REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

STALNA SLUŽBA U NAŠICAMA

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 NAŠICE

Broj: Pn-51/2024-19

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Anici Wolf, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku ŽĐ, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb zastupan po punomoćniku Mati Kačan, odvjetniku iz Zagreba, radi povećanja rente, nakon održane glavne i javne rasprave dana 22. svibnja 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. (OIB: 26187994862), Zagreb, Vatroslava Jagića 33 da tužitelju EĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], počevši od dana podnošenja tužbe 20. rujna 2024. godine, pa ubuduće, umjesto iznosa mjesečne rentu na ime izgubljene zarade od 299,24 EUR koji je utvrđen pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Našicama broj Pr-490/2015-7 od 9. siječnja 2019. godine, plaća mjesečni iznos rente na ime izgubljene zarade u iznosu od 757,22 EUR, zajedno s kamatama koje na svaki mjesečni iznos teku od dana podnošenja tužbe, pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, koja referenta stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, računajući od dana dospijeća svakog pojedinog obroka, s time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali najkasnije do svakog 10. -tog u mjesecu za protekli mjesec.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.875,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana prvostupanjske presude 22. svibnja 2025. godine, pa do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referenta stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj OĐ zastupan po punomoćniku ŽĐ odvjetniku iz [adresa] je podnio tužbu radi povećanja rente protiv tuženika Croatia osiguranje d.d.

2. U tužbi tuženik se poziva na pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba Našice broj: Pr-490/2015-7 od 9. siječnja 2019.g., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-62/2017-2 od 14. rujna 2017.g. kojom je tuženiku naloženo da od mjeseca rujna 2016.g. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti tužitelju plaća mjesečnu rentu u iznosu od 2.254,60 kn, sada 299,24 EUR i to najkasnije do desetog dana u narednom mjesecu.

3. Visinu rente na ime gubitka zarade sud je utvrdio kao razliku plaće koju bi tužitelj ostvarivao da radi u Ministarstvu obrane RH i visine mirovine koju zbog radne nesposobnosti prima od HZMO. Tužitelj je naveo kako plaća pozornika u MORH-u iznosila bi oko 1.418,72 EUR, a mirovina tužitelja iznosi 661,50 EUR. Razlika navedenih iznosa od 757,22 EUR (1.418,72 – 661,50) je iznos mjesečne rente na ime izgubljene zarade koja tužitelju pripada zbog radne nesposobnosti, a koja je posljedica ozljede u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika.

4. Iz tužbe proizlazi kako pored dosuđenog iznosa mjesečne rente od 299,24 EUR koji tuženik plaća tužitelju pripada i pravo na mjesečni iznos rente koji je veći za 475,98 EUR, jer su se promijenile okolnosti koje je sud imao u vidu pri donošenju ranije odluke.

5. Tuženik je dostavio sudu odgovor na tužbu gdje se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te je tvrdio da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1096. ZOO koje bi bile osnova za izmjenu dosuđene rente. Tuženik ističe kako je tužitelj radio u MORH-u gdje je imao benificirani radni staž, a sada postoji mogućnost da bi postao korisnikom starosne mirovine pa je tuženik predložio od HZMO da se pribave podaci da li je tužitelj ostvario uvjet za starosnu mirovinu.

6. Tužitelj se očitovao na navode tuženika na način da je istakao kako je iznos rente utvrđen pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku Stalne službe Našice broj Pr-490/2015 od 9. siječnja 2019.g., te sud ne može ponovno utvrđivati pravo na rentu u ovom postupku. Pravo i visina mirovine tužitelja utvrđene su na temelju rješenja HZMO od 29. listopada 2009.g. kojim je uzet u obzir mirovinski staž tužitelja (čl. 23. – 28. Zakona o mirovinskom osiguranju, te pridodani staž prema čl. 29. ZOMO), koji je izračunat na način da se pribrojilo razdoblje od dana nastanka invalidnosti tužitelja (19.8.2009.g.) do navršene 55 godine života u trajanju od 2/3, a nakon 55 godine do navršene 60 godine života osiguranja u trajanju od ½. Prilikom izračuna visine mirovine u trenutku donošenja rješenja uzet je u obzir radni staž tužitelja do 60 godina života .

7. Tužitelj je naprijed navedene navode potkrjepo Rješenjem HZMO Područna služba u Zagrebu Klasa: 141-02/09-02; Ur.broj 341-25-05/3-09-106287 od 29. listopada 2009.g..

8. Sud je na prijedlog punomoćnika tužitelja pribavio podatke od HZMO iz kojih proizlazi da je invalidska mirovina tužitelja na dan 1. srpnja 2024.g. je iznosila 661,50 EUR. Iz navedenog podatka proizlazi da je tužitelj ostao kao djelatna vojna osoba za starosnu mirovinu morao bi imati (30 godina mirovinskog staža i 15 godina provedenih na benificiranim poslovima, a za redovnu starosnu mirovinu po ZOMO da nije djelatna vojna osoba i da nije u mirovini po posebnim propisima uvjete bi ispunio kada bi navršio 61 godinu života sa smanjenjem dobne granice do 2034. godine.

9. Iz dopisa MORH-a Područnog ureda, Operativnog odjela za financije Osijek proizlazi kako bi tužitelj da je ostao u radnom odnosu za veljaču 2025.g. primio plaću u iznosu od 1.418,72 EUR neto. Dodatak za vojnu službu prima svaka djelatna vojna osoba u rasponu od 5%-19% osnovice za obračun plaće, ovisno o ustrojbenom mjestu na koje je raspoređena.

10. U podnesku tužitelja od 14. ožujka 2025.g. navedeno je koliku je mirovinu tužitelj primio 1. srpnja 2024. godine, a to je iznos od 661,50 EUR, a da je ostao u radnom odnosu primio bi plaću u iznosu od 1.418,72 EUR. Razlika navedenih iznosa plaće i mirovine iznosi 757,22 EUR i to je novi mjesečni iznos rente na ime izgubljene zarade koja tužitelju pripada temeljem odredbi čl. 1088., 1089., 1095. i čl. 1096. ZOO. Tužitelj je do podnošenja tužbe primao mjesečnu rentu u iznosu od 299,24 EUR pa mu sada pripada pravo na rentu koja je veća za 457,98 EUR. Tužitelj je povisio tužbeni zahtjev kao i vrijednost predmeta spora u iznosu od 27.478,80 EUR (čl. 36. ZPP-a).

11. Tužitelj je istakao kako pravo na invalidsku mirovinu nije ostvario temeljem odredbi Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (NN-128/99 i dr.), već temeljem čl.52. st.1., st.2. t.1. i 2., st.5. Zakona o mirovinskog osiguranju (NN-102/98, 127/00,59/01, 109/01, 147/02, 117/03,30/04, 177/04 i 92/05, dalje: ZOMO).

11.1. Prema stavu sudske prakse da je odredbom čl.6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnim vojnim osobama, policijskim službenicima i ovlaštenim službenim osoba omogućeno ostvarenje prava na starosnu mirovinu onim osobama kojima je služba prestala na temelju rješenja nadležnog ministra o prestanku službe zbog potrebe službe, a što u ovom predmetu nije slučaj, jer je tužitelju upućen u invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom izvan rada (tako: Presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž R -217/2023-6 od 28.ožujka 2024.g., Presuda Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž R-2712/2022-2 od 11.listopada 2022.g.).

11.2. Prema podacima MORH-a od 28.ožujka 2025.g. proizlazi da bi tužitelj temeljem čl.6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba pravo na starosnu mirovinu ostvario s danom 01.02.2014.g.. Dakle, pravo na rentu tužitelja utvrđeno je zbog njegovog umirovljena temeljem odredbi ZOMO, a ne temeljem Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba i odluke nadležnog ministra.

12. Tužbu temeljem kojom je presudom utvrđeno pravo tužitelja na isplatu dospjelih i mjesečnih iznosa rente ubuduće, tužitelj je podnio 08. ožujka 2011.g. Pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Našicama broj: Pr-490/15-7 od 09. siječnja 2017.g. tužitelju su dosuđeni dospjeli iznos mjesečne rente do 31. kolovoza 2016.g., kao i renta ubuduće.

12.1. Da je sud u postupku u kojem je utvrđeno pravo tužitelja na rentu primijenio odredbu Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, a ne ZOMO, tužitelju bi dosudio samo dospjele mjesečne iznose rente od siječnja 2008.g. (kada je utvrđena profesionalna nesposobnost), pa do 01.veljače 2014.g. (datum iz podatka MORH-a od 28.ožujka 2025.g.).

Dio tužbenog zahtjeva za isplatom dospjelih iznosa rente od veljače 2014.g., pa do kolovoza 2018.g., kao i rentu ubuduće, sud bi odbio kao neosnovan.

12.2. Stranke i sud tijekom postupka u kojem je utvrđeno pravo tužitelja na rentu zbog gubitka zarade, nisu se pozivali na odredbu Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, niti se odluka temelji na toj odredbi.

12.3. Navode iz ovog podneska podredno potvrđuje Europski sud za ljudska prava u presudi Jelčić Stepinac protiv Hrvatske (Zahtjev br. 16087/18) od 26. rujna 2023.g. U obrazloženju presude Europski sud naglašava da pravna sigurnost pretpostavlja poštovanje načela pravomoćnosti presude (res iudicata), pa ni jedna stranka nije ovlaštena tražiti preispitivanje pravomoćne i obvezujuće presude samo radi ostvarivanja ponovnog suđenja i nove odluke o predmetu.

12.4. Tužitelj se pozvao na presude i rješenje Županijskog suda u Varaždinu Gž R-217/2023 od 28. ožujka 2024.g., presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2712/2022 od 11. listopada 2022.g.

13. Na glavnoj raspravi dana 6. svibnja 2025.g. tužitelj je odustao od provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja iz razloga što je pravo i visina rente utvrđena temeljem podataka MORH-a i HZMO, a što je sud pribavio službenim putem. Tužitelj smatra kako visina rente nije sporna pa nema potrebe za provođenjem vještačenja. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda iznesenih tijekom postupka. Sud je uvjerenja kako su službeni podaci vjerodostojni i istiniti i nije bilo potrebno provoditi dodatno financijsko knjigovodstveno vještačenje, a koje vodi i dodatnom odugovlačenju postupka.

14. Nakon provedenog postupka i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8 ZPP- a, sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. U pravu je tužitelj kada je tvrdio kako pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nije ostvario temeljem odredbi Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja, već temeljem čl. 52. st.1., st. 2. t.1. i 2., st. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO).

16. Pravo na rentu tužitelja utvrđeno je zbog njegovog umirovljenja temeljem odredbi ZOMO, a ne temeljem Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba. Presudom OS u Osijeku SS Našice broj Pr-490/2015 od 9. siječnja 2017.g. tužitelju je dosuđen dospjeli iznos mjesečne rente do 31. kolovoza 2016.g. kao i rente ubuduće. U navedenoj presudi stranke i sud tijekom postupka nisu se pozivali na odredbu Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, a niti se odluka temelji na toj odredbi.

17. Tužitelj je smatrao da mu pripada iznos rente u iznosu od 757,22 EUR, a što predstavlja razliku između navedenih iznosa plaće prema podacima MORH-a od 1.418,72 EUR i mirovine u iznosu od 661,50 EUR, što predstavlja novi povišeni mjesečni iznos rente na ime izgubljene zarade koja tužitelju pripada temeljem odredbi čl. 1088., 1089., 1095. i čl. 1096. ZOO.

18. Tužitelj se pozvao na odredbe čl. 1088. ZOO kojim je propisana naknada u obliku novčane rente. Stavkom 1. navedenog članka propisano je da u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje u pravilu u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.

Prema čl. 1089. ZOO oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi kako to propisuje st. 1. navedenog članka.

Prema st. 2. naprijed navedenog članaka visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kada zakon određuje što drugo. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

19. Prema čl. 1095. ZOO propisano je st. 2. navedenog članka "ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegovog daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu kao i naknadu za štetu".

20. Člankom 1096. ZOO propisano je "sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ako se znatnije promijene okolnosti koje sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke".

20.1. Prema navedenom članku oštećenik je ovlašten utužiti naknadu u obliku novčane rente koji može zahtijevati njezino povećanje od dan podnošenja tužbe, a što je u konkretnom slučaju tužitelj učinio.

21. Sud je izvršio uvid u presudu broj Pr-490/15-6 kojom je naloženu tuženiku Croatia osiguranju d.d. da isplati tužitelju na ime dospjelih iznosa rente zbog izgubljene zarade za period od 17. siječnja 2008.g. do 31. kolovoza 2016.g, ukupan iznos od 237.558,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama pa do isplate kako je navedeno u izreci presude, te ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 2.254,60 kn. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-62/2017-2 od 14. rujna 2017.g. Iz navedene presude je utvrđeno da je rješenjem HZMO Područna služba u Zagrebu došlo do umirovljenja tužitelja zbog ozljede izvan rada zbog čega su njegova primanja znatno smanjena u odnosu na plaću koju je primao kako je u iznosima to utvrdio i Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Našicama u presudi broj Pr-490/15 od 9. siječnja 2017.g.

22. Slijedom naprijed navedenog proizlazi da je tužitelju utvrđena renta pravomoćnom i ovršnom presudom broj Pr-490/15, 14. rujna 2017.g., ali je u međuvremenu došlo do izmijenjenih okolnosti na način da je tužitelj ostao u radnom odnosu primao bi plaću u iznosu od 1.418,72 EUR kako to proizlazi iz podataka MORH-a POOF Osijek od 5. ožujka 2025.g. Razlika navedenih iznosa plaće od 1.418,72 EUR mirovine koju prima tužitelj od 661,50 EUR iznosi 757,22 EUR što je novi mjesečni iznos rente na ime izgubljene zarade koja tužitelju pripada temeljem naprijed navedenih odredbi ZOO.

23. Tužitelj je do podnošenja tužbe primao mjesečnu rentu u iznosu od 299,24 EUR pa mu sada pripada pravo na rentu koja je veća za iznos od 457,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe 20. rujna 2024.g. pa ubuduće.

24. Kako je tužitelj uspio u sporu tuženik mu je dužan nadoknaditi parnične troškove u smislu st. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a koji iznose 3.875,00 EUR. Parnični troškovi se sastoje od sastava tužbe 500,00 EUR, tri obrazložena podneska svaki po 500,00 EUR, dvije rasprave svaka po 500,00 EUR kao i ročišta za objavu presude 100,00 EUR, što iznosi 3.100,00 EUR te pripadajući PDV d 775,00 EUR što ukupno iznosi 3.875,00 EUR koji mu je tuženik dužan namiriti u roku od 15 dana sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

25. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Našice, 22. svibnja 2025. godine

S U T K I NJ A

Anica Wolf

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude. Ista se podnosi putem ovoga suda, a odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda je javno objavljena 22. svibnja 2025. godine.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Prvotuženiku