Republika Hrvatska

Poslovni broj: P Ob-23/2025-7

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

U  I M E  R E P U B L I K A  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107 po sutkinji toga suda Nataši Ljuba- Čobanov u pravnoj stvari tužiteljice BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] koju zastupa punomoćnica Mersiha Mulalić, odvjetnica iz [adresa] protiv tuženika HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja izvanbračne zajednice, nakon zaključene glavne nejavne rasprave održane dana 29. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i tuženika osobno, dana 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su tužiteljica BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i sada pokojni ĐZ iz [adresa], rođ. **.**.1952.g., a umro dana **.**.2024.g. živjeli u izvanbračnoj zajednici koja je trajala od 2001. g. pa sve do smrti ĐZ, tj. do 04.11.2024.g.

Obrazloženje

1. Dana 31. siječnja 2025. sudu je dostavljena tužba tužiteljice BZ (nastavno: tužiteljica) protiv tuženika HZ (nastavno: tuženik) koji je zakonski nasljednik pok. ĐZ u kojoj navodi da su ona i sada pok. ĐZ bili u braku od 1979. – 1999.g., no da su od 2001. g. do 04.11.2024.g. tj. do smrti ĐZ, bili u izvanbračnoj zajednici. Tvrdi da su živjeli zajedno na istoj adresi u [adresa] i da je njihova zajednica u potpunosti predstavljala zajednicu dvoje ljudi koja se ima smatrati bračnom zajednicom. Kao izvanbračna supruga te radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza istoga, ima pravni interes za pokretanje postupka radi utvrđenja izvanbračne zajednice, pa stoga predlaže da Sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se utvrditi postojanje izvanbračne zajednice.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio činjenice navedene u tužbi tužiteljice te se nije protivio da sud donese odluku kako to predlaže tužiteljica.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Rodne listove MU [adresa] od 7. 01. 2025. i 31. 01. 2025., Smrtni list MU Sisak od 8. 01. 2025., preslik osobne iskaznice tužiteljice, saslušana je svjedokinja ŽZ, te su saslušani tuženik i tužiteljica.

4. Iz Rodnih listova MU Sisak od 7. 01. 2025. i 31. 01. 2025. vidljivi su osobni podaci tužiteljice i pok. ĐZ koji su u skladu s ostalim podacima s kojima je ovaj sud raspolagao.

5. Iz Smrtnog lista MU [adresa] od 8. 01. 2025., vidljivo je da je ĐZ umro dana **.**.2024. u [adresa].

6. Uvidom u preslik osobne iskaznice tužiteljice izdanu31. 07. 2020. po PU sisačko-moslavačkoj razvidno je da je adresa tužiteljice [adresa], dakle ista adresa na kojoj je živio pok. ĐZ ( izvršen uvid u JRO MUP putem eSpis sustava)

7. Svjedokinja ŽZ u svom iskazu ukratko je rekla da poznaje obitelj stranaka još od 1980.g. kada se, kao i oni, doselila u [adresa] i da su te godine živjeli u istoj ulici u susjednim kućama. Tada su postali dugogodišnji prijatelji iako se ona preselila u drugi dio grada prije 20.g. , međutim, i nadalje su ostali u prisnim, dobrim i prijateljskim odnosima te su se posjećivali, čuli, pohađali neke obiteljske događaje, rođendane, otprilike jedanput mjesečno. Dobro joj je poznato da su tužiteljica i BZ i pok. ĐZ bili u braku te je mislila da su njihovi međusobni odnosi predivni i ljubavni, tako da ju je donekle iznenadila činjenica da je došlo do sporazumnog razvoda braka između njih. Pretpostavlja da su se razveli zbog alkohola. Unatoč razvodu braka nije došlo do razdvajanja te su oni nastavili i nadalje živjeti u [adresa] u istom kućanstvu. Zna da su se razveli prije puno godina. Poznato joj je da je nekoliko godina prije smrti ĐZ njihov odnos bio jako dobar i da su oni živjeli u istom kućanstvu, u životnoj zajednici, na istoj adresi, da su dijelili dobro i zlo i da se njihova zajednica nije po ničemu razlikovala od bračne zajednice. Tako su živjeli sve do njegove smrti. Nitko od njih dvoje nije sklapao drugu bračnu ili izvanbračnu zajednicu svo to vrijeme do njegove smrti. Bila je na sahrani zna da je stajala tužiteljica kao njegova supruga, i ožalošćena osoba uz ostale. Još je izjavila da oni nisu sklopili ponovno brak jer za to nije bilo razloga s obzirom da su oboje nosili isto prezime, živjeli na istoj adresi.

