Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-558/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], M [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Birnbaum, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-2687/2019-51 od 6. ožujka 2025., ispravljenih rješenjem istoga suda poslovni broj: P-2687/2019-53 od 6. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-2687/2019-51 od 6. ožujka 2025., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj: P-2687/2019-53 od 6. ožujka 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. Rješenje kojim je odlučeno da se smatra da je tužba tužitelja za isplatu iznosa od 155,84 EUR povučena, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 4. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 od 30. srpnja 2007., u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve izmjene visine kamatne stope (ugovorne i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru“. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime preplaćene kamate iznos od 208,48 EUR sa zateznim kamatama na određene pojedinačne iznose, dok mu je točkom III. izreke naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 903,72 EUR sa zateznom kamatom od 6. ožujka 2025. do isplate. Rješenjem sadržanim u presudi odlučeno je da se smatra da je tužba tužitelja za isplatu iznosa od 155,84 EUR povučena.
2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu te preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i dosudi mu troškove postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka, a podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 kojeg je 30. srpnja 2007. sklopio sa Slavonskom bankom d.d. Osijek (pravnim prednikom tuženika), i to odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora kojom je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa, te zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 208,45 EUR, kojeg je po osnovi navedene ništetne ugovorne odredbe isplatio tuženiku, odnosno njegovom predniku.
6. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, provedenim financijskim vještačenjem te saslušanjem tužitelja, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
- da je 30. srpnja 2007. sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 (dalje: Ugovor o kreditu) kojim je prednik tuženika kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 9.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (dalje: HNB) na dan korištenja kredita, s rokom otplate 7 godina i namjenom kupnje osobnog vozila i plaćanja premije osiguranja
- da je člankom 4. st. 1. Ugovora o kreditu ugovorena promjenljivost kamatne stope, i to da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa tom ugovoru, a u trenutku sklapanja ugovora stopa ugovorne kamate iznosila je 5,25% godišnje
- da je Slavonska banka d.d. pripojena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. čiji sljednik je ovdje tuženik
- da se radi o potrošačkom Ugovoru o kreditu, kojeg je tužitelj u cijelosti otplatio 10. rujna 2014.
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da se opredijelio za predmetni kredit jer mu je rečeno da je najpovoljniji, te je ugovor sastavila banka, i to sitnim slovima tako da ga nije uspio pročitati, a ono što je počeo čitati nije razumio, no u banci mu ništa nisu pojašnjavali, niti je pregovarao o kamatnoj stopi, odnosno ne zna je li išta mogao promijeniti, no da je znao da će rate kredita tako rasti, taj kredit ne bi uzeo
- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP/03), i to člancima 81., 82. i 90. u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima
- da je pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezujuća za sudove u pojedinačnim postupcima u smislu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona), odnosno da je sud vezan za utvrđenja iz kolektivnog spora i dužan ih je primijeniti
- da je tužbom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koja je podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. u predmetu poslovni broj: P-1401/12 prekinuta zastara u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a), te je zastara počela ponovno teći pravomoćnošću navedene presude, dakle u odnosu na jednostranu promjenjivu kamatnu stopu od 13. lipnja 2014. (donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4), pa kako je tužba podnesena 12. lipnja 2019., to nije protekao petogodišnji zastarni rok radi čega je prigovor zastare neosnovan, što je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. i dr. - da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dokazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača)
- da je temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darija Dumančića iz Posrednik d.o.o. Osijek utvrđeno da je tužitelj po osnovni ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za razdoblje do otplate kredita 10. rujna 2014. preplatio tuženiku ukupni iznos od 211,86 EUR (1.596,28 kn).
7. Na temelju navedenog prvostupanjski sud je zaključio da je ništetna odredba predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa što je utvrđeno točkom I. izreke presude, te imajući u vidu precizirani tužbeni zahtjev (iz podneska tužitelja od 17. srpnja 2024.) kojim s osnova ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi traži iznos od 208,48 EUR, obvezao je tuženika točkom II. izreke isplatiti tužitelju navedeni iznos na ime vraćanja stečenog bez osnove, primjenom čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a, sa zateznim kamatama na utvrđene pojedinačne iznose primjenom čl. 1115. istog Zakona.
8. U žalbi tuženik ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 6., 11., 12. i 13. ZPP-a, navodeći prije svega da se na njegovog prednika Slavonsku banku d.d. ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivne presude, a osim toga u pobijanoj presudi da nisu ni navedeni razlozi za primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora, te je potpuno zanemareno ovopredmetno činjenično stanje, bez provođenja dokaznog postupka. Ističe da je sud koji donosi odluku u pojedinačnoj parnici vezan samo pravnim utvrđenjima iz kolektivnog spora, dok je činjenično stanje, te može li se na to činjenično stanje primijeniti navedeno pravno utvrđenje, dužan utvrđivati od slučaja do slučaja. Nadalje, ističe da pobijana presuda ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi, naime da nije istaknut niti jedan razlog zbog čega su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, pa se presuda u tom dijelu ne može ispitati. Također, da se radi o pogrešnoj ocijeni dokaza, odnosno prvostupanjski sud je propustio utvrditi da tužitelj nije postupao s dužnom pažnjom, a Zakon o zaštiti potrošača pruža zaštitu samo onom potrošaču koji je prilikom sklapanja ugovora u razumnom mjeri obaviješten, pažljiv i oprezan, što tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao. Ističe i da je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva primijenjena pogrešna metodologija kod izrade nalaza i mišljenja vještaka, na koji način je ugovor s promjenjivom kamatnom stopom pretvoren u kunski ugovor s fiksnom kamatnom stopom, što je protivno volji ugovornih strana izraženoj u predmetnom Ugovoru o kreditu. Osporava ocjenu prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare potraživanja, navodeći i da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je tužbeni zahtjev u odnosu na preinačeni dio zastario. Također, osporava dosuđeni tijek zatezne kamate, te utvrđenje da je nepošteni stjecatelj.
9. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
10. Ispitujući na takav način pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, dakle niti bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 13. ZPP-a na koje i tuženik ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni i bez proturječja sa stanjem spisa, a nije odlučeno ni u povodu nepravodobno podnesene tužbe, budući da se ne radi o tužbi za koju bi posebnim propisom bio određen rok za njezino podnošenje.
11. Također, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a koju tuženik ističe u žalbi, a koja postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je izveo sve predložene dokaze, dakle izvršio je uvid u priložene isprave, saslušao tužitelja i financijskog vještaka, dok je od saslušanja svjedokinje AA (svoje djelatnice koja je sudjelovala u sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu, a koju je predložio saslušati na okolnost načina pregovaranja, obaviještenosti tužitelja o značajkama ugovora i o promjenjivoj kamatnoj stopi) tuženik odustao na ročištu 20. rujna 2024.
11.1. Osim toga, protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na okolnost utvrđivanja visine preplaćenog iznosa koji pripada tužitelju zbog ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi zakonito proveo dokaz financijskim vještačenjem, te je u presudi pod točkom 26. obrazloženja naveo razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje financijskog vještaka. Prigovori tuženika svode se na osporavanje metodologije izračuna, jer je uzeta u obzir samo početna kamatna stopa, glede čega navodi da je izmijenjen ugovorni odnos između parničnih stranaka na način da je kredit s promjenjivom kamatnom stopom pretvoren u kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, međutim, takvi prigovori i prema ocjeni ovog suda nisu osnovani, budući da je predmetni izračun posljedica ništetnosti odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koja definira način promjene kamatne stope, pa stoga razlika nastaje neprimjenom navedene ništetne ugovorne odredbe. Stoga se i žalbeni navodi tuženika u svezi provedenog vještačenja i vještačkog nalaza i mišljenja ukazuju neosnovanim, pa ni u tom smislu nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.
12. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a koju tuženik ističe u žalbi, jer pobijanom presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev na način da bi bilo odlučeno o nečemu drugom, a ne o onome što je traženo, niti je dosuđeno više od onoga što je traženo.
13. Konačno, nije počinjena niti bitna povrede odredaba parničnog postupka koju tuženik sadržajno ističe u žalbi, i to bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje će uzeti kao dokazane došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.
14. Prvostupanjski sud se protivno žalbenim navodima tuženika pravilno pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna u odnosu na nepoštenost i ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stopa donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., pozivajući se pritom na odredbu čl. 502.c ZPP-a prema kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Naime, činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda o postojanju uvjeta za izravnu primjenu utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite interesa i prava potrošača prihvaća i ovaj sud, te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika, koji predloženim i izvedenim dokazima (pri čemu je od saslušanja svoje djelatnice odustao) nije dokazao postojanje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka navedene odluke u konkretnom slučaju, pa tako ni da je pregovarao s tužiteljem i da ga je unatoč tome što u Ugovoru o kreditu nisu ugovoreni nikakvi parametri ostvarenjem kojih bi bio ovlašten mijenjati redovnu kamatu, tužitelja (koji negira pregovaranje i da mu je išta objašnjeno) obavijestio o tome na drugi način.
14.1. Stoga, imajući u vidu navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile jednostrano promjenjivu kamatnu stopu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je pravilna i u skladu s presudom donesenom u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava ocjena prvostupanjskog suda o nepoštenosti odnosno ništetnosti sporne odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu, sve temeljem čl. 81. i čl. 87. ZZP/03.
14.2. Pri tome valja reći da je neosnovan, te neodlučan žalbeni navod tuženika da tužitelj prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije postupao s dužnom pažnjom. Naime, pravo na zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi predviđenu ZZP/03 imaju svi potrošači, a ne samo onaj potrošač koji se može smatrati „prosječnim potrošačem, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću”. Standard „prosječnog potrošača, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću“ odnosi se (samo) na utvrđivanje je li ispunjen zahtjev transparentnosti, odnosno je li ugovorna odredba sastavljena na način da bi bila jasna i razumljiva prosječnom potrošaču koji je uobičajeno informiran, pažljiv i razborit.
14.3. Također, valja reći da se suprotno žalbenim navodima tuženika pravna utvrđenja iz odluka donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača protiv Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao preuzimatelja Slavonske banke d.d. sukladno odredbi čl. 502.c. ZPP-a odnose i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d., koja je ugovorom o pripajanju od 18. lipnja 2008. pripojena tuženiku (koji je tada imao naziv Hypo Alpe-Adria-Bank), te su u smislu odredbe čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (NN 118/03) upisom pripajanja u trgovački registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prešle na društvo preuzimatelja. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj: Rev-1135/2023-2 od 3. siječnja 2024.
15. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima osporava ocjenu prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, sada već ustaljena sudska praksa, a polazeći od Objedinjenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenog 1. ožujka 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, zauzela je stav kako zastara restitucijskih zahtjeva koji se temelje na utvrđenjima iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača teče od pravomoćnosti odluka kojima je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno zastara u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi počela je teći od 13. lipnja 2014. (donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4), te do podnošenja predmetne tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.
15.1. Također, neosnovan je žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je tužbeni zahtjev u odnosu na preinačeni dio zastario, obzirom da predmetna tužba u ni jednom trenutku nije preinačena, jer promjena valute u kojoj se traži isplata tražbine i smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavljaju preinaku tužbe iz čl. 191. st. 1. ZPP-a.
16. Sudsko utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, pa time potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim financijskim vještačenjem (kojem u odnosu na matematički izračun stranke nisu prigovarale) utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetne odredbe preplatio tuženiku zbog rasta kamatne stope iznos od 211,86 EUR, to mu primjenom odredaba čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a pripada pravo na isplatu zatraženog iznosa od tuženika.
16.1. Također, protivno žalbenim navodima tuženika, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a od dana kada je tuženiku plaćao mjesečne anuitete, jer se tuženik na čijoj strani su utvrđeni razlozi ništetnosti, obzirom je takvu odredbu uvrstio u Ugovor o kreditu, mora smatrati nepoštenim stjecateljem iznosa koji su mu plaćeni temeljem ništetne ugovorne odredbe.
17. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tuženiku naložio da tužitelju za radnje i izdatke navedene u točki 31.1. obrazloženja naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 903,72 EUR.
17.1. Tuženik, osporavajući odluku o trošku, navodi da je prvostupanjski sud očito primijenio jedinstvenu vrijednost boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, nevezano za vrijednost boda važećeg u trenutku poduzimanja pojedine radnje, čime je povrijedio načelo zabrane retroaktivnosti.
17.2. Iako prvostupanjski sud nije naznačio vrijednost boda koju je primijenio, iz obrazloženja proizlazi da je tužitelju za sve radnje pobrojane u točki 31.1. obrazloženja priznao trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave i kojom je u Tbr. 52. st. 3. propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dakle da je priznao trošak prema vrijednosti boda od 2,00 EUR, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj: Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024.
18. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu.
19. Obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, to mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka.
20. Rješenje kojim je odlučeno da se smatra da je tužba tužitelja za isplatu iznosa od 155,84 EUR povučena, nije osporavano žalbom, pa isto nije bilo predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.
Varaždin, 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer
