnosno tek je drugostupanjskog tijelo na temelju dostavljenih dokaza utvrđivalo, doduše pogrešno i nepotpuno, činjenično stanje. Naime, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovnik u ZK ulošku u kojem je upisana predmetna nekretnina zbilja postoji upis zabilježbe spora radi utvrđenja prava vlasništva na što je ukazano u samoj žalbi, međutim, u nastavku žalbe slijedi, “zapravo, žaliteljica, iako je vlasnica predmetne nekretnine”, čime ovdje tužiteljica ne spori okolnost da jest vlasnica predmetne nekretnine, niti tvrdi da bi slijedom tako zabilježenog spora, vlasnikom bio netko treći. Ono na čemu tužiteljica temelji odbijenu žalbu jest okolnost da ista, iako vlasnica, nije neposredna posjednica predmetne nekretnine. Dakle, tužba priložena uz žalbu, na koju se tuženik pogrešno referira kao na tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, iako ista to nije, odnosi se na iseljenje gđe UI, a s obzirom da isti postupak još nije pravomoćno okončan, gđa UI još je uvijek u posjedu predmetne nekretnine. Naime, gđa. UI, kako to proizlazi iz same tužbe, temeljem Ugovora o najmu stana sklopljenim s ranijim vlasnikom Gradom Dubrovnikom koristila je jedan od stanova u predmetnoj zgradi, i to stan u prizemlju predmetne zgrade koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje i kupaonice, u ukupnoj površini od 95,66 m2, a kojem pripada podrum, šupa i praona, pa upravo slijedom pisanog otkaza istog ugovora od strane ovdje tužiteljice, a obzirom da gđa. UI isti stan i dalje koristi, predmetnom tužbom zatraženo je njezino iseljenje. Isti je postupak i dalje u tijeku, a što je tuženik mogao utvrditi uvidom u status predmeta P-813/2012 putem e- predmeta, što je također dostavljeno uz žalbu. Prema tome, tužba kojom je pokrenut postupak radi iseljenja, što, s jedne strane, implicira da osoba čije se iseljenje zahtjeva prebiva u nekretnini na koju se odnosi tužbeni zahtjev (u protivnom bi pokretanje postupka bilo bespredmetno), a s druge strane, s obzirom da je takav postupak još uvijek u tijeku znači da, jednako kao što nije niti odbijen, nije niti prihvaćen takav zahtjev, pa da bi bilo naloženo “tuženoj da iseli iz stana u prizemlju zgrade na adresi [adresa], katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]”…”i taj stan s navedenim prostorijama preda slobodan od svih osoba i stvari u posjed i na raspolaganje tužiteljici”, suprotno navodima tuženika, predstavlja “dokaz da vlasnik nije ujedno i korisnik nekretnine”. Jasno je, dakle, da je od trenutka pokretanja predmetnog parničnog postupka pa do danas u pogledu pitanja stanovanja tužene, gđe. Margaritoni u predmetnoj nekretnini status quo, a da se time, odnosno dostavom predmetne tužbe, opet suprotno navodim tuženika ukazalo upravo na postojanje te činjenice, odnosno na postojanje činjenica da je korisnik različit od osobe vlasnika, a koja je nedvojbeno žaliteljica. S obzirom da je, dakle, tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, deplasirani su i njegovi navodi iz pobijanog rješenja o tome da to tijelo cijeni da u postupku nadzora nad provođenjem Odluke o komunalnom redu nije od utjecaja postojanje postupka kojim se utvrđuje pravo vlasništva, ali ujedno i ukazuje na okolnost da bi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, u smislu da je utvrđen tijek parničnog postupka radi iseljenja, ocjena tuženika u tom smislu nedvojbeno trebala biti drugačija. Naprijed navedeno osobito iz razloga što se sve obveze predviđene u pogledu održavanja urednim i čistim propisanih površina odredbama Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Dubrovnika, br. 12/20, 16/20, 01/21, 05/21 i 16/21; dalje: Odluka) na osnovu kojih su odlučivali i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo predviđene i za korisnike, a ne samo za vlasnike istih površina. Osobito se ukazuje na odredbu članka 17. stavak 7. Odluke kojom je propisano: “ako se potporni ili ogradni zid uruši ili postoji opasnost od urušavanja na javnu površinu, komunalni redar će rješenjem narediti vlasniku odnosno korisniku uklanjanje ili sanaciju istog, te vraćanje u prvobitno stanje, uz poduzimanje svih mjera zaštite.” U tom se smislu ponovno ukazuje, pored okolnosti da je u posjedu predmetne nekretnine gđa. UI, da ovdje tužiteljica, za razliku od gđe. UI, nikada nije bila u neposrednom posjedu predmetne nekretnine, i to još od trenutka stjecanja prava vlasništva iste, slijedom čega nema niti je ikada imala kontrolu nad svakodnevnim korištenjem nekretnine pa kao takva ne može biti odgovorna za bilo kakve troškove nastale zbog nemara korisnika. Slijedi da, s obzirom da odbijajući žalbu tuženik potvrđuje odluku prvostupanjskog tijela, niti prvostupanjsko, niti drugostupanjsko tijelo nisu pravilno proveli postupak, odnosno nisu donijeli rješenje na temelju valjanih i točno utvrđenih činjenica pa je ova tužba opravdana te se predlaže naslovu postupiti kao uvodno. Konačno, još se jednom ukazuje na okolnost da je u neposrednom posjedu predmetne nekretnine treća osoba, s kojom su odnosi, sudeći po broju, kako sudskih, tako i upravnih postupaka, i to, kako okončanih, tako tekućih, teško narušeni, to se izvršenjem predmetnog rješenja od strane ovdje tužiteljice, sve kako joj je naloženo prvostupanjskim rješenjem, koje je potvrđeno ovdje pobijanim rješenjem, izlaže riziku pokretanja novog postupka pa i makar i neosnovanog, kao što jesu i do sada pokrenuti od strane gđe. UI, ovaj put radi smetanja posjeda. Međutim, sve i kada bi gđa. UI omogućila ovdje tužiteljici pristup predmetnoj nekretnini radi izvršenja predmetnog rješenja, a što je gotovo nevjerojatno, sve kako je naprijed obrazloženo, izvršenjem rješenja i plaćanjem s tim u vezi potrebnih troškova, dolazi do štete po ovdje tužiteljicu u vidu smanjenja njezine imovine. Takvu štetu tužiteljica k tome, opet slijedom narušenih, pa i nepostojećih odnosa sa gđom. UI, odnosno sa korisnicom predmetne nekretnine pa time stvarnom obveznicom poduzimanja radnje iz pobijanog rješenja, od iste neće moći uopće nadoknaditi ili će ju moći nadoknaditi, međutim, teško, i opet u okviru novog, u tu svrhu pokrenutog postupka. Ustrajući, dakle, u nalogu tužiteljici da izvrši sanaciju predmetnog zida, a ne vodeći pritom računa da ista od kupnje predmetne nekretnine 2012. nikada nije bila u posjedu predmetne nekretnine, niti predmetnog zida s obzirom da trinaestu godinu o istom vodi parnicu pred Općinskim sudom u Dubrovniku, a što proizlazi iz dostavljene tužbe gdje su vidljiva i prebivališta žaliteljice, kao vlasnice, i tuženice, kao posjednice (korisnice), žaliteljica se dovodi propustom nadležnog tijela u neravnopravan položaj i u situaciju da neopravdanim izvršenjem na svoje ime trpi materijalnu štetu. Prema tome, s obzirom da bi se izvršenjem prvostupanjske odluke, potvrđene pobijanim rješenjem, tužiteljici nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, a zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke te odgoda nije protivna javnom interesu, to se ovom tužbom ujedno sudu predlaže, na temelju odredbe članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima donijeti rješenje o odgodnom učinku tužbe, dok tužbenim zahtjevom tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom će osporeno rješenje tuženika oglasiti ništavim, podredno kojom će ga poništiti.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako imajući u vidu da tužiteljica u tužbi osporava utvrđeno činjenično stanje, a uvidom u prvostupanjski spis predmeta da je utvrđeno kako tužiteljici tijekom prvostupanjskog postupka nije omogućeno da se očituje o utvrđenom činjeničnom stanju, tuženik da cijeni kako se prigovori koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje, odnosno na pasivnu legitimaciju u ovoj upravnoj stvari ne mogu otkloniti te stoga priznaje tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 98. točka 4. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS), pa kako su odlučne činjenice za rješavanje ovog spora dostatno utvrđene, posebice imajući u vidu da je tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti priznao tužbeni zahtjev tužiteljice, sud je odlučio donijeti presudu bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev je osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

8.Naime, prvostupanjskim rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno redarstvo, klasa: UP/I-363-04/24-01/222, Urbroj: 2117-1-03-04/16-24-2 od 30. travnja 2024., točkom 1. utvrđeno je da je ogradni zid koji je sastavni dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužiteljice, zbog starosti i dotrajalosti napuknut i nakrivljen, te tako prijeti urušavanjem na javnu površinu [adresa] koja je površina javne namjene te time dovodi u opasnost osobe koje prolaze navedenom ulicom, točkom 2. naređuje se tužiteljici kao vlasnici navedene čestice zgrade da u roku od 30 dana od dana primitka rješenja izvrši sanaciju oštećenog ogradnog zida, točkom 3. određeno je da će se, ako obveznik radnje iz točke 2. rješenja ne postupi po naređenom u zadanom roku, odnosno ako naređeno ne izvrši potpuno, pristupiti izvršenju rješenja putem treće osobe, na trošak izvršenika, a o nastalim troškovima će se donijeti posebno rješenje te da ukoliko u zadanom roku izvršenik ne izvrši svoju obvezu može mu se izreći novčana kazna, dok je točkom 4. određeno da žalba ne zadržava izvršenje ovog rješenja.

9.Potom, osporenim rješenjem tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, klasa: UP/II-363-01/24-01/15, Urbroj: 2117-09/1-24-2 od 10. prosinca 2024., postupajući po žalbi tužiteljice, njena žalba je odbijena te je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje jer je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

10.Među strankama ovog spora ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenjem rješenja o provođenju komunalnog reda kojim se tužiteljici kao vlasnici ogradnog zida koji je sastavni dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je zbog starosti i dotrajalosti napuknut i nakrivljen i na takav način prijeti urušavanjem na javnu površinu [adresa], koja je površina javne namjene te time dovodi u opasnost osobe koje prolaze navedenom ulicom, naređuje da u roku od 30 dana od dana primitka prvostupanjskog rješenja izvrši sanaciju oštećenog ogradnog zida, to ponajprije iz razloga je li tužiteljica pasivno legitimirana na izvršenje činidbe koja joj je naređena citiranim rješenjem s aspekta da ona ne bi bila posjednica niti korisnica predmetne nekretnine, kao i je li u tom pogledu u provedenom upravnom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

11.Odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24) propisano je da ako tuženik u odgovoru na tužbu ili tijekom spora prizna tužbeni zahtjev u cijelosti, sud će presudom riješiti spor.

12.Ocjenjujući zakonitost osporenih akata tuženika i prvostupanjskog tijela, kod nedvojbenog stanja stvari i to da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, to je nedvojbeno da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke da sud u smislu prethodno citirane odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o upravnim sporovima presudom riješi spor na način što će usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice, zbog čega je upravne akte čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora valjalo poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

13.Nadalje, u okolnostima kada je tuženik u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, nedvojbeno je da sud u obrazloženju ove presude nema obvezu obrazlagati razloge zbog kojih je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, to pak stoga što je sama činjenica da je tuženik priznao tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti dostatna da sud usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, odnosno poništi osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

14.Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. te čl. 102. st. 1. ZUS-a valjalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva poništiti osporene akte tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, pri čemu je prvostupanjsko tijelo vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a), u kojem će donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku, uslijed čega je presuđeno kao pod točkama I. i II. u izreci presude.

15.S prethodnim u vezi, u ponovnom postupku koji će uslijediti nakon ove presude, prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti sukladno pravnom shvaćanju suda izraženom u ovoj presudi te će kod stanja stvari da je tužiteljica zemljišnoknjižna vlasnica kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no koja nesumnjivo nije posjednica niti korisnica navedene nekretnine, najprije na nedvojben način utvrditi osobu korisnika nekretnine i upravo toj osobi narediti mjeru provođenja komunalnog reda, s tim da će tužiteljici kao neprijepornoj vlasnici naznačene nekretnine omogućiti sudjelovanje u ponovljenom postupku te očitovanje o svim relevantnim činjenicama bitnim za rješavanje konkretne upravne stvari, nakon čega će donijeti novo rješenje, a nakon što naravno prethodno potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje, izvede sve potrebne dokaze te tužiteljici omogući sudjelovanje u postupku, koje rješenje je potrebno donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku koje je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

16.Konačno, s obzirom da je sud predmetnom presudom usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i poništio osporena rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela, te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, a budući da na temelju odredbe čl. 127. st. 1. ZUS-a žalba protiv ove presude nije dopuštena, slijedom čega je presuda pravomoćna danom njezina donošenja, pa cijeneći da od tog trenutka osporeni akti tuženika i prvostupanjskog tijela više ne proizvode nikakve pravne učinke, odlučivanje o prijedlogu tužiteljice za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, ukazalo se bespredmetnim, zbog čega je odluka o takvom prijedlogu i izostala.

17.Naposljetku, s obzirom da je sud uslijed naprijed izloženih razloga odlučio donijeti presudu bez održavanja rasprave, zakazano ročište za dan 28. svibnja 2025. u 12,15 sati postalo je bespredmetno, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. u izreci presude.

U Splitu, 21. svibnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice Niki Merdžanu, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 28,

- tuženiku Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Upravnom odjelu za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Dubrovnik, Vukovarska 16, uz povrat spisa,

- u spis.