8. Tužiteljica je u svom stranačkom iskazu u bitnome iskazala da je je brak bio razveden jer više nije mogla tolerirati njegovu konzumaciju alkohola, pa iako nije bio nasilan, smetalo joj je što je zbog društva zanemarivao obitelj. Unatoč razvodu brak i nadalje su ostali živjeti u istoj kući. Zbog razvoda braka nisu ostvarili nikakva prava niti su se razveli radi ostvarivanja kakvih povlastica, već objašnjava da su jednostavno ostali zajedno unatoč neslaganju. Iako je sa djetetom imala kamo otići, kod svojih roditelja, to joj nije bilo prihvatljivo jer nije željela napustiti svoju kuću. Jedno vrijeme su spavali u razdvojenim sobama nakon razvoda braka, a onda su razgovorom došli do novih zaključaka, suprugu je dojadilo društvo , te je nakon godinu ili dvije shvatio je da mu je ipak obitelj prije prijatelja. Nakon te spoznaje prestao je piti. Nitko od njih dvoje nije imao drugi brak ili izvanbračnu zajednice nakon razvoda. Razveli su se 1999. i u presudi o razvodu braka odlučeno je i o uzdržavanju sina. 2001. su obnovili odnose do te mjere da je njihova zajednica u potpunosti imala sve značajke kao i da smo su braku. Tada smo počeli spavati u istom krevetu , u istoj sobi. Osim tuženika nisu imali druge djece. U ostavinskom postupku dala je nasljedničku izjavu, ali je ustupila svoj nasljedni dio sinu. Sin je platio sve troškove sahrane, karmine su bile skromne i održane su na našoj zajedničkoj adresi.

9. Tuženik je u svom iskazu rekao da je sa svojim roditeljima živio svo vrijeme od rođenja pa nadalje i da su njihovo kućanstvo oduvijek su činili majka, otac i on. I sada živi na istoj adresi samo sa majkom. Slušao je iskazivanje i svjedokinje i tužiteljice te je rekao nema što nadodati i da je sve što su izjavile istinito.

10. Analizirajući svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sud je zaključio da tužiteljica osnovano tvrdi da je bila u izvanbračnoj zajednici s pok. FZ.

11. Tužiteljica ima pravni interes u ostvarivanju prava na obiteljsku mirovinu koji traži odredba čl. 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH i 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – nastavno ZPP) pa je opravdano donošenje deklaratorne presude. Pri tom valja naglasiti da se ovaj sudski predmet vodi radi utvrđenja pravnog pitanja koje predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje u upravnom postupku te se samo u upravnom postupku odlučuje o tome da li je zahtjev za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu opravdan.

12. U konkretnom slučaju ima se primijeniti odredba članka 11. Obiteljskog zakona ( Narodne novine br. 103/15,98/2019,47/2020 nastavno: ObZ ) kojom je propisano da je izvanbračna zajednica životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, te izvanbračna zajednica koja ispunjava te pretpostavke stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi bračnih drugova. Iako je nedvojbeno utvrđeno da je izvanbračna zajednica trajala i u vrijeme važenja ranijeg zakona, u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba članka 551. stavak 1. Obz-a koja kao prijelazna i završna odredba navodi da se odredbe ovog zakona primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali do dana stupanja na snagu ovog zakona.

13. Iz dokaza s kojim je sud raspolagao u ovom parničnom postupku sud je utvrdio slijedeće relevantne činjenice:

- da je tužiteljica ranije bila u braku sa suprugom sada pok. ĐZ koji je prestao razvodom braka 1999.g a u kojem braku je rođeno jedno dijete, ovdje tuženik

- da se nakon razvoda braka tužiteljica i bivši suprug nisu razdvojili, nitko nije odselio sa adrese na kojoj su i do tada živjeli

- da su tužiteljica i bivši suprug, sada pok. ĐZ, obnovili emocionalnu vezu koja se pretvorila u izvanbračnu zajednicu sa svim karakteristikama kakva je i bračna zajednica

- da su tužiteljica i sada pok. ĐZ imali životnu, ekonomsku, intimnu i emocionalnu zajednicu nakon razvoda braka koja je započela 2001. i trajala kontinuirano do smrti pok. ĐZ dana 4. studenog 2024.

- da osim međusobno, tužiteljica i pok. ĐZ nisu imali druge brakove ili izvanbračne veze u periodu od 2001. do 4. studenog 2024., odnosno da su u vrijeme zasnivanja izvanbračne zajednice bili neudana žena i neoženjeni muškarac

- da u njihovoj zajednici nisu rođena djeca, ali da je u njihovoj zajednici živio s njima njov zajednički sin koji je rođen u prethodnoj bračnoj zajednici istih

14. Takvo utvrđenje sud je stekao temeljem dokaznog postupka u kojem su svi dokazi upućivali na istinitost činjenica koje je tužiteljica navela u tužbi. Sud nije imao razloga posumnjati u istinitost iskazivanja svjedoka, kao i same tužiteljice. Svi saslušani na sudu govorili su o činjenicama na kojima tužiteljica temelji tužbeni zahtjev, a njihov iskaz bio jasan, siguran, detaljan, uvjerljiv i u međusobnoj usklađenosti s ostalim dokazima.

15. Provedenim dokaznim postupkom , a cijeneći izjave nepristrane svjedokinje koje su usklađene sa tvrdnjama tužiteljice iz njezinog iskaza, te materijalnih dokaza koje je tužiteljica dostavila sudu, kao i iskaza tuženika, sud je utvrdio da su doista tužiteljica i pokojni ĐZ imali izvanbračnu zajednicu kako je definira članak 11. Obz-a , te da je ista trajala najmanje od 2001. pa nadalje kontinuirano do smrti izvanbračnog druga, dakle i više od 3 godine.

16. Slijedom svega gore navedenog donesena je odluka kao u presudi.

U Sisku, 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Nataša Ljuba-Čobanov

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik