Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-510/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec, u pravnoj stvari tužitelja ĆA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Rino Barbić, odvjetnik u Jelsi, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz odvjetničkog društva Porobija & Porobija d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, broj P-4131/2018 od 18. veljače 2025., dopunjene presudom i ispravljene rješenjem broj P-4131/2018 od 25. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, broj P- 4131/2018 od 18. veljače 2025., dopunjena presudom i ispravljena rješenjem broj P- 4131/2018 od 25. veljače 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II. O troškovima žalbenog postupka će sud odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, uzimajući u obzir dopunsku presudu i rješenje o ispravku, utvrđene su ništetne ugovorne odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 3208970540 zaključenog između stranaka 25. travnja 2007., kojim su u ispunjenju ugovora ugovorene valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa, te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.790,15 EUR s osnove preplaćene kamatne stope sa pripadajućim zateznim kamatama, te iznos od 73.150,47 EUR s osnova preplaćenog tečaja sa pripadajućim zateznima kamatama, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.343,39 EUR.

2.1. Protiv odluke o troškovima postupka žalbu je podnio tužitelj ne navodeći određeno žalbene razloge te bez određenog prijedloga glede pobijane odluke.

2.2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da se presuda preinači sukladno žalbenim razlozima ili ukine i vrati predmet na ponovno suđenje ali pred drugim sucem te je tražio trošak žalbe, specificiran u žalbi.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 3208970540 zaključenog između stranaka 25. travnja 2007., kojim su u ispunjenju ugovora ugovorene valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa, te zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 10.790,15 EUR s osnove preplaćene kamatne stope sa pripadajućim zateznim kamatama, te iznosa od 73.150,47 EUR s osnova preplaćenog tečaja sa pripadajućim zateznima kamatama.

6. Ispitujući pobijanu odluku u granicama razloga određenih u žalbi na temelju čl. 365. st. 2. ZPP utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik.

7. Navedenu apsolutno bitnu povredu odredaba postupka je počinio sud prvog stupnja jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi razlozima presude, nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

8. Prvenstveno izreka presude je nerazumljiva jer je ista dopunjena presudom i ispravljena rješenjem na način da je potpuno promijenjen sadržaj izreke presude pri čemu uopće nije razgraničeno koji dio odluke se dopunjuje, a koji ispravlja, niti to proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke. Naime dopuna odnosno ispravak presude su dva različita pravna instituta, regulirana različitim zakonskim odredbama. Tako je čl. 339. ZPP propisano ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. (st. 1.) Ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske presude u roku iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena (st. 2.) Nepravovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu presude odbacit će odnosno odbiti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća bez održavanja ročišta (st. 3.). S druge strane pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravlja sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba (čl. 342. ZPP). Nastavno, osnovano tuženik ukazuje da niti nakon ispravka presude nisu otklonjene pogreške u označavanju ugovora čije odredbe su predmet utvrđenja ništetnosti.

9. Zatim, osnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud trebao ispitati je li tužitelj podnio stupnjevitu ili redovnu tužbu, je li tužba uredna, jesu li ispunjene sve pretpostavke stupnjevite tužbe koju je tužitelj sudu podnio, kakvo rješenje sud donosi u povodu stupnjevite tužbe za koju su dokazane sve zakonom propisane pretpostavke, a koje rješenje donosi u slučaju neuredne tužbe te, naposljetku koji od više različitih tužbenih zahtjeva predstavlja onaj o kojem se raspravlja. Dakako, kad postoje različiti tužbeni zahtjevi, obzirom da je tužitelj više puta preinačavao tužbeni zahtjev, izvjesnost se postiže upravo tako da sud donese rješenje o dopuštenju preinake što je prije moguće i time otkloni dvojbu o tome što je tužbeni zahtjev o kojem se raspravlja (čl. 190. ZPP). Dakle, osnovano tuženik ukazuje da pobijana presuda ne sadrži obrazloženje glede preinake tužbe niti prigovora zastare koji proizlazi iz te preinake.

10. Posljedično, tuženik osnovano ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao relevantan dokaz, te da vještak utvrđuje više plaćeno po kamati i više plaćeno po valuti u iznosu od 81.080,75 kuna (odlomak 31. obrazloženja prvostupanjske presude), ali da taj iznos nije u skladu s iznosima dosuđenima u izreci presude, gdje je sud tužitelju dosudio 10.790,15 EUR i 73.150,47 EUR, niti je u skladu s dopunom nalaza i mišljenja vještaka (list 543-548 spisa). Dakle, izreka presuda proturječi razlozima presude, odnosno o visini tužbenog zahtjeva postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i onog što je sadržaj nalaza i mišljenja vještaka.

11. Nadalje, nije obrazložen tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Presuda nema nikakvo obrazloženje u pogledu prigovora o potrošačkom svojstvu tužitelja i potrošačkoj svrsi ugovora o kreditu, a obzirom na navode tuženika koji je tijekom cijelog postupka isticao da tužitelj nije potrošač, već da je poduzetnik te da je sredstva kredita iskoristio za nadogradnju kuće u kojoj se obavlja turistička djelatnost. Treba istaknuti da sud ne može automatski primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora na svakog pojedinog tužitelja, bez da prethodno provjeri ispunjava li tužitelj uvjete za primjenu tih utvrđenja, odnosno bez da argumentira zašto na te okolnosti nije izveden predloženi dokaz saslušanjem tužitelja, čiji izvođenje je sud odredio ročišnim rješenjem 24. travnja 2019. (list 248 spisa).

12. Na navedeni način je tuženiku onemogućeno raspravljanje, na što osnovano ukazuje u žalbi čime je sud počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

13. Također, sud je počinio i bitnu povredu odredaba postupka i čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP na koju povredu ukazuje tuženik. Naime, iako je na glavnoj raspravi izvršio uvid u priležeću dokumentaciju i saslušao svjedoke UA (majku tužitelja) i ČA (djelatnice tuženika), nije dao ocjenu tih dokaza u smislu da li su ili nisu relevantni za postupak i ako su relevantni što je pojedinim dokazom utvrđeno.

14. Stoga je i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a posljedično se niti pravilnost primjene materijalnog prava iz Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) ne može ispitati.

15. Radi navedenih razloga je odlučeno na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i 371. ZPP kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

16. Odluka o trošku postupka je ukinuta jer je zavisna od uspjeha stranaka u ponovnom suđenju.

17. Odluka pod stavkom II. izreke ovog rješenja je donijeta na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.

18. U ponovnom suđenju će sud ispraviti nepravilnosti koje su dovele do apsolutno bitne povrede odredaba postupka odnosno navesti razloge o činjenicama, na koje je ukazano ovom odlukom, analizirati sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP te zatim donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, kojom će odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

U Varaždinu 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer