Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-313/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Mučnjaku odvjetniku u Odvjetničkom društvu KUŽELIČKI & MUČNJAK d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu odvjetniku u Odvjetničkom društvu ŠAVORIĆ & PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9882/2023-20 od 30. siječnja 2025. i o žalbi tuženika protiv rješenja istog suda poslovni broj P-9882/2023-23 od 20. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalbe tuženika kao neosnovana i potvrđuju presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9882/2023-20 od 30. siječnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 312,50 EUR, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika kao osnovana i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9882/2023-23 od 20. veljače 2025.

II Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od156,25 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja poslovni broj P-9882/2023-20 od 30. siječnja 2025. suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3 Ugovora o kreditu broj 028-50- 4096831, sklopljenog između tužitelja KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, a kojom je odredbom ugovoreno da je naknada 3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna i naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, isplatiti tužitelju KH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 465,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.5.2007. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 883,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 30. siječnja 2025. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za platež zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 465,12 EUR za razdoblje od 12.5.2007. do 16.5.2007."

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 5. ZPP-a i odredbe članka 8. ZPP-a, bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 338. stavak 4. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 EUR, uvećan za PDV 25% u iznosu 62,50 EUR što ukupno iznosi 312,50 EUR.

3. Rješenjem istog suda prvog stupnja poslovni broj P-9882/2023-23 od 20. veljače 2025. odlučeno je :

"I. Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj P-9882/2023-20 od 30. siječnja 2025. na način da u toč. III izreke presude, drugi redak umjesto "883,18 EUR" pravilno treba stajati " 1.633,18 EUR".

II. Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj P-9882/2023-20 od 30. siječnja 2025. na način da se toč. 17 obrazloženja presude zamjenjuje novom koja glasi: "Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 5. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe 100 bodova, podnesak 27.2.2024. 100 bodova, ročište 9.7.2024. 100 bodova, podnesak 8.10.2024. 100 bodova, ročište 7.11.2024. 100 bodova te ročište 10.12.2024. 100 bodova ili ukupno 600 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 1.200,00 EUR te 25% PDV-a 300,00 EUR ili ukupno 1.500,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 100,00 EUR, pristojba na tužbu 33,18 EUR koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.633,18 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona."

4. Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje i odbije zahtjev tužitelja za naknadu troška koji prelazi iznos od 883,18 EUR, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 125,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 31,25 EUR što ukupno iznosi 156,25 EUR.

5. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

6. Žalba tuženika protiv prvostupanjske presude je neosnovana, dok je osnovana žalba tuženika protiv prvostupanjskog rješenja.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnom odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj 028-50-4096831 od 11. svibnja 2007., u dijelu u kojem je ugovorena jednokratna naknada 3,30 % od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, te zahtjev za isplatu iznosa 465,12 EUR.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, niti je pogrešno primjenjeno materijalno pravo.

9. Nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer je izrijeka pobijane presude razumljiva, neproturiječna sebi i razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturiječni onome što se navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku iz samog zapisnika.

10. Prilikom donošenja pobijane presude, nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 338. stavak 4. ZPP-a, na koju se poziva žalitelj. Ovo stoga što je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude izložio zahtjeve stranaka,činjenice koje je utvrdio i kako ih je utvrdio, ocijenio je iskaz tužiteljice i isprave u spisu predmeta, te se izjasnio o pravnim stavovima stranaka u pogledu pravne osnove spora, o prijedlozima i prigovorima koje je tuženik tijekom postupka iznio.

11. Nesporno je između parničnih stranaka da su zaključile Ugovor o kreditu broj 028-50-4096831 od 11. svibnja 2007., kojim je tuženik kao kreidtor odobrio tužiteljici kao korisnici, kredit u iznosu 23.924,49 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita, za kupnju rabljenog vozila, te da su u članku 10. ugovorile plaćanje jednokratne naknade 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

12. U vrijeme zaključivanja tog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. – u daljnjem tekstu ZZP/03) koji u članku 81. stavak 1. propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, u stavku 2. propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formuliran od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je u stavku 4. propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

12.1. Prema odredbi članka 85. ZZP/03 ako na temelju zakona i sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive.

12.2. Prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, stavak 2. ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio sljedeće činjenično stanje, koje tuženik žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju :

- da je predmetni ugovor o kreditu prethodno pripremio tuženik odnosno da se radi o tipskom ugovoru,

- da između stranaka nisu vođeni pregovori o uvjetima kredita, niti se moglo pregovarati pa tako niti u pogledu sporne jednokratne naknade 3,30% od iznosa kredita koji je tužiteljici i naplaćen prilikom prvog korištenja kredita,

te pravilno zaključio da je sporna odredba u predmetnom ugovoru o kreditu prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, navodeći za to određene razloge u točci 15. obrazloženja pobijane presude, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne, te je sporna odredba nepoštena prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03 i posljedično tome ništetna prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.

14. Zahtjev transparentnosti sadržan je u odredbi članka 85. ZZP/03 i kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navedena nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga.

14.1.Suprotno žalbenim navodima tuženika, prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/04, na tuženiku je bio teret dokaza da se o spornoj odredbi pregovaralo, no tuženik je na tu okolnost predložio saslušanje svjedoka UH od kojeg dokaza je odustao u podnesku od 22. srpnja 2024., pa nije počinjena bitna povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 5. ZPP-a jer je tuženiku omogućeno da se izjasni o svim zahtjevima i navodima tužiteljice.

14.2. U tijeku postupka pred sudom prvog stupnja, tuženik suprotno odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03, nije dokazao da jednokratna naknada 3,30% od iznosa kredit, odgovara određenim uslugama, stvarnim troškovima ili određenoj protučinidbi tuženika, kao i da je tužiteljicu prethodno sklapanju ugovora informirao o stvarnoj prirodi i osnovi obveze plaćanja tog iznosa odnosno naknade. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužiteljica bila informirana o obvezi plaćanja predmetne naknade, ali nije bila informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i o kojoj visini svaki od njih) i njenoj krajnjoj svrsi. Prosječno pažljiv potrošač u pojedinačnim ugovorima ne bi pristao na plaćanje naknade koja nema stvarne osnove i nije ekvivalentna činidbi druge ugovorne strane, pa je unošenjem takve odredbe u tekst ugovora tuženik postupio protivno interesima tužiteljice kao suugovaratelja i suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

14.3. Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

14.4. Odlukom Suda Europske unije u predmetu broj C-224/19 i C-259/19 zauzeto je pravno stajalište o tome da ugovorna odredba o zajmu sklopljenom između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, u suprotnosti je sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

15. U vrijeme zaljučivanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom-potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 1201/17. od 12. listopada 2017.) propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o kreditima sklopljene prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite ("Narodne novine" broj 15/14.) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Sudska praksa na koju se žalitelj poziva nije primjenjiva u ovom predmetu jer nije činjenično i pravno identična.

16. Odredbom članka 84. ZZP/03 je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Stoga nadzor nepoštenosti može biti ograničen u skladu s navedenim člankom 84. ZZP, samo ako se odredba kojom se od potrošača zahtijeva plaćanje naknade za obradu kredita odnosi na neku od dviju u tom članku navedenih kategorija. Ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom "predmet ugovora" trebaju se shvatiti kao one odredbe koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora koje ga kao takve određuju. Nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa, ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Točan doseg pojmova "predmet ugovora" i "cijena" u smislu članka 84. ZZP/03, ne mogu se odrediti pojmom "ukupni troškovi kredita za potrošača", pa se sporna naknada ne može smatrati bitnom činidbom ugovora o kreditu samo zato što je uključena u njegove ukupne troškove. Uzimajući u obzir prirodu predmetnog ugovora te njegov pravni i činjenični kontekst i imajući na umu da je riječ o kreditu s promjenjivom redovnom kamatnom stopom, kao i činjenici da je riječ o obvezi koja se plaća prije korištenja kredita, prema pravnom shvaćanju ovog suda, nije riječ o odredbi koja utvrđuje bitnu činidbu korisnika kredita, niti je riječ o elementu ugovora o kreditu koji definira bit tog ugovornog odnosa.

16.1. Odredbu članka 84. ZZP/03 treba tumačiti na način da se druga kategorija odredbi, čija se eventualno nepoštena priroda ne može ocijeniti ("cijena"), odnosi samo na primjerenost predviđene cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti, a razlog za to izuzimanje leži u činjenici da ne postoji nikakva tablica ili pravni kriterij koji bi mogli dati okvir i smjer provjeri te primjerenosti. Ugovorne odredbe o naknadi koju potrošač duguje davatelju kredita ili koje utječu na stvarnu cijenu koju potrošač mora platiti, načelno nisu obuhvaćene tom drugom kategorijom odredbi, osim u pogledu pitanja je li iznos ugovorom utanačene naknade ili cijene u skladu s uslugom koju je tuženi kreditor zauzvrat pružio. Međutim, u konkretnom slučaju nepoštenost spornih odredbi ne tiče se odnosa između iznosa naknade za obradu i odobrenje kredita te zauzvrat pruženih usluga. Uzimajući u obzir sve navedeno, sporna odredba članka 3. Ugovora o kreditu nije izuzeta iz ocjene poštenosti.

17. Prema odredbi članka 83. ZZP/03, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kredu. Ostale ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu ukazuju na propust tuženika u postupanju u dobroj vjeri. Tako je u vezi ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je odbijena revizija tuženika protiv odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1402/2011 od 4. srpnja 2013., pravomoćno odlučeno po kolektivnoj tužbi protiv banaka pa tako i tuženika, utvrđeno je da su banke odnosno tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, sve suprotno odredbi članka 81., 82. i 90. ZZP/03 o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, pa su te odredbe ništetne.

18. Zbog svega navedenoga, neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika o ostvarenju povrede prava iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) i neosnovanim cijeni ukazivanje žalitelja na povredu prava na pošteno suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori". br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006 i 2/2010). Pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms - "jednakost oružja"). Prema tom načelu svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Iz spisa predmeta razvidno je da je tijekom postupka tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje, pa stoga u postupku pred sudom prvog stupnja nije dovedena u nejednak položaj u odnosu na tužitelja, niti je došlo do povrede ravnopravnosti i procesne ravnoteže.

19. Odluka o parničnom trošku pravilna je, iako se sud prvog stupnja pogrešno pozvao na odredbu članka 154. stavak 5. ZPP-a, no pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a jer je tuženik spor izgubio u cijelosti, valjalo je jednako odlučiti (članak 368. stavak 2. ZPP-a), te pravilno primjenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj.138/2023. - u daljnjem tekstu Tarifa).

20. Slijedom svega iznjetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika protiv pobijane prvostupanjske presude kao neosnovanu i obzirom da nije uspio sa žalbom temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe protiv presude u iznosu 250,00 EUR, uvećan za PDV 25% u iznosu 62,50 EUR što ukupno iznosi 312,50 EUR, te odlučiti kao u izrijeci ove presude.

21. Međutim, prilikom donošenja pobijanog rješenja poslovni broj P-9882/2023- 20 od 30. siječnja 2025. počinjena je bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 342. ZPP-a na koju se poziva tuženik u žalbi.

22. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je punomoćnik tužiteljice na glavnoj raspravi održanoj dana 10. prosinca 2024. prije zaključenja iste predao u spis troškovnik koji prileži na listu 70 spisa u kojem je za poduzete radnje zatražio nagradu u vrijednosti 50 boda odnosno 100,00 EUR i za zastupanje na ročištu za objavu presude u vrijednosti 25 bodova, odnosno 50,00 EUR, što sve ukupno sa PDV-om iznosi 812,50 EUR, te da je na ročištu održanom dana 30. siječnja 2025. donijeta pobijana prvostupanjska presuda kojom je u točci III. izrijeke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 883,18 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2005. pa do isplate.

22.1. Nakon donošenja i objave prvostupanjske presude poslovni broj P- 9882/2023-20 od 30. siječnja 2025., tužitelj je u podnesku od 30. siječnja 2025. naveo da je omaškom zatražio parnični trošak tražeći 50 bodova po izvršenoj radnji, umjesto ispravno 100 bodova po izvršenoj radnji, pa predlaže usvojiti prijedlog za ispravak presude.

23. Pobijano rješenje kojim je ispravljena prvostupanjska presuda poslovni broj P-9882/2023-20 od 30. siječnja 2025., sud prvog stupnja donio je pozivom na odredbu članka 342. ZPP-a kojom je u stavku 1. propisano da pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnosti prijepisa presude s izvornikom ispraviti će sudac pojedinac, te je u stavku 2. propisano da će se ispravljanje obaviti posebnim rješenjem i unijeti na kraju izvornika, strankama će se dostaviti prijepis rješenja.

24. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određeni zahtjev stranke, bez raspravljanja, u stavku 2. propisano je da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, u stavku 3. propisano je da zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči, te je u stavku 5. propisano da o zahtjevu za naknadu troškova sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.

25. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o očitoj pogrešci suda u pisanju i računanju prilikom donošenja presude sukladno odredbi članka 342. stavak 1. ZPP- a, već o pogrešci u pisanju punomoćnika tužitelja prilikom sastavljanja troškovnika (list 70 spisa) koji je pravovremeno predan u smislu odredbe članka 161. stavak 3. ZPP-a prije zaključenja glavne rasprave održane dana 10. prosinca 2024., a sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 161. stavak 5. ZPP-a taj troškovnik uzeo u obzir prilikom donošenja presude poslovni broj P-9882/2023-20 od 30. siječnja 2025., to je pogrešno sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 342. ZPP-a kada je pobijanim rješenjem ispravio odluku o trošku u prvostupanjskoj presudi zbog čega je isto rješenje nezakonito.

26. Zbog navedenoga, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika kao osnovanu i ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje, te odlučiti kao u točki I izrijeke ovog rješenja.

27. Budući da je tužnik uspio sa žalbom protiv pobijanog prvostupanjskog rješenja, valjalo je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi trošak sastava žalbe prema Tbr. 10.4. Tarife u iznosu 125,00 EUR, uvećano prema Tbr. 46 Tarife za PDV 25% u iznosu 31,25 EUR, što ukupno iznosi 156,25 EUR i odlučiti kao u točki II izrijeke ovog rješenja.

U Karlovcu 21. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Britvec